Poslovni broj P-171/2021-18
Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
20350 Metković
Andrije Hebranga 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika: 1. ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Čepo Veraja, odvjetnici u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 05. rujna 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno s punomoćnicom, te objavljene presude dana 15. listopada 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da oporuka ostavitelja IR pok. GR iz [adresa], od 30. kolovoza 2002. godine, nije pravno valjana, pa kao takva ne proizvodi nikakve pravne posljedice."
II. Utvrđuje se da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poznata i kao "Nova kuća" ne ulazi u ostavinu iza smrti IR pok. GR iz [adresa].
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj 24 O-607/15 od 06. srpnja 2017. godine, prekinut ostavinski postupak iza smrti IR, GR (tužitelj) i ER upućeni da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja protiv nasljednika JR (tuženika) pokrenu parnicu radi osporavanja valjanosti ostaviteljeve oporuke od 30. kolovoza 2002. godine. Oporuka ostavitelja IR nije pravno valjana iako kao takva ne proizvodi pravne posljedice jer nije sačinjena u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju. Predmetnu oporuku je sačinio Javni bilježnik VR iz [adresa], jer je ista ovjerena od strane tog bilježnika pod brojem OV- 2857/2002 od 30. kolovoza 2002. godine koji se s jedne strane pojavljuje u ulozi službene osobe - Javnog bilježnika, a s druge strane u ulozi svjedoka oporuke. Stoga iz same oporuke nije moguće utvrditi radi li se o pisanoj oporuci pred svjedocima iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju ili se radi o Javnoj oporuci iz čl. 32. Zakona o nasljeđivanju. Ukoliko se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima, onda se VR kao Javni bilježnik nije mogao pojaviti u ulozi svjedoka oporuke, jer je u oporuci ovjerio potpis oporučitelja IR, tako da za valjanost oporuke nedostaje potpis jednog svjedoka oporuke. Ne radi se ni o javnoj oporuci iz čl. 32. Zakona o nasljeđivanju, jer na javnu oporuku ne upućuje uloga Javnog bilježnika, s obzirom na činjenicu da u tekstu oporuke nije naznačena uloga Javnog bilježnika, kao osobe koja sačinjava javnu oporuku, što je nužno prema odredbama Zakona o nasljeđivanju. Oporuci također ne prileži ni Zapisnik o sačinjavanju javne oporuke, koji je nužan za valjanost javne oporuke. Isto tako kod javne oporuke nije propisano da se ista potpisuje od strane svjedoka. Na samoj oporuci, naknadno dana 02. 10. Javni bilježnik VR unio je vlastoručni pisani ispravak, što samo po sebi oporuku čini pravno nevaljanom, a iz same oporuke je vidljivo da taj ispravak naknadno nije potvrdio oporučitelj ni svjedok HR. Dakle u pitanju je nekakav "hibrid" oporuke koji ne zadovoljava uvjete valjanosti koje traži Zakon o nasljeđivanju kako za pisanu oporuku pred svjedocima tako ni za javnu oporuku. Nadalje, predmetnu oporuku ostavitelj je sačinio jer je bio prisiljen od strane tuženika, zbog čega se oporučitelj žalio tužitelju, pa je oporuka pravno nevaljala zbog mana volje na strani oporučitelja. Oporučitelj IR je oporukom raspolagao sa nekretninom poznatom kao "Nova kuća, koja se u zemljišnoj knjizi vodi kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako se radi o nekretnini koja je u tužiteljevom vlasništvu i sa kojom ostavitelj uopće nije mogao oporučno raspolagati, jer u pogledu iste nije imao nikakvih prava. Radi navedenog tužitelj je ustao tužbom i predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je nesporna činjenica da bi tuženik kao nasljednik iza smrti pok. IR, oca stranka, zajedno s nasljednicom ER, bio upućen od strane suda Rješenjem O-607/15 od 06. srpnja 2017. godine pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika, a radi osporavanja valjanosti ostaviteljeve oporuke od 30. kolovoza 2002. godine. Naime, iz ostavinskog postupka proizlazi da bi tužitelj osporio oporuku, i to isključivo iz razloga što bi, navodno, ostavitelj bio prisiljen na sastav oporuke, te da bi u toj oporuci raspolagao imovinom koja nije njegova. Dakle, iz tih navoda bi proizlazilo da tužitelj osporava oporuku navodnog postojanja mana volje na strani oporučitelja, odnosno da bi oporučitelj sačinio oporuku pod prisilom, i to baš od strane tuženika, na što se tužitelju, navodno oporučitelj i žalio. S obzirom na navode iz tužbe koji bi se odnosili na oblik oporuke, za istaći je da iste tužitelj nije uopće iznio u ostavinskom postupku niti je zbog tih navoda upućen u parnicu pa je stoga, a s obzirom da je riječ o tužbi proizašloj upravo iz ostavinskog postupka i temeljem činjenica upućivanja tužitelja u parnicu tužitelj morao tužbu podnijeti isključivo zbog razloga osporavanja oporuke iznijetih u ostavinskom postupku. S obzirom na navode iz tužbe koji se odnose na pitanje oblika oporuke, tužba nije dopuštena i o istima se u ovom postupku ne može uopće raspravljati. Nadalje tuženik navodi kako tužitelj potpuno neosnovano pokušava osporiti oblik predmetne oporuke, navodeći za to razloge koji sami po sebi uopće nisu razlozi zbog kojih bi predmetna oporuka, to po pitanju oblika nevaljana. Ističe se da je tužitelj u ostavinskom postupku osporio oporuku samo i isključivo iz razloga što bi oporučitelj navodno bio prisiljen istu sastaviti, odnosno da bi istom, raspolagao imovinom koja nije bila njegovo vlasništvo, pa je u ovom postupku suvišno raspravljati o bilo čemu što izlazi iz merituma određenog rješenjem suda o upućivanju tužitelja u parnicu. S obzirom da je riječ o tvrdnjama koje bi se odnosile na navodno postojanje mana volje na strani oporučitelja, to bi onda, a po pitanju predmetne oporuke, bila riječ o pobojnom pravnom poslu, dakle tužbom bi se isključivo mogao tražiti poništaj pobojnog pravnog posla. Međutim, tužitelj svojom tužbom traži utvrđenje da oporuka nije pravno valjana, pa je očito da takav tužbeni zahtjev nije dopušten. Ujedno s obzirom na tvrdnje da bi tužitelj izravno od pokojnog oporučitelja saznao da bi oporuku navodno bio prisiljen sastaviti, to se ukazuje na rokove za podnošenje tužbe radi pobojnosti, u kojem pravcu pravo zahtijevati poništaj pobojnog pravnog posla prestaje istekom od 1 godine od saznanja za razlog pobojsnoti, odnosno od prestanka prisile. Oporuka je sačinjena 30. kolovoza 2002. godine, a proglašena na ročištu od 09. srpnja 2014. godine, na kojem je tužitelj i iznio tvrdnje o prisili, pri čemu bi, po navodima iz tužbe, za iste znao odmah po sačinjenu oporuke, slijedom čega je tužitelj očito prekludiran tražiti sudsku zaštitu po pitanju pobojnosti same oporuke. Tužitelj tvrdi da bi oporukom ostavitelj raspolagao imovinom koja nije njegovo vlasništvo, a riječ je o nekretnini položenoj u k. o. [katastarska općina] i označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], a misli se na "Nova kuća". Po tom pitanju nejasno je zašto je tužbom obuhvaćen tuženik jer se "Nova kuća u oporuci spominje u kontekstu ER i njenog nužnog dijela u istoj, a isto tako tužitelj nije upućen u parnicu radi utvrđenja da nešto ulazi u ostavinu iza smrti ostavitelja. U ostavinskom postupku su u spis predane isprave iz kojih proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo ostavitelja u trenutku njegove smrti, pa, ako je sporna činjenica da li je riječ o imovini ostavitelja, onda je tužitelj tu činjenicu morao izrijekom osporiti u ostavinskom postupku te u tom pravcu eventualno biti upućen u parnicu. Dakle, čest. zem. [katastarska čestica] ili tzv. Nova kuća, u oporuci se spominje samo i isključivo po pitanju nužnog dijela osobe koja nije uopće sudionik u ovom postupku, a ta činjenica sama po sebi, sve kada bi se pokazala istinitom, a nije, ne utječe na pitanje same oporuke i valjanosti iste, to posebno u pogledu tuženika.
3. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
4. U ovom postupku sud je donio presudu posl. br. P-183/2019 od 04. lipnja 2029. godine, koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž- 1567/2019 dana 09. lipnja 2021. godine.
5. Podneskom od dana 18. listopada 2021. godine punomoćnik tužitelja je sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1567/2019 od 09. lipnja 2021. godine, proširio tužbu u subjektivnom smislu na zakonsku nasljednicu ER iz [adresa] tako da je ista postala drugo tuženica.
6. U nastavku postupka sud je ponovno pročitao i pregledao ostavinski spis ovog suda Pu O-9/19, izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista 6331, kupoprodajni ugovor iz svibnja 1980. godine, građevinsku dozvolu od 14. veljače 1983. godine, Rješenje o utvrđenju komunalne naknade od 19. svibnja 1988. godine, čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama od 15. studenog 2018. godine, izvatka iz zemljišne knjige od 13. studenog 2018. godine, čitaju se iskazi saslušanih svjedoka AR, HR, HR, NR, ČR, ER, VR te uz suglasnost stranaka pročitao iskaze tužitelja i tuženika pod 1. sa zapisnika od 6.5.2019. godine (list 26 do 28 spisa), ugovor o zakupu zemljišta, program projektiranja razvitka poljoprivrede za [adresa]. godinu, priznanice i uplatnice (list 92 do 96 spisa), račune (list 97 do 118 spisa), ugovor o udruživanju za izgradnju br. 18 (list 119 do 121 spisa), rješenje o energetskoj suglasnosti (list 123-124 spisa), suglasnost na priključak gradskog vodovoda-kanalizacije u [adresa] ( list 125 spisa), potvrda i zapisnici (list 127 do 132 spisa), troškovnik (list 134 do 143 spisa), rješenje ovog suda P-243/14 (list 144 spisa), projektnu dokumentaciju predanu na zapisniku od 23.11.2021.g. (list 164 spisa), te saslušanjem tuženice pod 2. kao parnične stranke.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke sad pokojnog IR te zahtjev da u ostavinu iza smrti IR ne ulazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] zvana "Nova kuća".
8. Iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Metkoviću posl.br. O-607/15 proizlazi da je Rješenjem od 06. srpnja 2017. godine prekinut ostavinski postupak iza smrti IR iz [adresa] te su nasljednici GR i ER upućeni da roku od 30 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja protiv nasljednika JR pokrenu parnicu radi osporavanja ostaviteljeve oporuke od 30. kolovoza 2002. godine. Nadalje je utvrđeno da je Javni bilježnik na zapisniku od 09. srpnja 2014. godine proglasio oporuku ostavitelja, da su nasljednici GR i ER dali nasljedničke izjave te izjavili da ne priznaju ostaviteljevu oporuku kao istinitu i pravovaljanu, dok je nasljednik JR u danoj nasljedničkoj izjavi priznao oporuku. Na ostavinskoj raspravi održanoj 09. svibnja 2017. godine nasljednica ER je istakla da je ostavitelj u svojoj oporuci raspolagao i nekretninom koju je nazvao Nova kuća u [adresa] i njoj oporučio nužni nasljedni dio na toj nekretnini, ali da ta nekretnina nije bila njegovo vlasništvo već je vlasnik iste GR temeljem dogovora u obitelji koji je postignut prije nego što je GR izgradio kuću. Nasljednik GR je isticao da je ostavitelj bio prisiljen na sastav oporuke te da je oporukom raspolagao i imovinom koja u cijelosti nije bila njegova.
9. Iz preslike Oporuke od 30. kolovoza 2002. godine (list 5 spisa) proizlazi da je oporuka pisana na kompjutoru, da su kao svjedoci oporuke navedeni VR i HR, da su u redu četvrtom prekrižene riječi " G u [adresa] te da je uz tekst oporuke pisan kompjutorom vlastoručno dopisano "NP 2.X. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana Brigovi 1911 m2, 357 m2 jendeka" ispod kojeg teksta je otisnut pečat Javnog bilježnika VR. Ispod datuma koje nosi oporuka otisnuta je Potvrda Javnog bilježnika VR kojom je isti potvrdio da je IR u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisao navedenu oporuku.
10. Svjedok HR je iskazao, a nakon uvida u presliku oporuke IR od 30. kolovoza 2002. godine da je vlastoručni potpis pored imena HR njegov potpis, ali se on ne sjeća osobe IR niti se nakon toliko godina može sjetiti okolnosti veznih za tu oporuku. Sjeća se prisutnih stranaka GR i JR jer je u svojstvu Javnog bilježnika vodio ostavinsku raspravu iza smrti njihovog oca IR. Sjeća se da su se stranke prepirale i nisu se mogle dogovoriti u vezi ostaviteljeve imovine te je rasprava na njihovo traženje više puta odgađana radi mogućnosti dogovora, ali kako se oni nisu uspjeli dogovoriti spis je vraćen Općinskom sudu. Također se sjeća da je nakon oca stranaka dok još nije bio dovršen ostavinski postupak umrla i njihova majka u kojem je doneseno djelomično rješenje te je u odnosu na dvije ostavine predmet vraćen sudu. On kao javni bilježnik prilikom sastava javne oporuke pored zapisnika na koji unosi oporučiteljevu volju sastavlja i poseban zapisnik o poduzetim radnjama te se takva vrsta oporuke zavodi u poseban upisnik OU i zapisnik se trajno čuva. Oporuka koja mu je dana na uvid je zavedena u upisniku ovjera OV te za istu ne postoji zapisnik o poduzetim radnjama. Za ovjeru potpisa nisu potrebni svjedoci. On osobno nije poznavao IR, ali je istiuz sebe sigurno imao osobnu iskaznicu. Oporuka koju mu je sud predočio po formi i načinu je baš oporuka kakvu je u praksi sastavljao bivši javni bilježnik VR. Koliko se on sjeća u vrijeme kada je on stavio svoj potpis na spornu oporuku nije bilo teksta napisanog rukopisom s desne strane te prekriženih riječi G u [adresa] te da takav način dopisivanja rukopisom na oporuci i križanja riječi nije vidio niti na jednoj oporuci. Ne može se izjasniti je li IR tadašnjem javnom bilježniku VR u njegovoj nazočnosti izjavio bilo što drugo osim teksta navedenog u oporuci, a na pitanje je li javni bilježnik VR sastavio još pismena pod nazivom oporuka sadržaja kakvog je ova u spisu svjedok navodi da bi trebao izvršiti uvid u upisnik i spise koji se trajno čuvaju, da se ovjere potpisa čuvaju tri godine te da on i javni bilježnik nisu uvijek radili u istoj smjeni.
11. Svjedok VR je iskazao da se u ovome trenutku ne može sjetiti osobe po imenu IR. Nakon uvida u presliku oporuke od 30. kolovoza 2002. godine iskazao je da je vlastoručni potpis pored imena VR njegov potpis. Nije se mogao sigurno izjasniti je li tekst dopisan rukopisom pored teksta napisanog na kompjutoru pisan njegovom rukom te da vjerojatno jest s obzirom da se ispod teksta rukom potpisao i stavio pečat svog tadašnjeg javnobilježničkog ureda. Također je izjavio da nakon uvida u predočenu oporuku na istoj su ovjereni samo potpisi te se ne radi o javnobilježničkom aktu. Nije se mogao sjetiti je li vlastoručno dopisani tekst pisan istog dana kad je sastavljena i napisana oporuka na kompjutoru. On je u svojoj praksi više puta sačinio oporuku u formi kakva je i predmetna te je to savjetovao strankama i bilo im je puno jeftinije nego kada bi oporuka bila sastavljena kao javnobilježnički akt. Nije se mogao izjasniti je li oporučitelj potpisao oporuku u nazočnosti oba navedena svjedoka kao ni da li je oporučitelj izjavio da je to njegova oporuka. On je kao javni bilježnik ovjerio potpise na oporuci jer je bila takva praksa.
12. Prema odredbi čl. 29. Zakona o nasljeđivanju valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
13. Odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju propisano je da oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka.
14. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je spornu oporuku pisao na kompjutoru VR koji je ujedno bio i svjedok oporuke te u to vrijeme i Javni bilježnik. Iskazom saslušanog svjedoka HR koji je bio drugi svjedok oporuke utvrđeno je da u trenutku kada je isti potpisao oporuku u svojstvu svjedoka na istoj nije bilo teksta napisanog rukom s desne strane niti su bile prekrižene riječi " G u [adresa] te da takav način križanja riječi i dopisivanja rukopisom nije vidio ni na jednoj oporuci. Svjedok oporuke VR je iskazao veliku vjerojatnost da je on osobno dopisao tekst rukopisom budući se ispod tog teksta potpisao i stavio pečat svog tadašnjeg javnobilježničkog ureda, ali se nije mogao izjasniti je li vlastoručno dopisani tekst pisan istog dana kada je sastavljena i napisana oporuka na kompjutoru. Također nije mogao potvrditi je li oporučitelj potpisao oporuku u nazočnosti oba navedena svjedoka kao ni da li je oporučitelj izjavio da je to njegova oporuka.
15. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka HR i VR koji su ujedno bili i svjedoci sporne oporuke sud utvrđuje da u trenutku sačinjenja oporuke 30. kolovoza 2002. godine pored teksta napisanog kompjutorom, nije bio dopisan vlastoručni tekst iz čega slijedi zaključak da je tekst rukopisom dopisan naknadno i to nakon što su istu vlastoručno potpisali oporučitelj i svjedoci. Na ovakav zaključak upućuje i okolnost što je iznad vlastoručno dopisanog teksta napisano "NP 2.X." za što se s vrlo velikom vjerojatnošću može zaključiti da se radi o datumu.
16. Odredbom članka 31. stavka 1. ZN-a je propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema stavku 2. članka 31. ZN-a svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
17. Na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio ove odlučne činjenice:
18. Rješenjem ovoga suda od 06. srpnja 2017. prekinut ostavinski postupak iza smrti IR iz [adresa] i nasljednika GR i ER upućeni su na pokretanje parnice protiv tuženika kao sunasljednika radi osporavanja ostaviteljeve oporuke od 30. kolovoza 2002. godine. Ovdje je tužitelj tijekom ostavinskog postupka tvrdio da je ostavitelj bio prisiljen sastaviti oporuku i da je oporukom raspolagao i imovinom koja nije bila njegova.
19. Oporuka je pisana na kompjutoru, a svjedocima oporuke navedeni su VR i HR i u redu četvrtom prekrižene su riječi " G u [adresa]" i uz tekst oporuke pisan kompjuterom vlastoručno je dopisano "NP 2.X. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana Brigovi 1911m[2] , 357m jendeka". Ispod tog rukom napisanog teksta otisnut je pečat Javnog bilježnika VR. Ispod datuma koje nosi oporuka otisnut je pečat Javnog bilježnika VR kojim je isti potvrdio da je IR u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisao navedenu oporuku.
20. Analizom iskaza svjedoka oporuke VR i HR utvrdio je da je spornu oporuku pisao na kompjutoru VR koji je ujedno bio i svjedok oporuke i u to vrijeme i Javni bilježnik. Prihvaćanjem iskaza svjedoka HR također Javnog bilježnika (koji je izjavio da rukom napisanog tekst nije bio na predmetnoj oporuci u trenutku njegovog potpisivanja) čiji iskaz nije opovrgnut ni iskazom svjedoka VR (jer se taj svjedok se ne sjeća je li rukom napisao tekst u trenutku potpisivanja oporuke ili kasnije) utvrdio je da u vrijeme potpisivanja pismene oporuke po oporučitelju i svjedocima oporuke, 30. kolovoza 2002. nije bilo rukom napisanog teksta već da je isti dopisan kasnije.
21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao da bi oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke bio nesposoban za rasuđivanje i za sastavljanje oporuke i da nije vlastoručno potpisao pisanu oporuku pred svjedocima od 30. kolovoza 2002. godine već je naprotiv utvrđeno da je oporučitelj bio sposoban za sastavljanje oporuke i da je oporuku vlastoručno potpisao te da nije dokazano da je navedenu oporuku sastavio pod prisilom i bez slobodne volje. Stoga navedena oporuka nije pravno nevaljana već bi predmetna oporuka (bez rukom napisanog dijela) ispunjavala zakonske pretpostavke oporuke pred svjedocima iz članka 31. ZN-a.
22. U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u točki II. tužitelj tvrdi da je on vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da ostavitelj s istom nije mogao raspolagati.
23. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 24 spisa) proizlazi da je GR pok. IR iz [adresa] upisan vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je upis izvršen temeljem podneska za ispravak po službenoj dužnosti na način da je brisan ispravak imena i upis vraćen u prvobitno stanje tj. na vlasnika upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji upisanog pod poslovnim brojem Z-137/80.
24. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 15. studenog 2018. godine proizlazi da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera čest. zem. [katastarska čestica]) i na temelju izvatka iz zemljišne knjige upisan kao posjednik GRB iz [adresa] od 02. studenog 2010. godine.
25. Iz Kupoprodajnog ugovora od iz mjeseca svibnja 1980. godine, ovjerenog od tadašnjeg nadležnog tijela 15. svibnja 1980. godine proizlazi da su taj ugovor zaključili LR i GR, a predmet kupoprodaje bila je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
26. Iz pravomoćne građevinske dozvole Općinskog sekretarijata za opću upravu Služba za urbanizam i komunalno stambene poslove od 14. ožujka 1983. godine proizlazi da je navedeno tijelo na zahtjev GR, Jozina iz [adresa] istome izdalo odobrenje za izgradnju stambene zgrade na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
27. Iz Rješenje o utvrđivanju visine komunalne naknade Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Metkovića od 19. svibnja 1998. godine proizlazi da je nadležno tijelo GR utvrdilo visinu komunalne naknade kao vlasniku - korisniku uređenog građevinskog zemljišta u [adresa] u [adresa].
28. Saslušani svjedok MR je iskazao da je poznavao pok. IR koji je otac parničnih stranaka i poznato mu je da je isti stanovao u [adresa] u kući koja se nalazi na predjelu Podkraja. Na poziv GR istom je dolazio pomagati izvoditi radove prilikom izgradnje kuće koja se nalazi na istom predjelu kao i prethodno spomenuta kuća samo što je od kuće u kojoj je živio njegov otac udaljena možda 200-tinjak metara. Kuća se gradila 80-tih godina. On je također malo ranije počeo graditi svoju kuću pa mu je GR pomagao izvoditi radove te je i on njemu uzvratio na način što mu je pomagao. Misli da je pomagao 7-8 puta. Miješao je beton, vozio kariolu, a pomagao je i druge pomoćne građevinske radove i to u svim fazama izgradnje prema potrebi. Do vremena kad je on dolazio kuća je bila u cijelosti izgrađena i radilo se o kući na kat. On ne zna tko je u opisanoj kući stanovao jer nije dolazio nakon što je ista osposobljena za stanovanje. Misli da je u to vrijeme otac parničnih stranaka IR bio još u Njemačkoj ali je povremeno dolazio te je vidio da je pomagao radnicima nešto dodavati. Sjeća se da je vidio i tuženika i to kad se nalijevala deka, a ne zna je li tu bio JR svaki put kad je on tu dolazio. GR je svaki put kad je on pomagao izvoditi radove također radio, a on ga je i zvao. Iz pri čemu je poznato da GR stanuje u opisanoj kući. GR, JR i njihov otac te majka živjeli su u staroj kući u vrijeme izgradnje nove kuće, a JR i sada živi u toj staroj kući. Osim njega bilo je još radnika koji su radili na izgradnji nove kuće. Ne zna tko je financirao izgradnju iste, a koliko se sjeća kuća nije izgrađena u jednoj godini. Misli da je GR u vrijeme izgradnje kuće radio u [adresa] u [adresa].
29. Svjedok NR je iskazao da je on GR pomagao izvoditi građevinske radove prilikom izgradnje nove kuće koja se nalazi u [adresa] u [adresa]. To je bilo još za vrijeme bivše države. GR je njemu izradio garažna vrata i ogradu pa mu je on zauzvrat pomagao izvoditi radove. Ne zna koliko puta je točno pomagao GR, ali su poslovi koje je on njemu odradio bili vrijedni tako da je i njegov otac išao pomagati GR izvoditi radove na gradnji kuće. Ta nova kuća u suterenu ima garažu, na kojoj se nalaze dvije etaže te kuća ni danas nije dovršena. To je vidio jer tu prolazi, vidio je da dugi niz godina oko kuće je građevinska skela. U vrijeme izgradnje nove kuće GR je živio u staroj kući, tamo su živjeli i njegovi roditelji, a JR misli da je živio na katu. Ima sigurno 15 godina da nije dolazio u opisanu kuću, ali tamo prolazi i vidio je da netko živi. Ne zna živi li tamo GR, prije nekih pola godine s GR je razgovarao vezano za izvođenje vodoinstalaterskih radova, a poslije je čuo da u toj kući živi Ivanov sin koji je angažirao nekog drugog za izvođenje tih radova. Ne zna živi li GR u novoj ili staroj kući i ne zna je li u toj novoj kući živio tužiteljev otac, ali pretpostavlja da nije. Vidio je dok prolazi pored stare kuće da je ispred iste parkirano Neveno vozilo pa zato misli da JR tamo i živi, a Ivanovo vozilo je viđao ispred obje kuće ali se ne sjeća u zadnje vrijeme. Nova kuća je građena tijekom više godina po etapama. Dolazio je pomagati u različitim etapama. Tužiteljev otac IR je bio prisutan konstanto prilikom izvođenja radova, a rijetko je viđao ŠR. Nije mu poznato tko je financirao izgradnju kuće. Tužiteljev otac IR je radio u Njemačkoj, a poslije je imao njemačku mirovinu. U njegovoj nazočnosti GR i njegov otac nisu govorili za koga se gradi kuća, ali po Ivanovu ponašanju i njegovoj angažiranosti prilikom izgradnje moglo se jedino zaključiti da GR gradi kuću za sebe.
30. Svjedok UR je iskazao da mu je poznato da je GR gradio novu kuću u [adresa] u [adresa] u kojoj i on stanuje. Gradnja se odvijala još u bivšoj državi i on je GR pomagao što je god mogao, miješao je beton, dodavao što je trebalo, a GR je sam zidao. Kuća je izvana dovršena, zna da je u istu uselio GR ali se ne može točno izjasniti kada. U vrijeme izgradnje nove kuće, GR, njegov brat JR i roditelji su živjeli u staroj kući, s tim što su roditelji živjeli u prizemlju, a GR i JR na katu. Ne zna tko živi u prizemlju nakon što su roditelji umrli, dok na katu živi JR sa suprugom. Prilikom izgradnje nove kuće radove su pomagali izvoditi i tužiteljev otac IR te brat JR, a oni u njegovoj prisutnosti nisu razgovarali tko financira izgradnju. On u to vrijeme nije znao tko će živjeti u toj kući. Nikoga drugog osim GR nije vidio da stanuje u novoj kući.
31. Svjedokinja ER je iskazala da ona u ovome trenutku ne zna ništa samo zna da je otac financirao izgradnju svih kuća, da nju nitko ne treba zvati za svjedoka i da ona neće doći 9. travnja 2019.godine. Nije se mogla izjasniti o točnim iznosima kojima je otac sve financirao. Ona, kao sestra parničnih stranaka ne želi ništa iskazivati, bolesna je i mora ići na hitnu.
32. Saslušani tužitelj GR je izjavio da su njemu poznate okolnosti pod kojima je nastala predmetna oporuka. Istu je imao na uvid te se na njoj nalazi potpis njegovog oca. Dok je otac bio u bolnici prije smrti, prilikom posjeta rekao je da je nešto napisao i da se to pismeno nalazi u kredenci u hodniku, ali da se oni dogovore i da ne moraju to tako. Kad je došao u kuću u kredenci u hodniku nije bilo tog pismena, ali je bio jedan mali blok u kojem je otac upisao podatke o predaji novca tuženiku ŠR i njegovom sinu Š. U to vrijeme bila je živa i majka i ona nije imala nikakvih saznanja o predmetnoj oporuci te ja za istu saznala na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika HR. Osobno je kupio 1980. godine građevinsko zemljište od LR te nakon što je ishodio potrebne dozvole 1982. godine počeo je graditi novu kuću. Zemljište je kupio novcem od zarade, a bio je zaposlen u Luci Metković, kod privatnika FR, a bavio se i poljoprivredom te privatno bravarijom. U razdoblju od 1982. godine do 1990. godine osobno je izgradio novu kuću i to ugrubo. Sastoji se od prizemlja, dva kata i malog potkrovlja koje je nastalo zbog kosih deka. Za to vrijeme otac je radio i boravio u [adresa], a prilikom svojih dolazaka u [adresa] dolazio je vidjeti kako se odvijaju radovi te bi ponekad nešto i dodao radnicima. Tuženik je također nekoliko puta dolazio kad su se izvodili radovi i nešto je sitno pomogao. Za vrijeme gradnje nove kuće stanovao je u staroj kući koju je otac bio započeo graditi 1963. godine On je prvi stanovao u toj staroj kući od 1967. godine kada je došao na zanat u [adresa]. Otac je bio u Njemačkoj, a majka i brat su živjeli na selu u Kobiljači. Majka se doselila u Metković 1976. ili 1977. godine. JR, tuženik je u to vrijeme također živio u staroj kući u [adresa] i svi su zajedno stanovali u prizemlju. On se preselio na kat nakon povratka iz vojske i nakon što je uredio prostor, zaposlio se u Luku te sebi kupio sobu. Majka i tuženik su ostali živjeti u prizemlju. Tuženik je također preselio na kat stare kuće kada se oženio tako da su oni zajedno živjeli na tom katu. On je osobno prestao živjeti na katu stare kuće u ratno vrijeme kada je svoju sobu prenio na selo u Kobiljaču. U to vrijeme u novoj kući na gornjem katu za sebe je uredio jednu sobu u koju je smjestio namještaj iz stare kuće koji je bio odvezao u Kobiljaču. Nije se ženio i živio je sam, a brat se bio oženio pa mu je trebalo više prostora tako da je on ostao na katu stare kuće sa svojom obitelji te mu je više puta govorio zašto ne preseli u staru kuću. Do 1996. godine nastavio je sređivati kat na kojem je bio uselio te i danas živi na tom katu. Njegov sin kojem pomaže sređuje prvi kat nove kuće i tu planira preseliti. U međuvremenu je na ovoj novoj kući izveo još neke druge radove kao što su malterisanje, uvedeni su voda i struja u cijeloj kući, priključci glase na njegovo ime te plaća struju i vodu. Osobno je prilikom izvođenja radova na predmetnoj kući angažirao radnike i majstore i to MR, KR, ZR, ĆR, FR. Struju je postavljao DR, a osobno je prethodno bio razveo kablove i postavio vodovodnu instalaciju. NR je pomagao izvoditi građevinske radove jer je i on pomagao njemu. Nakon smrti roditelja tuženik je nastavio živjeti na katu zajedno sa svojom obitelji. Prizemlje u kojem su živjeli roditelji je bilo zaključano te je poslije vidio da je tuženik ušao u posjed tog prizemlja i isti koristi. Misli da je provalio jer nije imao ključ. Osim njega nitko nije stanovao u predmetnoj novoj kući. Za života roditelja svima u obitelji je bilo poznato da je nova kuća njegova vlasništvo i da je on istu gradio. Za izgradnju nove kuće nije podizao kredite ali je bio član stambene zadruge u Razvitku preko koje je nabavljao materijal direktno iz tvornice tako da je imao popust 50% . Prvi put se zaposlio kod obrtnika Ivice Batinovića 1977. godine negdje u mjesecu srpnju i tu je radio godinu i mjesec dana, 6. listopada 1978.godine se zaposlio u Luci Metković gdje je radio do mirovine do ožujka 2013. godine. Prilikom odlaska u mirovinu dobio je i otpremninu, a vojsku je služio od 24. veljače 1972. godine do lipnja 1973.godine. Pretpostavlja da je otac u spornoj oporuci naveo novu kuću zato što ga je tuženik na to prisilio te da je tuženik stalno vršio pritisak na oca vezano za imovinu i tražio za sebe dio u novoj kući. Otac je umro 2010. godine u bolnici u Dubrovniku. Otac je bio upisan u Zemljišnoj knjizi vlasnikom predmetne kuće i to greškom koja je ispravljena na temelju njegovog zahtjeva 2014. godine. On je prethodno podnosio zahtjev za upis svog vlasništva ali mu je to Dubrovnik odbio uz uputu da treba najprije ucrtati kuću.
33. Saslušani tuženik JR je izjavo da nema nikakvih saznanja o okolnostima nastanka sporne oporuke. Sjeća se kada je došao ocu u posjetu u bolnici u Dubrovniku isti mu je rekao da je u kredenci u garaži ostavio oporuku. Nakon povratka iz Dubrovnika tu oporuku našao je baš gdje je otac rekao. Čuvao ju je kod sebe i ponio na ostavinsku raspravu. O toj oporuci nije govorio ništa ni majci ni sestri ni bratu, a pretpostavlja da su oni za tu oporuku znali prije njega. On i tužitelj su živjeli u zajednici s roditeljima u staroj kući i to na način što su se u prizemlju s roditeljima hranili, a na katu su on i brat spavali. Oženio se 1988. godine i sa svojom suprugom živio na katu stare kuće na kojem je u jednoj sobi spavao i tužitelj. On je prestao spavati na katu za vrijeme Domovinskog rata kada je namještaj iz svoje sobe odvezao u Kobiljaču i više se nije vraćao stanovati u staru kuću. Samo je dolazio u prizemlje i boravio te se hranio s roditeljima. Pomogao je bratu vratiti namještaj za sobu i smjestiti ga u novu kuću. To je bilo normalno jer je imao obitelj s kojom je živio na katu stare kuće. Zemljište na kojem je izgrađena nova kuća kupio je njegov otac IR koji je u to vrijeme radio u Njemačkoj, ali nije imao dovoljno novca pa su on i brat GR dodali po 3.000 tadašnjih maraka, a u ugovoru je kao kupac naveden tužitelj jer je bio stariji brat. Nadalje tuženik iskazuje da je bio zaposlen u Poduhu od kraja 1979. godine te dijelom 80-te godine, ukupno godinu i tri mjeseca, zatim je radio kao pomorac u Atlanskoj plovidbi dijelom 1981. i 1982. godine ukupno tri mjeseca, krajem 1982. godine zaposlio se u Razvitku Metković gdje je radio ukupno 8 godina, a poslije je bio obrtnik autoprijevoznik i to 1994. godine s tim što je tijekom rata privremeno bio odjavio obrt, a nakon toga se bavio poljoprivredom te sagradio plastenike na zemljištu koje mi je otac ostavio u predmetnoj oporuci. Novac za kupnju zemljišta na kojem je sagrađena nova kuća prodavateljici su nosili majka i brat, a poslije je iz sestrine priče saznao da je prilikom predaje novca bio prisutan i zet. Novu kuću su gradili u zajednici svi članovi obitelji, roditelji, tužitelj, on i njegova djeca su također pomagala, otac je davao novac za kupnju materijala, a on je zajedno s tužiteljem jedne prilike išao u Visoko i to sa svojim kamionom kad su dovezli ispune, gredice i ciglu, a ostali materijal su dovozili drugi autoprijevoznici. Angažirao je radnike za izgradnju nove kuće i to ĐR, CR, rođake E i OR koji su pomagali izvoditi grube radove, a tužitelj je također angažirao radnike koje je on poznavao. Tijekom izgradnje nove kuće u obitelji je postojao dogovor da se nova kuća gradi za cijelu obitelj i da će svi preseliti u tu novu kuću jer je stara kuća bila u zajednici sa stricom i između njih je bilo nesuglasica te je još bilo dogovoreno da će se stara kuća prodati i od tog novca na drugom mjestu sagraditi druga kuća za njega u koju će preseliti sa obitelji. U trenutku njegove ženidbe nova kuća bila je u cijelosti ugrubo izgrađena, i to prizemlje, dva kata i potkrovlje, sve je bilo inkartano osim prizemlja, otvori su bili na cijeloj kući osim na prizemlju. On osobno svojim novcem je kupio i uložio u novu kuću prilikom kupnje zemljišta 3.000 maraka koje je predao ocu te je doprinosio radeći u zajednici poljoprivredu te po tom osnovu je doprinio novčani iznos od najmanje 400.000,00 kuna. Sestra nije sudjelovala u kupnji zemljišta, ali je sudjelovala u izgradnji jer je kuhala za radnike i njezin suprug je pomagao izvoditi radove i dovodio sa sobom radnike. On, tužitelj i otac su pomagali sestri za vrijeme dok su ona i njezin suprug gradili svoju kuću, ali samo u izvođenju radova ne novčano. Tužitelj je privatno radio bravariju i zarađeni novac od tog posla je stavljao sa strane samo za sebe i nije ga ulagao u zajednicu u obitelji, a to zna zato što ih je otac svih financirao i svih hranio. GR zna miješati malter, zidati isto kao što to i on sam zna. Njihov otac je bio majstor i zna sve te radove. Otac i GR su zajedno postavljali elektro i vodovodnu instalaciju.
34. Rješenjem ovoga suda od 06. srpnja 2017. prekinut ostavinski postupak iza smrti IR iz [adresa] i nasljednici GR i ER upućeni su na pokretanje parnice protiv tuženika kao sunasljednika radi osporavanja ostaviteljeve oporuke od 30. kolovoza 2002. Ovdje je tužitelj tijekom ostavinskog postupka tvrdio da je ostavitelj bio prisiljen sastaviti oporuku i da je oporukom raspolagao i imovinom koja nije bila njegova.
35. Tuženica pod 2. ER saslušana je kao parnična stranka i u svom iskazu prvenstveno ističe da ne pristaje da se postojeća tužba GR proširi na nju kao tuženicu u ovom postupku te ne pristaje stupiti u parnicu kao novi tuženik. Podredno, ukoliko sud odluči suprotno, ista se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja GR u cijelosti te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja GR u cijelosti kao neosnovan. Nadalje navodi da je po njenim saznanjima njen otac, tj. otac svih parničnih stranaka, sada pok. IR, sačinio oporuku (koju, usput navedeno, tužitelj ovim putem pobija) kojom je tuženiku pod 1. JR ostavio tzv.staru kuću i okućnicu u kojoj je živio njihov otac pok. IR, a uz to i 4 varićaka zemlje zv. Brigovi od sve ukupno cca 2.300 m[2] . Utužena oporuka je po njezinom stavu ispravna i valjana, ista smatra da je to istinska posljednja volja njenog pok. oca IR Utuženom /pobijanom oporukom je pok. IR, između ostalog, ostavio tuženici pod 2. i njen nužni dio u tzv. Novoj kući, koja se spominje u oporuci, a koju će tuženica pod 2. detaljno opisati u svom iskazu, a sve kako bi je zaštitio da i ona ima od njega kao oca nasljedstvo. Novu kuću, u kojoj sada živi tužitelj GR s obitelji, je zapravo pravio pok. otac tuženice pod 2. sada pok. IR, te ju je pravio kao svoju, te je dao svoj novac koji je stekao radeći u Njemačkoj za kupnju zemlje na kojoj je izgrađena nova kuća, te je nekretnina pravljena očevim novcem za potrebe cijele obitelji, dakle i tuženice pod 2. i njene braće i njenih roditelja, pa je s njom kao svojom pok. IR raspolagao i u oporuci. Tuženica smatra da je tužitelj neosnovano upisan kao vlasnik nove kuće 1/1, budući je ona bila očeva od početka i nije postojao nikakav darovni ugovor između pok. IR i tužitelja, odnosno nije postojao pravni osnov kako bi nova kuća postala Ivanovo vlasništvo u cijelosti. Nadalje, na poseban upit pun. tuženika tko je kupio zemljište za kuću, na koju kuću, tko je gradio, tužena odgovara da je majka bila nepismena, a otac u Njemačkoj te je majka kod nje dolazila da piše ocu da bi kupili tu zemlju, te je otac pristao da se kupi zemlja na kojoj je izgrađena nova kuća. Majka je nakon toga kupila predmetnu nekretninu. Otac je financirao a oni su pomagali, ukratko može reći da se kuća radila zajednički. Navodije bila s ocem neposredno prije smrti, te je otac rekao da ona zna sve o kući te da postupi kao prava sestra te im pomogne u obitelji. Još joj je rekao u novoj kući na samrti da ne da svakome da uđe u tu kuću, a ona mu rekla da ona ne zna kako će to moći, a otac joj je rekao da će ona znati kako će moći, a to joj je bilo jasno na prvoj ostavinskoj raspravi kada je saznala da joj je ostavljen nužni dio nove kuće, nadalje odgovara da joj nije poznato dali je otac sklopio Ugovor o darovanju. Navodi da se ne može sjetiti imena i prezimena prodavatelja zemlje na kojoj je izgrađena nova kuća, ali odgovara da se radilo o obitelji tj. mužu i ženi te ističe da kupoprodajni ugovor nije vidjela a svi su papiri bili kod oca te ne zna koje je godine sklopljen navedeni ugovor i ne želi više odgovarati na pitanja pun. tužitelja jer je sve rekla u vezi ove tužbe.
36. Ocjenjujući iskaz tuženice pod 2. po mišljenju ovoga suda isti je u bitnom prilagođen potrebama ovoga postupka.
37. Na temelju provedenih dokaza i pravno relevantnih sud utvrđuje da je tužitelj postao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju upisa u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina].
38. Tužitelj je navedenu česticu zemlje kupio od LR ud. IR 1980. godine te nakon toga ishodio građevinsku dozvolu 1983. godine kada mu je nadležno tijelo dopustilo izgradnju stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iskazima saslušanih svjedoka MR, NR, UR, čiji iskaze je sud u cijelosti prihvatio jer su sukladni te dani određeno i jasno, sud je utvrdio da je kuću na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gradio GR te da su mu pomagali izvoditi radove oni, ali i tuženik kao i otac stranaka.
39. Dakle, upisom u zemljišne knjige kod ovoga suda za k. o. [katastarska općina] kojim je pod brojem Z-243/2014 brisan ispravak imena i vraćen u prvobitno stanje na ime vlasnika iz kupoprodajnog ugovora, ovdje tužitelja, proizlazi da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla uknjižbom u smislu odredbe članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91.) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja.
40. S obzirom na ocjenu ovoga suda stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, temeljem članka 154. st. 4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove u ovome postupku
Metković, 15. listopada 2024. godine
S u d a c :
Damir Ujdur
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana po primitku iste, putem ovog suda a o istoj odlučuje Županijski sud u Rijeci.
DNA:
1. Pun. Andrija Boras, odvj. Metković
2. Pun. Sanja Čepo Veraja, odvj. Metković
