Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-111/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Ć., OIB:…, S., M. 7, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u K. K., protiv tuženika H. C. d.o.o., OIB: …, Z., V. H. 51, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-330/2023-20 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-330/2023-20 od 17. srpnja 2024. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. Ć., koji glasi:

I. Utvrđuje se nedopuštenim prestanak radnog odnosa između tužitelja i tuženika utemeljen na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 10-551/18 od 18. listopada 2018.g., donesena 31. siječnja 2023. godine pod brojem: 122/2023. kojom je tuženik, otkazao radni odnos tužitelju te slijedom istoga radni odnos tužitelju nije ni prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti na posao tužitelja, na radno mjesto na kojem je radio prije nedopuštenosti otkaza u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju podmiri troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za pripadajući PDV zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29.Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se tužitelju T. Ć. da tuženiku H. C. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim prestanak radnog odnosa između tužitelja i tuženika utemeljen na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 10-551/18 od 18. listopada 2018.g., donesena 31. siječnja 2023. godine pod brojem: 122/2023. kojom je tuženik, otkazao radni odnos tužitelju te slijedom istoga radni odnos tužitelju nije ni prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti na posao tužitelja, na radno mjesto na kojem je radio prije nedopuštenosti otkaza u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju podmiri troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za pripadajući PDV zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29.Zakona o obveznim odnosima."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na plaćanje troškova postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da Zakon o radu dopuštenost otkaza ne uvjetuje opravdanim razlogom za ukidanje radnog mjesta. Tuženik je ukinuo radno mjesto tužitelja donošenjem Pravilnika o organizaciji, a što je bio opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu. Sud prvog stupnja selektivno i arbitrarno uzima u obzir samo dijelove iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka kada utvrđuje kako su se poslovi radnog mjesta na kojem je tužitelj radio nastavili obavljati i nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Već u odluci o otkazu ugovora o radu tuženik je naveo da se isti otkazuje radi organizacijskih i gospodarskih razloga te je novom organizacijom tvrdio da radno mjesto tužitelja više nije potrebno te ga je radi toga i ukinuo, a sud nije ovlašten utvrđivati je li poslodavac imao pravo ukinuti pojedino radno mjesto. Osim toga, kod tuženika su uvedena i neka nova programska rješenja (program P.) čime je smanjen obim poslova radnog mjesta tužitelja koji se odnose na pregled vagona. Ističe i kako izreku presude pod toč. II. nije moguće izvršiti jer je radno mjesto na kojem je tužitelj radio prije otkaza ukinuto te više ne postoji, pa tužitelj ne može biti vraćen na to radno mjesto. I izreka presude pod toč. I. je nerazumljiva, jer sud prvog stupnja utvrđuje nedopuštenim prestanak radnog odnosa, dok ne utvrđuje nedopuštenom odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, što bi značilo da je ista i dalje na snazi. Time su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe i kako je izreka rješenja o troškovima postupka proturječna razlozima rješenja, budući da je u izreci naloženo tuženiku podmiriti troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, dok u razlozima odluke o trošku stoji da je tuženik dužan tužitelju platiti 1.000,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući da tvrdnje i navodi tuženika nisu istiniti te su protivni dokazima u spisu i aktima samog tuženika. Naime, ako je objektivno prestala potreba za obavljanjem određenih poslova zbog čega tuženik sada u žalbi tvrdi da je dio poslova rasporedio na druge radnike. U Pravilniku na koji se tuženik poziva i za koji tvrdi da je ukinuto radno mjesto zamjenika šefa regionalnog područja za TPV za R. područje H. C. J. jasno se navodi da zaposlenik tog radnog mjesta organizira i nadzire manevarski rad u kojem sudjeluju pregledači vagona I i II. Stoga nije logično i životno moguće da će se određeni poslovi obavljati u okviru radnog mjesta koje je ukinuto. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je nekim pravno relevantnim aktom izmijenio Pravilnik i sistematizaciju te da je dio poslova koje je obavljao tužitelj rasporedio na druge radnike. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te obvezati tuženika da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude, ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

5.1. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz izreke pobijane presude pod toč. I. jasno je i razumljivo da se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim prestanak radnog odnosa između tužitelja i tuženika utemeljen na odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesenom 31. siječnja 2023., te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto na kojem je radio prije nedopuštenosti otkaza, budući da radno mjesto tužitelja nije ukinuto, jer u sistematizaciji radnih mjesta i opisa poslova isto i dalje postoji.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj bio na radu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. listopada 2018. i to na radnom mjestu zamjenika šefa regionalnog područja za TPV u organizacijskoj jedinici Regionalno područje Jug, da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, čiji nacrt je dostavljen radničkom vijeću radi savjetovanja, da je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dostavljena i obavijest o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem, te da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv navedene odluke, dakle, da je procedura prilikom otkazivanja pravilno provedena i tužba podnesena pravovremeno.

8.1. Analizom iskaza saslušanih svjedoka u postupku i dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima u spisu sud prvog stupnja zaključuje kako potreba za poslovima koje je obavljao tužitelj i dalje postoji, jer su poslovi koje je obavljao tužitelj podijeljeni između voditelja Područnog centra, šefa Regionalnog područja Jug i na zamjenika šefa TPV O., a tužitelj je, s obzirom da su njegovi poslovi od iznimnog značaja za sigurnost prometa, te s obzirom na njegovo dugogodišnje radno iskustvo, dobro poznavanje svih segmenata procesa rada kao radnika izvršitelja tehničkog pregleda vagona, te poslove mogao obavljati i nadalje kako u Regionalnom području Jug, tako i u nekoj drugoj jedinici tuženika u kojoj se zbog povećanog intenziteta prometa povećala potreba za izvršiteljima, slijedom čega smatra kako tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta, jer su se za sigurnost željezničkog prometa i u narednom razdoblju izvršavali, odnosno nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika u smislu odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje ZR).

9. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), s tim da u smislu čl. 150. st. 1. istoga Zakona prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

10. Iz stanja spisa proizlazi kako je Radničkom vijeću tuženika dostavljen podatak o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno obvezi iz čl. 150. st. 1. ZR, te je ujedno Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dostavljena obavijest o provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem.

11. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. siječnja 2023. proizlazi kako je tuženik, zbog smanjenja troškova poslovanja kroz smanjenje broja radnika i prilagođavanja organizacijske strukture stanju na tržištu prijevoza, ukinuo određena radna mjesta, pa tako i radno mjesto tužitelja, koji je obavljao poslove zamjenika šefa Regionalnog područja za TPV u regionalnom području Jug, predhodno donijevši Pravilnik o organizaciji dana 30. studenog 2022. s opisom poslova po radnim mjestima, a nakon provedenog savjetovanja s Glavnim radničkim vijećem, sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR, što potvrđuje svjedok T. K., predsjednik vijeća.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na ukidanje pojedinog radnog mjesta za kojeg ocijeni da organizacijski nije opravdano i za kojeg nema opravdane potrebe, a što je tuženik učinio donošenjem navedenog Pravilnika, te pri tome nisu odlučni navodi tužitelja i saslušanih svjedoka da je to radno mjesto i dalje sistematizirano u Pravilniku, jer nije sporno da ono i dalje postoji, ali u drugim regionalnim područjima, odnosno sa mjestom rada u drugim gradovima.

12.1. Naime, tužitelj je Ugovorom o radu od 2. listopada 2018. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta zamjenika šefa Regionalnog područja za TPV u organizacijskoj jedinici Regionalno područje Jug s mjestom rada u Splitu, a po potrebi poslodavca i u nekom drugom mjestu gdje poslodavac obavlja svoj predmet poslovanja.

13. Tužitelj navodi kako mu tuženik nije ponudio ni jedno drugo radno mjesto u Regionalnom području Jug, kao ni prelazak na poslove sukladne njegovoj stručnoj spremi u nekom drugom regionalnom području.

13.1. U tom pravcu valja istaći kako je pravo poslodavca organizirati rad kako želi, uključujući i organizaciju ako smatra da će biti efikasnija od prethodne, s tim da po važećem ZR poslodavac više nije u obvezi prilikom poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu zaposliti radnika na nekom drugom radnom mjestu u sklopu sustava poslodavca, a niti je više u obvezi radnika obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

14. U konkretnom slučaju sve organizacijske promjene nedvojbeno su stupile na snagu prije nego što je tužitelju otkazan ugovor o radu, te je tuženik poštivao zakonsku proceduru u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika, uključujući i savjetovanje sa Radničkim vijećem kod tuženika o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku, kao i prilikom donošenja odgovarajućih internih akata te pojedinačnih odluka o otkazu ugovora o radu, te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno stajalištu suda prvog stupnja, tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR.

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, te Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja se ovdje primjenjuje, jer je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, kako to propisuje Tbr. 53. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje Tarifa), slijedom čega je tuženiku s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV, u trošak valjalo priznati 500,00 EUR.

16.1. Ujedno je tuženiku valjalo priznati i trošak sastava žalbe u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 10. toč. 2. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i priznati PDV ukupno iznosi 250 EUR, sveukupno 750 EUR.

17. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, jer u spisu nema dokaza da je takvu pristojbu platio.

Zadar, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.