Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-430/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića, predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H… z… z.. m… o…iz Z…, A… M….. .., OIB: ….., kojeg kao punomoćnici zastupaju M…. I…. H…. i M…. M…., tužiteljevi zaposlenici, protiv tuženika C….. o….. d.d. Z….., ulica V….. J….. .., OIB: ….., kojeg kao punomoćnici zastupaju S…. V….. i M…. V…., odvjetnici u O. d.. Ž…&p…. d.o.o. iz Z…., R….. c…. …b, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj P-436/2022-11, od 22. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj P-436/2022-11 od 22. veljače 2023. ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I. Tuženiku: C… o…. d.d., Z…., U…. V…. J…. …., OIB: ….. se nalaže da tužitelju :

H…. z…. za m….. o….. iz Z….., A….. M….. 3, OIB: ….. isplati iznos od ., …,60 EUR /…….,52 kuna s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 20. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope , koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tuženika C…. o… d.d., Z…, U…. V…. J…. …, OIB: ….. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od …,… EUR/…….,41 kuna.

“.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23), s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te ga obvezati da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku, uključujući troškove žalbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljeva novčana tražbina u svoti .., …,60 EUR/…., … kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. srpnja 2022. do dana plaćanja.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljev osiguranik L… N…. doživio ... l.. 19…. prometnu nesreću koju je skrivio T… K…. iz Z…, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake ..- …- …., koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici br. ……;

- da je rješenjem tužitelja br. ….. od 29. srpnja 1999. priznato L…. N….., tužiteljevom osiguraniku, pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je nastupila kao posljedica navedene prometne nesreće;

- da je tužitelj svom osiguraniku iz osnove invalidske mirovine za razliku od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. isplatio .., ….,…. EUR/…….,… kn, od 01. siječnja 2021. do 30 lipnja 2021. ….. EUR/….kn, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. …,.. EUR/…,…, a od 01. siječnja 2022. do 31. travnja 2022. …,…eur/…,… kn, dakle, ukupno ...,.. eur/…,… kn.

- da je tuženik tužitelju od iznosa …,… EUR/…,… kn isplatio svotu od …,… EUR/…,… kn, dok preostalu polovicu od …,… EUR/…,… kn nije platio.

7. Među strankama je sporno je li utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H… z… z. m… o… i i… m…, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8. Prvostupanjski je sud, prihvaćajući tužbeni zahtjev, sporni pravni odnos razriješio primjenom odredbi Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, a ne primjenom Zakona o obveznom osiguranju u prometu, smatrajući po načelu „lex posterior derogat legi priori" da se primjenjuje kasniji zakon, a to je Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju.

9. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, za odluku u sporu, kojeg pokreće H..z.. za m.. o.. protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05,36/09,75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nestanka štete H.. z.. za m… o…, dakle u vrijeme kad je izvršena isplata mirovine. Pritom svakako treba uzeti u obzir da se tuženo društvo bavi poslovima osiguranja u koje spadaju poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju upravo se radi o obveznom osiguranju u prometu.

10. Stoga se tuženik (kao osiguravatelj motornog vozila štetnika) ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. Prema članku 8. stavak 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju u prometu, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP, a kojim odredbama je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

13. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, a to znači da prema citiranom članku ZOOP obveze tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može prihvatiti kao pravilno. 15. U ovom postupku sud je tuženika obvezao na isplatu iznosa na ime invalidske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja, prema pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje, isplatio svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik, pri čemu je sporno koji se zakon u konkretnom slučaju ima primijeniti.

16. U vezi spornog pitanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je već u odluci broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje, prema kojemu: „za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.

17. Kako je prvostupanjski sud zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO/13, valja kazati da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x 388/2018.

18. Ovdje je, radi potpunog odgovora, potrebno naglasiti da je odredbom čl. 27. ZOOP propisano:

“1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

19. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

20. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

21. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni relevantnog materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete, nije utvrđeno pravilno činjenično stanje, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 370. ZPP-a, a kako o troškovima će se odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166 st. 3. ZPP-a), ukinuta je i točka II. izreke pobijane presude primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 16. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Srđan Kuzmanić