Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-328/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D., OIB: … iz S., … , kojeg zastupa punomoćnik H. H., odvjetnik u Z. D. Š. i H. H., protiv tužene L. D., OIB: … iz Z., … , koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2824/2023-76 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužene u pobijanom dijelu (točka II izreke) uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2824/2023-76 od 27. ožujka 2024.,
a) potvrđuje u točki I izreke presude i rješenja
b) preinačava u točki II izreke rješenja, tako da sada glasi:
" Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.781,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. ožujka 2024., do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2824/2023-76 od 27. ožujka 2024., odlučeno je:
" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana … između pok. V. D. (sina primatelja uzdržavanja) iz Z., … , kao davatelja uzdržavanja, odnosno L. D. iz Z., … , kao osobe pozvane na nasljeđivanje iza smrti davatelja uzdržavanja, koja je dala svoj pristanak na preuzimanje obveza temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i pok. V. D. (oca davatelja uzdržavanja) i pok. A. D. (majke davatelja uzdržavanja), oboje iz Z., … , kao primatelja uzdržavanja koji je ovjerio Općinski sud u Zagrebu, posl. br … dana … godine, zbog toga što tužena L. D., kao pravna slijednica davatelja uzdržavanja pok. V. D. (sina primatelja uzdržavanja), nije izvršavala svoje obveze po osnovi navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa se imovina koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može rasporediti temeljem navedenog Ugovora. "
i riješio je:
I Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu u kojem tužitelj alternativno traži utvrđenje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana … , između pok. V. D. (sin primatelja uzdržavanja) iz Z., … , kao davatelja uzdržavanja i pol. V. D. (oca davatelja uzdržavanja) i pok. A. D. (majke davatelja uzdržavanja), oboje iz Z., … , kao primatelja uzdržavanja, pa se imovina koje je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne može rasporediti temeljem navedenog Ugovora.
II Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.500 EUR kn sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja.
2.1. Protiv odluke o troškovima parničnog postupak sadržane u točki II izreke rješenja žalbu je izjavila tuženica i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP s prijedlog da se pobijana odluka o troškovima preinači i tuženici dosude preostali zatraženi troškovi.
3. Na žalbu tužitelja je odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog … između pok. V. D. (sin primatelja uzdržavanja) kao davatelja uzdržavanja i pok. V. D. (oca davatelja uzdržavanja) i pok. A. D. (majke davatelja uzdržavanja) kao primatelja uzdržavanja. Zahtjev se temelji na tvrdnji da tužena kao pravna slijednica davatelja uzdržavanja pok. V. D. (sina primatelja uzdržavanja) nije izvršavala svoje obveze po osnovi navedenog ugovora.
5.1. Tijekom postupka umrla je tužiteljica A. D., primateljica uzdržavanja, pa je nakon rješenja o prekidu i nastavku postupka, postupak preuzeo sin Z. D., sada tužitelj.
5.2. U postupku je utvrđeno:
- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenim kod suda … , proizlazi da se radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojim nije ugovorena zajednica života, a zaključen je između A. D. i njezina supruga kao primatelja uzdržavanja s jedne strane, te s druge strane kao davatelja uzdržavanja njihova sina V. D., kojim ugovorom se davatelj uzdržavanja obvezuje voditi brigu o prehrani, odjeći i obući i ostalim potrebama primatelja uzdržavanja , kao i osigurati im svu potrebnu liječničku i drugu pomoć u slučaju bolesti, te ih u slučaju smrti pokopati o svom trošku prema mjesnim običajima , a primatelji uzdržavanja daju na ime protučinidbe nekretninu kč. br. … , z.ul. … K.O. G., kuća i dvorište u Z., … ,
- da je drugi primatelj uzdržavanja V. D. umro prije podnošenja tužbe, a prije podnošenja tužbe umro je i davatelj uzdržavanja također V. D., sin primatelja, suprug tuženice i otac ranijeg tuženika A. D. u odnosu na kojeg je tužiteljica tijekom postupka povukla tužbu,
- da se nakon smrti oca, primatelja uzdržavanja V. D., davatelj uzdržavanja V. D., pok. V., temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju uknjižio kao suvlasnik za ½ kuće u … ,
- da su tužena L. D. i ranije tuženik A. D. sada uknjiženi kao suvlasnici za po ¼ dijela kuće … i to temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njihovog pok. supruga odnosno pok. oca,
- da A. D. nije bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a preostala ½ vlasništva predmetne nekretnine upisana je na pok. supruga V. D.,
- da je A. D., … sastavila vlastoručnu oporuku po kojoj je oporučni nasljednik unuk A. D., sin tužene, ranije tuženik u ovom predmetu,
- da iz dokumentacije dostavljene od strane MUP-a proizlazi da su odnosi u obitelji D. bili teško poremećeni u razdoblju od 25. srpnja 2009. do 21. rujna 2010., jer su više puta po raznim pozivima ili tužiteljice, tužene ili pak A. D. intervenirali u obiteljskoj kući, kao i da je u ljeto 2009. tuženici bio onemogućen ulazak u kuću u … ,
- da iz iskaza saslušanih parničnih stranaka i svjedoka proizlazi da je sad pok. A. D. stanovala u prizemlju obiteljske kuće, a tuženica sa sinom A. na katu, te su se dobro slagale, tuženica je pomagala oko pospremanja, plaćala režije za cijelu kuću sve do svibnja 2009., kada joj je onemogućen ulazak u kuću zbog promjene brave,
- da je ranije donesenom prvostupanjskom presudom poslovni broj: P-1396/2015-56 od 30. ožujka 2022., odbijen eventualni tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a rješenjem je odbačena tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju, koje odluke su drugostupanjskom odlukom poslovni broj: Gž-509/2022-3 od 01. ožujka 2023., ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje, nakon čega je tužitelj povukao zahtjev za utvrđenje da je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju.
6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da od strane tužene nije bilo svjesnog izbjegavanja ispunjavanja preuzetih obveza, te da tužitelj nije dokazao da bi tužena kršila obveze iz ugovora, pa nisu ispunjenje pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu članka 119. stavak 3. ZN zbog čega je odbio zahtjev. U obrazloženju odluke se navodi da je tužena u periodu nakon smrti supruga, davatelja uzdržavanja u siječnju 2008., nastavila izvršavati obveze iz ugovora (pomagala u pospremanju i djelomično plaćala račune, dok je sad pok. tužiteljica sama kuhala i išla u dućan) sve do svibnja 2009. kada joj je zbog promjene brave onemogućen ulazak u kuću, zbog čega dalje nije mogla ni izvršavati obveze iz ugovora.
6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a nije počinjena ni povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj.
6.2. Žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i time pokušava ukazati na grešku suda kod ocjene dokaza. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud ocjenu dokaza proveo u skladu s člankom 8. ZPP, pa nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP.
7. Odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 i 163/03) propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje. Stavkom 3. istog članka navedeno je da svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze. Dakle u ovom predmetu je od odlučnog značaja da li su tužena i njezin sin A. kao nasljednici davatelja uzdržavanja nastavili izvršavati Ugovorom preuzete obveze ili ne, jer je prednica tužitelja s tog činjeničnog osnova zahtijevala raskid ugovor o doživotnom uzdržavanju.
8. Ocijenivši izvedene dokaze i to prije svega iskaze saslušanih svjedoka, te samih parničnih stranaka, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su i nakon smrti davatelja odnosi između tužiteljice i tuženice bili dobri, te da je tuženica nastavila preuzete obveze iz ugovora koji je zaključio njezin prednik, te se ugovor izvršavao na način kako su se stranke dogovorile, te da do neizvršenja obveza iz preuzetog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije došlo krivnjom tuženice. Za ocjenu da li su ostvareni razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja u smislu članka 119. stavak 3. ZN potrebno je cijeniti cjelokupne okolnosti stranačkih odnosa. U konkretnom slučaju stranke su živjele u istoj obiteljskoj kući i to tuženica na katu, a sad pok. A. D. u prizemlju, istina u različitim domaćinstvima, te su odnosi između stranaka izvjesno vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bili dobri, a nakon smrti davatelja uzdržavanja sina ranije tužiteljice odnosno supruga današnje tuženice, tuženica je nastavila ispunjavati ugovor, pa i u vrijeme podnošenja tužbe (siječanj 2008.). Da je tuženica ispunjavala ugovorom preuzete obveze ukazuje i činjenica da je prednica tužitelja tužbom za raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza bila obuhvatila kao tuženika i A. D., unuka protiv kojeg je tijekom postupka povukla tužbu, a tijekom postupka je i oporukom raspolagala u njegovu korist, što ukazuje da do poremećaja odnosa nije došlo zbog ponašanja tužene u smislu neispunjavanja ugovorom preuzetih odnosa, jer je tužena prestala ispunjavati iste tek nakon što je u tome onemogućena, pa se ne može osnovano zaključiti da tužena svojom voljom nije ispunjavala obveze iz ugovora, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neispunjenu uvjeta za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.
9. Neosnovano žalitelj osporava navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tvrdeći da tuženica nije dokazala ispunjenje obveza preuzetih ugovorom koje je on izvršavao uz pomoć supruge, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je nakon zaključenja ugovora i u vrijeme podnošenja tužbe prednik tužene, a nakon njegove smrti tužena nastavila izvršavati ugovorom preuzete obveze. Suprotno navodima žalitelja predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan u smislu članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), koji posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud. 10. Prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, pa žalba ni zbog tog razloga nije osnovana.
11. Odlučujući o troškovima parničnog postupka pravilno je prvostupanjski sud iste odmjerio temeljem članka 154. i 155. ZPP, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) za radnje poduzete u postupku. Neosnovano žaliteljica ističe da joj za ročišta održana 15. veljače 2010., 03. listopada 2011., 18. siječnja 2016., 13. rujna 2017., te za ročišta održana
11. svibnja 2018., 16. travnja 2019., 10. ožujka 2020., i 10. siječnja 2014., pripada nagrada prema Tbr.9. točka 1. Tarife, budući se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, pa je tuženici za zastupanje na ročištima pravilno priznata nagrada iz Tbr.9. točka 5. Tarife. Međutim, pravilno žaliteljica navodi da zbroj sveukupno priznatih troškova iznosi 1.100 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda i PDV iznosi ukupno 2.750,00 EUR (a ne 2.500,00 EUR kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi), odnosno ukupno s troškovima žalbe Tbr.10. točka 5. Tarife (31,25 EUR), troškovi iznose 2.781,25 EUR, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod Ib) ove drugostupanjske odluke.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.
13. Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP).
Dubrovnik, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović,v.r.
