REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2124/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 454/2024-3 od 22. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 59 Pn - 130/2023-42 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 454/2024-3 od 22. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 59 Pn - 130/2023-42 od 13. studenoga 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji osporavaju istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija, odnosno odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, naznačeno pravno pitanje odnosi se na visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koja je dosuđena tužiteljima u pretpostavkama iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), a sve prema priznatoj visini neimovinske štete u drugim predmetima sličnog činjeničnog osnova. Međutim, nižestupanjski sudovi visinu pravične novčane naknade utvrdili su cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja prema kriterijima i mjerilima propisanim odredbom čl. 200. ZOO-a, pa se pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tuženik, kao i razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanje, u bitnom svode na individualna prava stranaka u konkretnim situacijama. U tom smislu treba reći da se pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju).
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Isto tako, postupajući prema odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, glede navoda tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, valja navesti da, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tuženik nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2.ZPP) da mu je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
