Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-709/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ines Kovačević i mr. sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz G., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik P. K., B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-225/2020-24 od 22. veljače 2023., dana 15. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-225/2020-24 od 22. veljače 2023. u dijelu pod točkom I izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da tužitelju S. H., na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 3.320,11 eura (slovima: tritisućetristotinedvadeset eura jedanaest centi) / 25.015,40 kuna (slovima: dvadesetpettisućapetnaest kuna četrdeset lipa) zajedno sa zateznom kamatom do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:
- na iznos od 37,53 eura od 15.08.2015. godine
- na iznos od 34,36 eura od 15.09.2015. godine
- na iznos od 21,08 eura od 15.10.2015. godine
- na iznos od 71,16 eura od 15.03.2016. godine
- na iznos od 5,60 eura od 15.04.2016. godine
- na iznos od 49,08 eura od 15.05.2016. godine
- na iznos od 104,24 eura od 15.06.2016. godine
- na iznos od 89,62 eura od 15.09.2016. godine
- na iznos od 16,40 eura od 15.10.2016. godine
- na iznos od 67,48 eura od 15.11.2016. godine
- na iznos od 163,97 eura od 15.12.2016. godine
- na iznos od 76,13 eura od 15.01.2017. godine
- na iznos od 81,98 eura od 15.02.2017. godine
- na iznos od 19,32 eura od 15.03.2017. godine
- na iznos od 89,62 eura od 15.04.2017. godine
- na iznos od 69,57 eura od 15.05.2017. godine
- na iznos od 67,22 eura od 15.06.2017. godine
- na iznos od 111,26 eura od 15.07.2017. godine
- na iznos od 115,33 eura od 15.08.2017. godine
- na iznos od 63,83 eura od 15.10.2017. godine
- na iznos od 136,72 eura od 15.12.2017. godine
- na iznos od 6,84 eura od 15.03.2018. godine
- na iznos od 110,62 eura od 15.04.2018. godine
- na iznos od 191,40 eura od 15.05.2018. godine
- na iznos od 4,76 eura od 15.06.2018. godine
- na iznos od 178,97 eura od 15.08.2018. godine
- na iznos od 174,76 eura od 15.09.2018. godine
- na iznos od 82,03 eura od 15.10.2018. godine
- na iznos od 44,58 eura od 15.11.2018. godine
- na iznos od 91,97 eura od 15.12.2018. godine
- na iznos od 55,99 eura od 15.01.2019. godine
- na iznos od 61,45 eura od 15.05.2019. godine
- na iznos od 90,61 eura od 15.08.2019. godine
- na iznos od 76,81 eura od 15.09.2019. godine
- na iznos od 81,19 eura od 15.11.2019. godine
- na iznos od 186,46 eura od 15.05.2020. godine
- na iznos od 174,41 eura od 15.06.2020. godine
- na iznos od 215,76 eura od 15.07.2020. godine pa sve do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.006,70 eura / 15.119,48 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 22. 2. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće u t. I. izreke presude.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućom zateznom kamatom.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između onog iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe H. k. v., sa sjedištem zapovjedništva u K. za sveukupno odrađene sate.
8. U ovom konkretnom slučaju na radno-pravni status tužitelja se primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18 – dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09 – dalje: Pravilnik 09) Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18 – Pravilnik o dodacima), Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 – Odluka o rasporedu/14), Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi (Narodne novine broj 39/18, 54/19 – Odluka o naknadi/18.) a upravo su navedenim propisima regulirani prekovremeni rad, dodaci na plaću i posebni oblici rada djelatnih vojnih osoba.
9. Tužena tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenoj fazi postupka ukazuje na čl. 139. ZSOS-a koji uređuje materiju dodataka na plaću i kojom je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zanimanja ili struke i čl. 155. ZSOS-a kojim je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ZSOS-a.
10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.
11. Međutim, ovdje je sporno je li tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za sve sate koje je odradio dakle za cijelo vrijeme njegove radne angažiranosti uključujući i dane provedene na straži, dežurstvu te prekovremenim satima na terenu.
12. Tužitelj tvrdi da mu je bez obzira na različito odrađene sate rada isplaćen jednak iznos dodatka za vojnu službu, a imao je ostvaren različiti broj dana obavljanja straže i dežurstva te prekovremenog rada na terenu pa stoga smatra da je za tako obavljen različiti rad potrebno obračunati različiti iznos plaće odnosno različite iznose dodatka za vojnu službu dok tužena tvrdi da se dodatak na vojnu službu utvrđuje samo u postotku od osnovice za obračun plaće.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću a u vezi s čl. 139. st. 5. ZOSOS-a je propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću te se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija je visina fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika, ali to ne znači kako to pogrešno smatra tuženik da tužitelju dodaci za vojnu službu ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada.
14. Tuženik je tužitelju navedeni dodatak isplaćivao u umanjenom iznosu za što nije bilo zakonskog osnova jer niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu stoga je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da ovdje tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za ukupno odrađene sate rada tužitelja te su stoga žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u smislu citiranih propisa tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka - J. K. - O. p. d.o.o. a koji je u skladu sa postavljenim zadatkom suda i prema dostavljenim Karticama djelatnika i Dnevnih evidencija rada izračunao razliku plaće koja bi pripadala tužitelju u utuženom razdoblju od 23. lipnja 2015.do 23. lipnja 2020. u iznosu od 3.320,11 EUR (25.015,40 kn) obračunatu za iznos posebnog dodatka za vojnu službu za "povećani rad" na temelju stvarnog rada provedenog na dežurstvu i prekovremenom radu na terenu, u odnosu na isplaćeni iznos dodatka za vojnu službu koji se smatra dodatkom za vojnu službu za redovan rad.
16. Vještak je dopunskim očitovanjem očitovao se na primjedbe tuženika ističući da je vještačenje provedeno u skladu sa postavljenim zadatkom a vještak je u svom nalazu i mišljenju koristio sintagmu "dodatak za povećani rad" jer se vještak nije upuštao u tumačenje propisa a pri tome je vještak detaljno opisao metodologiju koju koristio pri izračunu te su u Tablici 1 nalaza (kolona 19 i 20) navedeni različiti iznosi jer se u jednoj varijanti prikazuju iznosi koji su "preplaćeni iznosi po tuženiku" za koje su umanjeni ukupno obračunati iznosi a kako je to o opisano u točki 2 mišljenja uz korekciju matematičkog izračuna jer je točan iznos 25.015,40 kn a ne 25.788,10 kn. 17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pozivajući se na Odluke o rasporedu radnog vremena (Odluke/14 kao i čl. 139. st. 5. ZSOS-a) a kao što je već naprijed navedeno pravilno utvrdio da dodaci na plaću koje ostvaruju djelatne vojne osobe ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe i da se dodaci na plaću utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće pa se stoga tužitelju isplaćuje dodatak za vojnu službu za sve ono za što je bio angažiran, konkretno u dežurstvu, prekovremeni rad, rad na terenu ili vojnoj vježbi pri čemu je vještak uzeo u obzir iskorištene slobodne dane evidentirane u evidencijama tuženika dostavljene u spis.
18. Također pravilno je sud otklonio prigovor zastare kojeg ističe tuženik jer prvo potraživanje razlike plaće koju potražuje tužitelj se odnosi na mjesec srpanj 2015. a koji iznos dospijeva 15. kolovoz 2015. time da je konkretno tužitelj tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora 24. lipnja 2020. a taj zahtjev dovodi do zastoja zastare na rok od tri mjeseca, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno uzimajući u obzir zastoj zastare zaključio da nije niti za potraživanje za mjesec srpanj 2015. nastupila zastara.
19. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. da bi kasnije tužitelj povukao tužbeni zahtjev za razdoblje koje je u zastari i proširio na kasnije razdoblje.
20. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu za vremensko razdoblje od 23. lipnja 2015. do 23. lipnja 2020. te stoga pogrešno smatra tuženik da je tužitelj proširio tužbeni zahtjev kasnije razdoblje jer razlika plaće za mjesec lipanj 2020. dospijeva u srpnju 2020. stoga se ovdje ne radi o proširenju tužbenog zahtjeva za kasnije razdoblje a kao to pogrešno ističe tuženik.
21. Također isticanje tuženika da ovdje ne postoji objektivni identitet tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora prema čl. 186.a ZPP-a nisu osnovani jer se upravo radi o objektivnom identitetu spora po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi a to što je tužitelj za mjesec lipanj 2015. povukao tužbeni zahtjev ne dovodi u pitanje objektivni identitet spora u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora.
22. Žalbeni navode tuženika proizlaze iz pogrešno tumačenja relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.
23. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da sud za pojedine radnje nije pravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a i to za podneske 29. listopada 2021. i 15. ožujka 2022., nisu osnovani jer je sud pravilno cijenio da su isti bili potrebni za vođenje ove parnice a kojima se tužitelj očituje na podneske tuženika i dokumentaciju tuženika i pri tome ti podnesci su priznati po Tbr. 8. t. 3. Tarife.
24. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
25. S obzirom da tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
26. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 15. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Joka Umićević, v.r.
