REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1869/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja Osijek, Park Kralja P. Krešimira IV 6, OIB: 17004513580, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri u Zagrebu, radi naknade štete i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-256/2022-2 od 21. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-230/2020-35 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na treće pravno pitanje, kao i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-256/2022-2 od 21. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-230/2020-35 od 21. siječnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja, prvo i drugo, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. To jer odgovor na prvo pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i potom, ocjeni dokaza provedenih s ciljem utvrđenja tih okolnosti. Osim toga, tužitelj u pitanju polazi od toga da za sporazumni raskid nedostaje suglasnost volja ugovornih strana što je suprotno utvrđenju i zaključku nižestupanjskog suda u konkretnom slučaju.
4. Drugim pitanjem tužitelj problematizira treba li sud pravni odnos stranaka cijeniti na temelju naslova na dokumentu ili u skladu s njihovim sadržajem. Međutim, drugostupanjski sud nije svoju odluku temeljio samo na nazivu zahtjeva i odluke, pa stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu.
5. Stoga u odnosu na navedena pravna pitanja proizlazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
6. Prijedlog, u pogledu trećeg pitanja, osim iznošenja stavova tužitelja, ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je isti u tom dijelu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3. ZPP.
7. U odnosu na navode o povredi prava na jednakost oružja koje čini sadržaj prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužitelja na pristup sudu.
8. Slijedom navedenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njegov prijedlog valjalo i u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP.
9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković