Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-462/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) Z. B., OIB: ….. iz V., L. 99 i 2) A. B., OIB: ….. iz Z., L. 2, zastupanih po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., T. 44 A, protiv tuženika D. I. I. A. d.d., OIB: …., iz Š., B., S. 4, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., U. D.. T. G. 13, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-171/2021-9 od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-171/2021-9 od 16. ožujka 2023. i sudi na način da se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) Z. B. i 2) A. B. koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini tužitelja pod 1) Z. B. i 2) A. B. određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-470/2020 od 13. siječnja 2021. donesenog po prijedlogu D. I. I. A. d.d. C.-115.238.947 Trgovački registar kantona Z., Š., 6340 B., S. 4, kao ovrhovoditelja te se ukidaju sve provedene ovršne radnje."

II Dužni su tužitelji pod 1) Z. B. i 2) A. B. naknaditi tuženiku D. I. I. A. d.d. prouzročeni parnični trošak u sveukupnom iznosu od 622,14 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini I-II tužitelja određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr- 470/2020 od 13. siječnja 2021. donesenog po prijedlogu D. I. I. A. d.d. C.- 115.238.947 Trgovački registar kantona Z., Š., 6340 B., S. 4, kao ovrhovoditelja te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

II Nalaže se tuženiku D. I. I. A. d.d. C.-115.238.947 Trgovački registar kantona Z., Š., 6340 B., S. 4 da I-II tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 638,71 eura¹/4.812,36 kuna u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 495,00 eura¹/3.729,58 kuna, kao s neosnovanim.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga, posebno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Još je u odgovoru na tužbu naveo da je njegova tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja te se tužitelji neosnovano pozivaju na odredbe čl. 225., čl. 226 i čl. 227. Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru povremenih tražbina. Sud prvog stupnja, iako je utvrdio da tuženik ima upisano založno pravo na nekretnini tužitelja, odnosno da je tražbina tuženika osigurana hipotekom na nekretnini, pogrešno primjenjuje odredbu čl. 222. i čl. 223. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbu čl. 233. istog Zakona koja se odnosi na zastarni rok za tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom, a što je upravo i isprava kojom je pokrenut predmetni ovršni postupak. Ovršne isprave na temelju kojih je pokrenut ovršni postupak su Ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006. solemniziran kod javnog bilježnika D. K. iz V. pod br. Ov-309/2006 dana 5. listopada 2006., s klauzulom ovršnosti od 18.travnja 2013. te Ugovor o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. solemniziran kod javnog bilježnika D. K. iz V. s klauzulom ovršnosti od 18. travnja 2013. U tim je ispravama utvrđena ista tražbina. Navedene ovršne isprave postale su ovršne 2013., a predmetni je ovršni postupak pokrenut 2020., unutar roka od 10 godina. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje desetogodišnji rok zastare za sve tražbine utvrđene takvim ispravama. Tužitelj pod 1) Z. B. je u predmetnim ugovorima jasno i nedvojbeno dopustio osiguranje tražbine vjerovnika upisom založnog prava na svojoj nekretnini i dopustio da se provede ovrha na istoj imovini. Neosnovano bi bilo da vjerovnik, banka ili netko drugi isplate kredit korisniku, a da nakon pokušaja naplate svoje tražbine putem ovrhe, jer dužnik ne plaća, taj isti vjerovnik ne može naplatiti glavnicu i kamatu po upisanom založnom pravu, jer je navodno prošao zastarni rok za potraživanje, iako je vjerovnik već pokretao ovršne postupke, ali nije bilo kupaca na održanim dražbama. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3.1. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-470/2020 od 13. siječnja 2021., zbog zastare tražbine.

6. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je ovrhovoditelj D. I. I. A. d.d. protiv ovršenika pd 1) Z. B. i 2) A. B. 19. listopada 2020. podnio prijedlog za ovrhu na njihovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. 3493 k.o. V. na temelju ovršnih javnobilježničkih isprava: Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3.listopada 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika D. K. posl.br. Ov-309/2006 dana 5. listopada 2006. i Ugovora o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. solemniziranog kod javnog bilježnika D. K. iz V. posl. br. Ov5786/2009 dana 10. srpnja 2009., s klauzulom ovršnosti 18. travnja 2013., koje je Ugovore tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik zaključio sa Z. bankom d.d.,

- da se Ugovorom o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006. tužitelj pod 1) Z. B. kao vlasnik obrta Takt, kao korisnik kredita i založni dužnik obvezao Z. banci d.d. kao kreditoru vratiti pozajmljeni iznos u roku od 10 godina (čl. 3. i 6. Ugovora) u mjesečnim ratama (čl.8. Ugovora),

- da se tužitelj pod 1) kao korisnik kredita suglasio da kreditor može neposredno na temelju tog Ugovora (Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006.) zatražiti protiv njega ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini radi prisilne naplate „bilo koje od tražbina iz ovog Ugovora, odmah po njenoj dospjelosti“ (čl. 18. i 19. Ugovora),

- da se tužitelj pod 1) kao založni dužnik čl. 18. i 19. Ugovora o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. suglasio da kreditor može neposredno na temelju tog Ugovora zatražiti protiv njega ovrhu na nekretninama radi prisilne naplate „bilo koje od tražbina kreditora po ovom Ugovoru, odmah po njenoj dospjelosti“,

