Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-576/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika 1. M. P.¹ OIB:…, 2. D. K., OIB:…, 3. M. P.², OIB:… i 4. M. P.³, OIB:…, svi iz M., zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku iz B. n. M., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-628/2020-30 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika 1/M. P.¹, 2/D. K., 3/M. P.² i 4/M. P.³ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-628/2020-30 od 28. listopada 2022 u pobijanoj točki I, II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

"I Nalaže se tuženicima da tužiteljici predaju u posjed kat. česticu br. 852/1 u naravi obiteljska stambena zgrada, skladište, pašnjak od 3480 m2, upisana u zk.ul. 3162 k.o. Medulin, slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 7.800,00 kuna, a u slučaju zakašnjenja dužni su platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kuna kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Protiv navedene presude tuženici 1/M. P.¹, 2/D. K., 3/M. P.² i 4/M. P.³ (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu, kojom istu pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u postupku (točke I, II i IV izreke), po sadržaju zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) bez posebnog žalbenog prijedloga.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica, kao vlasnica nekretnine, traži predaju u posjed iste od tuženika, koji su u posjedu, čemu se tuženici protive.

6. U postupku je utvrđeno, a između stranaka nije niti sporno:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola upisana kao vlasnica nekretnine k. č. br. 852/1 u naravi obiteljska stambena zgrada, skladište, pašnjak od 3480 m2, upisana u zk.ul. 3162 k.o. M.,

- da su tuženici u posjedu nekretnine k.č. 852/1 u naravi obiteljska stambena zgrada, skladište, pašnjak od 3480 m2, upisana u zk.ul. 3162 k.o. M.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli posl. br. Ovr-1484/12 od 21. prosinca 2012., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Puli posl. Br. Gž-1241/13 od 20. rujna 2013. godine tužiteljici dosuđena nekretnina označena kao kč.br. 852/1 u naravi obiteljska stambena zgrada, skladište, pašnjak od 3480 m2, upisana u zk.ul. 3162 k.o. M..

7. Uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3789/16 utvrđeno je, da je taj postupak tužiteljica bila pokrenula radi predaje u posjed predmetne nekretnine koja joj je u postupku pred istim sudom koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr- 1484/12 rješenjem od 21. prosinca 2012. kao najpovoljnijem ponuditelju – kupcu ovrhovoditelju dosuđena nekretnina u suvlasništvu ovršenica M. P.¹ i D. K. označena kao k.č. 852/1 u naravi obiteljska stambena zgrada, skladište, pašnjak od 3480 m2, upisana u zk.ul. 3162 k.o. M.. Iz točke IV izreke rješenja poslovni broj Ovr-1484/12 od 21. prosinca 2012. utvrđeno je da je na nekretnini koja je predmet ovog postupka bilo upisano založno pravo u iznosu od 128.150,00 CHF u korist tužiteljice, a sve na temelju Ugovora o zajmu od 8. srpnja 2004. U ovršnom postupku poslovni broj Ovr- 3789/16 tužiteljici je 20. rujna 2017. predana u posjed predmetna nekretnina slobodna od osoba, ali sa stvarima koje su popisane na zapisnik i koje se ovršenica obvezala u dogovoru s ovrhovoditeljicom samostalno preuzeti u nekom kraćem vremenu. Nadalje, iz spisa istog suda poslovni broj Psp-26/20, ranije Psp-2/2018 utvrđeno je da je temeljem dogovora tužiteljice i tuženice M. P.¹, tuženica s obitelji nastavila koristiti predmetnu nekretninu i nakon formalno provedenog iseljenja tužene i njezine obitelji iz te nekretnine, sve temeljem dopuštenja i dogovora s tužiteljicom kako bi ova završila žetvu i iselila stvari, i to u trajanju od mjesec dana računajući od dana prisilnog iseljenja.

8. Tuženica M. P.¹ u svom je iskazu danom u predmetnom postupku potvrdila činjenicu da je od tuženice 2001. pozajmila novac te da su ovršnom postupku izgubili nekretninu koju je tužiteljica A. kupila na ime tog duga. Tužena ne spori da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila na dražbi u ovršnom postupku kojeg je pokrenula protiv njih, te da je u tom postupku bila provedena radnja predaje u posjed tužiteljici, no tužiteljica je tuženoj i njezinoj obitelji omogućila odnosno dozvolila da ostanu na toj nekretnini jer su je obrađivali. Tužiteljica im je dopustila da budu u toj nekretnini do prosinca te iste godine, odnosno do događaja zbog kojeg je vođena parnica radi smetanja posjeda.

9. Tuženik Marijan Ploh u postupnosti se pridružio iskazu svoje supruge M. P.¹ te dodao da se na predmetnoj kč.br. 852/1 nalazi obiteljska zgrada u kojoj žive, skladište i pašnjak na kojem su posađene masline, lavanda, smilje, te na jednom dijelu povrće. Tužiteljica im je nakon što je tu njihovu nekretninu kupila u ovršnom postupku dopustila da ostanu živjeti u njoj i obrađivati to zemljište.

10. Budući da su tuženici istaknuli prigovor prava na dom, prvostupanjski je sud osnovanost istaknutog prigovora od strane tuženika ocijenio primjenom odredaba čl. 16. st. 2., čl. 34. st. 1., u svezi s mjerodavnim čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje u tekstu: Konvencija). Prema članku 8. stavak 1. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravu na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

11. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno da je neopravdano.

12. Budući da je miješanje utemeljeno na zakonu, odnosno na pravu vlasništva tužiteljice na spornoj nekretnini, sukladno članku 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje u tekstu: ZVDSP) u odnosu na tuženike koji nekretninu posjeduju bez valjanog pravnog temelja, da je u konkretnom slučaju miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja tj. zaštitu instituta prava vlasništva, zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, te člankom 1. Protokola1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da je bilo nužno u demokratskom društvu jer je ocjenjeno da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dva privatna prava: prava (neovlaštenog) posjednika na poštivanje njegovog doma i prava vlasnika na slobodno uživanje u vlastitoj imovini. Stavljajući u međusoban odnos ta dva pojedinačna prava, ocjena je prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju pravo vlasništva preteže nad pravom tuženika koji predmetnu nekretninu koriste bez valjane pravne osnove te uz to za korištenje ne plaćaju nikakvu naknadu. Osim toga predmetnu nekretninu tuženice su svojevoljno založile radi osiguranja povrata zajma, a kako zajam nije vraćen ta je nekretnina prodana ovrhovoditeljici ovdje tužiteljici u ovršnom postupku. Zbog navedenog utvrđeno je da se tuženici nemaju pravo pozivati na svoje pravo na dom u smislu zaštite koju pruža čl. 8. Konvencije.

13. Sve odlučne činjenice sud je utvrdio pravilnom ocjenom dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je o tome dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. 14. Tuženici u žalbi prvenstveno osporavaju valjanost pravnog posla, odnosno ovršne isprave (sporazuma o zasnivanju založnog prava) na temelju koje je provedena ovrha i sporna nekretnina dosuđena ovdje tužiteljici, čemu se ne može prigovarati u ovom postupku. Ovršni postupak pravomoćno je dovršen i tužiteljica je upisana kao vlasnica nekretnine čija se predaja u posjed traži u zemljišnim knjigama, pa činjenice na koje se tuženici u žalbi pozivaju, a odnose se na druge postupke (parnične i kaznene) vođene između stranaka, odnosno one koji su još u tijeku, nisu odlučne u ovom postupku. Pri tom je već u ovršnom postupku određeno iseljenje ovršenica sa svim osobama i stvarima, pa činjenica, tko je od tuženika u ovom postupku potpisao sporazum o zasnivanju založnog prava, nije odlučna.

15. Činjenica, da tuženici plaćaju režijske troškove za nekretninu koju i dalje koriste, iako su nesporno izgubili pravo na posjed (iz iskaza samih tuženika ad. 1. i 3. proizlazi da je njihov posjed, nakon formalno provedenog iseljenja tužene i njezine obitelji iz te nekretnine, utemeljen na dopuštenju i dogovoru s tužiteljicom kako bi se završila žetva i iselile stvari, i to u trajanju od mjesec dana računajući od dana prisilnog iseljenja), ne utječe na odluku o predaji nekretnine u posjed. Od proteka roka koji je tužiteljica ostavila tuženicima za iseljenje njihov je posjed prekaran u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSO, a tužiteljici je radi toga pružena posjedovna zaštita u parnici provedenoj između stranaka pred istim sudom pod posl. br. Psp-26/2020.

16. Navodi žalbe tuženika o tome da je sporna nekretnina njihov jedini dom te situaciji u koju bi bili dovedeni iseljenjem (pri čemu neosnovano prigovaraju da nije proveden test razmjernosti) ne mogu dovesti do povoljnijeg ishoda u postupku za tuženike, u situaciji kada je sud proveo test razmjernosti, te ocijenio da je odgovor na sva tri eliminacijska pitanja pozitivan, odnosno iseljenjem tuženika postiže se legitiman cilj. Pri tom ponovno treba naglasiti da je iseljenje tuženicima naloženo, i provedeno, već u ovršnom postupku, a da je predmetna parnica posljedica činjenice da je tužiteljica odobrila tuženicima privremeno korištenje nekretnine na određeno vrijeme nakon iseljenja, koje je odavno proteklo ali se tuženici odbijaju iseliti.

17. Radi toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo čl. 161. ZVDSP, prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo ne zastarijeva. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da je za ostvarenje tog prava vlasnik dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

18. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

19. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba ZPP na koje ovaj sud, na temelju čl. 365. st. 2. toga Zakona, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.