REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-545/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐC zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici (N.N. 62/15, 42/20 i 144/20.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog ĐC po braniteljici Luani Šepek, odvjetnici iz Zagreba i žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, podnijetima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:31.Pp-14600/2022 od 19. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024.

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ĐC, preinačuje se pobijana presuda u točki I. izreke u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni na način da se djelo okrivljenika činjenično opisano u točki I. izreke pravno označava kao prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici (N.N. broj:62/15, 42/20, 144/20 i 114/22, 18/24), pa se okrivljeniku na temelju tog propisa izriče novčana kazna od 20,00 eur (dvadeset eura). U izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja po djelatnicima policije od 16. rujna 2022. u 09,08 sati do 17. rujna 2022. u 09,03 sata kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,63 eur (sedamdesetdevet eura i šezdesettri centa, pa okrivljenik nema za platiti ništa.

II. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe okrivljenog ĐC i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb kao neosnovane, te se presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni ĐC je obvezan naknaditi trošak drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur (trideset eura) u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ĐC je proglašen krivim zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme uhićenja po djelatnicima policije od 16. rujna 2022. u 09,08 sati do 17. rujna 2022. u 09,03 sata kao dva dana zatvora, tako da se izjednačuje dva dana zatvora sa 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik nema za platiti ništa.

2. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

3. U točki IV. izreke pobijane presude okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

4. Protiv te presude okrivljeni ĐC je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I. izreke i to zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a tužitelj je podnio žalbu zbog oslobađanja od optužbe okrivljenog ĐC zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobijajući u tom dijelu presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.1. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

5. Žalba okrivljenog ĐC je djelomično osnovana, a žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U vrijeme počinjenja prekršaja činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude bio je na snazi Zakon o osobnoj iskaznici (N.N. broj: 62/15, 42/20, 144/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici i za taj prekršaj je bilo propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 200,00 kuna, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici (N.N. broj:62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24) za citirani prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 eur, pa je ovaj Sud utvrdio da sada važeći Zakon o osobnoj iskaznici propisuje nižu novčanu kaznu u fiksnom iznosu pa je primjenom članka 3. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona trebalo primijeniti blaži propis i preinačiti pobijanu presudu u točki I. izreke u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer da je u izreci pogrešno navedeno vrijeme navodnog počinjenja djela, a zbog čega činjenični opis ne odgovara optužnom prijedlogu na temelju kojeg se vodi predmetni postupak protiv okrivljenika, te da je propušteno objasniti na temelju kojeg zakona je okrivljenik počinio prekršaj na temelju kojega se kažnjava, pa da je iz tih razloga izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, a čime je došlo do bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

9. Naime, pravilno žalitelj ističe da je u optužnom prijedlogu kao vrijeme počinjenja prekršaja navedeno 09,08 sati, a u izreci pobijane presude 08,08 sati, međutim u konkretnom slučaju vrijeme počinjenja prekršaja ne predstavlja odlučnu činjenicu, a da bi vrijeme počinjenja prekršaja predstavljalo odlučnu činjenice, pretpostavka je o tome da ovisi primjena neke od odredaba Prekršajnog zakona, a što kod predmetnog prekršaja nije slučaj.

10. U odnosu na činjenicu da prvostupanjski sud u izreci nije naveo zakon po kojem je proglašen krivim, valja naglasiti da je ovaj Sud preinačavanjem prvostupanjske presude ispravio navedenu očitu pogrešku, te je u izreci ove presude određeno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, pa dakle nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju žalitelj ukazuje.

11. Jednako tako, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno budući da na temelju provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik odbio na zahtjev policijskih službenika predočiti na uvid osobnu iskaznicu, a odredbom članka 16. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici je propisano punoljetna osoba dužna je kod sebe imati osobnu iskaznicu i dati je na uvid osobama koje su na temelju posebnih propisa u obavljanju poslova u svojoj nadležnosti obavezni izvršiti uvid u osobnu iskaznicu radi utvrđivanja ili provjere identiteta nositelja osobne iskaznice, pa je dakle pravilno okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kojom odredbom je propisano da će se kazniti za prekršaj osoba koja kod sebe nema osobnu iskaznicu ili odbije dati na uvid ovlaštenim osobama.

12. Slijedom navedenog, kako iz dokaznog postupka ispitivanja policijskih službenika OC, JC i MC, a što proizlazi iz obrane okrivljenika, proizlazi postupanje okrivljenika navedeno u toč. 1. izreke dakle činjenično stanje glede krivnje žalitelja je u potpunosti i pravilno utvrđeno, te je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

13. Ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, a imajući u vidu da je okrivljeniku preinačena novčana kazna primjenom blažeg propisa po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za izricanje novčane kazne, a nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

14. Nadalje, po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud u točki IV. izreke pobijane presude na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio optužbe zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na navedenu odluku u cijelosti i prihvaća i ovaj Sud (točka 24. obrazloženja).

15. Člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko omalovažava i vrijeđa državne organe, odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

16. Dakle, omalovažavanje ili vrijeđanje službenih osoba prilikom vršenja službe ili u vezi vršenja službe je odlučna činjenica koja čini biće tog prekršaja i bez koje se ne može raditi o prekršaju iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Okrivljeniku se stavlja na teret u optužnom prijedlogu da je vrijeđao i omalovažavao djelatnike policije prilikom vršenja službe na način da se oglušio na njihove zakonite naredbe da preda na uvid osobnu iskaznicu radi provođenja službene radnje provjere identiteta tako da je stajao na mjestu i skretao pogled sa policijskog službenika koji mu se obraćao, prezirno ga ignorirajući da bi nakon toga reagirao na isti način kada su policijski službenici zatražili da pođe s njima odbijajući postupiti po njihovoj naredbi, nakon čega su isti prema njemu primijenili sredstava prisile i priveli ga.

16.1. Dakle, ometanje službene osobe u obavljanju dužnosti ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a jednako tako niti pružanje pasivnog odbora, a iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi da bi okrivljenik gestom, ili verbalno omalovažavao i vrijeđao službenu osobu, te okolnost da je okrivljenik skretao pogled, oglušavao se na izdane naredbe ignorirajući po svom sadržaju ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer su policijski službenici upravo iz razloga što okrivljenik kritične zgode oglušio na zakonsku naredbu policije na način da predoči na uvid osobnu iskaznicu kako je činjenično opisan prekršaj, ovakvo ponašanje okrivljenog nije moglo niti uvrijediti niti omalovažiti službenu osobu, već ju je samo omelo u obavljanju dužnosti, pa je zbog tih razloga i okrivljenik priveden u policijsku postaju.

17. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

18. Nadalje, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. 18/13.).

19. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.