Poslovni broj: Usž-41/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. G., Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-670/2022-5 od 30. kolovoza 2023., na sjednici održanoj 16. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-670/2022-5 od 30. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e
Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/552, URBROJ: 513-04-22-3 od 26. siječnja 2022. kojim je odbijena žalba istog podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava D. KLASA: UP/I-410-23/2019-02/2831, URBROJ: 513-07-03/19-01 od 16. svibnja 2019.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava u skladu s člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).
3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravila sudskog postupka jer je donio presudu bez održavanja rasprave te osporava da nije izričito nije zahtijevao održavanje rasprave, jer je predložio saslušanje brojnih svjedoka u svrhu dokazivanja svih navoda iz tužbe i utvrđivanja činjeničnog stanja pa da mu je nejasno kako sud zamišlja da bi svjedoci bili saslušani bez održavanja rasprave. Poziva se na odredbu članka 36. ZUS-a te navodi da prvostupanjski sud opširno citira sadržaj tužbe i rješenja poreznih tijela protiv kojih je tužba podnesena, da ne presuda sadrži obrazloženje i da osobito nije primijenjena odredba članka 60. st. 4. ZUS-a. Navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo te predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je neosnovana, a dopuna žalbe je nepravodobna.
6. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a na koju žalitelj ukazuje.
7. U odnosu na navode tužitelja da nije održana rasprava, valja navesti da se, prema odredbi članka 36. točke 4. ZUS-a, usmena rasprava ne mora održati ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranka u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijeva održavanje rasprave. Kako tužitelj izričito nije zahtijevao održavanje rasprave, a prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene propisane pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, to sud nije bio dužan održati raspravu.
8. Što se tiče izvođenja dokaza u sporu, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio.
9. U odnosu na utvrđivanje činjeničnog stanja valja još navesti da prvostupanjski sud utvrđujući činjenično stanje u sporu u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio. Dakle, prvostupanjski sud može prihvatiti činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka kada god utvrdi da su sve pravno relevantne činjenice već utvrđene.
10. Na osnovi izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje
Zakona o porezu na dohodak prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe
(„Narodne novine“ 115/16.) i Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18.,121/19., 32/20. 42/20.).
11. Naime, u postupku je utvrđeno da su tijekom 2017. godine na tekući račun tužitelja izvršene uplate od različitih fizičkih osoba s opisom plaćanja „uplate za utakmicu“, „članarine“, „troškovi puta“, „troškovi karte“, „uplata“, „plaćanje“ i slično. Utvrđeno je također da tužitelj poreznom tijelu za spomenute uplate nije priložio nikakve vjerodostojne isprave u vezi navedenih kontinuiranih priljeva sredstava na njegov tekući račun. Stoga je porezno tijelo ocijenilo da se radi o primicima u smislu
Zakona o porezu na dohodak, odnosno da se odredbi članka 39. stavka 3. točke 11.
radi o primicima po osnovi drugog dohotka te je tužitelju prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđen porez na drugi dohodak. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost rješenja tuženika kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.
12. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio rješenje tuženika zakonitim i odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje istog uz obrazloženje koje ovaj sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, prihvaća u cijelosti.
13. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
15. Dopuna žalbe tužitelja od 4. listopada 2024. rješenjem je, na temelju odredbe članka 72. stavka 1. ZUS-a, odbačena kao nepravodobna jer je podnesena po proteku ZUS-om propisanog roka za podnošenje žalbe.
U Zagrebu 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, dipl. iur., v.r.
