REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-489/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], B, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matej Zubović, odvjetnik iz Pazina, protiv tuženika HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Slavonska avenija 6/a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5012/2021-2 od 20. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-156/2021-94 od 27. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 47.928,31 kunu sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (stavak I. izreke). Djelomično je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 452.071,69 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2018. do isplate (stavak II. izreke). U stavku III. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, dok je u stavku II. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku II. izreke. Prema stavku III. izreke odbijena je žaba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku III. izreke.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 735/2022-2 od 16. studenoga 2022., ovaj sud je dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ukoliko je drugostupanjski sud propustio očitovati se na sve odlučne žalbene navode?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. izreke podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije. Potražuje trošak revizijskog postupka.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je samom blokadom računa povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na ugled, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 452.071,69 kuna, a sve na temelju odredbe čl. 19. i čl. 110. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
8. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. u vezi sa st. 2. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo osobnosti i to pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i na privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom čl. 1100. tog Zakona propisano da zbog povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi će pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
9. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da sud dosuđuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (u konkretnom slučaju povrede prava na ugled) ako je radnjom štetnika doista došlo do povrede prava osobnosti i ako sud ovisno o težini povrede i okolnostima slučaja koje to opravdavaju procjeni da se osobi treba dosuditi pravična novčana naknada.
9.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je i u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenjem da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i naknadom pravične novčane naknade u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo na ugled time što je tuženik blokirao poslovni račun, a da je ta blokada nakon toga ostala vidljiva, te da je zbog toga bio primoran svoju robu prodavati isključivo za gotovinu. Iz navedenog razloga nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je samom blokadom računa povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na ugled.
9.2. Ocjenjuju pritome da blokada računa tužitelja kao i evidencija blokade računa kod Financijske agencije sama po sebi ne znači povredu ugleda tužitelja, a kako on to pogrešno smatra, čak ni u slučaju da njegov račun eventualno nikad nije ni bio blokiran. Ovo stoga jer tužitelj mora ukazati na konkretne činjenice i iste dokazati zbog kojih bi blokada njegova računa utjecala na njegov ugled. Podredno, čak i da je usljed blokade tužiteljeva poslovnog računa od strane tuženika doista došlo do povrede tužiteljeva prava osobnosti i to prava na ugled, tužitelj je trebao dokazati da se radilo o takvoj težini povrede i da postoje određene okolnosti slučaja koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade koju je tužitelj potraživao tužbenim zahtjevom. Međutim, tužitelj na okolnosti niti težine povrede niti postojanja okolnosti slučaja koje opravdavaju dosudu te novčane naknade nije iznio niti jednu činjenicu tijekom cijelog postupka.
10. Međutim, tijekom postupka i u samoj reviziji tužitelj ističe da je usljed blokade pretrpio štetu i u vidu narušavanja poslovnog ugleda, za kojeg su vještaci također rekli da postoji i da će to narušenje poslovnog ugleda generirati smanjeni prihod tužitelja i u budućem razdoblju, dok ponovno ne izgradi narušeni poslovni ugled među poslovnim partnerima. smatra da budući je štetu zbog narušenja časti i ugleda nemoguće matematički izračunati, vještaci su iznose štete na ime narušenja prepustili pravičnoj ocjeni suda, time da tužitelj ističe da kod te pravične ocjene štete zbog narušenja ugleda treba uzeti i to da je narušenje ugleda također generira izmaklu dobit u budućnosti (što su potvrdili i sami vještaci).
11. Na okolnosti povrede ugleda tužitelj je predložio dokaze saslušanjem stranaka, uvid u očevidnik time gdje se vide sve nagomilane ovrhe i drugih vjerovnika, uvid u poslovne knjige tuženika, saslušanje svjedoka DA i RA te kombinirano vještačenje. Nadalje u reviziji navodi da je drugostupanjski sud se nije niti jednom riječju osvrnuo na žalbene navode istaknute u žalbi koji se odnose na navode vještaka i svjedoka već je samo paušalno naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao u čemu bi se sastojala povreda njegova ugleda i kako to dovesti u vezu s tužiteljem odnosno da tužitelj nije dokazao da joj samom blokadom računa na tržištu ni njegovom redovnom poslovanju nastala šteta koja se odnosi na povredu njegovog ugleda. Smatra da je takvim postupanjem drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.
12. Odredbom čl. 354. st. 1. propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
12.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Sud drugog stupnja čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako u obrazloženju presude nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja i nije označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“.
14. No neovisno o postavljenom pitanju i iznesenom pravnom shvaćanju u konkretnom predmetu drugostupanjski sud je upravo postupio u skladu sa navedenom odredbom čl. 375. ZPP te je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i detaljno argumentirano obrazložio razlog odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja koje se odnosi na povredu prava osobnosti zbog narušenog ugleda, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. Čak i da se uzme da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP (relativno bitna povreda) to nije moglo utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom postupku.
15. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, jer odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na pravilnost odluke kojom je odlučeno o pobijanom dijelu tužbenog zahtjeva.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
