Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-486/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. šume d.o.o., Z., OIB ….., U. kneza B. 1, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S. B. B., dipl. iur. kod U. šuma P. D., S. 32, D., protiv tuženika V. J., OIB ….., iz M., R. J. 8, zastupanog po punomoćniku H. A., odvjetniku u P., T. sv. J. 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-16/2018-43 od 5. ožujka 2020., u sjednici održanoj dana 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika V. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-16/2018-43 od 5. ožujka 2020. u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku V. J. iz M., R. J. 8, OIB …… da tužitelju H. šumama društvu s ograničenom odgovornošću Z., U. kneza B. 1, OIB …… naknadi štetu u visini od 36.573,87 kn (trideset šest tisuća petsto sedamdeset tri kune i osamdeset sedam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 5. ožujka 2020. do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN ………… otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 1.843,63 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

3. Nalaže se tuženiku V. J. iz M., R. J. 8, OIB …… da tužitelju H. šumama društvu s ograničenom odgovornošću Z., U. kneza B. 1, OIB …… naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 8.626,79 kn sa zakonskom kamatom tekućom od dana presuđenja 5. ožujka 2020. pa sve do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN ……. otvoren kod Erste & Steiermarkische bank d.d., u roku od 15 dana.”

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istoga Zakona, jer presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra kako vještačenje nije provedeno sukladno pozitivnom propisu i to šumsko-odštetnom cjeniku, koji je na snazi od 9. travnja 2015., te vještak šumarske struke u svom vještačenju nije naveo koja je to tri stabla u istoj ili sličnoj sastojini uzeo u obzir, odnosno je li uopće uzeo u obzir za potrebe izračuna prosjeka dendometrijskih elemenata niti su ta stabla fotografirana. Stoga smatra da nije u potpunosti primijenjena odredba čl. 12. navedenog cjenika, uslijed čega provedeno vještačenje metodološki nije u potpunosti pravilno i uslijed toga je i djelomično netočno i to u pogledu utvrđenog volumena posječenih stabala. Nadalje, ističe kako čest. br. 4595/2 k.o. M. ne postoji u zemljišnoj knjizi pa tužitelj nije dokazao činjenicu da bi upravo R. H. bila vlasnica te nekretnine, jer ista u smislu zemljišnoknjižnog prava niti ne postoji. Stoga je i činjenično utvrđenje suda prvog stupnja u tom dijelu pogrešno. U predmetnoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu tuženika prema tužitelju i to neovisno o nespornoj činjenici da je tuženik doista izvršio sječu šume. Tuženik smatra da je u postupku dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje te da u njegovom postupanju nema protupravnosti, jer se prilikom sječe šume pouzdao u humke, koji su se uvijek poštivali kao granica privatnih šumoposjednika i šumarije. Tužitelj je taj koji je, nakon što je R. H. stekla pravo vlasništva određenih nekretnina, trebao i bio dužan provesti geodetsku izmjeru i izvršiti omeđivanje nekretnine. Ističe i propust zaposlenika tužitelja S. M. koji nije utvrdio sa koje nekretnine je dopustio tuženiku otpremanje posjećenih stabala, što se ima smatrati čak i grubom nepažnjom, jer nije upotrijebio čak i onu pažnju koju bi u takvim okolnostima upotrijebio i prosječan čovjek. Osporava i odluku o troškovima postupka. Popisuje trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

6. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženika da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Prvenstveno je za istaći da je sud prvog stupnja svojom presudom donesenom pod poslovnim brojem Pn-16/208 od 5. ožujka 2020. naložio tuženiku naknaditi tužitelju štetu u visini od 36.573,87 kn, dok je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.843,63 kn odbio kao neosnovan. Ovaj drugostupanjski sud svojom presudom donesenom pod poslovnim brojem Gž-505/2020 od 1. srpnja 2020. preinačio je presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koja presuda suda drugog stupnja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-445/2021 od 27. ožujka 2024. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s obrazloženjem da je za štetu odgovoran štetnik koji propuštanjem dužne pažnje nije utvrdio stvarnog vlasnika nekretnine, te da je štetnik koji uzrokuje štetu svojom krivnjom, dužan istu naknaditi, pri čemu se obična pažnja predmnijeva, odnosno da je štetnik dužan naknaditi štetu u situaciji kada tužitelj dokaže štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu, a štetnik pri tome ne dokaže da šteta ne bi nastala njegovom krivnjom, odnosno ne dokaže da je postupao s dužnom pažnjom.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju mu je prouzročio tuženik sječom 55 stabala u šumu u vlasništvu R. H., a kojom gospodari tužitelj, i to u iznosu od 36.573,87 kn.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik izvršio sječu i otpremanje one količine i vrste stabala na čest. zem. 4202, čest. zem. 4595/2, 4592/2 i čest. zem. 4592/1, sve k.o. M., sve u vlasništvu R. H., da je opisanim učinjena šteta u iznosu od 36.573,87 kn, dok je vrijednost drvne mase 14.629,55 kn, kako je to utvrđeno provedenim mjerničkim i šumarskim vještačenjem, da se pri sječi stabala tuženik vodio međom određenom kamenim humkama, da iz rezultata provedenog mjerničkog vještačenja proizlazi da međe parcela kamenim humkama ne odgovaraju međama prema katastarskom planu, da je doista djelatnik tužitelja S. M. napravio otpremu i izdao popratnice za posječena stabla, te da pri tome nije provjeravao vlasništvo nekretnina, jer to niti mora niti može, već da upravo radi toga popratnicu potpisuje tuženik, koji svojim potpisom jamči vlasništvo nekretnine, slijedom čega zaključuje da je tuženik po odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, -dalje ZOO) odgovoran za nastalu štetu, te je tuženik dužan istu isplatiti sukladno odredbi čl. 1085. st. 3. istoga Zakona.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se prema stavku 2. istoga članka predmnijeva obična nepažnja. Stoga je štetnik dužan naknaditi štetu u situaciji kada tužitelj dokaže štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu, a štetnik pri tome ne dokaže da šteta ne bi nastala njegovom krivnjom, odnosno ne dokaže da je postupao s dužnom pažnjom.

13. Sud prvog stupnja je, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza, posebno saslušanjem svjedoka D. D., V. C. i S. M., te tuženika kao stranke i dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima u spisu, utvrdio da su predmetne nekretnine vlasništvo R. H., te dane na upravljanje tužitelju, da tuženik kritične prigode nije postupao kao pažljiv gospodar, budući da je prije poduzimanja štetnih radnji (sječe stabala) bio dužan izvršiti provjeru u zemljišnim knjigama i u katastru u pogledu vlasništva predmetnih nekretnina na kojima je izvršio sječu, odnosno utvrditi tko upravlja istim nekretninama, unatoč postojanju kamenih humaka koje u svom iskazu ističe i njegovom uvjerenju da je šuma njegovo vlasništvo. Navedeno i pored činjenice da mu je djelatnik tužitelja S. M., koji je bio na otpremi stabala, izdao popratnice za posječena stabla, budući da isti nije mogao ni trebao znati u čijem su vlasništvu predmetne nekretnine.

14. U odnosu na žalbeni navod tuženika kako čest. zem. 4595/2 k.o. M. ne postoji u zemljišnoj knjizi, za odgovoriti je da je tužitelj u spis dostavio izvod iz posjedovnog lista za navedenu nekretninu iz kojeg je razvidno da istom nekretninom upravljaju H. šume-U. šuma D., Š. V. pa je na tuženiku u takvoj situaciji bio teret dokaza tvrdnje da je nekretnina u njegovom vlasništvu.

15. Suprotno žalbenim navodima kojima tuženik osporava provedeno vještačenje po vještaku šumarske struke, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je pravilno sud prvog stupnja navedeno vještačenje prihvatio kao stručno i objektivno, posebno imajući u vidu da se vještak T. V., dipl. ing., pismeno očitovao na iznesene primjedbe, te je saslušan i na glavnoj raspravi, a na njegov iskaz tuženik nije imao primjedbi, a niti je predlagao novo vještačenje.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1085. st. 3. ZOO kada je udovoljio tuženom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke.

18. U ne pobijanom dijelu pod toč. 3. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin