REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-20/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika Vijeća te Damira Kosa i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. M. zbog kaznenog djela iz članka 159. odjeljka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 2024. broj Kv I-16/2024. (Kir-430/2024.), u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba izručenika V. M., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Ruskoj Federaciji izručenika V. M., na temelju naloga Okružnog suda Okruga Leninskiy u Ufi od 15. travnja 2024. broj 2024/25118, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz odjeljka 4. članka 159. i odjeljka 4. članka 160. Kaznenog zakona Ruske Federacije. Pod točkom II. izreke, određeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti i biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također, određeno je da izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio izručenik po braniteljima, odvjetnicima Š. M., M. K. i I. Z. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP), iz razloga što je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva te nema razloga o odlučnim činjenicama, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP-a, iz razloga što su odlučne činjenice pogrešno utvrđene". Predlaže da "Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije zamolbu za izručenje Ruske Federacije, podredno ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) koji se na odgovarajući način u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/2004., dalje: ZOMPO), spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je osnovana.

5. Osporavajući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke izručenik u žalbi najprije tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer da je "izreka pobijanog rješenja nerazumljiva u dijelu u kojem se navodi kako je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Ruskoj Federaciji na temelju naloga Okružnog suda Okruga Leninskiy u Ufi broja 2024/25118 od 15. travnja 2024., iako se postupak radi izručenja vodi na temelju zamolbe Glavnog tužiteljstva Ruske Federacije od 3. rujna 2024."

6. Premda je izručenik u navedenom u pravu, riječ je očitoj omašci koja ne čini pobijano rješenje nejasnim u mjeri u kojoj se ono ne bi moglo ispitati. Naime, u obrazloženju rješenja se sasvim jasno i bez proturječja navodi da je izručenik uhićen na temelju međunarodne potrage koja je raspisana od strane Interpola na temelju naloga Okružnog suda Okruga Leninskiy u Ufi, a da je molbu za izručenje uputilo pravosudno tijelo Ruske Federacije – Glavno tužiteljstvo Ruske Federacije.

7. Upirući i dalje na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, izručenik u žalbi tvrdi da obrazloženje rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da zamolba za izručenje, protivno utvrđenjima prvostupanjskog suda, ne sadrži sve ono što je propisano člankom 43. ZOMPO-a.

8. U navedenom je izručenik u pravu.

9. Prvostupanjski sud, po utvrđenju da izručenik nije državljanin R. H., da je utvrđena istovjetnost izručenika, da djela zbog kojih se traži izručenje nisu počinjena na području Republike Hrvatske, protiv nje ili njezina državljanina, da su djela zbog kojih se traži izručenje kaznena djela i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj su počinjena, da po domaćem zakonu nije nastupila zastara kaznenog gonjenja te da se protiv izručenika za ta djela nije vodio kazneni postupak u Republici Hrvatskoj niti je donesena bilo kakva sudska odluka, zaključuje da je zamolba sastavljena u cijelosti u skladu s odredbom članka 43. ZOMPO-a te da nema nikakvih zapreka za izručenje propisanih člankom 12., člankom 13., člankom 34. stavkom 2. i člankom 35. ZOMPO-a.

10. No, kod takvog zaključivanja prvostupanjski sud u cijelosti propušta imati na umu da je odredbom članka 43. ZOMPO-a izrijekom propisano da zamolbi za izručenje, pored sredstava za utvrđivanje istovjetnosti izručenika te izvatka iz teksta kaznenog zakona koji se treba primijeniti ili je primijenjen prema izručeniku zbog djela u povodu kojega se traži izručenje, a ako je djelo počinjeno na području treće države, onda i izvatka iz teksta kaznenog zakona te države, treba biti priložena i optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan toj odluci, u kojem pored imena i prezimena osobe čije se izručenje traži, treba biti naznačen opis djela, zakonski naziv kaznenog djela i dokazi za osnovanu sumnju.

11. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da su uz zamolbu za izručenje dostavljene postupovne odluke mjerodavnih tijela Ruske Federacije u kojima se detaljno navode podaci o izručeniku te ostalim supočiniteljima kao i o kaznenim djelima za koja se, na temelju kriminalističkog istraživanja Ministarstva unutarnjih poslova Ruske Federacije, sumnjiče da su ih počinili (Izvadak iz rezolucije o dovođenju kao optuženika … izdanom 24. svibnja 2024. u U. od strane istražitelja za posebno važne slučajeve…, Izvadak iz rješenja izdanog 19. siječnja 2024. u U. od strane istražitelja za posebno važne slučajeve). Također, uz zamolbu su dostavljene i postupovne odluke u kojima se navode razlozi zbog kojih je došlo do izdavanja međunarodne tjeralice protiv izručenika (Rješenje o stavljanju optuženika na međunarodnu tjeralicu od 5. veljače 2024. i Odluka Lenjinskog okružnog suda u Ufi od 7. veljače 2024. o primjeni preventivnih mjera u obliku pritvora u odsutnosti). Međutim, u zamolbi priloženoj dokumentaciji se ne navodi niti jedna naznaka konkretnog dokaza iz kojeg bi proizlazila osnovana sumnja da je izručenik počinio kaznena djela zbog kojih se u Ruskoj Federaciji protiv njega vodi postupak, iako je riječ o jednom od zakonskih razloga za odbijanje izručenja iz članka 35. stavka 1. točke 7. ZOMPO-a, kako to s pravom tvrdi izručenik u žalbi.

12. Budući da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije dao razloge o odlučnoj činjenici - postojanju naznaka dokaza o osnovanoj sumnji da je izručenik počinio predmetna kaznena djela, ostvarena je žalbom istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog koje se pobijano rješenje ne može ispitati.

13. Stoga je žalbu izručenika trebalo prihvatiti te pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će sud imajući na umu nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, utvrditi i ocijeniti sve činjenice koje su od utjecaja na odluku o izručenju. Pri tome je potrebno da prvostupanjski sud detaljno i pomno analizira dokumentaciju priloženu uz molbu za izručenje, uključujući i sadržaj odluka tijela kaznenog progona Ruske Federacije, kako bi utvrdio da li se navode dokazi u toj dokumentaciji i (u slučaju pozitivnog utvrđenja) iz kojih konkretno dokaza proizlazi osnovana sumnja o počinjenju kaznenih djela zbog čijeg kaznenog progona se traži izručenje izručenika. Također, ako prvostupanjski sud utvrdi postojanje naznake takvih dokaza, potrebno je od države moliteljice pribaviti izvadak iz teksta kaznenog zakona za sva kaznena djela zbog čijeg kaznenog progona se traži izručenje izručenika (ne samo za kazneno djelo iz članka 159. odjeljka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije), na što se također s pravom upire u žalbi.

15. Isto tako, imajući na umu sadržaj izvješća Amnesty International iz travnja 2024. o stanju ljudskih prava u Ruskoj Federaciji, zajedno s Rezolucijom Europskog parlamenta 2022/2896 (RSP) o proglašenju Ruske Federacije državom pokroviteljicom terorizma od 3. studenog 2022. te činjenicom da je Odbor ministara Vijeća Europe 16. ožujka 2022. donio odluku o prestanku članstva Ruske Federacije u Vijeću Europe zbog agresije na Republiku Ukrajinu nakon čega je ruski parlament donio zakon prema kojem se ukida nadležnost Europskog suda za ljudska prava za Rusku Federaciju i zakon prema kojem Ruska Federacija neće primjenjivati Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99.

– ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), što se sve apostrofira žalbom izručenika, potrebno je da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku analizira i ove navode izručenika, a sve u smislu ocjene postojanja stvarne opasnosti od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u slučaju izručenja izručenika R. F. odnosno opasnosti od ugrožavanja temeljnih prava zajamčenih odredbom članka 19. stavka 2.

Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

16. Slijedom sveg navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić