Poslovni broj: Usž-2987/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja J.-P. M. E., državljanina Republike Kamerun, zastupanog po opunomoćeniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1722/2024-8 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1722/2024-8 od 19. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/9096, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 15. prosinca 2023. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u tom upravnom sporu te se nalaže tuženiku da isplati M. B., odvjetniku u Z., iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 15. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je Republiku Kamerun napustio iz realnog i opravdanog straha za vlastiti život jer ga njegova šira obitelj želi ubiti. Navodi da je žrtva trovanja te je zbog toga pretrpio teške psihičke i fizičke posljedice. Policija Kameruna ga ne želi zaštititi te se više puta oglušila da njegove prijave maltretiranja. Smatra da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite i da je sud trebao poništiti sporno rješenje i naložiti tuženiku da u ponovljenom postupku detaljnije obrazloži odluku te ga ponovno sasluša. Ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti kriterije vrednovanja osnovanog straha koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti. Navodi da je uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Z. utvrđeno da je tužitelj napustio Prihvatilište 6. srpnja 2024. te da se više nije vratio ni prijavio novo boravište.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 2. svinja 2023. u kojemu je u bitnome naveo da je Republiku Kamerun napustio jer mu je brat poginuo pa mu nitko nije mogao financirati školovanje te da nema više razloga tamo ostajati. Kao drugi razlog je naveo da su ga 2019. i 2020. godine napali pripadnici lažne policije koju je poslala njegova obitelj. Tvrdio je da nije tražio pomoć u Republici Kamerun jer nema novaca. Tijekom upravnog postupka je saslušan te je u izjavi na zapisnik od 6. studenog 2023. naveo da je zemlju podrijetla napustio jer nema roditelje, imovine i posao te da bi se zaposlio morao bi zauzvrat pružati seksualne usluge korumpiranim nadležnim službenicima. Istaknuo je da se boji povratka u zemlju podrijetla jer će ga ubiti članovi obitelji. Navodi da je tri puta bio fizički napadnut jer je obrađivao zemlju pokojnog oca koju su njegovi rođaci prodali.
8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je izveden dokaz saslušanja tužitelja.
9. Tužitelj je u iskazu od 12. lipnja 2024., između ostaloga, naveo da je napustio zemlju porijekla 20. svibnja 2022. jer je bio proganjan i bojao se da će ga ubiti susjedi i članovi obitelji da bi se „dokopali" njegovog zemljišta koje je naslijedio od roditelja. Obrazložio je da je prvi puta fizički napadnut 2018. kada je obrađivao zemlju te da su ga napali ljudi koje je platio njegov susjed da ga napadnu. Ponovno su ga fizički napali 14. studenog 2019. na njegovom zemljištu, kojom prilikom je došao susjedov sin, koji je načelnik policije, zajedno s djelatnicima policije, prijetili su mu i rekli da mora napustiti zemljište te su ga pretukli. Također su mu rekli da ću završiti kao njegovi roditelji, odnosno da će i njega otrovati. Na upit suda da li je policija navela kakav službeni razlog za dolazak tom prilikom, navodi da nije te da toga u Kamerunu nema već da policija radi kako želi. Naveo je da su ga 2021. godine otrovali na način da su mu u vodu (u kanistre) stavili otrov te je završio u bolnici.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i iskaza tužitelja te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.
11. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
12. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku.
13. Tužitelj je u upravnom sporu iznio bitno drugačije navode koje se odnose na postojanje sukoba s članovima obitelji u odnosu na navode koje je prethodno iznosio pred tuženikom te uočene kontradiktornosti, prema ocjeni ovog Suda, nije otklonio uvjerljivo. U izjavi danoj u upravnom sporu naveo da je u sukobu s članovima obitelji jer žele steći njegovo zemljište, a dostavio je isprave iz kojih proizlazi da je postojao spor oko zemljišta između njegove tete s trećim osobama. Ovaj sud iskaz tužitelja u tom dijelu cijeni neosnovanim jer nije životno niti logično da o bitnim okolnostima koje se odnose na postojanje sukoba zbog kojeg postoji opravdani strah za vlastiti život iskazuje drugačije u upravnom postupku i upravnom sporu. Tužitelj je iskazivao paušalno i općenito, navodeći da su ga u više navrata napadale osobe koje su angažirali njegovi rođaci o čemu nema nikakvog dokaza osim izjave samog tužitelja.
14. Međutim, sve kada bi se prihvatili navodi tužitelja da bi mu članovi obitelji i susjedi zbog zemljišta mogli ugroziti zdravlje i život, strah od članova obitelji nije razlog koji bi ukazivao na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupili ili političkog mišljenje zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi navedeno moglo predstavljati samo kaznena djela počinjena u odnosu na tužitelja od strane njegove rodbine i susjeda, a što ne predstavlja zakonom propisane razloge za međunarodnu zaštitu prema članku 20. i 21. Zakona.
15. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona,
nije
povrijeđen
zakon
na
njegovu
štetu.
16. Budući da je tužitelj zemlju podrijetla napustio zbog ekonomskih razloga, isti se, sukladno Priručniku Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, smatra ekonomskim migrantom, te stoga nije bilo ni osnove za primjenu kriterije vrednovanja osnovanog straha koji su propisani navedenim Priručnikom, a kako to pogrešno smatra tužitelj.
17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
19. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
