P-169/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika TIGRA d.o.o. Zagreb, Ivanićgradska 22, OIB 29830060230, koga zastupa Inoslav Korinčić, odvjetnik iz Zaprešića, M. Krušlina 14, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 10. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jelene Novosel Režić, zamjenice županijskog državnog odvjetnika, te punomoćnika tuženika ŽJ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Inoslava Korinčića, danom objave 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TIGRA d.o.o. OIB: 29830060230, Ivanićgradska 22, Zagreb da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplati iznos od 14.902,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe kako slijedi:

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 19. travnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. svibnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. lipnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. srpnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. kolovoza 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. rujna 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. listopada 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. studenoga 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 31. siječnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 24. veljače 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 24. ožujka. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. travnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. svibnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. lipnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. srpnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. kolovoza 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. rujna 2023. do isplate;

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog kojom traži navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj da je vlasnik nekretnine oznaka z. k. č. br. [katastarska čestica] poslovna zgrada u [adresa] površine 64,5 čhv odnosno 232 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za područje graditeljstva i procjene nekretnina od 16. studenog 2021. utvrđeno da tuženik koristi poslovni prostor oznake PP8 ukupne površine 231,70 m2 bez valjane pravne osnove te da za isti vlasniku ne podmirujete naknadu za korištenje. Također, tužitelj tvrdi da pred ovim sudom pod posl. br. P-1222/2022 vodi postupak radi isplate naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora za period od veljače 2017. do ožujka 2022, a u predmetu oznake P-1221/2022 predmet spora je iseljenje ovdje tuženika i predaja vlasniku predmetnog poslovnog prostora. Pored toga, tvrdi da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom i ovršnom presudom posl. br. P-1317/2022 od 22. prosinca 2022. odbio tužbeni zahtjev tužitelja Tigra d.o.o. OIB: 29830060230, ovdje protustranke, za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnim poslovnim prostorom.

Tužitelj ističe da je tuženika dopisom od 18. siječnja 2022. pozvao na plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora koji poziv je tuženik otklonio kao neosnovan. Tvrdi da je visina mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora određena sukladno Odluci Ministarstva državne imovine posl. br Klasa: 372-01/18-01/134, Ur. br. 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. i prema Odluci o preuzimanju kriterija jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnine za poslovni prostor odnosno prema Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 6/2016 od 02.05.2016.) u visini od 662,34 eura (4.990,39 kn) uvećana za iznos PDV ukupno iznosi 827,92 eura (6.237,99 kn).

Tužitelj u tužbi tvrdi kako potražuje od tuženika kao nepoštenog posjednika naknadu za korištenje poslovnog prostora opisanog u točci 1. tužbe u ukupnom iznosu od 14.902,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe kako slijedi:

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 19. travnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. svibnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. lipnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. srpnja 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. kolovoza 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 20. rujna 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. listopada 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. studenoga 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 31. siječnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 24. veljače 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 24. ožujka. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. travnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. svibnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. lipnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 23. srpnja 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 21. kolovoza 2023. do isplate;

- na iznos od 827,92 eur/6.237,99 kn od 22. rujna 2023. do isplate;

Tužitelj navodi kako je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine to se ima primjenjivati odredba čl. 165. st. 1. ZV-a u kojemu je propisano da nepošteni posjednik mora predati vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja. Dakle, obzirom na činjenicu da je u utuženom razdoblju tuženik koristio predmetni poslovni prostor to je dužan platiti naknadu za korištenje istoga tužitelju kao vlasniku.

Također, tužitelj obavještava naslovni sud da je zahtjevom za mirno rješenje spora od 2. listopada 2023.. pozvao tuženika kao protustranku na isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora ali se tuženik na zahtjev oglušio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik tvrdi da je upitno da li je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Tuženik tvrdi da ima pravo zadržavanja na spornim nekretninama i da tužitelj nije vlasnik spornih nekretnina.

Nadalje, tuženik tvrdi da je univerzalni pravni slijednik subjekata Zidarska zanatska radnja, vl. VJ i Zidarsko-fasaderska radnja, vl. ZJ VJ temeljem Ugovora o prijenosu poslovne cjeline zaključenog između Zidarska zanatska radnja, vl. VJ i Zidarsko-fasaderska radnja, vl. ZJ VJ kao prenositelja i Tigra d.o.o. kao stjecatelja, temeljem kojeg su sva prava i obveze, uključujući i prava iz Ugovora o ustupanju potraživanja prešle na trgovačko društvo Tigra d.o.o., odnosno Tuženika.

Nesporna je činjenica, tvrdi tuženik, da je Tužitelj uputio Tuženiku dopis dana 18.01.2022. godine kojim je pozvao Tuženika na plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora no dalje je nesporna činjenica kako je pravna osnova navedenog dopisa bila u cijelosti pogrešna i neosnovana.

Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da osnovano drži sporne nekretnine i da ništa ne duguje tužitelju.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid izvod iz zemljišne knjige, tužbu radi predaje u posjed, presudu ovog suda, ugovor o prijenosu poduzetne cjeline, ugovor o ustupanju potraživanja.

Uvidom u izvod iz zemljišnih knjiga (list 5 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik poslovne zgrade upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada u [adresa], u površini od 232 m/2. Prema tome neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nije vlasnik spornog prostora koji koristi tuženik, kao i prigovor da tužitelj nije ovlašten tražiti naknadu od tuženika.

Uvidom u tužbu (list 17-18 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada u [adresa], u površini od 232 m/2.

Uvidom u nepravomoćnu presudu (list 96-100 spisa) sud je utvrdio da je navedenom presudom ovog suda naloženo tuženiku da se iseli iz poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa] u površini od 232 m/2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

Uvidom u pravomoćnu presudu broj P-1317/2022 od 22.12.2022. (list 25-38 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj ovdje tuženik odbijen kao neosnovanim tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva tužitelja ovdje tuženika na nekretnini upisanoj u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk. č. 7606/75, koja se nalazi adresi u Zagrebu, Ivanićgradska 22 te za izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na istoj s tužitelja ovdje tuženika na tužitelja ovdje tuženika, koju tabularnu ispravu da će u protivnom zamijeniti ova presuda te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 187.971,40 kn (24.948,09 EUR) s zateznim kamatama od 6. rujna 1989. do isplate. Uvidom u navedenu presudu sud je utvrdio da tuženik nije univerzalni pravni sljednik zanatsko fasaderske radnje vl. ZJ iz [adresa].

Uvidom u ugovor o prijenosu poduzetne cjeline (list 69-71 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor potpisali dana 29.12.1995. Zidarsko-fasaderska radnja vl. Damir Penava iz Zagreba i društvo TIGRA te da su navedenim ugovor u članku 2. stranke ugovorile prijenos poduzetne cjeline sa prenositelja na stjecatelja te u tom smislu prenositelj prenosi, a stjecatelj prima poduzetnu cjelinu prenositelja u cijelosti. Poduzetnu cjelinu prenositelja čine sve stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima, te zalihe, tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu prenositelja, a sve prema bruto bilanci (aktiva i pasiva) koja će biti zaključena na dan 31. prosinca 1995. i referenci. Reference predstavljaju izvedene objekte i izvršene radove, a sadržani su u referentnoj listi radova i objekata te je referentna lista sastavni dio ovog ugovora i čini njegov prilog. Prenositelj poduzetne cjeline je obvezan najkasnije u roku od 10 dana od dana potpisa ovog ugovora izraditi završne financijske izvještaje, račun dobiti i gubitka na dan 31.12.1995. nakon čega će stranke zaključiti dodatak ovog ugovora u kojem će utvrditi knjigovodstvene vrijednosti za prijenos poduzetne cjeline.

Uvidom u ugovor o ustupanju potraživanja (list 75-77 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor potpisali 30.05.1990. OKSKH Peščinica Gradina, VJ i ZJ u kojem su konstatirale da je prema ugovorima od 03.03.1989. i 05.06.1989. sklopljenim između OKSKH Peščenica i GRADINE i potvrđenom primopredajnom zapisniku od 05.02.1990. GRADINA kao izvođač sa svojim kooperantima izvela sa OKSKH kao naručioca građevinske radove adaptacije tavanskog prostora iz R.N. broj 1133/89. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da GRADINA svoje potraživanje prema OKSKH Peščenica ustupa na VJ i ZJ, a OKSKH Peščenica je s tim suglasna. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je VJ i ZJ prenijeta tražbina a nikakav posjed.

Uvidom u navedene ugovore sud je utvrdio da tuženik nije pravni sljednik Zanatsko - fasaderske radnje vl..ZJ. Prijenosom poduzetne cjeline ne postaje se univerzalni pravni sljednik kao što tvrdi tuženik. Ovdje bi se u stvarnosti radilo o unosu kapitala u društvo tj. u tuženika, čime se ne postaje pravni sljednik onoga koji je unio kapital u društvo. Tuženik nije dokazao da drži posjed stvari kao pošten posjednik, jer iz navedenog ugovora o ustupu potraživanja ne proizlazi da ustupitelji daje u posjed sporne nekretnine tuženiku.

Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za saslušanjem ČJ na okolnost izvedenih radova i prava zadržanja iz razloga što tuženik nije univerzalni sljednik na njega je prenijeta tražbina a ne posjed sspornih nekretnina. i sud može donijeti odluku a temelju dokumentacije u spisu.

Uvidom u odluku Ministarstva državne imovine poslovni broj Klasa: 372-01/18- 01/134, Ur. br. 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. i u Odluku o preuzimanju kriterija jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnine za poslovni prostor odnosno prema Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 6/2016 od 02.05.2016.) sud je utvrdio da visina mjesečne naknade za korištenje spornog prostora iznosi 662,34 eura uvećana za iznos PDV što ukupno iznosi 827,92 eura mjesečno.

Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nepošten posjednik tuđe stvari mora ih predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da nije zanemario.

Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženik koji nije vlasnik koristi proslovni prostor u vlasništvu tužitelja. Prema članku 18 st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim osima ako se dokaže suprotno. Sam tuženik priznaje da je tužitelj uputio tuženiku dopis dana 18.01.2022. godine kojim je pozvao tuženika na plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora pa je tuženik znao da neovlašteno koristi poslovni prostor vlasništvo tužitelja i navedenom obavijesti tužitelj je dokazao da je tuženik nepošten posjednik.

Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj može tražiti naknadu tek nakon povrata posjeda iz razloga što tužitelj zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova može postaviti i prije nego što uopće zastara počne teći, a jedini preduvjet je da vlasnik zahtjeva predaju stvari što je ovdje slučaj ( članak 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kao što je sud utvrdio tužitelj je podnio tužbu sudu ( list 17 spisa ) kojom traži da mu tuženik preda u posjed spornu nekretninu koju koristi tuženik, pa je ispunjen uvjet za plaćanjem utuženog iznosa. Sam tuženik priznaje da je tužitelj uputio tuženiku dopis dana 18.01.2022. godine kojim je pozvao tuženika na plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora pa je tuženik znao da neovlašten koristi poslovni prostor vlasništvo tužitelja i da protuzakonito koristi prostor tužitelja. Tuženik je znao da nije pošten posjednik korištenih nekretnina. Pored toga podnošenjem navedene tužbe za iseljenje koju je podnio tužitelj protiv tuženika, tuženik je postao nepošten posjednik od zaprimanja tužbe( član 18 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) i tužitelj ima pravo tražiti od tuženika naknadu štete i korist koju je imao tuženik za vrijeme posjedovanja i korištenja tuđe Osnovna obveza nepoštenog posjednika stvari je da vlasniku ili osobi koju on odredi preda stvar, a daljnje obveze nepoštenog posjednika su da na zahtjev vlasnika stvari istome naknadi sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja stvari.

Nepošteni posjednik koji je koristio poslovni prostor bez prava na posjed, dužan vlasniku na ime naknade koristi koje je imao za vrijeme korištenja poslovnog prostora, dati naknadu najmanje u visini zakupnine koju je plaćao ili koja se prosječno plaća za takav prostor.

Kao što je sud utvrdio naknada za korištenje spornog prostora iznosi 662,34 eura uvećana za iznos PDV što ukupno iznosi 827,92 eura mjesečno. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u skladu sa člankom 29. st. 2 Zakona obveznim odnosima.

Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja.

Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i donio je odluku kao u izreci presude.

12. Odluka o sudskom trošku temelji se na članku 154. st. 1 ZPP a a sastoji se od troška zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eur, sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur, sastav podnesak od 07.08.2024. u iznosu od 500,00 kn, pristup ročištu 11.09.2004. ili ukupno 2.000,00 eur.

Stoga je sud donio odluku kao u t. II. izreke presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po ŽDO.

2. tuženiku po odvj.