REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4348/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-785/23-2 od 17. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4601/21-17 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-785/23-2 od 17. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4601/21-17 od 5. svibnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?
2. Je li sud povrijedio zabranu ocijene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je ništetnost ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovoren jednokratni trošak obrade kredita te isplata naplaćenog iznosa.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje već je od strane revizijskog suda zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (Rev-673/23-3 od 13. veljače 2024. i Rev-715/24-3 od 22. svibnja 2024.), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju.
7. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kada je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe i nesavjesnog tuženika, koji nije postupao u dobroj vjeri, već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jasno je propisano da nepošteni stjecatelj mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
8. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
