- 1 -              III Kr 89/2023-6

Broj: III Kr 89/2023-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 18. listopada 2022. broj Kzd-40/2022-62 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. travnja 2023. broj Kžzd-3/2023-4,  u sjednici održanoj 14. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. I. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 18. listopada 2022. broj Kzd-40/2022-62 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, od 4. travnja 2023. broj Kžzd-3/2023-4, I. S. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora  u trajanju dvanaest godina zbog osam kaznenih djela iz čl. 163. st. 2. KZ/11., pet kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. KZ/11. i tri kaznena djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11.

2. Osuđenik je putem branitelja I. V., odvjetnika u K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „… preinači pobijanu pravomoćnu odluku u cijelosti, podredno da ukine u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog suda i višeg suda, ili samo odluku višeg suda i predmet vrati, na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U odnosu na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. osuđenik smatra da je ostvarena povreda prava na obranu „… uslijed postupanja prvostupanjskog, a posebice drugostupanjskog suda …“ jer „Mldb. žrtva E. P. nije nikada saslušana u svojstvu oštećenika … već je optužnica utemeljena na iskazu njezine majke … Dakle, mldb. E. P. iste tvrdnje nije iznijela pred sucem istrage pa je nemoguće uopće izvesti zaključak o tome da je okrivljenik u odnosu na ovu oštećenicu-žrtvu postupao na način kako je sud uzeo dokazanim. Dakle, takvo postupanje okrivljenika i počinjenje kaznenih djela na štetu ove mldb. oštećenice -žrtve ne samo da nije dokazano već nije utvrđeno niti da postoji osnovana sumnja na isto.“

5.1. Povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08., prekoračenjem ovlasti suda u odnosu na odluku o kazni, ostvarena je, prema mišljenju osuđenika, time što su niži sudovi „… pogrešno … utvrdili i ocijenili sve okolnosti … koje utječu da kazna bude lakša ili teža …“ prigovarajući kvaliteti psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja što je posljedično utjecalo na izbor vrste i visine kazne.

6. Neosnovan je prigovor osuđenika da mu je povrijeđeno pravo na obranu time što žrtva tijekom postupka nije ispitana u svojstvu svjedoka.

6.1. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osuđenika tijekom prvostupanjskog postupka branio izabrani branitelj te da je obrana imala mogućnost predlaganja dokaza na raspravi. Ovo pravo obrana je koristila na način da je na raspravi 13. svibnja 2022. predložila neposredno ispitivanje svjedoka S. P., koja je, uz aktivno sudjelovanje obrane (postavljanjem pitanja), ispitana na raspravi 8. srpnja 2022. Pored toga su po prijedlogu obrane (pisani podnesak list 309 spisa) na raspravi 29. rujna 2022. neposredno ispitani vještaci (psihijatar i psiholog) koji su sačinili pisani nalaz i mišljenje. Na ovoj raspravi, koja počela iznova, branitelj je bio suglasan „… da se pročitaju iskazi do sada ispitanih svjedoka, ne stavlja novih dokaznih prijedloga.“ sa čime se suglasio osuđenik i nije stavio novih dokaznih prijedloga (list 334 spisa). Prema tome, nema dvojbe da je osuđenik imao mogućnost koristiti se svojim procesnim pravima koje uključuje i pravo predlaganja dokaza (čl. 419. st. 1. ZKP/08.). Povreda prava na obranu bi se mogla razmatrati tek da je prijedlog za ispitivanje žrtve u svojstvu svjedoka na raspravi bio odbijen što ovdje nije slučaj.

6.2. Nadalje, u žalbi protiv prvostupanjske presude osuđenik je naznačio sve žalbene osnove (žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, „pogrešno, ali i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, odluke o kazni). Prema sadržaju žalbenih navoda drugostupanjski sud otklanja prigovor o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., ne nalazi postojanje povrede kaznenog zakona koju žalitelj nije posebno obrazložio te pomno ocjenjuje prigovore o nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta E. P. (odlomak 10., 11. i 12. drugostupanjske presude). Osim analize dokazne građe, koja je i po ocjeni drugostupanjskog suda dostatna za nedvojben zaključak o dokazanosti predmetnog kaznenog djela, žalbeni sud pravilno navodi da osuđenik „… tijekom postupka ni u jednom trenutku nije predlagao ispitivanje oštećenog djeteta i žrtve E. P. …“.

6.3. Prema izloženom može se zaključiti da se žalbenom zamjerkom o izostanku ispitivanja oštećenice  u biti prigovaralo manjkavosti  dokazne građe za osudu, kako se to jednakim izričajem ponavlja i u zahtjevu.

6.4. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev se može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedeno zakonsko ograničenje znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu niti jesu li proveli sve dokaze (npr. ispitali sve svjedoke) važne za zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela.

7. Neosnovana je i tvrdnja osuđenika da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 5. ZKP/08.

7.1. Naime, nije sporno da okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne predstavljaju odlučne činjenice jer se na njih nadovezuje primjena zakona, dakle i ove se činjenice utvrđuju na isti način kao i ostale odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak o kaznenoj odgovornosti. Ovdje valja primijetiti da su se sudovi u odnosu na utvrđenje stanja ubrojivosti osuđenika rukovodili nalazom i mišljenjem psihijatrijskog i psihologijskog vještaka time da je obrana na raspravi koristila pravo osporiti kvalitetu i vjerodostojnost tog dokaza. Međutim, već je prethodno istaknuto ograničenje opsega ispitivanja pravomoćne presude zbog taksativno određenih povreda zakona (odlomak 6.4.) pa se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne propituje pravilnost utvrđenja i vrednovanja činjenica o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Stoga su bez temelja polemiziranje i opetovani prigovori osuđenika na račun provedenog vještačenja te s tim u vezi prijedlog da mu se „… kazna zatvora koja mu je izrečena … smanji …“.

8. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 14. prosinac 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.