Poslovni broj: 3 K-9/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžaga, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ED, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-168/2022 od 3. listopada 2022., nakon održane javne rasprave 9. listopada 2024. u prisutnosti savjetnice općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici, Ines Mance Štimac, optuženog CD, žrtva OD i AD, **.**.2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08),

optuženi ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i C, rođene O, rođen **.**.1985. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinski tehničar, nezaposlen, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vojsku nije služio, nekažnjavan

k r i v  j e

što je

dana 29. lipnja 2022., u popodnevnim satima, u Velikoj Gorici, koristeći mobilni uređaj pozivnog broja [broj telefona] uslijed prethodno narušenih međusobnih odnosa, više puta nazvao AD i OD na brojeve mobitela [broj telefona] i [broj telefona] kojima se isti koriste te, u cilju da ih ustraši, rekao OD: ''pobit ću vas, odležat ću vas, vi ne znate tko sam ja'', a AD: ''ubit ću te, sve ću vas pobit, odležat ću vas radi svog djeteta, ne možete se sakriti'', a koje su riječi kod OD i AD izazvale opravdani osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost te sigurnost članova obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (''Narodne Novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), u vezi s člankom 51. KZ/11.

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom ED se u odnosu na žrtvu AD

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom ED se u odnosu na žrtvu OD

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Temeljem članka 51. KZ/11, optuženi ED

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

V. Temeljem članka 56. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 optuženom ED

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi ED se oslobađa od podmirenja troškova u ovom kaznenom postupku.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje u tekstu ODO Velika Gorica) podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi ED pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitane su žrtve OD i AD te su pročitani dokazi i to analiza podataka dobivenih provjerom istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije određenih telekomunikacijskih adresa na listu 20B spisa, zapisnik o ispitivanju optuženog uz reprodukciju DVD snimke ispitivanja, zapisnik o ispitivanju optuženog od 29. srpnja 2022. uz reprodukciju DVD snimke ispitivanja, zapisnik o ispitivanju žrtava OD i AD, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog.

4. U svojoj obrani, iznesenoj prilikom prvog ispitivanja optuženi ED je iskazivao kako je došlo do sukoba njegovog sina i sina jednog od braće AD te došlo do određenog sukoba. Optuženi nije poricao da je došao do poduzeća braće AD i tražio broj kako bi stupio u kontakt sa ocem djeteta s kojim se njegov sin sukobio. Optuženi navodi kako je ostavio svoj broj te mu se javila osoba koja je rekla da je brat oca djeteta s kojim se optuženikov sin sukobio, a ta osoba je bila izrazito neugodna, psovala ga, psovala njegovog oca, rekla mu da ga treba ispljuskati, a naknadno je te riječi potvrdio i brat te osobe s kojom je pričao. Optuženi poriče da bi slao prijetnje.

5. Optuženi ED je iznosio obranu i na kraju dokaznog postupka kada je iskazivao da kada je pod utjecajem alkohola tada vrijeđa, ali nikome ne prijeti životom. Smatra da onaj tko hoće nešto napraviti ne bi prijetio već bi to samo napravio pa bi tako i on žrtvama napravio onoga puta kada su džipom presjekli put njegovom djetetu. Optuženi je iskazivao kako je došlo do sukoba njegovog djeteta sa sinom jednog od žrtava odnosno da su se potukli uslijed kojeg događaja je škola zvala policiju i hitnu pomoć. Optuženi navodi kako je nakon tog događaja zvao AD u njegovu firmu, tamo ostavio svoj broj, a on ga je povratno nazvao. U tom razgovoru optuženi navodi kako su tog puta on i AD razgovarali kako će sinove ostaviti sa strane, ali je naknadno AD džipom prepriječio put optuženikovom sinu, povodom kojeg događaja se AD nije htio javiti optuženiku. Optuženi navodi kako je sin AD dovodio svoje prijatelje te su se smijali u kakvoj kući živi sin optuženog. Optuženi ED navodi kako je potom opet zvao AD i rekao mu što se dogodilo te su se tu počeli prepirati, a on je optuženom govorio kako ga treba ispljuskati, nakon čega mu je optuženi poklopio slušalicu. Optuženi navodi kako je potom zvao brata AD koji je potvrdio da ga treba ispljuskati, te je optuženi iskazivao kako je vjerojatno bio isprovociran i počeo je psovati i vrijeđati, ali da je tu sve stalo. Potvrdio je kako je slao poruke u kojima ih je psovao i vrijeđao, ali je na kraju predložio da sve zaborave. Navodi kako su se žrtve udružile protiv njega iako je on prvi kontaktirao policiju.

6. Iz iskaza žrtve OD dan na raspravi proizlazi da je točno da je optuženi ED došao u njegovu firmu, ali mu radnici nisu htjeli dati njegov broj već su uzeli optuženikov broj te je OD nazvao optuženog. Iz razgovora sa optuženim je proizlazilo kako postoji problem u odnosima sina optuženika i sina brata OD te je isti dao optuženom broj svog brata. OD navodi kako je naknadno nazvao svog brata, a ovaj mu je rekao kako je sin optuženog CD problematičan i maltretira drugu djecu u razredu. Žrtva OD je iskazivao kako ga je optuženi ED nakon svih tih događaja počeo nazivati i prijetiti mu putem telefona, a u jednom trenutku je optuženog stavio na razglas i policajac je čuo prijetnje jer je optuženi nazvao dok su na policiji podnosili kaznenu prijavu. Žrtva OD je iskazivao kako im je optuženi govorio da će ih pobiti i odrobijati, ali se nije mogao sjetiti svih prijetnji.

7. Žrtva AD je iskazivao kako u cijelosti ostaje kod iskaza danog na policiji te pojašnjava kako ga je optuženi ED nazvao i počeo mu prijetiti te je rekao da će pobiti cijelu njegovu obitelj i da će ih odrobijati. AD je potvrdio kako su se prije čuli telefonom oko odnosa njihove djece i to otprilike mjesec ili dva ranije te da su to bili normalni razgovori u kojima su se dogovorili da će izgladiti svoje odnose i situaciju oko djece te negira da bi džipom prepriječio put sinu optuženog.

8. Sud je iskaze žrtava OD i AD prihvatio kao istinite i vjerodostojne obzirom da su isti logični, međusobno usklađeni, te u skladu sa materijalnom dokumentacijom priležećom u spisu, konkretno u skladu sa analizom podataka dobivenih provjerom istinitosti, trajanja i učestalosti komunikacija određenih TK adresa na listu 20b spisa.

9. Nedvojbeno je da je podloga sukoba optuženog ED sa PD i AD sukob koji je postojao između sina optuženog i sina AD obzirom da su o tome svi troje iskazivali. Jednako tako je nedvojbeno da su optuženi ED i žrtva AD bili u kontaktu i prije inkriminiranog događaja obzirom da je o tome iskazivao AD kao i sam optuženi ED. Tako je AD potvrdio da su se prije inkriminiranog događaja on i optuženi čuli otprilike mjesec ili dva kada je taj razgovor bio normalan, a isto je iskazivao i optuženi ED kada je rekao da su se dogovorili da će svoje sinove, koji su u sukobu, držati sa strane. Isto je potvrdio i OD koji je u iskazu potvrdio da je upravo on dao optuženom broj svoga brata AD, a nakon što je optuženi ED zvao u njihovu firmu i ostavio svoj broj. Također je potvrdio i da je iz razgovora sa bratom AD saznao o sukobima između djece. Jednako tako iz Analize podataka dobivenih provjerom istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije dobivenih određenih TK adresa sa lista 20b spisa proizlazi da su 9. lipnja 2022. (dakle dvadesetak dana prije inkriminiranog događaja) u telefonskom kontaktu biti optuženi ED i žrtva AD.

10. Do inkriminiranog događaja je došlo naknadno, a što je potvrdio OD koji je iskazivao da ga je nakon vremena optuženi počeo nazivati i prijetiti putem telefona govoreći mu da će ih sve pobiti i odrobijati. Nadalje, AD je također iskazivao kako ga je optuženi ED nazvao i to nakon tog prvog kontakta kada se nisu svađali, te mu počeo prijetiti da će pobiti cijelu njihovu obitelj i da će ih odrobijati. I sam optuženi ED potvrđuje kako je prilikom drugog telefonskog kontakta sa žrtvama došlo do sukoba pri čemu negira da bi izricao prijetnje opravdavajući se kako tome nije sklon. Međutim, kada se uzmu obziri iskazi žrtava AD i OD u kojima su isti suglasno iskazivali da ih je optuženi nazivao i počeo prijetiti u bitnome govoreći kako će ih ubiti i odrobijati, tada sud obranu optuženika ED ocjenjuje neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti. Pri tome sud ukazuje kako je i sam optuženi u obrani potvrdio da je bio pod utjecajem alkohola te da je u tim trenucima sklon psovanju i vrijeđanju. Osim toga, iz Analize podataka dobivenih provjerom istovjetnosti trajanja i učestalosti komunikacije određenih TK adresa proizlazi kako je 9., 29. i 30. lipnja 2022., kada su ostvareni kontakti između optuženog sa obje žrtve, upravo je od strane optuženog upućen veći broj kontakata. Tako je u kontaktu sa žrtvom PD ostvareno dvadeset i devet kontakata od čega šest govornih poziva i dvadeset i tri poruke od čega je dvadeset i osam kontakata ostvario optuženi u smjeru OD, a OD je optuženom uputio samo jednu poruku.

11. Što se tiče analize kontakata između optuženog i žrtve AD, 9., 29. i 30. lipnja 2022. je zabilježeno je ostvarivanje četrdeset i pet kontakata pri čemu je optuženi uputio tri poziva i trideset i tri poruke, a žrtva AD optuženom jedan poziv i osam poruka.

12. Točno je kako iz samih brojeva ostvarenih kontakata koje je optuženi ostvario prema žrtvama sud ne može nedvojbeno zaključiti da je isti izricao prijetnje žrtvama. Međutim, kada se taj broj kontakata dovede u vezu sa iskazima žrtava u kojima su iste navele da ih je optuženi počeo nazivati i prijetiti, zatim prijeteće riječi koje su obje žrtve navele da ih je optuženi iznosio, pa i kontekst sukoba između djece optuženika i jednog od žrtava, sud zaključuje kako je optuženi ED bio usmjeren na žrtve OD i AD, isprovociran njihovim sukobom i pod utjecajem alkohola (što je sam optuženi potvrdio u svojoj obrani) te istima izrekao prijeteće riječi navedene u optužnici. Pri tome, sud ističe kako nema razloga sumnjati u istinitost iskaza žrtava OD i AD. Naime, iako nedvojbeno postoji sukob između optuženikovog sina i sina AD, isto samo po sebi ne dovodi u sumnju nepristranost iskaza žrtava koji bi se davanjem lažnog iskaza izlagali potencijalnom kaznenom progonu zbog davanja lažnog iskaza. Jednako tako, iako optuženi ED u obrani navodi kako su se obje žrtve AD i OD udružili kako bi njega prijavili policiji pri tome isti ne precizira razlog zbog kojih bi se žrtve upuštale u takvo postupanje. Istovremeno, sud procjenjuje kako sukob između djece optuženog ED i žrtve ĆD nije takvog značaja da bi doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtava.

13. Sud je prihvatio pročitanu materijalnu dokumentaciju.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je optuženi ED ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i to tako što je 29. lipnja 2022. uputio veći broj poziva sa svog broja na brojeve kojima se koriste ĆD i OD te im uputio prijeteće riječi navedene u optužnici.

15. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Nadalje, optuženi ED je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Pri tome valja ukazati kako se radi o ozbiljnim prijetnjama, a što proizlazi ne samo iz riječi koje je optuženi ED uputio žrtvama već i iz cjelokupnog konteksta koji potječe i iz nesuglasica između njihove djece. Jednako tako, optuženi je uputio i veći broj poziva i poruka spram žrtava, a što također ukazuje da se radi o ozbiljnim prijetnjama koje su po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, a zbog čega su žrtve na kraju i kontaktirale policiju.

16. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

17. Olakotnim je sud cijenio optuženikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost kako u trenutku počinjenja kaznenog djela tako i za vrijeme trajanja kaznenog postupka. Osim toga, sud je olakotnim cijenio i činjenicu da je optuženi otac dvoje maloljetne djece sa kojima živi dok posebno otegotne okolnosti sud nije utvrdio.

18. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako, cijenjeno je da se tijekom cijelog postupka optuženi uredno pridržavao mjera opreza.

19. . Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje iz te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Sud je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Nadalje, sud ocjenjuje da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, odnosno da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale te sud ocjenjuje kako je rok kušnje u trajanju dvije godine, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

20. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenih djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a obzirom da je nezaposlen te dužan uzdržavati dvoje maloljetne djece te je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Velikoj Gorici 15. listopada 2024.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.