Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-269/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆL zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21 i 114/22., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola od 13. svibnja 2024., broj K-3/2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ĆL, za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, na temelju članka 110. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, dok se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-97/21. od 30 srpnja 2021., pa se optuženi ĆL, na temelju članka 58. stavka 3. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 4 (četiri) mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2023., pa na dalje.
II U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Puli-Pola optuženog ĆL je proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude, za koje djelo mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11., optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena u naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Puli – Pola za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11., te mu je uzeta kao utvrđena izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je na temelju članka 58. stavka 3. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 4 mjeseca, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2023., pa na dalje.
1.1. Na temelju članka 69. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv ove presude žalbu, zbog odluke o kazni, je pravodobno podnio državni odvjetnik te predlaže da se ista preinači na način da se optuženiku izreče stroža kazna zatvora zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju i da mu se izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku za inkriminirano kazneno djelo podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, dok mu je istodobno, kao otegotno, propustio cijeniti jačinu napada te brojnost ozljeda koje je zadao žrtvi i njihovu težinu, zbog čega smatra da utvrđena kazna i jedinstvena kazna zatvora, koja je bliža zakonskom propisanom minimumu kazne za to djelo, dovodi u pitanje svrhu kažnjavanja.
7. Naime, pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud, kao olakotno je optuženiku cijenio to što je „de facto“ u svojoj obrani priznao „…da se ponašao na opisani način, neovisno o tome što tvrdi da se samog napada ne sjeća (?)…“, izraženo kajanje i žaljenje, činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a djelo je ostalo u pokušaju, dok mu je kao otegotno cijenio raniju višekratnu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost te nekritički odnos prema ovisnosti.
8. Unatoč svim naprijed utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika, s pravom državni odvjetnika u žalbi ističe da prvostupanjski sud optuženiku prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri i adekvatno cijenio naprijed navedene otegotne okolnosti, a prije svega činjenicu da je optuženik, kako to proizlazi iz podataka iz kaznene evidencije na stranici 131. do 132. spisa, u razdoblju od 2000. do 2021. u sedam navrata pravomoćno osuđivan za različita kaznena djela (zlouporaba opojnih droga, razbojništvo, teška krađa, teška tjelesna ozljeda, prikrivanje i lažno prijavljivanje), a inkriminirano kazneno djelo je počinio u vrijeme provjere koje mu je određeno u opozvanoj uvjetnoj osudi koja mu je izrečena u naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Puli – Pola.
8.1. U kontekstu naprijed iznesenog, s jedne strane imajući u vidu činjenicu da je optuženik recidivista koji kroz duže vrijeme ustrajno krši zakonske propise te kontinuirano čini kaznena djela, pri čemu takva njegova kriminalna aktivnost progredira, a s druge strane, imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela koja je ogledala u brojnosti i težini ozljeda koje ja optuženik kritične zgode noževima zadao žrtvi (rezne rane brade, rezne rane vrata i rezne rane prsnog koša) u vitalne dijelove tijela, koje ozljede u svom zbiru je liječnik vještak kvalificirao kao osobito tešku tjelesnu ozljedu, pri čemu za takav napad od strane žrtve nije imao nikakav povod, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, što je zakonski minimum, s obzirom da je za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. propisana kazna zatvora najmanje pet godina, je preblaga kazna.
9. Zbog prethodno iznesenih razloga valjalo je kao utemeljenu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te je stoga prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je optuženom ĆL za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 godina, dok mu je kao utvrđena uzeta kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci iz opozvane uvjetne osude koja mu je izrečena u pravomoćnoj naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Puli – Pola, pa je na temelju članka 58. stavka 3. i članka 51. stavka 2. KZ/11., optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 4 mjeseca. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ta kazna je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima djela, te će se njome postići sve one u članku 41. KZ/11. predviđene svrhe kažnjavanja i to na način da će ta kazna utjecati na počinitelje i sve ostale da ne čine kaznena djela (generalna i specijalna prevencija), a istodobno tom kaznom je u dovoljnoj mjeri izražena društvena osuda takvog kriminalnog postupanja optuženika i pravednost u kažnjavanju ovako teških kaznenih djela protiv života i tijela.
9. Zbog svega iznesenog, a s obzirom na to da prilikom ispitivanja žalbi nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
