Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-804/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lidije Bošnjaković, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz Š., V. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. osiguranje d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. G. Z., odvjetnici iz O. društva G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog sud u Zagrebu, poslovni broj Pr-856/2022-78 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika A. osiguranje d.d. iz Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog sud u Zagrebu, poslovni broj Pr-856/2022-78 od 19. travnja 2024.:

- u dijelu kojim je tužitelju R. P. iz Š., V. S., na preinačeni dio tužbe zatezna kamata priznata od 1. listopada 2019. do 29. lipnja 2020. i

- u dijelu kojim je tužitelju R. P. iz Š., V. S., priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.278,72 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 19. travnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog sud u Zagrebu, poslovni broj Pr- 856/2022-78 od 19. travnja 2024.:

- u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 4.835,35 eura do iznosa od 5.080,89 eura (za iznos od 245,50 eura) s pripadajućim zateznim kamatama te se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja R. P. iz Š., V. S., kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 245,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2019. do isplate i

- u dijelu kojim je zahtjev tužitelja R. P. iz Š., V. S., za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 3.278,72 eura do iznosa od 3.528,72 eura na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. travnja 2024. do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju R. P. iz Š., V. S., da tuženiku A. osiguranje d.d. iz Z., naknadi trošak žalbe u iznosu od 169,52 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 5.080,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2019. do isplate i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.528,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 4.835,35 eura (za iznos od 245,50 eura) s pripadajućim zateznim kamatama, u odluci o zateznim kamatama na preinačeni dio tužbe te protiv odluke o troškovima parničnog postupka žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu i da odbije žalbom osporeni dio tužbenog zahtjeva, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radu (čl. 109. Zakona o radu Nar. nov. broj 93/14.; čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, Nar. nov. broj 71/14., 118/14., 154/14., dalje: ZZR te čl. 964., čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) s pripadajućim zateznim kamatama (29. st. 2. ZOO) i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, također s pripadajućim zateznim kamata.

5. U žalbenoj fazi postupka, glede odluke o meritumu spora, sporna je pravilnost prvostupanjske odluke u dijelu kojim je tužitelju priznata naknada imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 245,50 eura.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke (točka 46.) proizlazi samo da je sud priznao tužitelju trošak liječenja u iznosu od 245,54 eura pozivom na čl. 1095. ZOO-a, ali, kako se pravilno navodi u žalbi, sud niti je naveo činjenice iz kojih proizlazi osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva, niti je dao ikakve razloge. Time se osnovano navodima žalbe navodi da je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a sadržajno i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. tog Zakona.

7. S obzirom na zabranu dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude (čl. 366.a st. 2. ZPP-a) ovaj je sud o osnovanosti tog dijela žalbe odlučio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a.

7.1. Iz priloga uz tužbu proizlazi da je tužitelj tijekom liječenja obavio pretragu u vidu MR ramena L + IV u Specijalnoj bolnici za ortopediju S.. K. (radiološki nazal na listu 20) koju uslugu je platio 1.850,00 kn, što odgovara utuženom iznosu od 245,54 eura. Također proizlazi da je na potrebu te pretrage tužitelj upućen od strane specijaliste fizikalne medicine doc.dr.sc. S. D.-Š. (povijest bolesti od 29. studenog 2017., list 19 spisa).

7.2. Navedeno ukazuje da se radi o pretrazi koja je bila potrebna. Međutim, kako iz upute liječnika na ovu pretragu ne proizlazi da se radilo o hitnoj pretrazi, kako to iskazuje tužitelj, a nema dokaza niti da bi se na tu pretragu po redovnom tijeku stvari čekalo nerazumno dugo i da bi to bilo od utjecaja na ishod liječenja (tako nešto ne navodi se niti u nalazu i mišljenju vještaka u ovom predmetu ili njihovu iskazu), uz što je istu, što u iskazu potvrđuje i sam tužitelj, bilo moguće napraviti i u okviru redovne zdravstvene zaštiti, to je ovaj sud stava da tužitelj, koji mora voditi računa da šteta ne bude veća od one koja je nastala, a u skladu s tim nije postupio, nema pravo na naknadu štete u visini ovog utuženog troška liječenja.

8. Zbog toga je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude (čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a).

9. Neosnovano se navodima žalbe osporava i pravilnost odluke suda prvoga stupnja u dijelu kojim je na preinačeni dio tužbe zatezna kamata priznata i prije no što je do povećanja tužbe došlo (za period od 1. listopada 2019. do 29. lipnja 2020.), kada je preinaka učinjena.

9.1. Naime, ovaj je drugostupanjski sud upoznat sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom spornom pitanju, izraženom u presudi poslovni broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021. i dr. Međutim, unatoč tome i jer ga stavovi izneseni u pojedinim odlukama toga suda ne vežu (brisani čl. 394.a ZPP-a), smatra da je pravilnom primjenom prava valjalo odlučiti upravo na način kako je to odlučio i sud u pobijanoj odluci.

9.2. Na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. zauzeto je drugačije pravno shvaćanje (s kojim se ovo vijeće u cijelosti slaže), prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. godine), a što znači i od drugog datuma naznačenog po tužitelju, ako je šteta tada nastala.

9.3. U skladu s tim tvrdnja žalitelja da je zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana preinake tužbe povodom objavljenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne može se prihvatiti, jer je ta činjenica bez utjecaja na dospijeće tražbine. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana kada je šteta dspjela pa se obveznik naknade, koji nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima), ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ovo posebno jer Orijentacijski kriteriji nisu zakon i ne priječe tuženika da oštećenoj osobi isplati i veću naknadu štete, a niti čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne propisuje da osiguratelj oštećeniku ne smije ponuditi veću odštetu od one koja je zatražena.

9.4. Slijedom toga i tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate, koju traži od 1. listopada 2019., kada je štete nesporno dospjela, je osnovan te je sud prvoga stupnja o ovom dijelu tužbenog zahtjeva pravilno odlučio (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

10. Što se tiče navoda žalbe vezanih uz odluku o zahtjevima za naknadu troškova postupka valja odgovoriti da žalitelj pravilno ističe da nije bilo potrebe tužitelju priznavati trošak odgovora na žalbu. Ovo jer taj podnesak nije bio potreban za donošenje drugostupanjske odluke (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Slijedom toga preinačena je prvostupanjska odluka u odluci o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog podneska u ukupnom iznosu od 250,00 eura (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

11. U preostalom dijelu odluka o troškovima ocijenjena pravilnom i zakonitom kako po osnovi tako i po visini dosuđenih troškova, osobito jer uspjeh stranaka donošenjem ove drugostupanjske odluke nije bitno izmijenjen (čl. 380. točka 2. ZPP- a).

12. Pri tome žalitelju glede vrijednosti boda od kojeg je pošao sud prvoga stupnja treba ukazati na zaključak sa zajedničkog sastanka predsjednika građanskih odjela županijski sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-184/2024, od 14. lipnja 2024. koji po tom pitanju upućuje na shvaćanja revizijskog suda o tom pitanju izrečena u odlukama Vrhovnog suda RH br. Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., s kojima se ovaj sud u cijelosti slaže, a sukladno čemu je sud prvoga stupnja i odluči i zbog čega navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani.

13. S obzirom na uspjeh tuženika u odnosu na žalbom osporeni dio prvostupanjske odluke glede glavne stvari i dijelom glede sporednih zahtjeva istom je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura (čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 10./1. i Tbr.

7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. broj 138/23.), a uz to je tuženiku priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura.

U Zagrebu 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.