REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3453/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Rukavina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o. u Đurđevcu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d. (OIB 23057039320), Rijeka, Jadranski trg 3a, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-627/2022-3 od 4. travna 2024., u dijelu kojem je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-332/2019-35 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-627/2022-3 od 4. travna 2024., u dijelu kojem je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-332/2019-35 od 1. travnja 2022., navodeći tri pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i pritužbu o povredi temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da sva tri naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o njima ne može ovisiti ishod ovog spora.
3.1. Naime prvo naznačeno pitanje kojim se problematizira je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa, nije važno za ishod ovoga spora iz razloga što polazi od pogrešne pretpostavke da je drugi sudionik kreditnog odnosa vršio uplate, a iz utvrđenja u pobijanoj presudi proizlazi da nije vidljivo da bi netko drugi, izuzev tužitelja vršio uplate po kreditnom odnosu.
3.2. Drugo naznačeno pitanje kojim predlagateljica problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od zauzetog shvaćanja u odlukama revizijskog suda Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
3.3. U trećem naznačenom pitanju predlagateljica problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022.) pa stoga ni to pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st.1 ZPP.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan, pa je riješeno kao u točki I. izreke.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz pritužbu u prijedlogu kako je drugostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava podnositeljici povrijedio temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, ovaj sud je zaključio da je pritužba iznesena paušalno i općenito, jer tuženica ničim nije dokazala da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a što bi dovelo do navodne povrede temeljnih ljudskih prava radi kojih nije imala pravično suđenje.
6. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP pa je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
