REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-991/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice AAĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Mikić Brezović, odvjetnica u Zaprešiću, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-693/2022-3 od 19. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 261/16-50 od 13. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj PAĐ traži da mu tuženik LAĐ isplati iznos od 28.626,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2014. do isplate, a pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 11.000,00 kuna i kojom je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, dok je pod točkom II. izreke drugostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1355/2023- 2 od 5. travnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-693/2022-3 od 19. prosinca 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Kada zbog materijalnopravne sukcesije nastupi procesnopravna sukcesija, te nasljednik preuzme parnicu, može li sud osnovano odbiti tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tužitelj trebao urediti tužbeni zahtjev na način da u izreci umjesto prednika naznači sebe kao univerzalnog sljednika, ili je do promjene došlo po samom zakonu, što je sud ex lege trebao naznačiti ne samo u uvodu presude, već i u njegovoj izreci?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je naknada štete zbog siječe šume, a u revizijskoj fazi postupka je sporno je li sud bio dužan i u izreci presude (a ne samo u uvodu) naznačiti nasljednika kao procesnopravnog sukcesora ili je tužitelj trebao urediti tužbu u tom smislu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužba podnesena protiv prvobitno tuženog LAĐ,

- da je prvobitno tuženi LAĐ umro tijekom parničnog postupka 18. studenog 2019.,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 3. srpnja 2020. utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženika,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 28. srpnja 2020. nasljednicu umrlog tuženika AAĐ, sada tuženicu, pozvao na preuzimanje postupka,

- da tužitelj nakon smrti prvobitno tuženog nije uredio tužbeni zahtjev tako da je u petitu tužbe naznačio nasljednicu AAĐ odnosno da se naloži nasljednici AAĐ da tužitelju naknadi štetu,

- da tužitelj nije dokazao da je sječa njegove šume počinjena od prednika tužene ili po njegovom nalogu 2. kolovoza 2014. niti opseg štete.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) uz primjenu čl. 8. ZPP s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je sječa njegove šume počinjena od prednika tužene ili po njegovom nalogu 2. kolovoza 2014. i u opsegu kako to navodi u tužbi.

9.1. Pri tome drugostupanjski sud navodi da nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, jer postupak nije vođen protiv umrle osobe, niti je navedena povreda počinjena time što je tužbeni zahtjev pobijanom presudom odbijen onako kako je prvotno postavljen, prema prvotno tuženom VAĐ te da je na tužitelju bilo da s obzirom na smrt prvotno tuženog uredi tužbeni zahtjev na način da zahtijeva naknadu štete od njegove nasljednice, sada tužene AAĐ. Nadalje, drugostupanjski sud smatra i da time što je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev koji nije tužitelj tijekom postupka uredio s obzirom na činjenicu da je prvotno tuženi PAĐ umro, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZPP prekinuti postupak zbog smrti stranke se nastavlja kad su na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozvani nasljednici da preuzmu postupak. Za nastavljanje postupka nije potrebna izjava nasljednika da preuzmu postupak već je dovoljno da je sud nasljednike pozvao da preuzmu postupak. Nasljednici kao građanskopravni sljednici ne mogu se protiviti procesnoj sukcesiji te postaju procesna stranka trenutkom koji je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke (tako i u Revx- 596/2018-2 od 26. veljače 2019.).

11. Iz navedenog proizlazi da je tuženica kao nasljednica iza pokojnog LAĐ postala njegova nasljednica već u trenutku njegove smrti i u tom trenutku je postala stranka.

12. Nadalje, budući da je izreka presude ta koja obvezuje, jer se njome nešto nalaže učiniti drugoj stranci, sud je, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, bio dužan u izreci presude navesti tuženicu kao nasljednicu iza pokojnog LAĐ neovisno o tome što tužitelj nije, nakon smrti LAĐ i nakon što je sud rješenjem pozvao sadašnju tuženicu kao nasljednicu iza pokojnog LAĐ, da preuzme postupak, uredio tužbu tako da se naloži, sada tuženici, AAĐ da naknadi štetu tužitelju.

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kada zbog materijalnopravne sukcesije nastupi procesnopravna sukcesija te nasljednik preuzme parnicu, sud ne može odbiti tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev tako da u izreci umjesto prednika naznači univerzalnog sljednika, jer je do promjene došlo po samom zakonu, što je sud ex lege trebao naznačiti ne samo u uvodu presude, već i u njegovoj izreci.

14. Međutim, u ovom konkretnom predmetu nakon smrti prvobitnog tuženika PAĐ sud je u skladu s čl. 215. st. 1. ZPP rješenjem prekinuo postupak zbog njegove smrti te je AAĐ rješenjem suda pozvana preuzeti postupak nakon čega je nasljednica AAĐ kao tuženica sudjelovala u postupku, a sud ju je naveo i u uvodu presude pa je stoga pravilan zaključak drugostupanjskog suda da postupak nije vođen s umrlom strankom zbog čega nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

15. Nakon smrti prvobitno tuženog, tužitelj vlastitim propustom nije uredio tužbu na način da se u petitu tužbe navodi sada nasljednica prvobitno tuženog, AAĐ, nego je u petitu tužbe ostavio ime prvobitno tuženog, sada pokojnog PAĐ, a sud je ex lege u izreci trebao navesti nasljednicu prvobitno tuženog AAĐ kao tuženicu. Činjenica da sud to nije učinio u izreci, u navedenim okolnostima može biti predmet ispravka presude.

16. Nadalje, valja reći i da pobijanom odlukom tužbeni zahtjev nije odbijen samo zbog toga što tužitelj nije nakon smrti prvobitnog tuženika uredio petit tužbenog zahtjeva tako da u petitu tužbe navede nasljednicu prvobitnog tuženika AAĐ, već je tužbeni zahtjev odbijen s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je sječa njegove šume počinjena od prednika tuženice ili po njegovom nalogu 2. kolovoza 2014. niti u opsegu kako to navodi u tužbi. Dakle, nižestupanjski sudovi su donijeli meritornu odluku i to upravo u odnosu na nasljednicu prvobitnog tuženika AAĐ koja je cijelo vrijeme nakon preuzimanja postupka (nakon smrti svog prednika) sudjelovala u postupku pa stoga odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil