REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-816/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo Karlovcu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž R-58/22-3 od 30. ožujka 2023. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. Pr-716/2016-25 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Tuženikova revizija se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću isplatiti iznos od 328,09 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 2.236,99 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću u iznosu od 7.096,75 kn te dio zahtjeva na ime naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 4.478,17 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (toč. IV. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tužitelja u dijelu toč. III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude (toč. I. izreke), djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u toč. III izreke i dosuđen tužitelju iznos od 571,85 EUR/4.308,62 kn na ime razlike naknade za godišnji odmor sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. III. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem posl. br. Revd-3024/23-2 od 6. veljače 2024. dopustio tuženiku podnošenje revizije u odnosu na toč. II. izreke drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na pravno pitanje:

„Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnje odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“

4. Tuženik je sukladno dopuštenju za podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog koje je revizija dopuštena. Tuženik smatra da je pobijanom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti. Traži trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora, u revizijskom stupnju postupka, je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. sa uračunatim dodatkom za vojnu službu.

8. Pobijanom presudom izraženo je shvaćanje da dodatak za vojnu službu je sastavni dio redovne plaće koji se isplaćuje za redovno radno vrijeme te da je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo uračunati i taj iznos dodatka.

9. Tuženik tvrdi da se djelatnim vojnim osobama naknada za godišnji odmor nakon 7. svibnja 2014. obračunava kao redovni rad bez dodatka za vojnu službu.

10. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba, te da se na njegov radnopravni status prvenstveno primjenjuje Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13 – dalje: ZOSRH).

11. Na temelju odredbe čl. 135. st. 1. ZOSRH proizlazi da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaći i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim ZOSRH i propisima donesenim na temelju ZOSRH.

12. Odredbom čl. 136. st. 1. i 2. ZOSRH propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je odredbom čl. 137. st. 1. ZOSRH propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

13. Odredbom čl. 139. st. 3. ZOSRH propisano je da je dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.

14. Odredbom čl. 142. ZOSRH propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

15. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću, propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani stope dodatka za vojnu službu ovisno o vojnom rasporedu.

16. Prema odredbi čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine" broj 54/14 – dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. propisano je jednako kao i u odredbi čl. 142. ZOSRH, da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

17. Slijedom navedenog, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe, a zbog čega je taj dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe, pa se i prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba obračunati i iznos tog dodatka (čl. 142. ZOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnik/14).

18. Takvo shvaćanje zauzeo je i ovaj sud u odluci Rev-347/23-2 od 24. travnja 2024. i Rev-989/22-2 od 22. svibnja 2024.

19. Zbog navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

"Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu."

20. Budući da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena te je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2024.,

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug