REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-691/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja JZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja JZR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Split, Varaždinska 54, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici Mislav Biočić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-255/2023-2 od 25. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 230/2018-67 od 24. studenoga 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-255/2023-2 od 25. travnja 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad 1. na ime naknade neimovinske štete po osnovi prava osobnosti na duševno zdravlje i na ime imovinske štete isplati daljnji iznos od 267.385,65 kn / 35.488,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 05.01.2018.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad 2. na ime naknade neimovinske štete po osnovi prava osobnosti na duševno zdravlje i imovinske štete isplati daljnji iznos od 132.700,00 kn / 17.612,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 05.01.2018.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad 3. na ime naknade neimovinske štete po osnovi prava osobnosti na duševno zdravlje i imovinske štete isplati daljnji iznos od 132.700,00 kn / 17.612,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 05.01.2018.g. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad 1. na ime imovinske štete isplati daljnji iznos od 11.382,80 kn / 1.51086 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši presuđenja pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 134.950,00 kn / 17.910,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši presuđenja pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I Djelomično se odbija žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. Split kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-230/2018- 67 od 24. studenoga 2022.

- u toč. I. izreke do iznosa od 28.390,54 EUR (213.908,52 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2018. do isplate, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- u toč. II. izreke do iznosa od 14.089,85 EUR (106.160,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- u toč. III. izreke do iznosa od 14.089,85 EUR (106.160,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- u toč. IV. izreke do iznosa od 1.208,61 EUR (9.106,24 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

- u toč. V. izreke do iznosa od 10.109,50 EUR (97.560,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana presuđenja (24. studenoga 2022.), pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. II Djelomično se uvažava žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. Split i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-230/2018-67 od 24. studenoga 2022.

- u toč. I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) za naknadom štete preko iznosa od 28.390,54 EUR (213.908,52 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, na način da se u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) kao neosnovan. - u toč. II. i III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja pod 2) i 3) za naknadom štete preko iznosa od po 14.089,85 EUR (106.160,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, na način da se u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) i 3) kao neosnovan. - u toč. IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja pod 1) za naknadom štete preko iznosa od iznosa 1.208,61 EUR (9.106,24 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, na način da se u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja pod 1),

-u toč. V. izreke preko iznosa od 10.109,50 EUR-a (76,170,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 5. siječnja 2018. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena., na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljima pod 1), 2) i 3) naknaditi tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Split trošak žalbenog postupka u iznosu od 471,79 EUR (3.554,68 kn) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4262/2023-2 od 23. siječnja 2024. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog slijedećih pravnih pitanja:

"Je li drugostupanjski sud u primjeni čl. 1106., čl. 1072. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima donio nezakonitu presudu kada je tužiteljima dosudio naknadu neimovinske štete tako da je od utvrđene visine naknade neimovinske štete umanjio nesporno plaćenu naknadu neimovinske štete i tek tako dobiveni iznos umanjio za suodgovornost (doprinos) prednice tužitelja u nastanku nezgode i štete te je li osporena drugostupanjska presuda u protivnosti s pravnim stajalištima iznesenim u presudama Vrhovnog suda RH kao i presudama Županijskih sudova u kojima su iznesena pravna stajališta da je u ovakvim slučajevima pravilnom primjenom materijalnog prava naknadu štete potrebno dosuditi tako da se od utvrđene visine pravične novčane naknade štete ista prvo umanji za suodgovornost (doprinos) tužitelja u nastanku štete i tek potom tako dobiveni iznos treba umanjiti za nesporno plaćenu naknadu štete te preostali iznos naknade štete dosuditi tužitelju?

Je li drugostupanjska presuda nezakonita zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada prilikom dosude naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljima pogrešno uzima u obzir samo jedan dio naknada koji im je isplaćen, a zanemaruje drugi iako je između stranaka nesporno utvrđeno tijekom postupka koje je iznose naknada u dva navrata tuženik već isplatio tužiteljima te je li zbog utvrđenja suda drugog stupnja o izvršenim nespornim isplatama naknada koje je proturječno suglasnim očitovanjima tužitelja i tuženika danim tijekom postupka pobijana presuda nezakonita?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, proizlazilo bi, u dijelu kojem nije uspio u sporu, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

5. Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju, u njemu su se usprotivili revizijskim razlozima, predložili su reviziju odbiti, kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Za potrebe davanja odgovora na revizijom postavljena pravna pitanja dovoljno je za navesti da je predmet ovoga spora zahtjev tužiteljā za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, supruge prvotužitelja, a majke ostalih tužitelja i imovinske štete (za izgradnju nadgrobnog spomenika, pogrebnih troškova, troškove crnine, karmina, vijenaca i cvijeća te nastalu štetu na osobnom vozilu prvotuženika), a sve to kao posljedica prometne nezgode – sudara dvaju motornih vozila u pokretu kojima su upravljali prednica tužiteljā, sada pok. GZ i osiguranik tuženika RZ.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, bez ikakvog doprinosa prednice tužitelja, i dosudio naknadu štete kao što je to citirano u toč. 1. ovoga obrazloženja imajući u vidu uplate koje su isplaćene tužiteljima od strane tuženika (ostali brojni sporni aspekti koji su se razmatrali tijekom nižestupanjskih postupaka se ovdje, s obzirom na sadržaj revizijom postavljenih pitanja, ispuštaju kao nepotrebni).

9. Drugostupanjski je sud utvrdio doprinos prednice tužiteljā za nastanak štetnog događaja u visini 20%, pa je za dio odbio tužbeni zahtjev.

10. Međutim, a u čemu se osnovano iscrpljuje problematika koja se potencira prvopostavljenim pitanjem, iz obrazloženja drugostupanjske odluke bi proizlazilo (sagledavajući je i ispitujući upravo onako kako je obrazložena) da je taj sud – nakon što je odredio ukupan iznos naknade štete koja bi svakom od tužiteljā pripala, tako dobiveni iznos štete umanjio za iznose koje je tuženik tužiteljima već isplatio – a potom je tako dobiveni iznos umanjio za (postotni) doprinos prednice tužiteljā za nastanak štetnog događaja, odnosno tako dobiveni iznos je stavio u razmjer sa odgovornošću osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

11. Takav pristup ovaj, revizijski sud ocjenjuje nepravilnim.

12. Naime, u slučaju podijeljene odgovornosti sudionika za nastalu štetu, prilikom dosude naknade štete oštećeniku potrebno je njegovu suodgovornost u nastanku štete uzeti u odnosu na cjelokupno utvrđeni iznos štete, a ne samo u odnosu na onaj koji preostane nakon što se odbije nesporno plaćeni iznos od strane štetnika (takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gzz-181/2004 od 23. veljače 2005., Rev-953/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev-472/2022-2 od 30. kolovoza 2022. etc.).

13. Dakle, a što predstavlja i odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, prilikom izračuna iznosa koji treba dosuditi na ime naknade štete potrebno je sveukupno utvrđeni iznos štete oštećeniku prvo umanjiti za iznos u omjeru njegove suodgovornosti (u konkretnom slučaju suodgovornosti njihove prednice) u nastanku štete te potom od tako dobivenog iznosa odbiti nesporno plaćeni iznos od strane (osiguranika) štetnika.

14. Pravno shvaćanje suda u pobijanoj drugostupanjskoj odluci je neusklađeno s upravo izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, već radi čega je bilo potrebno, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

15. Osim toga, a u pogledu drugog revizijom postavljenog pitanja, za uočiti je da bi iz obrazloženja drugostupanjske odluke (sagledavajući je i ispitujući upravo onako kako je obrazložena) proizlazilo da je taj sud u obzir uzimao tuženikove isplate tužiteljima u sveukupnom iznosu 56.806,41 kn jer "da je to razvidno iz potvrde o izvršenom plaćanju od 12. srpnja 2019. (l.s. 86)". Međutim, tuženik je u podnesku od 22. prosinca 2020. izvijestio o daljnjim isplatama, proizlazilo bi (kako navodi tuženik) u daljnjim jednakim iznosima kao što je to učinio i u prethodnoj uplati, a iz podneska tužiteljā od 31. siječnja 2021. bi proizlazilo da su oni takve daljnje uplate učinili nespornim.

16. Ostaje kroz cijelo obrazloženje drugostupanjske odluke nejasno je li drugostupanjski sud utvrdio daljnje iznose uplate (ili su u tom smislu otklonjeni, tj. ocjenjeni neutvrđenima, navodi tuženika) i, ako je, jesu li te uplate uračunate u dosuđeni iznos.

17. Ovaj sud ne ulazi u činjenično utvrđenje i ocjenjivanje visine konačno i sveukupno uplaćenih iznosa nakade štete tužiteljima učinjenih od strane tuženika, no ocjenjuje da su u drugostupanjskoj odluci izostali razlozi i ocjena sveukupnih dokaza i izjava te dispozicija stranaka u prethodnom pogledu, slijedom čega je i u tom smislu bio potrebno odlučiti, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, kao u izreci, pod toč. I.

18. U ponovljenom će odlučivanju sud otkloniti uočene povrede i donijeti novu, zakonitu odluku.

19. Odluka pod toč. II. izreke utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug