Zakon.hr

P-1161/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

RJEŠENJE

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladiću, u pravnoj stvari tužitelja: RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Kristina Mudrovčić, odvjetnica iz Zagreba, Kneza Trpimira 31, protiv tuženika: 1. UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Marko Faraj, odvjetnik iz Siska, S. i A. Radića 40, 2. ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Lovro Badžim, odvjetnik iz Zagreba, Kaptol 11, i 4. FĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Marko Faraj, odvjetnik iz Siska, S. i A. Radića 40, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 10. rujna 2024., u prisutnosti tužiteljice RĆ, punomoćnika prvo i četvrto tuženika odvjetnika Marka Rafaja, punomoćnika treće tuženika odvjetnice Celine Radman u zamjenu za odvjetnika Lovru Badžim, te odsutnosti drugo tuženika, danom objave 15. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a koji glasi:

1. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od dana od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV- 193/2021 u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 15406114541, sklopljen između UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] prvotuženika, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trećetuženika i JĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]/2a, ĉetvrtotužene, kao Stjecatelja, utvrđuje se ništetnim i ne proizvodi pravne učinke.

2. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-191/2021 u trgovačkom društvu Plantaža boroviček d.o.o. Petrinja Trg hrvatskih branitelja 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622, sklopljen između FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĉetvrtotužene, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] - drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- trećetuženika i UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] - prvotuženika kao Stjecatelja utvrđuje se ništetnim i ne proizvodi pravne učinke.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica RĆ OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] imateljica četiri poslovna udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn rednih brojeva 2 do 5 u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 15406114541

4. Utvrđuje se da je tužiteljica RĆ OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] imateljica četiri poslovna udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn rednih brojeva 2 do 5 u trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Petrinja Trg hrvatskih branitelja 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622

5. Nalaže se trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. da u knjizi poslovnih udjela briše imatelja poslovnih udjela UĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeni upis tužiteljice RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] kao imateljice četiri poslovna udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn rednih brojeva 2 do 5 roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Petrinja Trg hrvatskih branitelja 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622 da u knjizi poslovnih udjela briše imatelja poslovnih udjela NĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]/2a, uz istovremeni upis tužiteljice RĆ OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] kao imateljice četiri poslovna udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn rednih brojeva 2 do 5 roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. Nalaže se tuženicima da tužiteljici isplate troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj sa u tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika OĆ i četvrto tuženika FĆ kao neosnovan a koji glasi .

Poništava se Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV- 193/2021 u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 15406114541, sklopljen između UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje prvotuženika, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje trećetuženika i FĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]/2a, ovdje ĉetvrtotužene, kao Stjecatelja, te isti gubi učinak prema tužiteljici RĆ u mjeri potrebnoj za namirenje njezine tražbine od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) i nastalim troškovima ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

III. Odbija se tužitelj sa tužbenih zahtjevom kao neosnovanim a koji glasi:

Poništava se u cijelosti Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-191/2021 u trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622, sklopljen između sklopljen između FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovdje ĉetvrtotužene, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Repubika, [adresa] ovdje drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje trećetuženika i UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje prvotuženika, te isti gubi učinak prema tužiteljici RĆ u mjeri potrebnoj za namirenje njezine tražbine od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) i nastalim troškovima ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

IV. Nalaže se tužitelju da trećetuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 385,00 eura, a četvrtotuženiku u iznosu od 125,00 eura, sve u roku od petnaest dana.

V. Odbija se četvrtotuženik sa zahtjevom za naknadom troška postupka u iznosu od 440,00 eura kao neosnovan.

Riješio je

Odbacuje se tužba tužitelja u odnosu na 2 tuženika ČĆ i 3. tuženika AĆ kojom traži da se poništi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-193/2021 u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 15406114541, sklopljen između UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje prvotuženika, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje trećetuženika i FĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]/2a, ovdje ĉetvrtotužene, kao Stjecatelja, te isti gubi učinak prema tužiteljici RĆ u mjeri potrebnoj za namirenje njezine tražbine od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) i nastalim troškovima ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu sudu kojom traži sve navedeno kao u točci jedan i dva izreke presude. U tužbi tužiteljica navodi da je sa prvo tuženikom zasnovala poslovni odnos radi realizacije zajedničkog projekata plantaže borovnica u Novom Selu u Sisku tijekom 2018. godine. Tuženik je u navedeni projekt ulagao novčana sredstva, dok se doprinos tužene sastojao pretežito u radu, a u manjem dijelu u novcu. Nadalje, navodi obzirom da tuženik UĆ živi i radi u Češkoj, bavi se vođenjem restorana u Novo Selo dolazio bi rijetko, najviše jednom mjesečno, a tužiteljica je bila glavna osoba koja je pod nazorom UĆ organizirala ukupno poslovanje društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. Tužiteljica tvrdi da rad koji je tužena uložila u instaliranje plantaže borovnica sastojao se u radnjama obavljanja pravnih poslova, poslovi osnivanja trgovačkih društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o., obavljanje svih pravnih poslova pregovaranja sa vlasnicima zemljišta i ugovaranja prilikom kupoprodaje zemljišta za potrebe sadnje borovnica i pratećih poljoprivrednih sadržaja, te ugovaranje ostalih potrebnih poslova po nalogu UĆ, obavljanje poslova voditelja plantaže, stalna prisutnost u Novom Selu radi organizacije rada, radnika, nadgledanje i nadzor, organizacija građevinskih radova, isplate dnevnica radnicima, izrada loga, svi ostali poslovi u pogledu ugovaranja pribave sadnica, financijsko poslovanje sukladno nalozima UĆ. Tako je primjerice tužiteljica povoljno ugovorila cijenu sadnica borovnica po cijeni od 1,5 EUR dok je primjerice tržišna cijena bila 3 EUR, ili više od 3 EUR, koliko je sam prvotuženik plaćao dobavljačima i Poljskoj. Po ovoj cijeni tužiteljica je omogućila povoljnu kupoprodajnu cijenu po sadnici, i to za 120.000 sadnica, na koji način je plaćenom količinom sadnica ostvarena ušteda najmanje 200.000 EUR. Tužiteljica, također, tvrdi da ona i prvo tuženik UĆ nisu odmah prilikom osnivanja trgovačkih društva Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. regulirali svoje odnose, s obzirom na tadašnje međusobno povjerenje i poznanstvo, tužiteljica na tome nije inzistirala, jer s početka nije niti imala jasnu sliku o obimu posla. Za njen doprinos u formiranju plantaže borovnica UĆ joj je obećao 20%, odlažući formaliziranje odnosa za kasnije, a obzirom na postojanje tadašnjeg međusobnoga povjerenja stranaka tužiteljica na tome nije inzistirala. Tužiteljica ističe da se sinkronizirano djelovalo pod njenim nadzorom na terenu te su se rješavali imovinsko pravni odnosi u pogledu zemljišta, zaključivali ugovori o kupoprodaji ili zakupu, malčirao teren i postavljalo navodnjavanje i same sadnice, a što se sve ostvarilo u vremenu od 10 mjeseci što je izuzetno kratko vrijeme. Na taj način je uslijed ogromnih organizacionih napora tužiteljice u kratkom periodu postavljena plantaža koja je 16 puta veća od prosječne plantaže u RH.

Pored toga, tužiteljica tvrdi kada je nakon ljeta 2019. godine većina posla bila obavljena (zemlja otkupljena, osiguran nesmetan posjed nekretnina, krčenje terena i šikara, malčiranje, oranje, poravnavanje, građevinskih radovi iskopa kanala, te sve što je bilo potrebno za pripremu zemljišta, borovnice u agro vrećama instalirane, kao i navodnjavanje ) UĆ je tužiteljicu doslovno potjerao sa plantaže optužujući ju za nesavjesno poslovanje, nanošenje štete, „potkradanje“ i slično, a sve očito kako bi izbjegao da mu ona postane partner i nominalno - „na papiru“.

Tužiteljica, također, tvrdi kako je kasnije shvatila da je ovakav način postupanja očito je uobičajen za UĆ, budući da je tako postupao i sa drugim suradnicima na plantaži, primjerice sa HĆ kojem je obećao 30 % od prihoda ploda joste, 20% od proizvodnje meda, 20% od proizvodnje jaja na 5.000 kokoši nesilica, te ZĆ, kojima je isto tako obećavao nagrade, a sve očito kako bi ih motivirao da u pojačanom angažmanu rade za njega, a koji angažman na kraju kao niti tužiteljici nije bio kompenziran, već je i njih potjerao sa plantaže, optužujući i njih da su ga oštetili i urotili se protiv njega.

Tužiteljica napominje da je FĆ, kćer UĆ, kao imateljica udjela u sudskom registru naznačena samo nominalno, budući da je ukupno financiranje plantaže, naloge i ukupnu suradnju s tužiteljicom vršio UĆ.

Tužiteljica, nadalje, tvrdi da je UĆ početkom 2020. godine protiv tužiteljice pokrenuo sudske sporove radi povrata novca koji je uložen u plantažu, tvrdeći kako ga je tužiteljica zadržala za sebe, a dio sporova odnosi se na povrat navodno danih pozajmica na ogromne iznose, koje se zapravo nikada nisu dogodile, niti o kojima postoji ikakav pisani trag, a koje su navodno primili tužiteljica, njezin izvanbračni partner HĆ, njezina sestra TĆ, njezin kolega u poslovni partner DĆ, pa se zapravo ovdje radilo o obijesnom parničenju u cilju iznude prema osobama koje nisu imale nikakve veze sa poslovnim odnosom stranaka. Tužiteljica u tužbi tvrdi da UĆ je očito time pokušao dodatno izvršiti pritisak na tužiteljicu da bi ona UĆ izvršila povrat novca koji je tražio, a radi se o iznosu od 48.000,00 EUR, a koji iznos je bio dan kao kapara za kupnju hale po ugovorenoj cijeni od 98.000,00 EUR, a ĉija je stvarna vrijednost bila 250.000 EUR. U nekim od navedenih postupaka su se stranke nagodile, neki postupci još traju, a od spora kojim je potraživao 205.000,00 EUR prvotuženik je odustao na način da se odrekao tužbenog zahtjeva. Upravo se po navedenom odricanju od tužbenog zahtjeva vidi jasna namjera i simuliranje sudskih postupka, radi vršenja pritiska na tužiteljicu, posebice putem tužbi prema njoj bliskim osobama. Isto tako, iz sudskih postupaka koji se vode kod ovoga suda jasno proizlazi da je UĆ konstruirao procese utječući na svjedoke i to u predmetima P-699/2020 i P-701/2020, pa se isto može očekivati i u ovome postupku. Nadalje, tvrdi da je u predmetu P-699/2020 koji se vodio protiv supruga tužiteljice – HĆ, svjedokinja ŠĆ dala je lažan i kontradiktoran iskaz, obzirom da je u svjedočkoj izjavi navela da detaljne uvjete pozajmice, da bi iskazivala potpuno drugačije navodeći koja je predmetna izjava sastavljana kod odvjetnika Milka Križanovića, što je vidljivo i iz samog koncepta i fonta izjava UĆ, ŠĆ i LĆ. U predmetu P-701/2020 neposredno prije saslušanja svjedoka CĆ istog kontaktirao punomoćnik UĆ ( odnosno društva Boroviček d.o.o. ), a što je bitno utjecalo njegov iskaz. Nadalje, prijetnje su izvršene i prema svjedoku BĆ, koji je u svom dvorištu našao krilo mrtve ptice, zamotano u kovertu, a isti je izjavio da mu je svojevremeno UĆ nudio novac da svjedoči protiv tužiteljice, što je on odbio. Uslijed ovih sporova, te postupanja tuženika koji kako je očito ne bira sredstva, niti je savjestan u poslovanju prema suradnicima, tužiteljica nije imala snage niti volje tratiti i obračunati se sa UĆ u pogledu njihovog poslovnog odnosa i njezinog zahtjeva u odnosu na udjele trgovačkih društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. budući je bila okupirana mnogobrojnim tužbama, rokovima i procesnim radnjama u pogledu istih, pa je to razlog što prije nije ozbiljno potraživala svoja prava vezano za navedeni projekt. Tužiteljica smatra da je ovakvo postupanje – hiperprodukcija sporova, koji su zahtijevali enorman rad u pravodobnom postupanju i bila cilj UĆ, a kako bi tužiteljicu „okupirao“ vođenjem ovakvih postupaka, a da bi se zanemarila vlastita prava sa naslova udjela. Ujedno, ovi postupci i držanje tuženika UĆ u njima daju jasnu sliku o postupanju UĆ, koji zloupotrebljava pravni sustav RH da bi na nedopušten način ostvario osobnu korist, a sve ovo tužiteljica navodi da ukaže sudu na profil osobe prvotuženika, obzirom da je njegovo postupanje istovjetno i u slučaju pri sklapanju ugovora o prijenosu poslovnih udjela, čija se ništetnost/pobojnost traži ovom tužbom.

U navedenim postupcima tuženik UĆ tvrdio je da je tužiteljica tako ogromnu količinu posla radila po „prijateljskoj“ osnovi, da su bili u „izvanugovornom odnosu“ ( ma što god to značilo), da je poslove obavljala iz usluge, tvrdi čak i da nije radila, da nije nikakvog dogovora bilo, da je radila za proviziju od poticaja i slično, po i kada se razmotre ove različite tvrdnje tužitelja, jasno proizlazi da je on iskazivao neistinito i koristio činjenicu da tužiteljica i on nikada nisu potpisali nikakav ugovor. Tužiteljica tvrdi je na raspravi održanoj u kod Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, Općinskog suda u Sisku, dana 02.06.2023. godine u predmetu P-170/20 (Općinski sud u Sisku), saznala od suda koji je tada izvršio uvid u sudski registar radi provjere ovlaštene osobe, da je UĆ imenovao nove ovlaštene osobe za zastupanje društva Plantaža Boroviček d.o.o. Naknadnim izravnim uvidom u sudski registar, tužiteljica je saznala da je UĆ i FĆ ( nominalna imateljica udjela u društvu Plantaža Boroviček d.o.o.) raspolagali i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o., na način da su iste otuđili, bez da prethodno sa tužiteljicom riješe odnose u pogledu prava tužiteljice u odnosu na poslovne udjele trgovačkih društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. Tako je UĆ sklopio dva Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i to : -Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-193/2021 u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 15406114541, sklopljen između UĆ, ovdje prvotuženika, kao Prenositelja i ČĆ, ovdje drugotuženika, PĆ ovdje trećetuženika i FĆ ovdje ĉetvrtotužene, kao stjecatelja,

Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-191/2021 u trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Sisak, Trg hrvatskih branitelja 1, Petrinja, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622, sklopljen između JĆ, ovdje ĉetvrtotužene, kao prenositelja i ČĆ, ovdje drugotuženika, PĆ ovdje trećetuženika i UĆ, ovdje prvo tuženika kao stjecatelja.

Tužitelj tvrdi da se preko navedenih društava – Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. odvija poslovanje plantaže borovnica u Novom Selu, te su navedena društva ujedno vlasnici odnosno zakupnici nekretnina na kojima se nalaze nasadi borovnica. Također, tužitelj tvrdi da je navedenim pravnim poslom prijenosa udjela u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. prvotuženik UĆ raspolagao na štetu tužiteljice kao vjerovnika, te je isto rezultiralo smanjenjem njegove imovine u korist ovdje navedenih ostalih tuženika. Naime, temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, prvotuženik je kao jedini imatelj udjela prenio ukupno 16 poslovnih udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn, dok je njemu ostalo svega 5 poslovnih udjela nominalnog iznosa od 1.000,00 kn, pa jasno proizlazi da je opisanim raspolaganjem onemogućio tužiteljicu da ostvari svoja prava sa naslova partnerskog odnosa vezanog za projekt plantaže borovnica odnosno dospjelih novčanih tražbina. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu Plantaža Boroviček od 21.01.2021. godine OV-191/21, solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4

Prikrivanje imovine UĆ vidljivo je i iz činjenice da je FĆ prije prethodno opisanog postupanja nominalno navedena kao imateljica udjela u društvu Plantaža Boroviček d.o.o. iako to u stvarnosti nije slučaj, budući da je jedini partner tužiteljice u projektu instaliranja plantaže borovnica bio UĆ, a FĆ nikada u tome nije sudjelovala, osim kada je formalnopravno bio potreban njezin potpis, budući da je nominalno bila navedena i kao ovlaštena osoba za zastupanje društva.

Nadalje, tužitelji tvrdi kako je vidljivo iz popisa imovine društva, trgovačka društva Boroviček i Plantaža Boroviček, imatelji su imovine – nekretnina. Tvrdi da na nekretninama upisanim u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku Boroviček d.o.o. upisano je kao vlasnik. Na nekretninama upisanim u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku Plantaža Boroviček d.o.o. upisano je također upisana kao vlasnik. Pored toga, tužitelj tvrdi da su društva Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. ujedno i zakupnici nekretnina – poljoprivrednog zemljišta prema popisu imovine u prilogu ugovora o prijenosu poslovnih udjela kao i da su vlasnici motornih vozila i građevinske operative, te sustava za navodnjavanje.

Tužitelj navodi kako je Člankom 2.2. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Boroviček d.o.o. te isti tako člankom 2.2. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Plantaža Boroviček d.o.o. ugovorena je naknada za prijenos poslovnih udjela u visini nominalnih iznosa udjela, dakle 7.000,00 kn, 7.000,00 kn i 2.000,00 kn odnosno ukupno 16.000,00 kn, a koju su se stjecatelji obvezali isplatiti odmah po potpisu ovog ugovora.

Uzimajući u obzir vrijednost imovine društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. sukladno popisu imovine – zemljišta na području Novog Sela, Sisak kao i činjenicu da se na istom nalaze nasadi borovnica i visini naknade za iste, na prvi pogled je jasno vidljivo tvrdi tužiteljica da je ugovorena naknada preniska, odnosno da predmetno raspolaganje zapravo ne predstavlja naplatni, već besplatni pravni posao. S obzirom na navedeno, iznosi tužiteljica jasno proizlazi da su predmetni ugovori o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. – Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, osim što su pobojni sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, (imajući u vidu ugovaranje na štetu vjerovnika i zabludu o imovini imatelja udjela FĆ u društvu Plantaža Boroviček d.o.o.) ujedno su i ništetni zbog povrede načela jednake vrijednosti činidaba, odnosno predstavljaju simulirani pravni posao – prikriveno darovanje odnosno raspolaganje bez naknade, budući da je na prvi pogled jasno da je ugovorena naknada za udjele u očito nesrazmjeru sa vrijednosti imovine društva. Pritom, uzimajući u obzir da stjecatelji očito nisu rodbinski povezani sa UĆ, već da se radi o poslovnom odnosu, time je dodatno apsurdno da bi predmetno raspolaganje bilo praktički besplatno, obzirom da ukupno ugovorena vrijednost naknade za stjecanje udjela, predstavlja eventualno vrijednost jedne manje zemljišnoknjižne čestice, a moguće niti to. Uz to ovo je postupanje dijametralno suprotno sa prethodno opisanim postupanju UĆ. Tužitelj navodi da iz svega navedenog jasno proizlazi da je raspolaganje udjelima UĆ u trgovačkom društvu Boroviček d.o.o. bilo usmjereno da se znatno umanji njegova imovina (ujedno i jedina imovina u RH) i opstruira tužiteljica u ostvarivanju svojih novčanih potraživanja i potraživanja na ime poslovnih udjela u društvu, te je jasno da uslijed tog raspolaganja nije ostala dostatna imovina kojom bi tužiteljica mogla ostvariti svoje dospjele tražbine, odnosno UĆ prema njoj ispuniti potraživanja na ime udjela u trgovačkim društvima Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o. sa osnova partnerskog odnosa i njezinog doprinosa plantaži borovnica u Novom selu, koja prema dogovoru stranaka iznosi 20%, na ime uloženog Nesposobnost za plaćanje UĆ proizlazi iz slijedećih činjenica. U predmetnu P-2088/2020, sud je pokušao naplatiti sudsku pristojbu, no to nije uspio učiniti budući da tuženik UĆ uopće nema novĉanih sredstava u Republici Hrvatskoj.

Isto tako, zbog nezakonite gradnje tuženiku GĆ određene su novčane kazne od strane DRŽAVNOG INSPEKTORATA - Građevinske inspekcije, u iznosu od 100.000,00 kn i 150.000,00 a koje kazne isto tako nisu naplaćene.

DOKAZ: očitovanje DRŽAVNOG INSPEKTORATA RH o naplati izrečenih novčanih kazni radi nezakonite gradnje – na zahtjev suda.

Slijedom toga, budući da niti Republika Hrvatske ne može naplatiti svoja potraživanja, nije za očekivati da će to moći tužiteljica, imajući u vidu sve prethodno navedeno, jasno proizlazi da je predmetnim raspolaganjem po ugovorima u prijenosu poslovnih udjela, tuženik ĐĆ sa namjerom da onemogući naplatu dospjelih potraživanja, raspolagao udjelima u korist ostalih tuženika, znatno umanjujući očito jedinu imovinu koju ima na području Republike Hrvatske.

Tužitelj ističe da su tuženici strani državljani, koji nemaju niti druge imovine, niti prebivalište, niti boravište na području [adresa], te osim predmetnih poslovnih udjela, nemaju druge imovine, barem koliko je tužiteljici poznato. prema tuženiku ĐĆ imaju potraživanja s osnova troškova sudskog postupka, a koji neće biti jedini troškovi koji će UĆ biti dužan naknaditi tužiteljici, imajući u vidu i druge sudske postupke koje je pokrenuo, a posebice postupke o fiktivnim pozajmicama na visoke novčane iznose, prethodno opisane u historijatu ove tužbe. Također, tvrdi kako je vidljivo po presudi na temelju odricanja tužiteljica prema UĆ s osnova troškova parničnog postupka P-2088/2020 kod Općinskog gračanskoga sud u Zagrebu ima potraživanje u iznosu od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) , dok je ukupno potraživanje na ime troškova postupka još dvaput toliko, budući je će nalog za plaćanje troškova odnosi i na trošak DĆ i TĆ, koji su isto tako fiktivno tuženi. Nesposobnost za plaćanje UĆ proizlazi iz slijedećih činjenica. U predmetnu P-2088/2020, sud je pokušao naplatiti sudsku pristojbu, no to nije uspio učiniti budući da tuženik UĆ uopće nema novčanih sredstava u Republici Hrvatskoj. Isto tako, zbog nezakonite gradnje tuženiku ĐĆ određene su novčane kazne od strane DRŽAVNOG INSPEKTORATA - Građevinske inspekcije, u iznosu od 100.000,00 kn i 150.000,00 a koje kazne isto tako nisu naplaćene. Slijedom toga, budući da niti Republika Hrvatske ne može naplatiti svoja potraživanja, nije za očekivati da će to moći tužiteljica, imajući u vidu sve prethodno navedeno, jasno proizlazi da je predmetnim raspolaganjem po ugovorima u prijenosu poslovnih udjela, tuženik ĐĆ sa namjerom da onemogući naplatu dospjelih potraživanja, raspolagao udjelima u korist ostalih tuženika, znatno umanjujući očito jedinu imovinu koju ima na području Republike Hrvatske.

Uz navedeno tužitelj ističe da su tuženici strani državljani, koji nemaju niti druge imovine, niti prebivalište, niti boravište na području [adresa], te osim predmetnih poslovnih udjela, nemaju druge imovine, barem koliko je tužiteljica poznato.

2. Prvo, drugo i četvrto tuženici nisu dostavili odgovor na tužbu, ali na ročištu održanom 10. rujna 2024. četvrto tuženica se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu i predlažu da ih sud u cijelosti odbije te se pridružuje svim navodima treće tuženika.

3. U odgovoru na tužbu treće tuženik spori osnovu i visinu tužbenih zahtjeva tužiteljice. U odnosu na navode tužiteljice o njezinom poslovnom odnosu sa 1.tuženikom, 3.tuženik ističe da o istom nema nikakvih saznanja, niti je ikada čuo da bi se ime tužiteljice spominjalo u kontekstu poslovanja društava Boroviček d.o.o. i Plantaža Boroviček d.o.o., kojih je član, te smatra da eventualni problemi iz eventualnog obvezno pravnog odnosa tužiteljice i 1. tuženika (kako tužiteljica navodi – ugovora o djelu) nisu i ne mogu biti problem 3.tuženika, pa u tom smislu 3. tuženik ističe prigovor promašaja pasivne legitimacije u odnosu na 3.tuženika, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer ne postoji apsolutno nikakva veza između navodne kronologije obvezno pravnog odnosa (tobožnjeg ugovora o djelu) tužiteljice i 1. tuženika, te tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti, alternativno poništaj ugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvima Boroviček d.o.o. i Plantaža boroviček d.o.o. od 22.01.2021. sa 1.tuženika na 3.tuženika, solemniziranih po JB Stjepanu Šaškoru pod brojevima ovjere OV-193/2021 i OV-191/2021, kao i utvrđenje da je tužiteljica imateljica poslovnih udjela u navedenim društvima umjesto 1. tuženika i 4. tuženice. tužbeni zahtjev je neuredan i dokazni prijedlozi bespredmetni, te se o njemu po osnovi argumenata koje tužiteljica ističe u točki I tužbe ne može raspravljati, pa se predlaže pozvati tužiteljicu na uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva, koja se u protivnom sukladno čl. 109. st.4. Zakona o parničnom postupku predlaže odbaciti.

Treće tuženik tvrdi da tužiteljica nigdje ne nudi obrazloženje koja su to njezina prava s naslova poslovnog odnosa sa 1.tuženikom, ostvarenje kojih je 1.tuženik prijenosom dijela svojih poslovnih udjela u društvu Boroviček d.o.o. onemogućio, posebice ako uzmemo u obzir tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži utvrđenje i upis sebe kao imateljice poslovnih udjela kojih je nositelj i dalje UĆ i FĆ a iz čega proizlazi da je prijenos ostalih poslovnih udjela u društva Boroviček d.o.o. u suštini nebitan.

Treće tuženik navodi da tužitelj u tužbi pogrešno zaključuje da bi prijenos poslovnih udjela u društvima Boroviče kd.o.o. i Plantaža boroviček d.o.o. bio ništetan zbog ugovorene naknade u visini nominalne vrijednosti navedenih poslovnih udjela, a ne u visini vrijednosti imovine društva. Naime, 3.tuženik je stekao poslovne udjele u navedenim društvima upravo u cilju zbog kojih trgovačka društva i postoje, a to je obavljanje gospodarske djelatnosti, radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Dakle, cilj društva je ostvarivanje dobiti na tržištu kroz poslovnu aktivnost, koji cilj se ne ostvaruje pukim posjedovanjem imovine, već gospodarenjem tom imovinom, pa je u tom smislu i više nego legitimno privlačiti članove (ili ako društvo ima novaca – menadžere), koji poput ovdje 3.tuženika posjeduju vještine, znanja i iskustvo da svojim radom i ostalim poslovnim aktivnostima doprinesu boljem poslovanju i povećanju prihoda društva, a time i povećanju dobiti ostalih članova društva. Međutim, 3.tuženik tvrdi da u ovom slučaju i nije dužan iznositi detalje poslovnog odnosa sa 1.tuženikom i poslovnih procesa u društvima Boroviček d.o.o. i Plantaža boroviček d.o.o., jer se radi o valjanim pravnim poslovima, odnosno poslovima koji nisu ništetni, što je uostalom i potvrdila sudska praksa u brojim predmetima.

Pored toga, treće tuženik tvrdi da nema govora o ništetnosti ugovora, dok se pobojnost može isticati iznimno, i to isključivo od jedne od ugovornih strana. Budući da tužiteljica nije stranka ugovora o prijenosu poslovnih udjela koje spominje, ista nema aktivnu legitimaciju tražiti njihov poništaj. No čak i kada bi bila stranka takvog ugovora i imala aktivnu legitimaciju, u konkretnom slučaju bila bi u prekluziji isticati zahtjev za poništaj predmetnih ugovora jer je tužba u ovom predmetu podnesena 31. svibnja 2023., dok je raspolaganje udjelima bilo 22. siječnja 2021., odnosno skoro 2 i pol godine prije podnošenja tužbe. Također, u vrijeme sklapanja ugovora strankama je bilo jasno što čini imovinu predmetnih društava i stranke su u konkretnom slučaju sklopile trgovački ugovor, pa niti u tom smislu nisu u mogućnosti tražiti poništaj predmetnih ugovora. Nadalje, treće tuženik u svom odgovoru na tužbu tvrdi da nema pojma o tome tko je tužiteljica i što je predmet njezinog tobožnjeg sporazuma sa 1. tuženikom, dok sama tužiteljica ne pojašnjava 20% od čega ili kojeg iznosa bi je trebalo pripasti, kada je ta obveza dospjela, te ima li ikakav pisani ugovor o toj obvezi 1.tuženika? 3. tuženik tek uvidom u alternativni tužbeni zahtjev pretpostavlja da se navodi iz točke 4. tužbe odnose na pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, no tužiteljica u ovom slučaju nije dokazala nikakve elemente koji bi joj dali za pravo podnošenje paulijanske tužbe.

Sud je svojim rješenjem broj P-1161/2023 od 13. rujna 2024. ponovno pozvao punomoćnika Marka Rafaja da sudu dostavi punomoć ili odobrenje za prvotuženika UĆ, ali isti po istom nije postupio, a sud je postupio u skladu s čl. 98. st. 3. ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći za prvotuženika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu i ugovor o prijenosu poslovnog udjela.

Uvidom u presudu na temelju odricanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2088/2020 od 26.01.2023. sud je utvrdio da je u sporu između tužitelja UĆ protiv prvo tužene RĆ, drugo tuženika MĆ i treće tuženice TĆ donijeta presuda kojom se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 205.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2020. do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO- a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II. tuženom DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2020. do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi I. tuženoj RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 11.151,67 EUR / 84.022,29 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužene RĆ za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 11.663,38 EUR / 87.877,73 kn. IV Nalaže se tužitelju UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi II. tuženom DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 11.151,67 EUR / 84.022,29 kn, u roku od 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženog DĆ za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 11.663,38 EUR / 87.877,73 kn. VI Nalaže se tužitelju UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi III. tuženoj TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 11.151,67 EUR / 84.022,29 kn, u roku od 15 dana.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev III. tužene TĆ za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 12.423,88 EUR / 93.607,74 kn. Uvidom u odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-1243/2023 od 04.07.2023. sud je utvrdio da je sud donio rješenje koje glasi:

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda na temelju odricanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2088/2020-26 od 26. siječnja 2023., u pobijanom dijelu u odluci o troškovima postupka u točkama II., IV. i VI. njene izreke i rješava:

2. Nalaže se tužitelju UĆ da nadoknadi II. tuženiku DĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka od 8.921,34 Eur/67.217,84 kune, dok se za više traženo II. tuženik odbija.

3. Nalaže se tužitelju UĆ da nadoknadi III. tuženoj TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka od 8.921,34 Eur/67.217,84 kune, dok se za više traženo III. tuženoj odbija, a sve to u roku od 15 dana.

Uvidom u navedene presude sud je utvrdio da tužiteljica ima prema prvo tuženiku UĆ potraživanje u iznosu od 8.921,34 eur. Prema navedenoj presudi broj Gž-1243/2023 od 04.07.2023. s osnove naknade platnih troškova u postupku koji se vodio između tužiteljice i UĆ pod brojem P-2088/2020 pred Općinskim građanski sudom u Zagrebu.

Uvidom u ugovor o prijenosu poslovnog udjela (list 170-180 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor zaključili dana **.**.2021. UĆ kao prenositelj i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, EĆ iz [adresa] kao stjecatelj 2 i FĆ iz [adresa] kao stjecatelj 3. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da UĆ prenosi svoje poslovne udjele koje ima u društvu BOROVIČEK d.o.o. Sisak. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da navedenim ugovorom prenositelj prenosi na stjecatelja poslovne udjele koje drži u društvu i to:

i) prenositelj prenosi 7 poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna, rednih brojeva 9 do 15 stjecatelju 1,

ii) prenositelj prenosi 7 poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna, rednih brojeva 16 do 22 stjecatelju 2,

iii) prenositelj prenosi 2 poslovna udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna, rednih brojeva 7 do 8 stjecatelju 3.

Stjecatelji ovim stječu predmetne poslovne udjele i na taj način postaju članovi društva. Ugovorne strane ovim suglasno utvrđuju da naknada za prijenos poslovnih udjela iz članka 2.1 ovog Ugovora odgovara nominalnom iznosu preuzetih poslovnih udjela, koju se stjecatelji obavezuju isplatiti prenositelju odmah po potpisu ovog ugovora. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je isti sastavljen u obliku javno bilježničkog akta.

Uvidom u ugovor o prijenosu poslovnog udjela (list 181-188 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor zaključili dana **.**.2021. FĆ kao prenositelj i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, PĆ kao stjecatelj 3 i UĆ kao stjecatelj 3. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da FĆ prenosi svoje poslovne udjele koje ima u društvu PLANTAŽA BOROVIČEK d.o.o.

Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da navedenim ugovorom prenositelj prenosi na stjecatelja poslovne udjele koje drži u društvu i to:

i) prenositelj prenosi 7 poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna rednih brojeva 9 do 15 stjecatelju 1,

ii) prenositelj prenosi 7 poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna rednih brojeva 16 do 22 stjecatelju 2,

iii) prenositelj prenosi 2 poslovna udjela u nominalnom iznosu od 1.000,00 kuna rednih brojeva 7 do 8 stjecatelju 3.

Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je isti sastavljen u obliku javno bilježničkog akta.

5. Prema čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93 – 130/23, dalje ZTD) između ostalog stoji za prijenos poslovnih udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor.

6. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23, dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su ugovori o prijenosu poslovnog udjela sklopljeni između UĆ kao prenositelja i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, EĆ iz [adresa] kao stjecatelj 2 i FĆ iz [adresa] kao stjecatelj 3 kao i ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između FĆ kao prenositelj i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, PĆ kao stjecatelj 3 i UĆ kao stjecatelj 3, su sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta što je sve propisano u skladu sa čl. 412. st. 3. ZTD-a. Sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je navedeni ugovor prividan iz razloga što se prividnost ugovora kao razlog ništetnosti mogu isticati samo ugovorne stranke. Treće osobe kojima je pravo povrijeđeno ugovorom mogu pravo štiti pobijanjem pravnih radnji dužnika, a što i tužiteljica čini u ovom postupku.

Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je kod sklapanja navedenih ugovora o prijenosu poslovnih udjela povrijeđeno načelo jednake vrijednosti i uzajamnih činidaba iz razloga što stranke slobodno ugovaraju cijenu prijenosu poslovnog udjela. Ako je između činidaba ugovorenih strana u dvostrano obveznim ugovorima postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtjevima poništaj ugovora ako za pravu vrijednosti tada nije znala niti je morala znati (čl. 375. st. 1. ZOO-a). Tužiteljica nije strana u ugovorima u prijenosu poslovnih udjela pa za eventualni nerazmjer činidbe nije ovlaštena tražiti poništenje ugovora kao ni utvrđivanje ništetnosti navedenog ugovora.

Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanje stranaka kao i svjedoka na okolnost partnerskog odnosa iz razloga što tužiteljica ima pravomoćnu presudu iz koje je vidljivo koji joj iznos duguje prvo tuženik pa partnerski odnosi nisu od značaja za rješavanje ovog spora. Sud nije prihvati ni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u registraciju žiga društva Boroviček d.o.o. kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo kojeg je tvrdi tužitelj ona financirala kao i na koji način je radio prvo tuženik iz razloga što tužitelj u ovom sporu ima dospjelu tražbinu utvrđenu odlukom Županijskog suda u zagrebu.

Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da ugovorio o prijenosu poslovnog odnosa sklopljeni između UĆ kao prenositelja i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, EĆ iz [adresa] kao stjecatelj 2 i FĆ iz [adresa] kao stjecatelj 3 kao i ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između FĆ kao prenositelj i ČĆ iz [adresa] kao stjecatelj 1, PĆ kao stjecatelj 3 i UĆ kao stjecatelj 3, su sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta što je sve propisano u skladu sa čl. 412. st. 3. ZTD-a i da ne postoje razlozi utvrđivanja ništetnosti ugovora prema članku 322 st. 1 ZOO. Kao što je navedeno prema članku 412. st. 3. za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnog bilježničkog akt.

Tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz da je stekla poslovne udjele u društvu Boroviček d.o.o. Sisak i Plantaža Boroviček d.o.o. Petrinja , pa prema tome ista ne može biti imatelj poslovnih udjela u navedenim društvima.

Kako tužitelj nije dokazao da ima pravnu osnovu za stjecanje poslovnog udjela u društvu Boroviček d.o.o. Sisak i u društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Petrinja to nije osnovan zahtjev tužitelja da je isti imatelji i poslovnih udjela u navedenim društvima. Također neosnovan je i tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži društvu Boroviček d.o.o. Sisak i društvu Plantaža Boroviček d.o.o Petrinja da upišu tužiteljicu kao imatelja poslovnih udjela u navedenim društvima jer navedena društva nisu stranke u ovom postupku.

8. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži :

- trećetuženika i UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] - prvotuženika kao Stjecatelja utvrđuje se ništetnim i ne proizvodi pravne učinke.

9. Stoga je sud odbio navedene tužbene zahtjeve tužitelja i donio je odluku kao u toč. I. izreke presude.

10. Tužiteljica je postavila i alternativni zahtjev koji glasi:

Kao što je sud utvrdio ( list jedan spisa ) tužitelj je podnio tužbu sudu 31.05. 2023. a navedeni ugovori o prijenosu poslovnog udjela je sklopljen 22. siječnja 2021., odnosno skoro 2 i pol godine prije podnošenja tužbe pa je osnovan prigovor treće tuženog prekluzije u odnosu na drugo i treće tužene ( član 71 st. 1. ZOO )

Stoga je sud odbacio tužbu u odnosu na drugo i treće tužene i donio je odluku kao u izreci rješenja.

11. Prema odredbi čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/ 2005 - 155/23. dalje ZOO-a ) u odnosu na prvo i četvrto tužene u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

Dakle, opće pretpostavke nužne za pobijanje su: a) dospjelost tražbine b) nesposobnost dužnika za plaćanje c) pravna radnja dužnika i d) oštećenje vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. kao opće pretpostavke i znanje ili mogućnosti znanja dužnika i treće osobe da se sklapanjem pravnog posla ili pravnom radnjom dužnika nanosi šteta vjerovniku, pri čemu se pretpostavlja to znanje ako je treća osoba dužnikov suprug, srodnik po krvi u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja kao posebna pretpostavka.

Na osnovu provedenog dokaznog postupka u odnosu na prvo tuženika i četvrto tužene sud je utvrdio da tužitelj ima prema prvo tuženiku dospjelu tražbinu prema rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž-1243/2023 od 04.07.2023. koje glasi: Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda na temelju odricanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2088/2020-26 od 26. siječnja 2023., u pobijanom dijelu u odluci o troškovima postupka u točkama II., IV. i VI. njene izreke i rješava:

1. Nalaže se tužitelju UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi I. tuženoj RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka odmjerene sa 8.921,34 Eur/67.217,84 kune, dok se za više traženo I. tužena odbija. prema prvo tuženom, da prvo tuženi nije platio tražbinu tužitelju, da je prvo tuženi prodao svoju nekretninu drugo tuženom te je oštetio tužitelja I onemogućio tužitelja za namirenja dužnog iznos koji tužitelj potražuje od prvo tuženog.

Za uspješno pobijanje moraju se steći sve navedene opće pretpostavke zajedno iz članka 66 st. 2 ZOO s jednom od posebnih pretpostavki propisanih odredbom čl. 67. St . 1. ZOO-a, uz postojanje aktivne i pasivne legitimacije stranaka. U odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. U smislu čl. 67 st. 1 ZOO-a temeljne zakonske pretpostavke pobijanja naplatnih raspolaganja izvan stečaja jesu znanje dužnika da poduzetom radnjom nanosi štetu vjerovniku, i znanje treće osobe u čiju je korist pravna radnja poduzeta da se poduzetom radnjom nanosi šteta vjerovniku.

Analizom sadržaja citirane zakonske odredbe jasno je vidljivo da oba zakonska uvjeta: a to su znanje obje strane koje sudjeluju u sklapanju pobijane radnje da tom radnjom nanose štetu vjerovniku.

Glede I. tuženog taj uvjet je nesumnjivo ispunjen, jer iako je pobijanom radnjom otuđio svoj poslovni udio u društvu , morao je znati da je dužen tužitelju i da dug nije platio tužitelju. Pored toga četvrto tužena je kćerka prvo tuženika pa u skladu sa člankom 67 st. 2. ZOO smatra se da joj je bilo poznato da dužnik tj. prvo tuženik poduzetim raspolaganjem tj. prijenosom svog poslovnog udjela nanosi štetu vjerovniku tj. tužiteljici.

Međutim nedostaje daljnja pretpostavka iz člana 66. st. 2 ZOO-a za uspješno pobijanje pravnih radnji izvan stečaja, a to je nesposobnost dužnika tj. prvo tuženika za plaćanje duga tužitelju. Istina jeste da tužitelj spominje da tuženi ne plaća pristojbe niti dug prema poreznoj upravi ali prvotuženik je imatelj poslovnog udjela koji mu je prenijet ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u društvu Plantaža Boroviček d.o.o. kao i poslovnog udjela u društvu Boroviček d.o.o. i druge imovine koju spominje sam tužitelj. Prema tome tužitelj se može namiriti iz imovine tužitelja što je mogao već zatražiti jer ima pravomoćnu odluku suda.

Pobijanje predmetne pravne radnje u odnosu na 1. i 4. tuženih nema u sebi sadržano ispunjenje svih zakonskih pretpostavki za poduzimanje tog pobijanja iz čl. 66.st. 1. i 2. pa tužbeni zahtjev utemeljen na toj zakonskoj odredbi, niti ne može biti usvojen kao osnovan u odnosu na prvo i četvrto tužene.

Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvo i četvrto tuženu te je donio odluku kao u točci dva izreke presude.

12. Tužitelj je postavio i slijedeći alternativni tužbeni zahtjev kojim traži: Poništava se u cijelosti Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-191/2021 u trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622, sklopljen između sklopljen između FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovdje ĉetvrtotužene, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Repubika, [adresa] ovdje drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje trećetuženika i UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje prvotuženika, te isti gubi učinak prema tužiteljici RĆ u mjeri potrebnoj za namirenje njezine tražbine od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) i nastalim troškovima ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.

Sud napominje da FĆ nije dužnik tužitelja pa tužitelj ne može pobijati njezine pravne radnje. Tvrdnja tužitelja da je FĆ kćer UĆ kao imateljica udjela u sudskom registru naznačen samo nominalno, budući da je ukupno financiranje plantaže naloge i ukupnu suradnju s tužiteljicom vršio UĆ sud nije mogao prihvatiti iz razloga što je član društva ovlašten angažirati osobu koja će mu voditi poslove i koja će pregovarati sa strankama. Kao što je navedeno član društva može prenijeti svoj poslovni udio u društvu na drugu osobu. Prijenosom svog poslovnog udjela na drugu osobu tužitelj nije dokazala da je FĆ njezin dužnik. Prema odluci Županijskog suda Split br- Gž 1243/23 od 4. srpnja 2023. tužitelj ima tražbinu prema ĐĆ a ne prema FĆ. Tužitelj nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema FĆ.

Kao što je sud utvrdio, predmetne pravne radnje tuženih iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela kojim je prenijela FĆ na prvo, drugo i treće tuženike nema u sebi sadržano ispunjenje svih zakonskih pretpostavki za poduzimanje tog pobijanja iz čl. 66.st.1. i 2. ZOO-a, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi u cijelosti Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 22.01.2021. godine solemniziran po Javnom bilježniku Stjepanu Šaškor iz Zagreba, Petrinjska 4, OV-191/2021 u trgovačkom društvu Plantaža Boroviček d.o.o. Sisak, Ulica hrvatskih domobrana 1, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 46150021622, sklopljen između sklopljen između FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovdje ĉetvrtotužene, kao Prenositelja i ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Repubika, [adresa] ovdje drugotuženika, PĆ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje trećetuženika i UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovdje prvotuženika, te isti gubi učinak prema tužiteljici RĆ u mjeri potrebnoj za namirenje njezine tražbine od 11.151,67 EUR ( 84.022,29 kn ) i nastalim troškovima ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, te je donio odluku kao u točci tri izreke presude.

13. Odluka o sudskom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od:

- troška za trećetuženika od odgovora na tužbu u iznosu od 100 eura, za sastav podneska od 14. prosinca 2023. u iznosu od 100,00 eura te za pristup na ročište 10. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eura sve uvećano za 25 % PDV-a što iznosi 87,50 eura ili sve ukupno 385,00 eura

- troška za četvrtotuženika od zastupanja na ročištu u iznosu od 100,00 eura uvećano za 25 % PDV-a što iznosi 25,00 eura ili sveukupno 125,00 eura.

Stoga je sud donio odluku kao u točci četiri izreke presude.

14. Sud je odbio zahtjev četvrtotuženika sa troškom postupka u iznosu od 440,00 eura, a koji se odnosi na odgovor na tužbu u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na ročištu u iznosu od 120,00 eura i PDV u iznosu od 85,00 eura iz razloga što četvrtotuženik nije dostavio sudu odgovor na tužbu, zastupanje na ročištu iznosi 100,00 eura što je sud i dosudio četvrtotuženiku, a četvrtotuženik je tražio 220,00 eura te je četvrtotuženik krivo obračunao PDV za iznos od 85,00 eura stoga je sud za iznos od 440,00 eura odbio četvrtotuženika sa zahtjevom za naknadu troška i donio odluku kao u t. V. izreke presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz pristojbu na presudu u iznosu od 159,27 EU

2. prvo tuženiku neposredno

3. drugo tuženiku neposredno

4. treće tuženiku po odvj.

5. četvrto tuženiku po odvj.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte