REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1361/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]., koga zastupaju punomoćnici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukovina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Varaždina, protiv tuženika Međimurje- Plin d.o.o., OIB 29035933600, Čakovec, Obrtnička 4., kojeg zastupaju punomoćnici dr. sc. Branimir Škurla i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb, radi povratka na rad, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-1054/2022-3 od 22. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj Pr- 13/2022-9 od 11. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku revizija u odnosu na pitanja:
1. “Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao kumulirati pravo na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regoinalnoj) samoupravi i pravo povratka na rad prema odredbi članka 90.b Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi u vezi s odredbom članka 15.d Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika?”
2. “Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao osnovano zahtijevati vraćanje u radni odnos u kojem se nalazio prije obnašanja dužnosti, ako je po prestanku te dužnosti ostvarivanje prava na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi zahtijevao prije nego što je zahtijevao povratak na posao i ako je to pravo na naknadu plaće u cijelosti iskoristio?”
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 29. rujna 2000. (toč. I izreke) te da mu naknadi parnični trošak (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000. te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 3.250,00 HRK/431,35 EUR.
3. Tuženik je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući četiri pitanja za koja ističe da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Odgovor na prijedlog nije izjavljen.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su pitanja koja je tuženik postavio važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tuženik je postavio sljedeća pitanja;
1. “Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao kumulirati pravo na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regoinalnoj) samoupravi i pravo povratka na rad prema odredbi članka 90.b Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi u vezi s odredbom članka 15.d Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika?”
2. “Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao osnovano zahtijevati vraćanje u radni odnos u kojem se nalazio prije obnašanja dužnosti, ako je po prestanku te dužnosti ostvarivanje prava na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi zahtijevao prije nego što je zahtijevao povratak na posao i ako je to pravo na naknadu plaće u cijelosti iskoristio?”
3. ”Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao osnovano zahtijevati vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prije obnašanja te dužnosti, ako je radni odnos u kojem je dužnosnik bio prije obnašanja dužnosti, prestao nesporno valjanim sporazumom o prestanku radnog odnosa?”
4. ”Može li sud presudom naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad ako je radni odnos između tužitelja i tuženika neprijeporno prestao i ne postoji?”
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000. Na temelju tog ugovora o radu tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika (i njegovog pravnog prednika) od 1. lipnja 1995. pri čemu su 28. svibnja 2009. sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu jer je tužitelj stupio na dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca na mandat od četiri godine kojim su ugovorili da se tužitelj nakon isteka mandata ima pravo vratiti na posao kod tuženika. Tužitelj je nakon isteka navedenog mandata, naredne četiri godine obnašao dužnost zamjenika župana Međimurske županije, a nakon toga ponovno četiri godine dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca.
9. Tužitelj je 2. lipnja 2021. podnio tuženiku zahtjev za povratak na rad ali je i 31. svibnja 2021. podnio zahtjev za naknadu plaće i staž osiguranje po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti te da podnosi zahtjev za povratak na rad nakon što iskoristi pravo na naknadu plaće i staž osiguranje za vrijeme od šest mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti.
10. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja dok je drugostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužitelju kao dužnosniku zakonom zajamčeno pravo da nakon prestanka dužnosti na koju je imenovan ima pravo na povratak na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti. U odnosu na prigovor tuženika, drugostupanjski sud ističe da činjenica da je tužitelj kumulativno koristio pravo povratka na rad i prava na naknadu plaće, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.
11. Tuženik kao razlog za svoja pitanja ističe presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1623/19-3 od 12. rujna 2019. u kojoj je istaknuto da istovremeno primanje naknade plaće i vraćanje na rad kod prijašnjeg poslodavca predstavlja zloupotrebu posebnog prava dužnosnika, već i stavljanje privatnih interesa iznad zakona, što nikome nije dozvoljeno.
12. Budući da je u navedenoj odluci izraženo pravno shvaćanje različito od shvaćanja u pobijanoj drugostupanjskoj odluci to je sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 389. st. 3. ZPP).
13. Sukladno čl. 389.b st. 3. ZPP-a smatra se da je prijedlog u odnosu na pitanja 3. i 4. povučen.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
