REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

P-1153/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja KURBLA d.o.o, Dugo Selo, Sajmišna cesta 1a, OIB: 46223632969, zastupan po Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba,, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 08.listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 15.listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, RH – 10 000 Zagreb, nadoknaditi tužitelju KURBLA d.o.o, Dugo Selo, Sajmišna cesta 1a, OIB: 46223632969, iznos od 4.092,76 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26.10.2022. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I izreke preko dosuđene kamatne stope, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.337,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 15.10.2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu 29.05.2023. U tužbi navodi da se dana 02. 08. 2022. dogodila prometna nesreća pri čemu je teže oštećeno teretno vozilo Iveco Eurocargo registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, na način da je na njemu nastupila totalna šteta jer popravak nije bio ekonomski isplativ, pri čemu je tužitelju nastala imovinska šteta uslijed izmakle koristi zbog činjenice da oštećeno teretno vozilo od trenutka štetnog događaja do trenutka potpune isplate naknade štete nije bilo u voznom stanju, zbog čega tužitelj s vozilom nije mogao obavljati svoju djelatnost prijevoza tereta kako je to prije štetnog događaja radio, čime je ostvarivao redovne prihode. Tužitelj je odmah na dan štetnog događaja dana 2. kolovoza 2022. prijavio tuženiku imovinsku štetu nastalu na vozilu zbog štetnog događaja u vidu oštećenja vozila, a tuženik je odbio odmah isplatiti tužitelju potpunu naknadu štete sukladno odredbama čl. 1090. Zakona po obveznim odnosima, u svezi s čl. 1085. istog zakona. Ističe da je tužitelj do dana štetnog događaja uredno i redovno obavljao djelatnost prijevoza tereta s predmetnim vozilom, pri čemu je od dana štetnog događaja u tome onemogućen jer vozilo više nije bilo tehnički ispravno. Tužitelj se obratio tuženiku prije tužbe sa zahtjevom za naknadom štete zbog izmakle koristi, pri čemu je tuženik dana 26. listopada 2022. priznao osnovanost štete, pri čemu je tuženik proizvoljno odredio kako tužitelj trpi štetu od 15 dana nemogućnosti korištenja vozila, te isplatio naknadu u iznosu od 1.657,61 EUR/ 12.489,30 HRK. Tuženik se žalio na odbijeni dio pa je tužitelj dopisom od 14. studenog 2022. priznao tužitelju naknadu do ukupno 25 po tuženiku proizvoljno odabranih dana prekida rada s vozilom, te mu isplatio daljnji iznos od 1.105,08 EUR/8.326,00 HRK.

2. Kako tuženik nije isplatio tužitelju potpunu naknadu štete na vozilu čime bi ga vratio u stanje kao da štetne radnje nije niti bilo, tužitelj je trpio imovinsku štete uslijed izmakle koristi sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima u periodu od dana nastanka štetnog događaja do dana isplate štete na vozilu, preciznije do dana 29. rujna 2022.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja i da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika. Osporava navod tužitelja da tužiteljevo vozilo nije bilo u voznom stanju do potpune isplate naknade štete. Ističe da je isplatio tužitelju naknadu štete zbog gubitka zarade za 25 dana u iznosu od 2.762,68 eura ali osporava dalje potraživani iznos kao i zatezne kamate. Navodi i da tužitelj nije dokazao da je mogao spriječiti daljnju štetu vlastitim angažmanom, a što je bio dužan učiniti u smislu odredbe 1092 ZOO-a.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Dopis tuženika od 06.09.2022., (list 7-8 spisa), Izjavu o namirenju (list 9-10 spisa), Dopis tuženika od 16.08.2022. (list 11-12 spisa), Izvješće poslovanja (list 13-14, 22-23 spisa), Revizorsko izvješće za 2022. godinu (list 31-60 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PŠ (list 77-78 spisa) i ZŠ (list 81-82 spisa).

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 4.092,00 eur na ime izmakle dobiti, a koju čini zarada koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od dana štetnog događaja ( 02.08.2022.) do 27.09.2022., da nije bio onemogućen obavljati djelatnost prijevoz tereta štetnom radnjom osiguranika tuženika.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak štetnog događaja osiguranika tuženika i činjenica da je na vozilu u vlasništva tužitelja proglašena totalna šteta. Nije sporno da je u mirnom postupku tuženik dana 27.09.2022. isplatio tužitelju potpunu naknadu imovinske štete na vozilu. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio i ukupno 2.762,68 eur na ime izmakle dobiti u ukupnom trajanju od 25 dana. Nije sporno da su se u mirnom postupku stranke usuglasile da je tužitelj na ime izmakle koristi trpio štetu u iznosu od 110,50 eur po danu, što je učinjeno nespornim i na ročišta dana 08.10.2024.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini odnosno je li tužitelju nastala šteta u tuženom iznosu te da li ju je tuženik dužan nadoknaditi.

8. Sukladno odredbama čl. 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima, oštećenik ima pravo na naknadu obične štete koju čini umanjenje njegove imovine i izmaklu korist koju čini spriječeno povećanje oštećenikove imovine.

9. Radi utvrđenja sporne činjenica sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka.

10. Iz iskaza svjedoka PŠ (list 77-78 spisa) proizlazi, u bitnom da se predmetno vozilo moglo koristiti u razdoblju od 02.08.2022. do 27.09.2022. jer nije bilo u voznom stanju ,a tuženik je odugovlačio sa isplatom. Proizlazi da se nije moglo osigurati zamjensko vozilo jer je u tom period tužitelj bio ugovorno vezan sa tvrtkom Lagermax A.E.D distributerom robe kojem je tužitelj bio prijevoznik i da se u to vrijeme nije moglo odmah dobiti vozilo takvih specifikacija te iz tog razloga se prijevoz nije obavljan, tužitelj je pretrpio štetu jer mu navedeno društvo koje je upotrijebilo vozilo drugog prijevoznika nije isplaćivalo naknadu. Iskazuje da je oštećeno vozilo bilo vozilo sa posebnim specifikacijama jer mu je tovarni prosto bio niži, a tvrtka Lagemax posluje na području Grada Osijeka gdje vozila standardnih specifikacija na nekim linijama ne mogu proći ispod rampe, a isto tako zbog tih specifičnih svojstava takva vozila bi se u tom periodu čekala i godinu dana. Proizlazi da je tužitelj pokušavao pronaći takvo vozilo i na tržištu rabljenih vozila, kao i preko poslovnih partnera, oglasnika te preko ovlaštenog distributera za predmetno vozilo, međutim, bezuspješno. Proizlazi i da je vozilo bilo oštećeno na način da mu je bila oštećena kabina te se pomaknuo i tovarni prostor, a popravak vozila je dovršen negdje sredinom 10. mjeseca 2022. te je vozilo od tada još uvijek u prometu.

11. Iz iskaza svjedoka ZŠ (list 81-82 spisa) prokurista društva, sud je utvrdio da je na vozilu nastala totalna šteta te da vozilo nije bilo uporabljivo za daljnje usluge prijevoza. Utvrđeno je da tužitelj radi za tvrtku Lagermax, da za dostavu pojedine robe je ponekad potrebno niže vozilo, a da je upravo tako bilo predmetno oštećeno vozilo te je zbog toga tužitelj imao velikih problema jer nije mogao naći zamjensko vozilo takvih specifičnih karakteristika jer na tržištu takvih vozila gotovo i da nema, pa najam takvog vozila nije bio moguć. Iskazuje da je tužitelj pokušao od predstavnika Iveco zatražiti zamjensko vozilo koje tome nije moglo udovoljiti jer nisu imali na raspolaganju vozilo točno te visine. Navodi da nisu mogli uzeti neko drugo vozilo iz neke druge regije za liniju za koju je vozilo oštećeno vozilo jer svako od tih vozila ima svoju liniju na kojoj vozi te bi tužitelju nastali samo veći financijski problemi i gubitci. Proizlazi da je jedina mogućnost bila kupiti novo vozilo koje nema te standarde te kod limara skratiti sanduk na odgovarajuću visinu ili naručiti vozilo odgovarajuće visine, a što se čeka po nekoliko mjeseci. Iskazuje da se oštećeno vozilo nije moglo koristiti oko 30 dana.

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud prihvatio iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju s dokumentacijom priloženom u spis, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja, a u cijelosti se podudaraju i jedan s drugim.

Iz tako provedenog postupka sud je utvrdio da vozilo nije bilo u voznom stanju odnosno da je bilo neupotrebljivo za upotrebu odnosno za prijevoz, da se nije moglo koristi oko 30 dana, da je predmetno vozilo imalo specifična svojstva u vidu nižeg tovarnog prostora, a za određene linije prijevoza je potrebno upravo takvo vozilo, da je zbog specifičnih svojstva bilo otežano naći zamjensko vozilo iako je tužitelj to na svaki način pokušavao. Utvrđeno je da je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa društvom Lagermax za koje je obavljao prijevoz usluga robe ali je uslijed štetnog događaja spriječen obavljati svoju djelatnost bilo s društvom Lagermax bilo s nekim drugim društvom te sud zaključuje da je tužitelj po redovitom tijeku stvari osnovano mogao očekivati dobitak u pogledu izvjesnosti obavljanja poslovne djelatnosti u utuženom periodu. Sud zaključuje da je potpuno izvjesno da bi tužitelj u utuženom periodu s obzirom na prilike na tržištu i ocjenjujući subjektivne i objektivne prilike u kojima je tužitelj poslovao, nedvojbeno mogao ostvariti dobit.

Isto tako je utvrđeno da je tužitelj aktivno pokušavao na svaki mogući način naći zamjensko vozilo na tržištu vozila, da je takvo vozilo sa specifičnim karakteristikama pokušao pronaći i preko poslovnih partnera i oglasnika te preko ovlaštenog distributera za takva vozila te je održao i sastanak sa predstavnicima Iveco tražeći zamjensko vozilo te njegovo držanje i ponašanje niti u kojem slučaju ne predstavlja doprinos nastaloj šteti, upravo suprotno, tužitelj je pokušao na sve moguće načine da šteta bude manja. Slijedom navedenog, u smislu odredbe čl. 1092 ZOO-a, tužitelj nije nije pridonio vlastitoj šteti i ima pravo na naknadu u punom obujmu.

13. Prema mišljenju ovoga suda iz provedenog dokaznog postupka, sud smatra da je tužitelj dokazao da bi po redovitim tijeku stvari osnovano mogao očekivati dobitak te je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelju nastala šteta s osnove izmake koristi u visini očekivanih prihoda poslovanja.

14. Nije sporno da je osiguravajuće društvo procijenilo totalnu štetu na vozilu tužitelja, a navod tuženika da je vozilo bilo u voznom stanju nije od utjecaja na predmet spora jer je u ovom postupku utvrđeno da vozilo u utuženom periodu nije bilo u voznom stanju , a isto tako utvrđeno je da je vozilo popravljeno, da je nakon toga vozilo bilo u voznom stanju, a i notorna je činjenica da se kod totalne štete auto vrlo često može popraviti i navodi tuženika o totalnoj šteti su neodlučujući jer se u biti radi samo o posebnom izračunu na temelju kojeg osiguravajuće društvo daje određeni iznos novaca oštećeniku. U to smislu sud nije provodio na prijedlog tuženika prometno vještačenja da je na vozilu nastupila totalna šteta jer je isto nepotrebno za odluku, a na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena tuženik isto više nije niti predlagao.

15. U konkretnom slučaju tužitelj svoj odštetni zahtjev temelji na osiguranju korisnika motornog vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, te tuženik odgovora tužitelju za punu naknadu štete, a to znači da je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

16. Prema odredbi iz članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 dalje ZOO), odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17. Prema tome, kada tužitelj svoj zahtjev temelji na osiguranju od odgovornosti za štetu po polici obveznog osiguranja osobe koja je odgovorna za nastalu štetu te ako je taj zahtjev osnovan, a što je u konkretnom slučaj tada osiguravatelj odgovara oštećeniku za punu naknadu štete, a to znači da je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala ili kada uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, kao što je slučaj kada se radi o tzv. totalnoj šteti na vozilu, dužan je isplatiti odgovarajuću svotu novca na ime te naknade.

18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja reći da tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva niti je osporavao sam izračun tužitelja te je stoga sud uzeo da je šteta tužitelju nastala u utuženom iznosu.

19. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkom I izreke presude.

20. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim.

21. Člankom 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužni koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

22. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer se potraživanje tužitelja ne temelji na trgovačkom ugovoru. Slijedom navedenog, odlučeno je glede zateznih kamata kao pod točkom I i II izreke.

23. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 21.09.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 08.01.2024., 13.03.2024. i 08.10.2024. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 43,69 EUR i na presudu u iznosu od 43,69 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 1.337,38 EUR.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 30.01.2023. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za iznos PDV-a od 25% po Tbr.9/1 OT jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

Sudac:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.