Republika

HrvatskaŽupanijski sud u

RijeciŽrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1393/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, kao predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomare sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. iz G., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženih 1. L. D. iz B., (ranije D.,), OIB: ... i 2. M. R. iz K., OIB: ..., obje kao nasljednice J. Š. iz G., koje zastupa punomoćnica K. M. D., odvjetnica u K., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj P-94/2022-10 od 26. travnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj P-94/2022-10 od26. travnja 2024. u točkama I., II. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica Ž. M., V., OIB: ... stekla pravo vlasništva točno određenog realnog izdvojenog dijela z.č. ... u g.t.1 z.k.ul. ... k.o. G.; koji čini lik površine 116 m2 određen na nalazu mjernika Nalaza i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke N. V. od 22. svibnja 2019. broj elaborata 194-061 OS u Crikvenici SS Krk točkama označenim roza slovnim oznakama "J-K-L-Z-V-J" i roza ispunom.

II. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena uknjiženog vlasnika J. Š. iz G., na ime tužiteljice u odnosu na novoformiranu nekretninu.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da točno određeni realni izdvojeni dio koje je u vlasništvu tužitelja iz stavka I. ove presude ima ukupnu površinu 116m2."

IV. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi: "U smislu odredbe Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) i to članka 161 stavak 1. točka 3 i članka 162 sud utvrđuje pravo na provođenje cijepanja cijele z.č. ... u k.o. G. i to na način da se suvlasnički dio nekretnine tužitelja izdvoji pod novim brojem. II. utvrđuje se da točno određeni realni izdvojeni dio koje je u vlasništvu tužitelja iz stavka I. ove presude ima ukupnu površinu 116m2."

V. Tužene su dužne solidarno naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.866,76 EUR u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

VI. U preostalom dijelu, preko dosuđenih 4.866,76 pa do zatraženih 6.133,21 EUR zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan. "

2. Protiv te presude žale se tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalaze u tome što presudaima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi obrazloženju presude, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima denim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

3.1. Uz navedeno da je raspravni sudac nakon ukidne odluke proveo samo jedan dokaz i to saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužiteljice, dok je odbio provesti dokaze predložene po tuženicima. Navode da je N. Ž., šogor tužiteljice 1977. prodao kuću i dio dvorišta J. Š., ocu tuženica, dok je J. Š. kupio izravno od M. Š. spornu nekretninu, s tim da je M. Š. upisana kao samovlasnica na spornoj nekretnini temeljem sudskog zapisnika o izviđaju kada je sudac na očevidu neposrednim zapažanjem uz nazočnost N. Ž. i M. Š. utvrdio da je vlasnica prijepora M. Š. Navode da prvostupanjski sud temelji svoju odluku na iskazu kćeri M. Š., F. Š., gdje iskazuje da se M. Š. nije smatrala vlasnicom vrta, već da je to bila iz formalnih razloga. Međutim, svjedokinja to nije rekla. Navodi da svjedokinja F. Š. nije bila u donjem dijelu sela od 1995., a prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocjenjuje iskaz D. N. i R. D. neistinitima, jer su u suprotnosti sa iskazom svjedokinje F. Š.. Ističu da je upravo majka svjedokinje F. Š. na sudu, pred sucem na očevidu na licu mjesta izjavila

da je upravo ona vlasnica prijepora, što je njezin brat pok. N. Ž. i potvrdio, te su zapisnik sa suda potpisali M. Š., sudac i N. Ž..

3.2. Navode da materijalni dokazi u spisu potvrđuju navode tuženica da je prijepor kupljen od M. Š. koja je potpisala ugovor, te je bilo logično i životno da je znala da prijepor nije njen, obavijestiti svog brata P. Ž. o kupoprodaji, što ona nije učinila. Osim toga, sporne nekretnine nema niti u rješenju o nasljeđivanju iza pok. P. Ž., supruga tužiteljice. Navode da je svjedok D. N. iskazao da je prije kupnje bio na terenu nekoliko puta i tada na spornom dijelu nije bilo vrta, već divlja stabla, kamenje i trnje, da je nekretninu kupio posredstvom agencije koja je imala svog odvjetnika i koja mu je dala čiste papire, da mu je tužiteljica prvi puta nakon nekoliko godina rekla da je parcela njihova. Zaključno, tuženice ističu da je D. N. kupio sporni dio posredstvom agencije za promet nekretninama, uveden je u posjed gornjeg i donjeg dijela vrta, i provjerio je posjedovno stanje nekretnine koju je želio kupiti. Nasuprot tome, da tužiteljica nije dokazala da u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora prodavateljica nije bila vlasnica prijepora, a posebice nije dokaza da je J. Š. to trebao znati, odnosno da je znao.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog raspravnog suca.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni, kako međusobno, tako i stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 315. st. 3.ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba.

8.1. Naime, točno je da je došlo do promjene u osobi suca u provedenom postupku i točno je da sudac nije proveo neposredno sve dokaze. Međutim, iz zapisnika s održanog ročišta od 29. siječnja 2024. vidljivo je da nitko od stranaka nije tražio da rasprava počne ispočetka i da su se stranke prešutno suglasile da se navedeni dokazi obnove čitanjem, a što je učinjeno od strane suda na kraju raspravljanja na navedenom ročištu, jer je izvršen uvid u sve isprave, te su pročitani svi provedeni dokazi.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na dijelu kč.br. ... upisane u z.k.ul. ... k.o. G., koji čini lik površine 116 m2 određen u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke N. V. od 22. svibnja 2019. točkama označenim roza slovnim oznakama "J-K-L-Z-V-J" i roza ispunom.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je čitanjem tužbe i povijesnog izvatka iz elektronički vođene zemljišne knjige utvrđeno da je tužiteljica tužbu podnijela 18. rujna 2015., te da je istog dana pod poslovnim brojem Z-4856/15 izvršena zabilježba spora, koja zabilježba je bila upisana u trenutku kada je 24. rujna 2015. pod poslovnim brojem Z-5035/15 podnesen prijedlog za uknjižbu D. N. kojem je udovoljeno, dok je raniji prijedlog za uknjižbu prava vlasništva D. N. odbačen i to pravomoćno što je utvrđeno uvidom u spis posl.br. Z-4741/15.;

-da je čitanjem povijesnog vlasničkog lista za zk.ul. ... k.o. G. utvrđeno da su temeljem zapisnika o izviđaju od 6. studenog 1964. kao vlasništvo M. Š. ž. I. r. Ž. iz G., bile upisane k.č. ... kuća, k.č. ... kuća, te oranice k.č. ..., k.č. ..., k.č. ... i k.č. ...;

-da su temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. veljače 1977. otpisane gr.č.

..., z.č. ... i z.k.č. ... i upisane u zk.ul. ... k.o. G. ;

-da iz povijesnog izvatka za zk.ul. ... proizlazi da je J. Š. prednik tuženica upisan kao vlasnik k.č. ..., ali i k.č. ... i k.č. ... na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog sa M. Š.;

-da je čitanjem povijesnog katastarskog izvatka utvrđeno da je od osnutka katastarskog operata .... k.č. ... bila upisana u posjedovni list N. Ž. pok. J. koji je bio otac P. Ž., N. Ž. i M. Š., zatim 1966. upisana je u posjedovni list I. Š., supruga M. Š., a 1977. kupoprodajom prelazi u posjed J. Š., oca tuženica, koje stanje ostaje do danas;

-da je iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku poslovni broj O- 101/95-4 od 29. lipnja 1995. utvrđeno da je P. Ž. umro 1993. te da su ga naslijedili supruga ovdje tužiteljica i sinovi A. i B. Ž., s time da prijepor nije naveden kao dio ostavine;

-da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da nekretnina u naravi predstavlja vrt kuće u G. i to kuće tužiteljice koja se nalazi na adresi ... i kuće ... koja je bila u vlasništvu obitelji Š. J., a sada je u vlasništvu D. N., da se radi o dva nivoa zemljišta, te je na višem nivou vrt koji pripada kući tuženica, a sporni vrt koji prema tvrdnji tužiteljice pripada njezinoj kući je na nižem nivou, da je na spornom dijelu vrta zatečen kontejner, izvode se građevinski radovi, tu je stablo koprivić oko kojeg je poslagano kamenje, zatim klijalište za povrće, a prema cesti je vrt je ograđen betonskim zidom novijeg datuma koji se nastavlja na stari kameno betonski zid koji ograđuje vrt tj. zemljište na višem nivou;

-da je čitanjem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je vještaku od strane tužiteljice pokazan prijepor koji je identificirao i utvrdio da je ukupne površine 203 m2 od čega površina koja se nalazi na k.č. ... ima površinu 116 m 2, a ostatak se odnosi na druge čestice koje nisu predmet postupka;

-da je vještak u nalazu i mišljenju rozim slovnim oznakama J-K-L-Z-V i rozom ispunom prikazao površinu prijepora koja se nalazi na k.č. ... k.o. G., te je naveo da površina prijepora na k.č. ... k.o. G. iznosi 116 m2;

-da je temeljem iskaza svjedoka A. Ž., J. Ž., I. Š., F. Š. M., kao i tužiteljice kao i stranke, a koje ocjenjuje istinitima, utvrđeno da je N. Ž. pok. J., od osnutka katastarskog operata bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine;

-da je sada pok. N. Ž. imao šestero djece i to četiri kćeri i dva sina, da su se sestre dogovorile da kuću i sve što je u tom području prepuste braći N. i P.;

-da je u zemljišnoj knjizi M. Š. bila upisana u zk.ul. ... k.o. G. kao vlasnica četiri nekretnine u tom kompleksu i to k.č. ..., k.č. ..., k.č. ... i k.č. ...;

-da je čitanjem povijesnog vlasničkog lista utvrđeno da je M. Š., prodala J. Š. k.č. ..., ali i k.č. ... i k.č. ... na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog sa M. Š., sestrom P. i N. Ž., pa stoga ocjenjuje neistinitim tvrdnje tuženica da je dvije nekretnine J. Š. kupio od N. Ž., a samo spornu nekretninu k.č. ... da je kupio od M. Š., a što proizlazi iz iskaza D. N. da su tražili kuće sa dvorištima i pogledali sigurno 22 ili 23 kuće ali da nigdje nisu bili potpuno čisti papiri, a onda su našli kuću gdje su sve tri parcele bile upisane na J. Š. zbog čega su se i odlučili na kupnju;

-da su svjedoci J. Ž., I. Š. i F. Š. M., kao i svjedoci L. S. i R. D. tvrdili da se sporna nekretnina kosi, zbog čega ocjenjuje neistinitim iskaz D. N. da je vrt bio pun kamenja i zapušten;

-da je iskaz tuženice M. R. kako nikad nije vidjela P. Ž. na spornom dijelu u suprotnosti sa iskazima svjedokinje F. Š. M. i svjedoka A. Ž. te iskazi svjedoka J. Ž., I. Š., zbog čega taj iskaz ocjenjuje neistinitim.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je J. Š. znao za izvanknjižno stanje, a što utvrđuje iz iskaza svjedokinje F. Š. M., J. Ž. i I. Š. koji su iskazali da se radi o malom mjestu u kojem je J. Š. živio i prije kupnje kuće od N. Ž., te je znao što tko koristi, a njegovo saznanje da proizlazi iz utvrđenja na licu mjesta, a o čemu iskazuju i svjedoci da je ogradni zid sagradio samo do donjeg vrta, dok je donji vrt bio ograđen gromačom koju je uklonio D. N., da J. i P. nikad nisu vodili spor oko vlasništva, već je P. Ž. bio ljut da kamenje sa zemljišta Š. pada na predmetni vrt. Stoga zaključuje da je tužiteljica dokazala da u trenutku sklapanja pravnog posla, odnosno upisa u zemljišne knjige J. Š. prodavateljica nije bila vlasnica nekretnine u cijelosti, što je kupac J. Š. znao ili mogao znati, slijedom čega se njegovo pravo ne može suprotstaviti stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem i diobom od strane P. Ž. temeljem pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a zatim i same tužiteljice, slijedom čega sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. U odnosu na D. N. utvrđuje da je zabilježba ovog spora bila upisana u zemljišne knjige 18. rujna 2015., dakle prije nego što je D. N. podnio prijedlog za upis prava vlasništva 24. rujna 2015., pa D. N. ne može tvrditi da nije znao ili mogao znati da se o knjižnom pravu vodi spor koji može utjecati na stjecanje tog prava, pa se ne može pozivati da je nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige, upravo zbog činjenice zabilježbe spora.

14. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice.

15. Prije svega, a obzirom na utvrđene činjenice u postupku da je tužiteljica naslijedila svog supruga pok. P. Ž. iza kojeg je donoseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku poslovni broj O-101/95-4 od 29. lipnja 1995. kojim je utvrđena ostavinska imovina iza pok. P. Ž., supruga tužiteljice i njegovim nasljednicima proglašeni M. Ž., supruga ostavitelja koja je naslijedila dio pokretnina i nekretnine u cijelosti, B. Ž. i A. Ž., sinovi ostavitelja koji su nasljedili pokretnine navedene pod b) i a) tog rješenja u cijelosti, s tim da sporna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja, te je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisan D. N., a prije njega J. Š., a čiji su nasljednici tuženice, tužiteljica je bila dužna dokazati vlasništvo svog prednika jer tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem i dosjelošću.

16. Naime, odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 48/78 i 56/00 - dalje ZN), a koji se primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, čime postaje njihovo nasljedstvo, ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog pravne naravi ili po zakonu (st.3.).

17. U postupku je utvrđeno da je prednik tužiteljice P. Ž. sa svojim bratom N. Ž. i četiri sestre od kojih je jedna M. Š. sklopio Sporazum na temelju kojeg su kuću i zemljište naslijedi braća P. i N. i među njima nije bilo spora da gornji dio vrta pripada N., a donji dio vrta P. Navedeno proizlazi iz iskaza F. Š. M. koja je kćerka jedne od sestara M. Š., a koja je iskazala da su P. i N. nasljedili kuću i zemljište, svaki u ½ dijela, a spornu nekretninu su podijelili na način da je predniku tužiteljice pok. P. Ž. pripao donji vrt, a N. Ž. gornji, da među njima nikada nije bilo spora, da je zbog dječjeg dodatka dogovor u obitelji bio da sve nekretnine glase na ime njezine majke s obzirom da njezin otac nije mogao izbjeći upis na svoje ime, s tim da se znalo da nekretnine nisu njezine. Takve njezine navode potvrđuje i sama tužiteljica koja je iskazala da su se braća P. i N. podijelili na način da je svakome pripalo ½ dijela kuće, dok je N. pripao gornji vrt, a P. donji.

18. Upravo iz tih činjeničnih utvrđenja proizlazi neosnovanim žalbeni navod tuženica jer je tužiteljica u ovom postupku dokazala da je njezin suprug pok. P. Ž. još 60-tih godina prošlog stoljeća postao vlasnik sporne nekretnine i to temeljem sporazuma o diobi sa braćom i sestrama, što znači da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem.

19. Protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka J. Ž., I. Š. i F. Š. M. koji su suglasno iskazali da je donji vrt oduvijek bio u posjedu P. Ž. u kojem je imao klijalište i sadio je krumpir, dok je gornji vrt bio u posjedu J. Š., a koji je nakon kupnje (1977.) i napravio betonski zidić dokle je bilo njegovo (ogradio vrt) i ništa nije radio na donjem vrtu, s tim da je nakon P. smrti (1993.) donji vrt sve manje se obrađivao i konačno zadnjih dvadeset godina ga kosi A. Ž., sin pok. P. Ž.

20. Uz sve naprijed navedeno, valja dodati da nitko od saslušanih svjedoka i stranaka nije iskazao da bi M. Š., odnosno nakon nje J. Š. bilo što radili na spornom dijelu nekretnine.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženica da je N. Ž. prodao J. Š. kuću i dio zemljišta, dok je M. Š. prodala spornu nekretninu. Naprotiv, iz isprava u spisu proizlazi da je J. Š. u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik kč.br. ..., kč.br. ... i kč.br. ... na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa M. Š., što znači da je M. Š. prodala J. Š. sve tri nekretnine, a ne samo spornu, kako to tvrde tuženice. Navedeno proizlazi također iz iskaza tuženice M. R., kćeri pok. J. Š. koja je iskazala da je otac od N. Ž. kupio kuću i zemljište. Da su kuća i zemljište (osim spornog vrta) bili vlasništvo N. Ž. proizlazi i iz iskaza svjedokinje F. Š. M., kćeri M. Š. koja je iskazala da nekretnina nije bila od njene majke, da između M. Š. i N. Ž. nije bilo spora da su nekretnine vlasništvo N. Ž., da je M. Š. ugovor o kupoprodaji sklopila u ime brata N. Ž. i da je novac od prodaje isplaćen N. Ž.

22. Nije od odlučnog značenja ni žalbeni navod tuženica da je M. Š. u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine u ispravnom postupku. Navedeno iz razloga što je M. Š. u istom postupku upisana ne samo kao vlasnik kč.br. ..., već i kč. ... i kč. br. ..., za koje nije sporno da su bile vlasništvo N. Ž., što govori u prilog naprijed navedenom zaključku.

22.1. Osim toga, svjedokinja F. Š. M., kćeka M. Š. u ovom postupku je saslušana u dva navrta i oba puta je jasno iskazala da se znalo da sporna nekretnina nije od njezine majke, odnosno da između M. Š. i N. Ž. nikad nije bilo sporno da je nekretnina bila od N. Ž.. Pritom nije točno da svjedokinja nakon 1995. nije bila u G., budući je iskazala da je u G. živjela praktički cijeli život do 1995., a dolazila je kod ujaka i nakon 1995.

23. Naime, odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; ZV), propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

24. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1500. OGZ-a koji se primjenjivao u vrijeme kupnje nekretnine od prednika tuženica (1977.), pravo koje je stečeno dosjelošću ili zastarom ne može biti na štetu onome koji je oslanjajući se na javne knjige, pribavio sebi kakvu stvar ili pravo, još prije nego što je bilo pravo uknjiženo. Nesporno proizlazi iz zemljišne knjige da je prednik tuženica pok. J. Š. 1977. godine kupio ovu nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu kao vlasništvo M. Š., što bi pozivom na načelo javnosti zemljišnih knjiga moglo upućivati na zaključak da je M. Š. bila vlasnica nekretnine. No, načelo javnosti traži od stjecatelja nekretnine, ne samo pregled zemljišne knjige, već i pregled stanja na terenu (posjedovno stanje). Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazilo bi da se J. Š. upravo pregledom nekretnine mogao uvjeriti da se nekretnina obrađuje, da je na istoj klijalište. Štoviše, iz iskaza svjedoka proizlazi da je J. Š. živio u G., dakle u istom selu i prije kupnje, i da je znao što kupuje. U prilog tome govori i utvrđenje suda prvog stupnja da je J. Š. nakon što je kupio nekretninu, napravio betonski zid do dijela koji je bio njegov, da nikad nije ništa radio u dijelu spornog vrta i da između J. Š. i P. Ž. nikad nije bilo spora vezano za posjed spornog dijela nekretnine.

25. U takvoj situaciji, kada je J. Š. bez problema mogao saznati stvarno i pravno stanje nekretnine koju je kupio, ne može se s uspjehom pozivati na pravno pravilo iz paragrafa 1500. OGZ-a.

26. Glede tvrdnje tuženika da je D. N. nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige temeljem odredbe čl. 122. ZV-a, treba ukazati da je odredbom čl. 122. st. 1. ZV-a propisano da je stecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je zatražio upis u zemljišne knjige nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razlog posumnjati da stvar ne pripada otuđivatelju. D. N. je spornu nekretninu kupio 2015. , s tim da je prijedlog za uknjižbu u zemljišne knjige podnio 24. rujna 2015. u kojem trenutku u zemljišnim knjigama je postojala zabilježba spora na predmetnoj nekretnini (upisana 18. rujna 2015. pod brojem Z- 4856/15), što je ukazivalo da postoji spor, postupak o knjižnom pravu na nekretnini. Međutim, kupac nekretnine na kojoj je zabilježen spor može se pozvati da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i ako je imao saznanja da je u zemljišnim knjigama zabilježen spor o nekretnini koju kupuje samo ukoliko nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

27. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio iskaz D. N. da je na terenu bilo puno kamenja i sve zapušteno, jer je suprotan iskazima saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da se sporni dio nekretnine kosio. Pri tom se navodi da je D. N. srušio staru gromaču koja se nalazila prema cesti i na mjestu stare gromače napravio je novi betonski zid, što se može dovesti u vezu s njegovim iskazom, da je sa sporne nekretnine odveo deset kamiona kamenja. Također, iz podataka u spisu proizlazi da je D. N. u dva navrata bio na terenu, pa je mogao vidjeti da su na terenu bile jasno vidljive međe, a koju je predstavljala stara gromača, dok je između donjeg i gornjeg vrta bila jasno vidljiva visinska razlika, te stari betonski zid koji je napravio još J. Š., a nakon što je kupio predmetnu nekretninu od N. Ž. označivši time granice svog posjeda.

27.1. Iz tog razloga nije bilo nužno saslušati svjedoke, agenta ni zakonskog zastupnika M. d.o.o.

28. Imajući na umu sve naprijed opisane okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je D. N. u trenutku stjecanja predmetne nekretnine u trenutku podnošenja prijedloga za upis svog prava vlasništva, s obzirom na okolnost znao, odnosno mogao znati i imao je razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.

28.1. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da D. N., nije postupao u dobroj vjeri u trenutku podnošenja prijedloga za upis, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

29. Iz navedenih razloga valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i V. izreke potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točkama III., IV. i VI. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 23. listopada 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Milena Vukelić Margan, v.r.