REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-732/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego, Zagreb, fra Andrije Kačića Miočića 12, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-711/21-2 od 9. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-5330/20 od 7. svibnja 2021, u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-711/21-2 od 9. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-5330/20 od 7. svibnja 2021, i odbijen tužbeni zahtjev, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije za tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to: "1. U slučaju kada poslodavac, suprotno ugovorenoj obvezi iz kolektivnog ugovora, ne ispuni svoju ugovornu obvezu na odabir i predaju dara u naravi utvrđene vrijednosti, ima li radnik pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti toga dara u novcu?

2. Je li rok dospijeća obveze koja glasi „radniku će se za Uskrs dati dar u naravi…“ po naravi posla bitan sastojak ugovorne obveze?

3. Ukoliko je određivanje sadržaja nenovčane obveze prepušteno naknadnom dogovoru dužnika i vjerovnika, dužnika i treće osobe ili samo dužniku pa dužnik u takvim slučajevima ne odredi sadržaj obveze ima li vjerovnik pravo na naknadu štete zbog neispunjenja obveze?"

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Predmet spora je isplata protuvrijednosti dara za Uskrs.

5. Tužitelj kao razloge važnosti ističe različitu praksu drugostupanjskih sudova te navodi da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Naznačena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci Revr- 1646/16 nije usporediva, jer se u tom predmetu prema sadržaju odluke radi o isplati ugovorenog novčanog iznosa, dok se u odluci Revr-1126/09 radi o dospijeću božićnice.

7. U odnosu na prvo i drugo pravno pitanje, pobijana odluka je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama posl. br. Rev- 838/23-2 od 10. siječnja 2024. i Rev-469/242 od 3. travnja 2024..

8. Naime, u naznačenim odlukama ovog revizijskog suda izraženo je shvaćanje da u slučaju kada je obveza poslodavca iz Kolektivnog ugovora predati radniku dar u naravi u vrijednosti od 600,00 kn i Kolektivnim ugovorom nije određena mogućnost isplate protuvrijednosti dara u novcu, tada radnik, u smislu odredbe čl. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu. Također je izraženo stajalište da bi rok dospijeća tuženikove obveze bio bitan sastojak ugovora, to stranke moraju izričito ugovoriti ili to mora proizlaziti iz prirode posla, dok nije dovoljno samo odrediti datum ili neki drugi događaj na temelju kojeg se može utvrditi kada dospijeva tuženikova obveza.

9. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, budući da iz obrazloženja pobijane odluke (toč. 14. obrazloženja) proizlazi da tužitelj nije isticao činjenice na temelju kojih bi proizlazilo da mu je nastala šteta, jer mu tuženik nije izvršio obvezu iz Kolektivnog ugovora, propustivši mu predati u naravi dar za Uskrs 2020. godine.

10. S obzirom da prema ocjeni ovog revizijskog suda nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug