- 1 -              III Kr 70/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 70/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak , 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2023. broj K-1303/2020 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. travnja 2023. broj Kž-80/2023, u sjednici održanoj 14. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Zahtjev osuđenog D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1303/2022 od 9. siječnja 2023. osuđen je D. K. zbog dva kaznena djela i to: kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. u vezi čl. 52. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine, te zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11 za koje mu je također utvrđena kazna zatvora od jedne godine pa je D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se dio kazne od osam mjeseci zatvora ima izvršiti, dok se preostali dio od deset mjeseci neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, Županijski sud u Slavonskom Brodu je svojom presudom broj Kž-80/2023 od 4. travnja 2023. preinačio prvostupanjsku presudu te je, prihvaćajući po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne kao i jedinstvenu kaznu, osudio D. K. na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz Z., zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja kazne u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

4. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. U zahtjevu se tvrdi da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u smislu teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukazuje se da je taj sud, pod toč. 9. i 10. obrazloženja svoje presude, otegotnima cijenio okolnosti koje čine biće kaznenog djela pa je dvostrukim vrednovanjem iste okolnosti ''povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika''. Također, tvrdi se da drugostupanjski sud nije na potpun i sveobuhvatan način obrazložio zbog čega smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, već je sam sugerirao nove otegotne okolnosti koje su, međutim, inherentne samom biću kaznenog djela. Konačno, tvrdi se da izostaju razlozi zbog kojih drugostupanjski sud smatra da nema uvjeta za primjenu djelomične uvjetne osude u smislu čl. 57. st. 1. KZ/11. Zaključno, zahtjevom se tvrdi da je drugostupanjski sud, u dijelu odluke o kazni, povrijedio pravo osuđenika na pravičan postupak s aspekta njegovog prava na obrazloženu sudsku odluku, a posljedično i prava na djelotvorno pravno sredstvo.

 

7. Analizom sadržaja obrazloženja pobijane drugostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da su razlozi kojima je taj sad opravdao prihvaćanje žalbe državnog odvjetnika i pooštrenje izrečene kazne osuđeniku u svemu jasni i sveobuhvatni te zadovoljavaju kriterije obrazloženosti sudske presude, kao sastavnice načela pravičnog postupka.

 

7.1. Naime, iako podnositelj osporava obrazloženost pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora, propušta imati u vidu da je drugostupanjski sud prihvatio kao pravilne i primjerene pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora onako kako ih je odmjerio prvostupanjski sud te je osuđenika, jednako kao i sud prvog stupnja osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.

 

7.2. Ono u čemu je žalba državnog odvjetnika prihvaćena kao osnovana, sastoji se u tome na koji će način osuđenik izvršavati izrečenu jedinstvenu kaznu tj. hoće li mu se izreći djelomična uvjetna osuda ili neće. Stoga sve okolnosti koje je drugostupanjski sud cijenio i vrednovao pod toč. 9. do 11. obrazloženja svoje presude treba analizirati kroz odredbu čl. 57. st. 1. KZ/11 koja nalaže sudu da procijeni stupanj vjerojatnosti hoće li osuđenik, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće činiti kaznena djela. Utoliko treba odmah reći da je promašena teza zahtjeva o izostanku obrazloženja okolnosti iz čl. 57. st. 1. KZ/11.

 

7.3. Pri izricanju djelomične uvjetne osude prvostupanjski sud je u svojoj presudi (toč. 7. obrazloženja) osuđeniku cijenio njegovu raniju neosuđivanost te ''svijest da je pogriješio'', pa na temelju tih okolnosti zaključuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da on, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela.

 

7.4 Nasuprot tome, drugostupanjski sud prihvaća argumentaciju žalbe državnog odvjetnika i relativizira značaj osuđenikovog priznanja i kajanja dajući razloge zbog kojih smatra da ta okolnost nema značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud. Naime, drugostupanjski sud ističe da u spisu ionako prilaže materijalni dokazi koji ukazuju na okrivljenika kao počinitelja, što implicira da njegovo priznanje nije znak samokritičnosti, već nužna posljedica dokazne situacije u spisu. Na taj način drugostupanjski je sud, jednu od okolnosti od kojih ovisi procjena opravdanosti djelomične uvjetne osude, prevrednovao i za to je naveo konkretne razloge.

 

7.5. Osim toga, drugostupanjski je sud cijenio i značaj te brojnost poduzetih kriminalnih radnji i njihovih posljedica gledano u cjelini. Iako podnositelj zahtjeva tvrdi da ocjena tih okolnosti predstavlja dvostruko vrednovanje okolnosti imanentnih svakom kaznenom djelu krivotvorenja, tome nije tako iz slijedećih razloga:

 

7.6. Naime, drugostupanjski sud pod toč. 10. obrazloženja svoje presude dodatno cijeni da krivotvorena osobna iskaznica i putovnica ''može višestruko služiti za nezakonito i maliciozno predstavljanje osuđenika lažnim imenom na način da svoje radnje predstavi kao tuđe i na taj način ostane neotkriven''. Iako se nabava krivotvorenih isprava očituje u namjeri njihove uporabe kao pravih, akcent obrazloženja drugostupanjskog suda daje se na ''višestrukosti'' tih radnji što ukupnoj kriminalnoj količini osuđenikovog ponašanja daje teži značaj. Naime, osuđenik je proglašen krivim zbog dva produljenja kaznena djela krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja na način da je nabavio dvije lažne javne isprave (osobnu iskaznicu i putnu ispravu na ime D. J.) temeljem kojih je pred hrvatskim vlastima ishodio domovnicu, rodni list, potvrdu o OIB-u, e-osobnu iskaznicu i e-putovnicu te popunio zahtjev za prijavu prebivališta i sastavio punomoć s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

 

7.7. Slijedom toga se ovdje ne radi o tome da bi obilježje kaznenog djela bilo opetovano cijenjeno pri izboru vrste i mjere kazne, već o tome da brojnost poduzetih i budućih kriminalnih radnji iz serije daje djelima osuđenika posebno težak karakter, a tu je okolnost drugostupanjski sud bio ovlašten cijeniti.

 

7.8. Zbog izloženog, dakle, zaključak drugostupanjskog suda o tome da ne postoje uvjeti iz čl. 57. st. 1. KZ/11 (toč. 11. obrazloženja) predstavlja logičan nastavak prethodno danih razloga čime je taj sud ispunio zahtjeve obrazloženosti sudske presude, a time i pravičnosti postupka gledano u cjelini.

 

8. Stoga, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude, uslijed čega je prijedlog za odgodu izvršenja kazne bespredmetan.

 

Zagreb, 14. prosinca 2023.

             

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                 Ranko Marijan, v.r.