- da je povodom ovršnog prijedloga Zagrebačke banke d.d. od 21. srpnja 2015. na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006. i Ugovora o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 1188/15 od 10. srpnja 2015., te je rješenjem istog suda broj Ovr-896/15 od 30. svibnja 2016. obustavljen postupak u tom ovršnom predmetu, (l.s. 38),

- da je Z. banka d.d. s tuženikom D. I. I. A. dana 27. rujna 2019. zaključila Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina, između ostalih prenijela je tuženiku i tražbinu prema tužitelju pod 1), vlasniku obrta T. kao dužniku, koji je Ugovor potvrđen pred javnim bilježnikom I. L. iz Z. br.Ov-8131/2019 od 27. rujna 2019.,

- da je prvostupanjski sud 13. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 470/20-5 i odredio predloženu ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, na njihovim nekretnina, na temelju istih ovršnih isprava i

- da su ovršenici/ tužitelji u predmetnom sporu Zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-470/2020 od 19. ožujka 2021. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje OZ), (l.s.8), sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ.

7. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7.1. Ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006. kao javnobilježnički akt postao je ovršan 18. travnja 2013. (l.s. 11), dok je Ugovor o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. kao javnobilježnički akt postao ovršan istoga dana, 18. travnja 2013. (l.s. 21) te je upravo s tim datumom tražbina iz tih ugovora postala ovršna.

7.2. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 19. listopada 2020., to nije protekao zastarni rok, jer se rok od deset godina propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) računa od 18. travnja 2013., dakle, prijedlog za ovrhu podnesen je unutar roka od deset godina.

8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom ovrhu na nekretnini tužitelja određenu rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-470/2020 od 13. siječnja 2021. donesenom na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja i ukinuo sve provedene ovršne radnje.

9. Sud prvog stupnja smatra da se u konkretnome ima primijeniti odredba čl. 225. ZOO prema kojoj je propisan opći zastarni rok od pet godina a koji počinje teći 18. travnja 2013. a završava 18. travnja 2018., pa kako je prijedlog za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-470/2020 podnesen 19. listopada 2020., smatra ga podnesenim izvan zakonom propisanog roka od pet godina.

10. Svoju odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva obrazlaže time da i bez obzira što je potraživanje po kreditu bilo osigurano zalogom, obzirom da je riječ o otplati anuiteta, temeljem čl. 226. ZOO, zaključuje da se zastarjela potraživanja ne mogu namiriti niti iz opterećenih stvari.

11. Smatra da je protekom roka od pet godina tražbina svakog pojedinog anuiteta u cijelosti zastarjela, jer je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 6. siječnja 2021. odnosno 16. listopada 2020. dok je rješenje o ovrsi na nekretnini tužitelja kao ovršenika doneseno 13. siječnja 2021.

12. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO, koju po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, treba primijeniti u ovom postupku zbog činjenice da je do raskida ugovora došlo 17. travnja 2013. propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006. i Ugovor o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. solemnizirani su ugovori u smislu odredbe čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16, dalje: ZJB) te predstavljaju valjanu osnovu za provedbu ovrhe prema odredbi čl. 21. toč. 4. OZ, pa nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da se na tražbine tuženika primjenjuje zastarni rok od pet godina predviđen odredbom čl. 225. ZOO.

14. Naime, u ovom je predmetu tražbina tuženika u cijelosti dospjela na naplatu 18. travnja 2013. prema potvrdi ovršnosti javnog bilježnika D. K. iz V. (l.s. 11 i 21).

15. Odredbom čl. 55. st. 1. ZJB propisano je da se potvrda o ovršnosti može pobijati samo prema odredbama OZ, primjenom odredbe čl. 36. OZ, do čega u konkretnome nije došlo.

16. Naime, s obzirom na istaknuti prigovor zastare, s obzirom da se rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. ZOO računa od 18. travnja 2013., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 19. listopada 2020., to nije protekao zastarni rok. Takav je pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-846/2015-2 od 7. studenog 2018.

17. Osim toga, iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se tužitelj pod 1) kao korisnik kredita i založni dužnik u čl. 18. i čl. 19. Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 3. listopada 2006., kao i odredbom čl. 18. i čl. 19. Ugovora o hipotekarnom kreditu od 10. srpnja 2009. suglasio da kreditor može na temelju ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbine iz ugovora, nakon dospijeća osigurane tražbine iz ugovora neposredno provesti ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini prodajom nekretnine (clausula exequendi).

18. Stoga kada je sud odredio ovrhu na nekretnini osobe (založnog dužnika) koja se suglasila da kreditor može neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine, takvo je shvaćanje u skladu i s pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-4639/19-2 od 18. srpnja 2023. i Rev-476/2021- 3 od 16. studenog 2022.

19. Stoga je žalba tuženika osnovana.

20. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. toč. 1. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), u iznosu od 100 bodova te trošak zastupanja na ročištu od 4. svibnja 2022. na kojem se nisu izvodili dokazi, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife (50 bodova) te trošak zastupanja na ročištu od 1. veljače 2023. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (100 bodova), što uz porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife) čini sveukupni parnični trošak tuženika u iznosu od 622,14 eura, koji su trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP tužitelji dužni naknaditi tuženiku u roku od 15 dana, s obzirom na tuženikov uspjeh u sporu.

Zadar, 15. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov