90.P-1637/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja COLE GRADNJA d.o.o., OIB: 893631110205, Sesvete, Vrbnička ulica 12, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Jovanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, za Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 141.475,47 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i Nataše Lefort, više savjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, s danom objave 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, da isplati tužitelju COLE GRADNJA d.o.o., Sesvete, Vrbnička ulica 12, iznos od 141.475,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim na

- iznos od 17.917,58 EUR od 19. prosinca 2021. i

- iznos od 123.557,89 EUR od 14. veljače 2022.

a sve to do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju COLE GRADNJA d.o.o., Sesvete, Vrbnička ulica 12, da tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ naknadi parnični trošak u iznosu od 14.960,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.080,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu ukupnog iznosa od 141.475,47 EUR (ranije 1.065.946,95 kn) na ime naknade štete koji obuhvaća:

- iznos od 17.917,58 EUR (ranije 135.000,00 kn) koji je ustegnut s tužiteljevog računa na temelju dviju zadužnica koje je tužitelj predao tuženiku u svrhu osiguranja za ozbiljnost ponude, te

- iznos od 123.557,89 EUR (ranije 930.946,95 kn) koji predstavlja 10 % od ukupnog iznosa vrijednosti tri ugovora o izvođenju radova, koji bi iznos tuženik trebao platiti tužitelju da su stranke sklopile navedene ugovore, što se međutim zbog tužiteljeva odbijanja nije dogodilo.

Dakle, predmet ovoga spora prema izričitim navodima tužitelja nije naknada štete u vidu izmakle koristi zbog tužiteljevog odbijanja drugih ponuda ili zbog spriječenosti tužitelja u nadmetanjima za druge poslove.

2. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao ponuditelj sudjelovao u postupku javne nabave izvođenja radova sanacije nekonstruktivnih elemenata u potresu oštećenih obiteljskih kuća, evidencijski broj nabave O-G-K-164/21, koji postupak je 2021. godine proveo naručitelj Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, te da je tužitelj sukladno točki 31.1. Dokumentacije o nabavi kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavio naručitelju jamstvo za ozbiljnost ponude u vidu dviju bjanko zadužnica potvrđenih 25. lipnja 2021. od strane javnog bilježnika Ivana Malekovića pod brojevima OV-6475/2021 u iznosu od 45.000,00 kn i OV-6476/2021 u iznosu od 90.000,00 kn, a sve to s obzirom na to da je tužitelj u navedenom postupku javne nabave podnio ponude za izvođenje radova u odnosu na tri grupe nabave, Grupu 9, Grupu 17 i Grupu 27, time da je Dokumentacijom o nabavi za svaku grupu nabave bio određen iznos jamstva za ozbiljnost ponude u iznosu od 45.000,00 kn.

3. Iako je u navedenom postupu javne nabave tužiteljeva ponuda za navedene tri Grupe nabave 9, 17 i 27 ocijenjena ekonomski najpovoljnijom, tužitelj je u odnosu na navedene tri Grupe s naručiteljem Središnjim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje odbio sklopiti tri ugovora o javnim radovima sanacije nekonstruktivnih elemenata u potresu oštećenih obiteljskih kuća (jedan ugovor za svaku pojedinu Grupu), radi čega je tuženik spomenute dvije bjanko zadužnice podnio na naplatu Financijskog agenciji te je po istima s tužiteljeva računa ustegnut ukupan iznos od 135.000,00 kn. Cijena radova po svakom od navedena tri ponuđena ugovora iznosila je 3.103.156,50 kn, što za tri ugovora ukupno iznosi 9.309.469,50 kn. Dakle tužiteljev zahtjev za naknadu štete obuhvaća po zadužnicama ustegnuti iznos od 135.000,00 kn (sada iznos od 17.917,58 EUR) te iznos od 123.557,89 EUR (ranije 930.946,95 kn) koji predstavlja 10 % od ukupnog iznosa vrijednosti navedena tri ugovora o izvođenju radova, koji bi iznos tužitelj kao izvođač na temelju spomenuta tri ugovora zasigurno naplatio od naručitelja, da su ti ugovori među njima bili sklopljeni i izvršeni.

4. Naime, tužitelj je odbio sklapanje navedena tri ugovora navodeći da od naručitelja nije dobio projektno tehničku dokumentaciju (izuzev etalonskog troškovnika), da nisu bili definirani objekti na kojima su radovi trebali biti izvedeni, da nisu bile definirane količine i vrste poslova po pojedinim objektima, da slijedom navedenog rok u trajanju od 80 kalendarskih dana, računajući od dana potpisivanja ugovora, koji je bio predviđen za izvođenje radova, nije bio primjeren rok za izvođenje radova te da je naručitelj neosnovano, umjesto bankarske garancije kao jamstva za uredno izvršenje ugovora, odbio primiti od tužitelja drugo jamstvo u vidu bjanko zadužnice. Ističe kako se razlozi nepotpisivanja tri ugovora o javnim radovima ne mogu pripisati njegovoj krivnji jer je on (tužitelj) imao volju za sklapanje navedena tri ugovora s tuženikom zbog čega se više puta obraćao tuženiku radi pojašnjenja određenih ugovornih odredbi te s prijedlozima i molbama za dopunu dokumentacije bez koje tužitelj nije bio u mogućnosti preuzeti obveze iz ugovora, ali da mu tuženik nije dostavio dokumentaciju bez koje on nije mogao sačiniti dinamički plan izvođenja radova te jamčiti za ispunjenje ugovornih obveza. Slijedom toga ističe kako je tuženik vodio pregovore bez pravne namjere da s tužiteljem sklopi ugovor te da je pregovarao s tužiteljem suprotno načelu savjesnosti i poštenja, radi čega je tužitelju nastala šteta.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdio da je tužitelj postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti suradnje, da je isključivo on odgovoran za nesklapanje tri ugovora o izvođenju radova jer je aktivno sudjelovao u postupku javne nabave i bio upoznat sa svim uvjetima nabave i uputama ponuditeljima objavljenim na mrežnim stranicama tuženika, da je tuženik tužitelja pozivao na sklapanje ugovora i ukazivao mu na njegovo skrivljeno ponašanje te da slijedom toga tužbeni zahtjev za naknadu štete nije osnovan.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao Zahtjev za mirno rješenje spora (list 8 do 13 spisa), dopis tuženika od 16.05.2022.g. (list 15 do 17 spisa), izvadak iz Dokumentacije od nabavi broj O-G-K-164/21 (list 18 do 22 spisa i list 207 do 232 spisa), e-mail korespondencije (list 23 do 27 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 19.10.2021. (list 28 spisa), bjanko zadužnicu (list 30 do 32 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (list 33 spisa), bjanko zadužnicu (list 35 do 37 spisa), Ugovore o javnim radovima (list 38 do 58 spisa te list 233 do 240), dopis tuženika od 29.07.2021.g. (list 59 spisa), Dokumentaciju o nabavi evidencijski broj nabave O-G-K-164/21 (list 61 do 92 spisa i list 128 do 159 spisa), Dokumentacija o nabavi evidencijski broj nabave O-PK-K- 150/21 (list 93 i 94 spisa), odluke o odabiru (list 95 do 100 spisa, e-mail korespondenciju (list 101 do 113 spisa), Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda (list 160 do 181 spisa te list 241 do 251 spisa), e-mail korespondenciju (list 182 do 189 spisa), rješenje ŽS u Velikoj Gorici od 1.9.2022.g. (list 190 do 195 spisa), Zaključak Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 30.12.2021.g. (list 196 spisa), e-mail korespondenciju (list 202 do 206 spisa), III.objašnjenje s izmjenom dokumentacije o nabavi (list 276 i 277 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka DJ (list 268 i 269 spisa), svjedoka DJH (list 272 i 273 spisa), zastupnika po zakonu tužitelja LJ (list 273 do 275 spisa), te svjedoka ČJ (list 280 i 281 spisa), svjedoka MJ (list 281 spisa),svjedoka RJ (list 282 spisa) i svjedoka ĆJ (list 284 i 285 spisa).

7. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Između stranaka je sporno tužiteljevo pravo na naknadu štete koja je tužitelju, prema njegovoj tvrdnji, nastala tuženikovim ulaskom u pregovore s tužiteljem bez prave namjere sklapanja ugovora s tužiteljem te tuženikovim prekidom pregovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

9. Uvidom u točku 31.1. Dokumentacije o nabavi sud je utvrdio da je istom propisano da je ponuditelj ovlašten naplatiti iznos jamstva za ozbiljnost ponude, uz ostalo, i u slučaju odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi. U postupku nije sporno da je tužitelj odbio potpisati tri ugovora o javnoj nabavi, radi čega sud utvrđuje da je tuženik osnovano aktivirao tužiteljeve zadužnice i po istima naplatio iznos od 135.000,00 kn. 10. Uvidom u točku 2. Dokumentacije o nabavi sud je uz ostalo utvrdio da se komunikacija i svaka druga razmjena informacija između naručitelja i gospodarskih subjekata može obavljati isključivo putem sustava Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (dalje: EOJN RH). Točkom 37. Dokumentacije o nabavi uz ostalo je propisano da tijekom roka za dostavu ponuda gospodarski subjekt može zahtijevati dodatne informacije, objašnjenja ili izmjene u vezi s dokumentacijom o nabavi te da gospodarski subjekt pitanja odnosno zahtjeve za pojašnjenjem dokumentacije o nabavi mogu postavljati putem sustava EOJN RH, modul Pitanja.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka ZJ i DJH sud je utvrdio da u vrijeme dostavljanja tri ugovora o javnim radovima tužitelju na potpis, naručitelj još nije raspolagao podacima o kućama na kojima su trebali biti izvedeni radovi koji su bili predmet postupka javne nabave pa dakle niti projektno-tehničkom dokumentacijom koja se na te objekte odnosi, izuzev etalonskog troškovnika navedenog u točki 8. Dokumentacije o nabavi. Slijedom toga, svjedokinja ZJ je iskazala i kako se podrazumijevalo da je rok za izvođenje radova od 80 dana računajući od potpisivanja ugovora, koji je bio predviđen Dokumentacijom o nabavi i dostavljenim ugovorima, produljiv rok upravo zbog činjenice da naručitelj ni u vrijeme dostavljanja tužitelju tri ugovora na potpis, još nije raspolagao podacima o kućama na kojima će se izvoditi radovi sanacije niti projektno-tehničkom dokumentacijom za te objekte. Ista je svjedokinja iskazala i da je III. Objašnjenjem s izmjenom dokumentacije o nabavi od 23. lipnja 2021., koje je bilo objavljeno u EOJN RH, i čiji je primjerak svjedokinja predočila sudu i strankama (listovi 276 i 277 spisa), uz ostalo navedeno da s obzirom na prilično kratak rok dovršetka sanacije svih potresom oštećenih kuća, nije bilo moguće čekati izradu konkretnih primjeraka/elaborata za sve oštećene kuće slijedom čega je kao rješenje predviđeno ugovaranje tih radova na temelju „etalonskog“ troškovnika dok će se pri izvođenju radova izvođači uvoditi u posao u okviru stvarnih projekata/elaborata za svaku pojedinu kuću na temelju ponuđenih jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika. Slijedom toga, sud utvrđuje da je navedenim Objašnjenjem naručitelj sve ponuditelje, pa tako i tužitelja, obavijestio da će se nakon sklapanja ugovora između naručitelja i izvođača, izvođači postupno uvoditi u posao u odnosu na pojedine objekte i to nakon što naručitelj pribavi projektnu dokumentaciju za svaki pojedini objekt. Drugim riječima, cijeli se proces realizacije ugovora i sanacije kuća, s obzirom na njihov veliki broj, trebao odvijati postupno, na način da se nakon sklapanja ugovora, uvođenju izvođača u posao na svakoj pojedinoj kući trebalo pristupati onda kada bi za pojedinu kuću bila izrađena projektna dokumentacija. Svjedok ČJ je pojasnio da se razlog za takvu dinamiku i način postupanja sastojao u tome što u vrijeme otvaranja postupka javne nabave naručitelj nije imao saznanja o točnima adresama i točnom broju objekata koji su trebali biti predmet sanacije, tako da u razdoblju trajanja toga postupka te podatke nije bilo moguće predočiti ponuditeljima, slijedom čega se produljenje roka za izvođenje radova trebalo odvijati „u hodu“ tj. sukcesivno, na način da se radovi počnu izvoditi na onim objektima u odnosu na koje su izrađeni elaborati, a tek nakon završetka tih radova izvođači bi pristupali radovima na novim objektima u odnosu na koje bi u međuvremenu bili izrađeni njihovi elaborati. Na isti način je o navedenom iskazivao i svjedok MJ. Slijedom toga, sud je na temelju III. Objašnjenja od 23. lipnja 2021. i suglasnih iskaza navedenih svjedoka utvrdio da su se izvođači trebali uvoditi u posao postupno, na temelju izrađenih i dovršenih elaborata za svaku pojedinu kuću, a proces izrade elaborata zbog velikoga broja potresom oštećenih objekata mogao se odvijati jedino postupno, što bi po ocjeni suda svakako bio opravdani razlog i za produljenje roka za izvođenje radova, o čemu je iskazivala i većina navedenih svjedoka. To je bio razlog radi kojega tuženik u vrijeme dostavljanja tužitelju tri ugovora na potpisivanje, zbog objektivnih razloga, osim što je bio sačinjen etalonski troškovnik, nije mogao predati tužitelju nikakvu drugu projektno-tehničku dokumentaciju koja bi se odnosila na pojedine objekte.

12. S druge strane, iz stanja spisa je razvidno da je naručitelj višekratno i pisanim putem pozivao tužitelja na sastanke radi razjašnjenja spornih pitanja iz ponuđenih ugovora o javnim radovima. Međutim, iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu LJ jasno proizlazi da se na te pozive nije odazvao jer je bio okupiran drugim poslovima, a u jednoj fazi i bolešću, pri čemu ta činjenice nije ničime dokazao, a sud smatra da je u slučaju svoje istinske spriječenosti za tu svrhu mogao ovlastiti i nekoga od svojih zaposlenika ili trećih osoba u svojstvu punomoćnika. Sud smatra da u situaciji u kojoj tužitelj od tuženika zahtijeva objašnjenja vezana za sadržaj ugovora, a istovremeno se ne odaziva na tuženikove pozive u cilju razjašnjenja istih, predstavlja tužiteljevo, a ne tuženikovo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja te načelu dužnosti suradnje.

13. Zaključno u ovom dijelu sud utvrđuje da razlog za tužiteljevo odbijanje potpisivanja tri ugovora o javnim radovima leži i u činjenici da je tuženik odbio postupiti prema zahtjevu tužitelja da tužitelj tuženiku, umjesto bankarske garancije, kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora preda zadužnicu, iako je tužiteljev zastupnik po zakonu HJ izrijekom iskazao da je imao mogućnost tuženiku dostaviti bankarske garancije po osnovi sva tri ugovora. Očigledno je da je tužitelj imao svoje razloge radi kojih ta sredstva osiguranja nije želio iskoristiti u svrhu realizacije ugovora s tuženikom, već u neke druge svrhe u njegovom boljem interesu. Međutim, sud smatra da bi udovoljavajući takvom tužiteljevom neosnovanom zahtjevu, tuženik postupio protivno Dokumentaciji o nabavi, dakle protupravno, čime bi se doveo u poziciju odgovornosti prema svim ostalim izvođačima s kojima je sklopio ugovore i kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora zahtijevao i ishodio bankarske garancije. I takvo postupanje tužitelja sud ocjenjuje protivnim načelima savjesnosti i poštenja te dužnosti suradnje.

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da se razlozi za tužiteljevo nepotpisivanje tri ugovora o javnim radovima ne mogu pripisati tuženikovoj krivnji, da tuženik nije vodio pregovore bez prave namjere da s tužiteljem sklopi ugovore te da nije pregovarao s tužiteljem protivno načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti suradnje. Sud smatra da na strani tuženika nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu, slijedom čega je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenje dokaza građevinskim i financijskim vještačenjem jer te dokaze, pored svih navedenih utvrđenja, ne smatra važnim za odluku.

15. Tužitelj nije dokazao činjenicu da je u navedenom postupku javne nabave doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale gospodarske subjekte navodeći kao primjer ponuditelja Drinovac Interijeri d.o.o., navodeći da je njegova ponuda u istom postupku javne nabave bila odbijena, kao što su u konačnici zbog odbijanja potpisivanja ugovora bile odbijene i tužiteljeve ponude, ali da tuženik zadužnice društva Drinovac Interijeri d.o.o. date kao jamstvo za ozbiljnost ponude, za razliku od tužiteljevih zadužnica, nije aktivirao, već da ih je vratio tom društvu. Naime, teret toga dokaza leži na tužitelju, a tužitelj, unatoč tuženikovom prigovoru da je ponuda društva Drinovac Interijeri d.o.o. odbijena iz razloga nepravilnosti, za razliku od tužiteljeve koja je bila pravilna, ali je odbijena zbog odbijanja potpisivanja ugovora, nije dokazao suprotno, pri čemu sud izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆJ ne smatra prikladnim dokazom radi utvrđenja te činjenice. Pravo naručitelja na aktivaciju zadužnice kao jamstva za ozbiljnost ponude zbog nepotpisivanja ugovora izrijekom je propisana u točki 31.1. Dokumentacije o nabavi i pretpostavlja postojanje valjane, a ne nepravilne ponude u smislu čl. 3. t. 12. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 120/16).

16. Slijedom svega iznesenog, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, o čemu je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu je u trošak parničnog postupka priznat kao potreban trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora po Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 2.130,00 EUR, sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.130,00 EUR, sastav podneska od 17. svibnja 2023. po Tbr. 8/4 OT u iznosu od 50,00 EUR i zastupanje na ročištima 14. veljače 2023., 8. ožujka 2023., 9. svibnja 2024., 9. srpnja 2024. i 12. rujna 2024., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 2.130,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 14.960,00 EUR, na koji iznos mu teku i zatezne kamate od presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. Tuženikov zahtjev je odbijen za trošak sastava podneska od 17. svibnja 2023. u preostalom zatraženom iznosu od 2.080,00 EUR, jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno s obzirom na to da se ne radi o podnesku iz kategorije obrazloženih podnesaka, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.