Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-493/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. O. iz P., M. prolaz 8, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika 1. M. K. iz P., D. 31, OIB: i 2. S. K. iz P., D. 31, OIB: , oboje zastupani po punomoćniku R. M.-B., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-82/2019-28 od 28. travnja 2022., 16. listopada 2024.

p r e s u d i o j e i  r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-82/2019-28 od 28. travnja 2022.

a) preinačuje u dijelu točke I. na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica … dijelova nekretnine kč.br. zgr. …/. k.o. P, te su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na ../… dijelova nekretnine kč.br. zgr. …./. k.o. P…. provedbom ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u P…-P…..."

b) ukida u preostalom dijelu točke I. izreke i u točki II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica …./… dijelova nekretnine kč.br. zgr. ……/….k.o. P i vlasnica nekretnine kč.br. zgr. …../… k.o. P….. te su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na …./…. dijelova nekretnine kč.br. zgr. …../…. k.o. P…. i u cijelosti nekretnine kč.br. zgr. …../… k.o. P…., provedbom ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od …..,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana zaključenja glavne rasprave pa sve do isplate i to sve pod

prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu su izjavili tuženici, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i preinači odluku na način da odbije tužbeni zahtjev podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na kčbr. zgr. …/.. i …./.. k.o., te trpljenje uknjižbe od strane tuženika, provedbom presude u zemljišnim knjigama.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, smatrajući da su na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući je tužiteljica putem svog pravnog prednika bila u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina od 1978. do 1997., dakle 19 godina, pa je pravo vlasništva stekla putem redovne dosjelosti.

7. Ovaj sud je mišljenja da žalitelji osnovano osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa s tim u svezi i nemogućnosti ocjene primjene materijalnog prava, a što je rezultat pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda.

8.Prvenstveno je za istaći, u odnosu na čest.zgr. …../….k.o. P, da iz činjeničnih navoda tužbe i navoda tužiteljice, tijekom postupka, a što je potvrđeno nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka, nesporno proizlazi da je tužiteljica u posjedu fizičkog dijela nekretnine oznake čest.zgr. …../… i to dijela kuhinje i blagavaonice na prvom katu i dijela terase na drugom katu zgrade. Navedene činjenice suprotne su tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje prava vlasništva u određenom suvlasničkom omjeru jer ukoliko je jedna osoba vlasnik točno određenog fizičkog dijela neke nekretnine, tada ona ne može biti suvlasnik određenog idealnog dijela nepodijeljene nekretnine Tvrdnja tužiteljice da je stekla pravo vlasništva točno određenog dijela sporne nekretnine, dakle ne i preostalog dijela nekretnine, znači da na ostalom dijelu te nekretnine nije mogla steći pravo (su)vlasništva, pa je tužbeni zahtjev postavljen suprotno utvrđenim činjenicama u postupku i članku 36. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV-a).

9. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, čest.zgr. …/… k.o. P sud utvrđuje da je otac tužiteljice bio u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina, u razdoblju od 1978. do 1997., kada je sa Općinom Pula, kao prodavateljem, zaključio ugovor o kupnji stana u čest.zgr. …. k.o. P…, te Anex navedenog ugovora kojim se utvrđuje da se kupljeni dijelovi nekretnine, nužnik i podrum, nalaze na čest.zgr. …./… k.o. P…., površine 12 m2. Navedene nekretnine prednik tužiteljice, daruje tužiteljici Ugovorom o darovanju od 29. veljače 2008. Tužiteljica tijekom postupka, pa tako i u odgovoru na žalbu tvrdi da su nekretnine koje su predmet ovog postupka oduvijek faktički pripadale stanu u čest.zgr. ….. k.o. Pula, i to kao nužnik i podrum, odnosno kao terasa.

10. Sud gubi iz vida, a to bi proizlazilo iz zaključenog ugovora o prodaji stana, kojeg je zaključio prednik tužiteljice s Gradom Pula, da je navedeni ugovor zaključen temeljem zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, kako je navedeno u uvodu Ugovora. Sud navedenu činjenicu nije utvrđivao, jer ako je prednik tužiteljice na navedenom stanu imao stanarsko pravo, pa i na dijelovima predmetnih nekretnina, kako to tvrdi tužiteljica, onda pogrešno sud pravo stupnja, u rok za stjecanje dosjelosti računa vrijeme kada je prednik tužiteljice imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, jer tada govorimo o drugoj pravnoj osnovi posjedovanja. Isto tako, ne manje bitno, a što sud također nije utvrđivao jest stanje vlasništva predmetne nekretnine, prije upisa vlasništva tuženika, odnosno da li je i do kada na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo, a u kontekstu zaključka suda da se radi o redovnoj dosjelosti.

11. Osim navedenog, za dodati je i to, da činjenični navodi u tužbi upućuju da tužiteljica svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama temelji na građenju, kao pravnoj osnovi. Iako sud nije vezan pravnom osnovom koju označi tužitelj (članak 186. stavak 3. ZPP-a) ali jest činjeničnom osnovom tužbe, pa je potrebno razmotriti da li je vlasništvo utuženih nekretnine tužiteljica mogla steći po drugom osnovu, građenjem, ukoliko činjenice dosjedanja ne budu utvrđene, a utvrde se činjenice za građenje, bilo kao nesporne bilo dokazivanjem.

12. Zbog iznesenog, valjalo je žalbu tuženika uvažiti kao osnovanu, a prvostupanjsku presudu trebalo dijelom preinačiti (točka I.a) , primjenom odredbe članka 373 stavak 3 ZPP-a, a dijelom ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje (točka I.b), temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

13. Budući da o odluci o glavnoj stvari ovisi i odluka o troškovima postupka, to je trebalo ukinuti i odluku o troškovima, temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić, v.r.