REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-32/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Opće bolnice dr. Ivo Pedišić Sisak, Josipa Juraja Strossmayera 59, OIB: 01066571771, zastupane po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, protiv tuženika-protutužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Semianu Mejaku Puhariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-556/2020-5 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-69/2019-31 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-556/2020-5 od 18. siječnja 2023. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-69/2019-31 od 30. ožujka 2020. u toč. 1., 2. i 3. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 614.602,65 kn i troškove parničnog postupka u iznosu od 65.375,00 kn, sve sa zateznim kamatama; dok je odbijen protutužbeni zahtjev u dijelu na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 25. rujna 2012., a prihvaćen u dijelu na isplatu iznosa od 12.680,70 kn sa kamatama.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 2132/2023-2 od 29. kolovoza 2023. dopuštena je revizija tuženiku u odnosu na pravno pitanje:

"Stupaju li odredbe čl. 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16), kojima su izmijenjene odredbe čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15) ex lege na mjesto neusklađenih odredbi ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i primjenjuju li se neposredno kao sastavni dio zaključenog ugovora u situaciji kada radni odnos doktora medicine u zdravstvenoj ustanovi prestane u vrijeme kada je na snazi bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15 i 62/16)?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) za povrat svih troškova koje je imala u svezi specijalizacije tuženika, kao i protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje ništetnosti čl. 5. st. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 25. rujna 2012.

7. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni, a odbili djelomično protutužbeni zahtjev nakon što su utvrdili:

- da su parnične stranke 25. rujna 2012. sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (dalje: Ugovor) u pogledu specijalizacije tuženika iz područja alergologije i kliničke imunologije,

- da se čl. 5. st. 1. Ugovora specijalizant obvezao da će u slučaju raskida ugovora prije roka naknaditi bolnici troškove specijalizacije koji obuhvaćaju bruto plaće, troškove mentorstva, zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezane uz specijalističko usavršavanje, a sukladno odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11 i 54/12 - dalje: Pravilnik/11) te ostalim pozitivnim propisima,

- da je tuženik 16. studenoga 2016., prije završetka specijalizacije, otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da je rješenjem Ministarstva zdravstva od 14. prosinca 2016. tuženiku 23. studenoga 2016. prestalo pravo obavljanja specijalizacije,

- da sporne troškove tužiteljica nije refundirala od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, i da je tuženik obavljao specijalizaciju kod tužiteljice mjesec dana a ostalo vrijeme u drugim ustanovama,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke ABC proizlazi da za cijelo vrijeme provedene specijalizacije izračun na ime isplaćenih bruto plaća, troškova prijevoza, troškova edukacije i mentorstva sveukupno iznosi 614.602,65 kn.

8. Odredbom čl. 11. st. 3. Pravilnika/11, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisana je obveza ugovaranja iznosa naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije položenog specijalističkog ispita, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi; dok je čl. 12. st. 1. istog pravilnika propisano da troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaće doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

9. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16 i 69/16 - ispravak - dalje: IID Pravilnika), izmijenjen je čl. 11. koji u st. 6. propisuje da, ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. st. 1. Pravilnika.

9.1. Izmijenjen je i čl. 12. na način da se u st. 1. određuje da troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju; dakle, ne i troškove bruto plaće.

9.2. Istodobno, odredbom čl. 17. IID Pravilnika propisana je dužnost zdravstvene ustanove da ponudi specijalizantu sklapanje izmijenjenog ugovora o radu sukladno izmijenjenim odredbama čl. 11. i 12.; dok je čl. 18. st. 1. IID Pravilnika propisano da su zdravstvene ustanove iz čl. 11. st. 1. obvezne na zahtjev specijaliste kojem su ugovorom o međusobnim pravima i obvezama utvrđeni obveza rada i naknada štete, ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora sukladno čl. 5. i 6. IID Pravilnika.

10. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. ukinut je čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) te čl. 17. i 18. IID Pravilnika, koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu, time da ukinuti članci prestaju važiti 31. prosinca 2017. (dalje: Odluka).

11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

12. Ustavni sud Republike Hrvatske, čije su odluke obvezatne prema odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba a prema st. 2. sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi ih, u odluci broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. među ostalim, navodi da za taj sud nije sporno da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa, koja je kao takva utvrđena bolnici u odnosu na specijalizante:

„.... nije i ne može u smislu odredbe čl. 12. Pravilnika/11 (kako je glasio prije njegovih izmjena i dopuna) predstavljati "troškove koje je bolnica imala za vrijeme trajanja specijalizacije".

Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata zaposlenih na izabranim radnim mjestima specijalizacije strogo su odvojiva novčana kategorija koja predstavlja obvezu te je i kao takva dogovorena na strani bolnice u kojoj specijalizant provodi odobreni program izabrane specijalizacije.

Ti troškovi nikako ne uključuju troškove koje bolnica (kao poslodavac) ima vezano uz svoju obvezu isplate specijalizantu naknade bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji je pravni odnos između bolnice i specijalizanta (kao zaposlenika) i reguliran odvojenim pravnim poslom - sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme kako je to u konkretnom slučaju i primjer u odnosu na sve podnositelje.

....Naime, Ustavni sud ne smatra spornim da su podnositelji i za vrijeme specijalističkog programa, osim što su se educirali u izabranoj specijalizaciji, radili i obavljali poslove radnog mjesta izabranog specijalizanta u funkciji rada i liječenja pacijenata, a za koje su s Općom bolnicom Pula i sklopili ugovore o radu na neodređeno vrijeme.

Isto tako, podnositeljima je omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva prijeko potrebnih za nastavak njihovog daljnjeg rada, nakon položenog specijalističkog ispita na radnom mjestu liječnika specijalista. Međutim, takav trošak ne može predstavljati bruto isplaćena plaća podnositelja (isto navodi i Vrhovni sud u presudi broj: Revr-333/17-2 od 20. studenoga 2018.).

Tako se u biti dolazi i do osnovnog razloga zbog kojeg su svi podnositelji podnesenom tužbom u parničnom postupku zatražili utvrđenje ništavosti upravo onih dijelova Ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezanih uz njihovo specijalističko usavršavanje, a u kojima im je utvrđena obveza da u slučaju prekida radnog odnosa kod Opće bolnice Pula prije isteka ugovorenih godina rada nakon položenog specijalističkog ispita osim materijalnih troškova provedene specijalizacije bolnici nadoknade i iznose isplaćenih bruto plaća i ostalih naknada vezanih uz obavljanje redovnog radnog odnosa ugovorenog na neodređeno vrijeme.“

12.1. Ustavni sud upućuje i da su Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 82/13, 22/14 i 131/17 - dalje: ZoZZ/08) i na temelju njega donesen Pravilnik/11, u međuvremenu prestali važiti; dok je čl. 191. novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22 i 156 /22 - dalje: ZoZZ/18) određeno da troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika rada zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju.

13. U činjenično i pravno istoj situaciji ovaj sud je 25. listopada 2023. donio presudu broj Rev 301/2023 u kojoj je iznio odgovor na postavljeno pitanje koji glasi:

“U situaciji kada je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju prije završetka specijalizacije, a imajući u vidu pravno shvaćanje koje je izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. (o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, te da osim ugovora o međusobnim pravima i obvezama treba imati u vidu i sadržaj ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je podnositelj revizije sklopio s tuženikom i u njemu sadržana prava, kao i činjenicu da je specijalizant za vrijeme specijalističkog programa, osim što se educirao u izabranoj specijalizaciji, radio i obavljao poslove radnog mjesta izabranog specijaliste u funkciji rada i liječenja pacijenata), tuženik je dužan (kao posljedicu neizvršenja svoje ugovorne obveze) isplatiti naknadu štete tužitelju u visini troškova specijalizacije, pri čemu u visinu troškova same specijalizacije ne može biti uključena bruto plaća i ostale naknade vezane uz radni odnos, a koje je specijalizant primao tijekom trajanja specijalizacije u situaciji kad je specijalizant na ime primljene plaće pružio rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći."

14. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4531/2023 od 30. listopada 2024. ponovio je svoja shvaćanja iz odluke broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa ne mogu predstavljati troškove specijalizacije koji su vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i edukacije specijalizanata slijedom čega su strogo odvojiva novčana kategorija u odnosu na prava specijalizanata koja proizlaze iz ugovora o radu.

15. Ugovor o radu kojeg su sklopile parnične stranke regulirao je radni odnos stranaka a Ugovor o međusobnim pravima i obvezama njihov odnos s naslova specijalističkog usavršavanja. Budući je iz utvrđenja sudova razvidno da je tuženik obavljao rad kod tužitelja te i u drugim zdravstvenim ustanovama, to proizlazi da je ispunjavao svoje obveze po osnovi sklopljenog ugovora o radu pa plaća predstavlja ekvivalent njegova rada i nikako ne može predstavljati trošak specijalizacije a time ni iznos koji bi potpadao pod doseg naknade štete zbog otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja.

15.1. S druge strane, tužiteljica je ispunila svoju ugovornu obvezu jer je omogućila tuženiku stjecanje neophodnih vještina, iskustva i znanja potrebnih za nastavak rada u svojstvu specijaliste, pa joj pripada naknada štete u visini troškova specijalizacije u koje ne ulaze troškovi učinjeni u svezi ispunjavanja prava i obveza iz ugovora o radu. Na navedeni način odgovoreno je na postavljeno pravno pitanje.

16. Imajući u vidu sve navedeno, proizlazi neprihvatljivim pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tome da sporna odredba čl. 5. st. 1. Ugovora ne bi bila protivna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Naime, na ništetnost (pa i djelomičnu) uvijek se može pozivati zainteresirana osoba pa nije od značaja okolnost da su u vrijeme sklapanja Ugovora bile na snazi odredbe Pravilnika/11, a u vrijeme otkazivanja odredbe IID Pravilnika.

17. Polazeći od svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da nižestupanjski sudovi nisu razmotrili sve važne aspekte slučaja koji su mogli utjecati na odluku, niti su imali u vidu obvezatna pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ponovno odlučiti o zahtjevima stranaka i donijeti novu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković