REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1146/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Brunu Mudronji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Ivanal, tvornice aluminija d.o.o. iz Šibenika, Gorička kbr. 19 (OIB: 42070251592), zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak iz Rijeke, radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom (poništaja odluke), odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R- 143/2020-2 od 15. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pr-34/19-13 od 27. studenoga 2019., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-143/2020-2 od 15. travnja 2020. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi (utvrdi nedopuštenom) odluka tuženika od 7. siječnja 2019. o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, kao i drugostupanjska odluka tuženika od 31. siječnja 2019., kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava (točka I. izreke), dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem čl. 382.a st. 1. toč. 1. ZPP-a "(...) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava". Predlaže da se osporena presuda preinači tako da se njegova žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači uz prihvaćanje njegova zahtjeva, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 15. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a st. 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj: „Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,..."

Obzirom da je tužitelj ovaj spor pokrenuo kao spor o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa (a nije po otkazu ugovora ostao na poslu) - podnesena revizija tužitelja je dopuštena kao izravna (dakle: i bez prethodnog i posebnog dopuštenja revizijskog suda).

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“

7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. siječnja 2019. te drugostupanjske odluke tuženika od 31. siječnja 2019., „a koju je tužitelj primio dana 7.2.2019.g. u formi očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika“.

8. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio nalazeći da je u postupku utvrđeno ono što je odlučno za odluku o predmetu spora: To obrazlaže:

„...Sud prvog stupnja, u provedenom parničnom postupku utvrdio je da su tužitelj i tuženik imali zaključen ugovor o radu, za obavljanje radnog mjesta voditelja alatnice. Dana 7. siječnja 2019. tuženik je tužitelju dostavio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, te mu je ponudio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto tehnolog - organizacijske jedinice Tehnika/Tehnologija.

Navedenu odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelj nije potpisao, a tužitelju je od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donijeta pravomoćna odluka u srpnju 2018. gdje mu je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti i to 70% zbog profesionalne bolesti, a 30% zbog bolesti, te je kod tužitelja utvrđena profesionalna iritativna astma od koje se liječi od 2007. Sukladno pravomoćnoj odluci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tuženik je ponudio tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme na drugo radno mjesto u uredske prostorije koje se nalaze ispred sjeverne strane pogona tvornice, te je za potrebu provođenja pravomoćne odluke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje angažirao dva testiranja od nadležnih poduzeća i to TOTAL INSPECT d.o.o. i ZAST koji su dali pozitivnu ocjenu u pogledu predviđenog prostora u kojem je tužitelj trebao obavljati poslove ponuđenim novim ugovorom.

Prostor koji je tuženik predvidio tužitelju nije odgovarao iz zdravstvenih razloga jer je i dalje imao probleme s dišnim putovima, pa je bio na bolovanju te se tužitelj i sam obratio Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu koji su predlagali kako bi se riješio problem prikladnog mjesta rada tužitelja kod tuženika i to ili rada od kuće ili rada u stambenom kontejneru u stopostotnom radnom vremenu, ali s potrebom da se fizički kontakt s pogonom i uredskog prostora odvoji.

Tijekom trajanja postupka, a i u žalbenoj fazi postupka tužitelj je isticao da mu je tuženik umjesto otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora trebao ponuditi otkaz s većom otpremninom, na što se isti ne bi žalio, ali u ovakvoj situaciji da mu je neprihvatljiv ponuđeni ugovor, radi koje istog nije ni potpisao...“

9. Drugostupanjski sud je svoju odluku temeljio na shvaćanju:

„...Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu neprijeporne činjenice da je tuženik učinio dodatan napor da bi ispoštovao odluku nadležnog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i stvorio za tužitelja adekvatan prostor za rad, a kod činjenice da tužitelj nije ni potpisao otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, to je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer odbijanjem tužitelja da potpiše ponuđeni ugovor, isti je dobio redoviti otkaz ugovora o radu reguliran u članku 115. stavak 1. točka 2., osobno uvjetovani otkaz, reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR)

(...) Imajući u vidu isticanje tužitelja tijekom trajanja postupka da je nezadovoljan s određenom visinom otpremnine, a uz činjenicu da nije postavio tužbeni zahtjev u pravcu osporavanja visine određene otpremnine, to se osporavanje tužitelja u tom dijelu ukazuje kao neosnovano.

Radi iznijetog ukazuje se da je žalba tužitelja neosnovana, pa je shodno tome valjalo odlučiti kao u izreci presude ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a...“

10. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a: revident pravilno u reviziji ističe da se osporena drugostupanjska presuda, prema podacima (činjenicama) na kojima se temelji i stanju raspravljenosti ovoga predmeta, ne može ispitati - jer (da) joj nedostaju jasni, dostatni i prihvatljivi razlozi koji bi je opravdavali.

11. Naime, sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje

- kao i shvaćanje o materijalnom pravu koje je primijenio: u slobodi ocjene dokaza i ocjene materijalnog prava primjenjivog na konkretan slučaj i sud je ograničen obvezom da tu svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

11.1. Valja pritom imati na umu da sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda koju je donio ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora,

12. Gledano u svijetlu takvih pravnih shvaćanja, u ovome predmetu, u kojemu odluka o sporu ovisi od odgovora na pitanja (činjenične naravi):

- je li tužitelj opravdano (iz razloga koji ga pravno relevantno opravdavaju) odbio prihvatiti ponudu da ugovoreni posao nastavi obavljati u „izdvojenom prostoru“ (obzirom da bi se neopravdano odbijanje ponude poslodavca „pretvorilo u redoviti otkaz ugovora o radu koji se prosuđuje po pravilima iz čl. 115. Zakona o radu“),

- odnosno, je li tužitelju, sa oboljenjem od profesionalne bolesti - astme (tužitelju je „priznata profesionalna iritativna astma, kronična bolest pluća koju obilježuje upala i otežani protok zraka kroz dišne puteve), ponuđeno odgovarajuće radno mjesto u odgovarajućem prostoru: konkretno, je li se takvim prostorom može smatrati predloženi mu „izdvojeni prostor“,

drugostupanjski sud je trebao dati jasne, uvjerljive, dostatne i razumne razloge za svoj zaključak da je zahtjev tužitelja neosnovan već i samo zbog jednog - jer (da) je (prema obrazloženju drugostupanjske presude) „neprijeporna“ činjenica „da je tuženik učinio dodatan napor da bi ispoštovao odluku nadležnog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i stvorio za tužitelja adekvatan prostor za rad“ („kod činjenice da tužitelj nije ni potpisao otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora“).

To sve obzirom:

- da u postupku zaista nije prijeporno da je tuženik uložio „dodatni napor“ da zadovolji potrebe sigurnog rada za tužitelja,

- da, međutim, uspjeh tuženika u ovome postupku ne može ovisiti od toga, takvog „napora“ - već od nečeg drugog: od toga da li je taj „napor“ bio dostatan (a ne „dodatan“), adekvatan zdravstvenom stanju tužitelja, objektivno i razumno opravdan za zaštitu tužitelja, odnosno od toga - da li je tuženik osigurao tužitelju normalne, sigurne uvjete rada, u prostoru sa sadržajem (kvalitetom) koji (upravo takav) odgovara njegovim, jasno utvrđenim potrebama - takve uvjete da prostor za rad nije mogao odbiti kako bi sa uspjehom mogao osporavati dani mu otkaz ugovora o radu, ili mu, u konačnom, takav prostor objektivno nije niti moguće osigurati,

- da je prvostupanjski sud svoju odluku gradio na zaključku da „iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelju ponuđeno odgovarajuće radno mjesto u odgovarajućem prostoru - izdvojenom pogonu, a tužitelj nije prihvatio ponudu“, zaključku - kojeg je tužitelj osporavao i žalbom (kao što to čini i revizijom) jasnim, određenim, ozbiljnim i opširno obrazloženim argumentima (pa i sa tvrdnjom koja se može sažeti na navod da „iz obrazloženja Prvostupanjske presude nije jasno na temelju čega sud zaključuje i obrazlaže da izdvojeni prostor odgovara zdravstvenom stanju tužitelja, kada HD, dr. med. Spec. Medicine rada navodi da prostor gdje se nalazi „ured tehnologije“ ne odgovara zdravstvenom stanju tužitelja i kada to navodi dr. sc. MD, specijalist medicine rada i sporta iz Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu iz Zagreba. Naime, niti HD dr. med. spec medicine, a niti dr. sc. MD nisu vidjele „prostor na sjevernoj strani hale“ i o njemu se nigdje nisu referirale. Referirale su se o prostoru „ured tehnologije“ te utvrdile da taj prostor nije adekvatan prostor za rad tužitelja.“) - koje argumente drugostupanjski sud nije imao osnove relativizirati ili zanemariti: morao ih je ocijeniti i za svoju ocjenu dati prihvatljive razloge, takve - da bi se mogla provjeriti.

13. Osporena presuda te razloge ne sadrži: time je drugostupanjski sud propustio isključiti razloge sumnji u arbitrarnost postupanja prvostupanjskog suda - a kroz to otkloniti sve moguće razloge sumnji i u svoju arbitrarnost pri odlučivanju o žalbi i žalbenim navodima tužitelja.

14. Slijedom izloženog za prihvatiti je jedino (a već navedeno): da je u postupanju drugostupanjskog suda počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a - a kako povodom te povrede ne postoje uvjeti za preinačenje presude toga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano (s onim na što se revident pozvao i u reviziji, a odnosi se na činjenično stanje: na činjenice koje nisu novote) i ponovno odlučiti o zahtjevu i žalbi tužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. st. 1. ZPP-a.

16. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug