Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2794/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej, člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužitelja Matadura, d.o.o. iz Splita, Put Žnjana 18A, OIB: 58650688055, obojica zastupani po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB:79517545745, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2006/2021-14 od 9. ožujka 2023., dana 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2006/2021-14 od 9. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II, III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2006/2021-14 od 9. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da 1. tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu u visini od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2021. do isplate.

Pod točkom III. je odbijen zahtjev 2. tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 60.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2021. do isplate.

Pod točkom IV. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Prvostupanjsku presudu pobijaju tužitelji, sadržajno u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, dakle u dijelu pod točkama II. do IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlažu da se prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u pobijanim dijelovima. Traže trošak sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i IV. izreke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe su neosnovane.

5. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno:

-da je tuženik kao nakladnik na internetskom portalu jutarnji.hr te u tiskanom broju 8156 Nedjeljni Jutarnji objavio sporni članak autora GZ s naslovom "Kako su se sklapali poslovni u Janafu"

- da članak sadrži naprijed izdvojene sporne navode za koje I i II-tužitelji tvrde da su im povrijedili ugled, čast i dostojanstvo

- da je neistinita informacija da je I-tužitelj donirao novac HNS,

- da je I-tužitelj donirao novac HDZ-u

- da je po traženju tužitelja tuženik dana 20.5.2021. objavio demanti povodom spornog članka sa naslovom koji glasi :" Ispravak članka “Kako su se sklapali poslovni u Janafu”, a sadržajno prenosi zatraženi ispravak sastavljeno po punomoćniku I i II-tužitelja.

6. Povezujući iskaze svjedoka GZ te priložene preslike kaznene prijave od 13.2.2021., prvostupanjski sud utvrđuje da u članku izneseni podaci koji se tiču poslovanja II tužitelja i tvrtke Janaf (nabava sustava za sprječavanje pada sa visine, javljanje tvrtki Matadura d.o.o., Fregata d.o.o. i Eurocertus d.o.o. na javna nadmetanja Janaf d.o.o, povezanost I-tužitelja sa tvrtkama Fregata d.o.o. i Eurocertus d.o.o.) odgovaraju navodima iz kaznene prijave radnika Janafa i da mu USKOK nije potvrdio je li II-tužitelj "pod njihovom lupom". Mišljenje je prvostupanjskog suda da bez obzira na navedeno, autor članka iznosi svoje, po stavu ovog suda negativne i sugestivne pretpostavke ("Uglavnom, kako su ČZ i KZ izvlačili novac iz Janafa?"), o povezanosti II-tužitelja i tvrtke Janaf rezultat koje su "izmišljeni i preplaćeni poslovi kojima je izvučeno 30 milijuna kuna." Tako autor članka nagađa i je li, iako prema službenim podacima objavljenim na stranicama Janafa proizlazi da je sa II-tužiteljem Janaf imao 22 sklopljena ugovora, tih ugovora bilo tri puta više, kolika je prava vrijednost opreme sustava za sprječavanje pada sa visine, od čega se isti sastoji, postoji li povezanost I-tužitelja i KZ, je li I-tužitelj taj "prijatelj koji je donio ribu" u Kovačevićev klub u [adresa] (iako je KZ to demantirao). Iz preslike priloženog e-maila od 28.4.2021. prvostupanjski sud je utvrdio i da je autor članka pozvao I-tužitelja ( e- mail [adresa elektroničke pošte].) da sa njim popriča o naprijed navedenoj kaznenoj prijavi, na koji mu e –mail I- tužitelj nije odgovorio. Stoga sud ne može prihvatiti kao istinite navode I-tužitelja da je autoru članka odgovorio na sve upite budući je sam izabrao ne očitovati se na postavljeno pitanje iz opisanog e maila. Navedeno, prema mišljenju prvostupanjskog suda ne dokazuje da je autor članka i telefonskim putem pokušao kontaktirati I-tužitelja niti opravdava negativno iznesene pretpostavke autora članka da je njegov poziv pokušala provjeriti supruga I- tužitelja koja se "na spomen Jutarnjeg lista brzo zahvalila i prekinula vezu"., dok se :"pokraj nje čuo i muški glas koji je nervozno propitivao "pitaj tko je…zašto zove". Kada je navedeno povezano sa dijelom iskaza svjedokinje Sandre (a ne Č) ČZ u kojem ističe da se takav poziv nikada nije desio, jer je u to vrijeme bila u Zagrebu, a njen suprug u Splitu, a istinitost tih navoda nije osporena, proizlazi da je navodni razgovor izmišljen za potrebe članka ne bi li se I-tužitelja opisalo kao osobu koja izbjegava očitovati se novinarskim upitima te se pri tom "skriva iza ženske suknje". Zlonamjerna je i tvrdnja da :"ČZ, inače, nije nepoznao takvo nemušto izbjegavanje" te daljnje povezivanje I-tužitelja sa aferom prodaje crkvenog zemljišta u [adresa] gdje je "zamračeno "1,3 milijuna kuna. Prvostupanjski sud zaključuje da je navedeno usmjereno difamaciji I-tužitelja budući se temelji na nagađanjima ("pretpostavili smo", …"do danas nije poznato…) te se odnosi na sudjelovanje I- tužitelja u sudskom postupku u ulozi svjedoka, pri čemu tuženik nije dokazao da bi I- tužitelj svjedočio kako je u članku navedeno niti da je na bilo koji način povezan sa opisanom prodajom zemljišta, a što je lako mogao, budući se poziva na javnu sudsku raspravu, i trebao budući I-tužitelj u cijelosti osporava istinitost objavljenog. Također prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da je I-tužitelj i privatno, kroz posjete klubu u [adresa] povezan sa KZ niti da bi bio u tom klubu.

7. Slijedom navedenog po ocjeni prvostupanjskog suda nije dokazano da je prije objave spornih informacija autor članka poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti već je iste uglavnom temeljio na navodima kaznene prijave čiju osnovanost državno odvjetništvo u vrijeme sastavljanja članka nije potvrdilo i svojim nagađanjima se ne mogu cijeniti kao jasan i obrazložen vrijednosni sud (recimo da je…pretpostavili smo…prema tvrdnjama…nije poznato…). Uzimajući u obzir opći ton cijelog članka na temelju kojeg nije utvrđeno postojanje činjenične osnove koja bi podržala iskazane vrijednosne sudove kao niti namjera predočiti čitateljima jasne i provjerene informacije o I i II-tužiteljima kao temeljni postulat novinarstva, prvostupanjski sud zaključuje da je spornim člankom tuženik povrijedio čast, ugled i dostojanstvo I-tužitelja te mu prouzročio štetu koju tužitelj potražuje sukladno čl. 19 i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

8. Nadalje, utvrdivši da, s obzirom da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO opravdavaju dosuđivanje pravične naknade u iznosu od 20.000,00 kn sud prvog stupnja pravilno je, suprotno žalbenim navodima stranaka, zaključio je da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete te posljedično tome naložio tuženom da isti naknadi 1. tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud pravilno odbija tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete u odnosu na II. tužitelja u cijelosti. To stoga što tijekom ovog postupka II-tužitelj nije sudu priložio dokaze na temelju kojih bi se sa sigurnošću mogao utvrditi utjecaj spornog članka na njegovo poslovanje i poslovni ugled niti na takvu povredu ne upućuje niti jedan provedeni dokaz. Dakle, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao da je zbog objavljenih informacija imao neugodnosti koje su se odrazile na njegovo poslovanje ili ostvarivanje dobiti pozivajući se pri tome na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj se povreda prava osobnosti pravne osobe ne može izjednačavati s pravom pojedinca na zaštitu reputacije u smislu čl. 10. st. Europske konvencije. Pravne osobe imaju pravo na novčanu satisfakciju zbog povrede poslovnog ugleda samo iznimno, ako se radi o osobito teškoj povredi i ako pravna osoba dokaže da je pretrpjela neku štetnu posljedicu za svoje poslovanje (G v. [adresa], § 32.), a povreda ugleda pravne osobe u prvom redu ogleda se u financijskom gubitku i posljedicama na njezin tržišni položaj, poslovanje i ostvarivanje dobiti kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

10. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojim žalbama tužitelj i tuženik navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno iznošenje vlastitog viđenja predmetne pravne situacije.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tužitelja te je istom povjerovao ocjenjujući ga logičnim i životno uvjerljivim. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede jačine povrede časti i ugleda tužitelja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tuženog u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene predmetne situacije, a vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati postojanje ekskulpacijskih razloga propisanih čl. 21. st. 4. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04. i 84/11. dalje ZM), a teret dokaza bio je na njemu (čl. 21. st. 4. ZM).

14. Slijedom svega navedenog valja reći da je sud prvog stupanja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i čl. 22. ZM kada je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu koju je 1. tužitelj pretrpio.

15. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

16. Slijedom navedenog je sud odlučio kao u izreci ove drugostupanjske odluke i to osnovom čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 15. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.