Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-390/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D B, R S, B, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva U & p, V, protiv tuženika M M, OIB:…, K, zastupan po punomoćniku R Š, odvjetniku u D, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pn-70/2015 od 14. ožujka 2024., 16. listopada 2024.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažuje te se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pn-70/2015 od 14. ožujka 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
"Ovaj sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku, a tužba tužitelja se odbacuje."
2. Predmet spora je obveznopravni zahtjev za naplatu novčane tražbine proistekao iz presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Republika Srbija, poslovni broj 2K- 3614/10 od 29. listopada 2012., kojom je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, pod uvjetom da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne izvrši novo kazneno djelo.
3. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje pozivajući se na članak 27. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), zaključivši da nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ne proizlazi iz odredbi članaka 46. do 78. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 88/01 i 101/17 – u daljnjem tekstu: ZRS).
4. To rješenje pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba je osnovana.
7. U žalbi se s pravom ukazuje da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju neobrazloženo zaključuje da nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ne proizlazi iz odredbi članaka 46. do 78. ZRS-a.
7.1. Prema članku 46. stavku 1. ZRS-a nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a prema članku 54. stavku 1. ZRS-a u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Tuženik je državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u istoj, a povrh toga je iz sadržaja prijedloga za privremenu mjeru podnesenog od strane tužitelja u ovom predmetu razvidno da tuženik ima i imovinu u Republici Hrvatskoj, uslijed čega valja primijeniti članke 46. i 54. ZRS-a.
8. Budući nadležnost suda Republike Hrvatske u ovom predmetu proizlazi iz članaka 46. stavka 1. ZRS-a i članka 54. stavka 1. ZRS-a žalbu je valjalo uvažiti te je stoga odlučeno kao u izreci temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a.
U Dubrovnik, 16. listopada 2024.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
v.r.