Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-637/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Otp Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina odvjetnici u OD Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 26. rujna 2024., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Tamare Mušnjak Špišić odvjetnice u Karlovcu i zamjenika punomoćnika tuženika ZC odvjetničkog vježbenika u OD Vukina § partneri d.o.o. u Zagrebu, a objavljene dana 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se ništetnim dio ugovora o kreditu broj 50655/06 od 25. 09. 20006. godine sklopljenog između tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Splitske banke d.d. OIB: 69326397242 čiji je pravni slijednik tužena OTP banka d.d., OIB: 52508873833 i to odredbe iz: čl.2. koji glasi:

1. Kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 94.345,00 CHF (slovima: devedesetčetiritisućetristočetrdesetpet CHF).

2. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan plaćanja kredita. “ čl. 5. koji glasi: “Redovna (nominalna) kamatna stopa iznosi 4,30% (slovima: četiricijelatrideset posto) godišnje promjenjiva”.

čl. 10. koji glasi: “Redovna kamata je promjenjiva a utvrđuje se u skladu sa važećim unutarnjim aktom kreditora koji uređuje kamatne stope (Pravilnik o kreditiranju građana ili drugi akt)”

čl. 11.2. koji glasi: “…179 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 715,67 CHF i jedne rate u iznosu od 710,66 CHF”

II.

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833 kao pravnom slijedniku Splitske banke d.d. OIB: 69326397242, tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 17.490,20 eura (slovima: sedamnaest tisuća četiri sto devedeset eura i dvadeset centi) s zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. veljače 2016. godine, pa do isplate, time da kamate teku sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833 kao pravnom slijedniku Splitske banke d.d. OIB: 69326397242, tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 2.165,67 EUR (slovima: dvije tisuće sto šezdeset pet eura i šezdeset sedam centi), s kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, time da kamate teku sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV.

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833 tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.831,81 euro (četiri tisuće osam sto trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (15. listopada 2024.) pa do isplate; time da kamate teku sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu kojim je tužitelj podigao iznos od 94.345,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se određuje u skladu s važećom odlukama tuženika. U vrijeme podnošenje tužbe kredit nije bio otplaćen, a zadnja rada dospjela je na naplatu 10. listopada 2021. Tuženik je u ugovor o kreditu kao i aneksu broj 1 ugovora o kreditu, ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na temelju jednostrane odluke tuženika o kamatnim stopama, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Promjena kamatne stope je i neodrediva jer ugovorom o kreditu nosu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope. Tužitelj i tuženik su dana 5. veljače 2016. sklopili sporazum o korištenju preplate o konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu, kojim sporazumom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik je prilikom sklapanja konverzije kredita tužitelju dao netočne podatke o stanju kredita te iznosu pretplate. Ističe kako od tuženika nije dobio valjane podatke te je temeljem tako nevaljanih podataka sklopio aneks ugovora o kreditu (konverziju). Tužitelj je pristao na nove parametre i nove kamate temeljem netočnih podataka koje mu je predočio tuženik. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 12. ožujka 2024. (list br. 270-272).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužitelj prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu, potraživanje tužitelja je zastarjelo, odredbe ugovora o valutnoj obvezi i promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne, uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran, nije za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati. Navodi da je obveza tužitelja je i u vrijeme sklapanja ugovora i u vrijeme sklanja dodatka kao i u vrijeme otplate mjesečnih anuiteta bila jasno odrediva kako se po ugovoru o kreditu tako i po dodatku, baš kao što je jasno odrediva i u svim obvezama koje potrošači u RH ugovaraju svakodnevno, a osobito u svim dugotrajnijim poslovima. Ističe da je tužitelj 2016. godine sklopio s tuženikom dodatak kojim je odlučio promijeniti valutu svoje ugovorne obveze iz CHF u EUR, kojom prilikom je tužitelj evidentno bio jako dobro upoznat s valutnim rizikom vezanim uz valutu EUR. Napominje da je banka izračun konverzije i ponudu za konverziju i sklapanje dodatka ugovora vršila prema strogim i za banku prisilnim zakonskim odredbama, dok je tužitelj imao mogućnost izbora takve ponude. Navodi da je zakonska obveza tuženika bila u izračunu konverzije koristiti sve uplate koje je tužitelj stvarno plaćao po predmetnom kreditu. Ističe kako se tužitelj u niti jednom trenutku otplate kredita, neovisno u promjenama iznosa mjesečnih anuiteta, nije obratio tuženiku s upitom o razlozima promjene ili kakim objašnjenjima, iako je tužitelj takvu mogućnost imao za cijelo vrijeme otplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja JC kao stranke u postupku, čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 25. rujna 2006.. sa lista br. 10-18, Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 50655/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 05. veljače 2016. godine sa lista br. 19-21, sporazuma o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 5. veljače 2016. sa lista br. 28, plan otplate kredita i isplata kredita sa lista br. 29-66, dopisa Splitske banke d.d. od 9. studenog 2015. sa prilozima lista br. 123, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sa listova br. 203-209, očitovanje financijskog vještaka sa lista br. 234, drugo dodatno financijsko vještačenje Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb sa lista br. 243-257. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 217. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim dio ugovora o kreditu broj 50655/06 od 25. 09. 20006. godine, te zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

5. Odredba članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 145/23 - dalje: ZOO) glasi: "Ugovor koje protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako za cilj povrijeđeno pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo". Nesporno je da je dolje citiranim pravomoćnim presudama utvrđeno da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, odredbom članka 324. stavak 1. ZOO- a ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora. Sud je temeljem iskaza tužitelja JC i gore citiranih materijalnih dokaza utvrdio, da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošača i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Stoga je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

6. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Tužitelj FC je životno, uvjerljivo i detaljno iskazivao, te je potvrdio da su on i supruga podigli kredit iako je isti glasio na njega, a namjena kredita je bila kupnja stanja i zadovoljenje njihovih stambenih potreba kao supružnika. 2006.g. su digli kredit dok je zgrada bila u izgradnji i uselili se u srpnju 2007. godine kada je zgrada bila završena. Tamo i dalje žive u tom stanu. Kada su dizali kredit u CHF to je bilo jer mu je u tadašnjoj Splitskoj banci sugerirano da je ta valuta najbolja i to uzme u CHF a ne u eurima jer su mu ljudi koji rade u banci rekli da je to povoljnije za njega. Tadašnja šefica Splitske banke u [adresa] sugerirala mu je uzme kredit u CHF s tim da je naglasila da je i ona uzela kredit u CHF jer je to povoljnije. Konverzija mu je sugerirana u istoj banci i rečeno mu je da je to povoljnije za njega. Kredit je vraćen u listopadu 2021. i podigli su ga na 15 godina. Navodi da mu nitko nije ništa govorio kako ta valuta fluktuira na tržištu ili nešto slično osim da je ta valuta za podizanje kredita za njega najbolja. Promjenjiva kamatna stopa mu nije objašnjavanja. Ugovor o kreditu je pripremila banka. Ističe da nije mogao utjecati na neke odredbe i nije mogao pregovarati. Ugovor o kreditu je površno pročitao a imao je potpuno povjerenje u banku. Što se tiče promjenjive kamatne stope mislio je da banka ne bi smjela imati autonomiju u vezi kamatne stope i to je mislio da ovisi o odlukama Vlade RH. Kada mu je rasla rata kredita nije išao u banku prigovarati tome, znao je da je razlog tome jer je promijenjen tečaj CHF. Kada je prihvatio konverziju nije znao kolika je kamatna stopa, ističe da je laik u tome a vjerovao je upraviteljici i banci. Nije bio svjestan da su kamatne stope za EURO veće od CHF.

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik Otp banka kao kreditor (pravni sljednik kreditora Societe Generale-Splitska banka d.d.), sklopile ugovor o kreditu 25.09.2006. (list br. 10-19 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 94.345,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 2. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja nekretnine,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 715,67 CHF obračunatoj po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,30 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 10. ugovora)

- da su stranke sklopile Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 50655/06 dana 05. veljače 2016. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju da po provedenoj konverziji nakon konverzije valute 12. veljače 2016. godine ostatak glavnice iznosi 30.535,13 eura koji se tuženik obvezao platiti u 68 mjesečnih anuiteta u iznosu od 550,097 eura, da prvi anuitet izmijenjeni anuitet dospijeva 20. ožujka 2016. godine a zadnji 10. listopada 2021.

9. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

10. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

12. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14

-u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

16. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

17. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

18. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

19. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 12. lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos od 5.538,12 eura i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 11.952,08 eura, na ime nepriznatog iznosa u konverziji iznos od 2.165,67 eura (neuračunate zakonske zatezne kamate),

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

20. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

23. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

24. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

25. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

26. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

27. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 12. lipnja 2019. u odnosu na kamatu i u odnosu na valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

28. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužitelj preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.

29. Iz nalaza vještaka (list 203-209) proizlazi:

-ugovoreni iznos od 94.345,00 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je protuvrijednost od 440.374,16 kn,

-razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenoga 2006.) do dana provedbe konverzije (12. veljače 2016.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 8.939,83 CHF, odnosno 41.728,73 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),

-razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenoga 2006.) do dana provedbe konverzije (12. veljače 2016.), a koja proizlazi iz razlike izmenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 90.107,71 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza,

- sveukupno se radi o 131.836,44 kn razlika; pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza.

30. Iz drugog dodatnog financijskog nalaza vještaka (list br. 243-257) proizlazi:

- ugovoreni iznos od 94.345,00 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio je protuvrijednost od 440.374,16 kn, odnosno 58.447,69 EUR,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenoga 2006.) do dana provedbe konverzije (12. veljače 2016.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 8.939,83 CHF, odnosno 41.728,73 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita), odnosno 5.538,12 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1a iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1a iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'p1' (u valuti EUR),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenoga 2006.) do dana provedbe konverzije (12. veljače 2016.), a koja proizlazi iz razlike izmeñu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 90.052,78 kn, odnosno 11.952,08 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1a iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 's1' Tabele 1a (u valuti EUR)

- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje gore navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do 12. veljače 2016., te uračunavanja efekata konverzije (preplata u iznosu od 38.728,43 kn), preostalo dospjelo potraživanje s danom 12. veljače 2016. iznosi 148.098,74 kn (131.781,51 kn glavnice i 16.317,23 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata), odnosno 19.656,08 EUR (17.490,41 EUR glavnice i 2.165,67 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata).

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je vještak argumentirano i uvjerljivo odgovorio na sva pitanja koja su mu postavljena od strane suda, tužitelja i tuženika. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik prihvatio matematički izračun vještaka.

32. Dakle, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i dopune nalaza vještaka proizlazi, da je konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno utvrđeno je da je način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne Novine" broj 102/2015). Međutim, cilj konverzije koja je provedena po navedenom zakonu je izjednačavanje položaja potrošača korisnika kredita vezanih uz valutu CHF s onima vezanim uz valutu EUR, te je sklapanjem Sporazuma (aneksa) ugovora u ovom predmetu ublažena narušena ravnoteža u odnosima između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, ali nije i u potpunosti uspostavljena. Stoga sud zaključuje da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sukladno izračunu financijskog vještaka, te se tek isplatom utvrđene i dosuđene razlike u potpunosti uspostavlja narušena ravnoteža u odnosu tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Naime, da je donošenjem navedenog Zakona i sklapanjem sporazuma o konverziji u potpunosti uspostavljena ravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, u tom slučaju financijski vještak ne bi utvrdio nikakvu razliku nakon provedene konverzije, a što se nije dogodilo u konkretnom slučaju. Naprotiv, financijski vještak je u svom drugom dodatnom nalazu i mišljenju (list br. 257) potvrdio, da i nakon provedene konverzije u spornom kreditu postoji razlika primijenjene kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od u iznosu od 17.490,41 eura glavnice i 2.165,67 eura. Osim toga, da li je ili nije uspostavljena ravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, sud je između ostalih uzeo obzir i činjenicu da je s jedne strane tužitelj koji je podigao kredit za rješavanje stambenog pitanja svoje obitelji u kojem i danas živi i s druge strane banka kao pravna osoba sa stručnim znanjem iz financija koja ostvaruje iznimne profite i kojoj je nakon konverzije ostao nepripadni ukupni iznos od 19.656,08 eura, odlučio da konverzijom kredita nije uspostavljena ravnoteža u odnosima između tužitelja i tuženika.

33. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci.

34. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 17.490,41 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, te na iznos kamate od 2.165,67 eura pa nadalje, radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

35. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci.

36. Tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2024. godine specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja. Međutim, ne radi se o preinačenju tužbenog zahtjeva kako tvrdi tuženik, radi čega je navedeni prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. Ovo iz razloga što tužitelj nije imao sve isprave temeljem kojih bi mogao ispravno postaviti tužbeni zahtjev u trenutku podnošenja tužbe, a svakako nije imao izračun financijskog vještaka. Osim toga, pravna osnova tužbenog zahtjeva je u tužbi detaljno opisana i povišenje tužbenog zahtjeva iz iste osnove je dopušteno sukladno članku 190. stavak 2. ZPP-u. Ovo iz razloga što je navedenim člankom 190. stavak 2. ZPP-u propisano da tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev (povisiti) do zaključenja glavne i javne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, provedeno financijsko vještačenje nakon zaključenja prethodnog postupka nije nastalo krivnjom tužitelja.

37. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.

39. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

40. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja.

41. Tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 19.656,08 eura pripada trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura, sastava podneska od 15. prosinca 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 3. veljače 2021. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 02. kolovoza 2021. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 12. ožujka 2024. (očitovanje na drugi nalaz vještaka) sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 3. travnja 2024. sa PDV- om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 26. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 15. listopada 2024. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

42. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn.

43. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 4.831,81 euro.

44. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. listopada 2021. godine, jer navedeni podnesak se ne nalazi u spisu. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presude, a iz razloga što je tužitelj kao potrošač oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskih pristojbama.

45. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 15. listopada 2024.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tamara Mušnjak Špišić odvjetnica u Karlovcu

2. Sanja Vukina odvjetnica u Zagrebu