REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-444/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović i Šarac iz Zagreba, protiv tuženika Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop, OIB 81287227818, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanje revizijskog postupka završenog presudom ovog suda broj Rev 74/2022-2 od 4. srpnja 2023., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za ponavljanje revizijskog postupka završenog presudom ovog suda broj Rev 74/2022-2 od 4. srpnja 2023., odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 713,27 €, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji je, Općinskom radnom sudu u Zagrebu, kao prvostupanjskom sudu, dana 3. siječnja 2024., podnio prijedlog za ponavljanje postupka u odnosu na odluku revizijskog suda broj Rev-74/2022 od 4. srpnja 2023., na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), predlažući da se podneseni prijedlog za ponavljanje postupka prihvati i donese rješenje kojim se određuje ponavljanje postupka završenog navedenom odlukom revizijskog suda.

2. Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je sukladno odredbi čl. 424. ZPP-a i čl. 428. ZPP-a prvostupanjskom sudu koji je u povodu podnesenog prijedloga održao ročište te ocijenio prijedlog dopuštenim sukladno odredbi čl. 428. ZPP-a i dostavio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, cijeneći da se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred tim sudom.

3. 1. Tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na tvrdnjama da je 5. prosinca 2023. saznao za tekst Kolektivnog Ugovora u zdravstvu, koji isto tako propisuje postupak kod otkaza radniku, a koji propis nije niti tuženik spominjao a niti prvostupanjski sud, niti drugostupanjski a ni Vrhovni sud u donesenim odlukama u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je teret dokaza o razlozima za otkaz sukladno Zakonu o radu bio na tuženiku. Uz to je naveo i da je istog dana, dakle, 5. prosinca 2023., također saznao za postojanje Presude VSRH-a broj Rev 572/2021-2 od 2. veljače 2022., za koju tvrdi da je u cijelosti u suprotnosti s pobijanom odlukom Vrhovnog suda RH-a.

3. 2. U svezi s navedenim prijedlogom pozvao se na sadržaj odredbe čl. 9. st 3 ., čl. 135. st. 1. i čl. 192. st. 1. i 2. Zakona o radu, te čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 dalje KU), koji je u vrijeme sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bilo je na snazi, a koji propisuje zabranu otkaza invalidnoj osobi bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika.

4. 1. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužitelja tvrdi niti jedan od uvjeta određenih odredbama čl. 421. st. 1. t. 10. i čl. 423. st. 1. t. 6. ZPP-a nije ispunjen iz razloga što navedeni KU, na koji se tužitelj poziva, nije novi dokaz niti nova činjenica zbog koje bi prijedlog za ponavljanje postupka bio opravdan, a to iz razloga što isti postoji još od 2013. godine. Slijedom navedenog smatra da nije ispunjen niti uvjet u pogledu roka u kojem je prijedlog mogao biti podnesen.

4. 2. Tuženik nadalje, pozivom na odredbu čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-u, smatra da, čak i da navedeni KU predstavlja novi dokaz ili činjenicu, pa čak i da se uzme da je tužitelj u roku podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a što izričito osporava, tužitelj pogrešno tumači odredbe istog KU, neovisno od toga što je čl. 45. KU zaista određeno da se ugovor o radu ne može bez prethodne suglasnosti otkazati invalidnoj osobi, jer čl. 72. istog određuje da ako radničko vijeće nije izabrano sva njegova prava i ovlasti preuzima jedan ili više sindikalnih povjerenika.

4. 3. U odnosu na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-572/2021 od dana 2. veljače 2022., tuženik ističe kako je ista donesena prije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari, a osim navedenog, posebno ističe kako iz predmetne odluke ne proizlaze nikakve značajne činjenice za ovaj postupak. 5. Prema odredbi čl. 427. st. 1. ZPP-a, nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda donosi odluku o prijedlogu, osim ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom (čl. 428.).

6. Odredbom čl. 428. st. 1. ZPP-a propisano je da, ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom - što je upravo slučaj u ovom predmetu, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda će nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostaviti predmet tom višem sudu radi donošenja odluke.

7. Nadalje, odredbom čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

8. Ocjenjujući pitanje pravovremenosti prijedloga za ponavljanje postupka, a prema navodima tužitelja iznesenim u prijedlogu za ponavljanje postupka i navodima tuženika u odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka, prema kojima je tužitelj 5. prosinca 2023. saznao za tekst Kolektivnog Ugovora u zdravstvu, i za postojanje Presude VSRH-a br. Rev: 572/2021-2 od 2. veljače 2022., što je i ponovio na ročištu održanom povodom prijedloga za ponavljanje postupka, pa s obzirom da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 3. siječnja 2024., ovaj sud je zaključio da je prijedlog podnesen unutar navedenog roka te je isti pravovremen.

9. U svezi s navedenim prijedlogom pozvao se na sadržaj odredbe čl. 9. st 3 ., čl. 135 st. 1. i čl. 192 st. 1. i 2. Zakona o radu te čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 dalje KU), koji je u vrijeme sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bilo je na snazi, a koji propisuje zabranu otkaza invalidnoj osobi bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika.

10. Prijedlog za ponavljanje postupka je neosnovan.

11. Prema odredbi čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, a prema odredbi čl. 422. st. 2. ZPP-a, iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 10. te st. 3. toga Zakona ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

12. S obzirom da je Kolektivni ugovor (NN 143/2013) na koji se tužitelj poziva u prijedlogu zaključen 2013., proizlazi da se ne radi o novoj činjenici niti novom dokazu, kao što nije nova ni činjenica niti novi dokaz odluka revizijskog suda broj Rev 572/2021-2 od 2. veljače 2022., jer je i ona donesena prije predmetne revizijske odluke Rev-74/2022-2, koja je donesena 4. srpnja 2023., pa je te razloge tužitelj mogao iznijeti prije nego što je postupak završen citiranom odlukom revizijskog suda.

13. U odnosu na tužiteljeve navode kojima se u prijedlogu za ponavljanje postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost i pravilnost revizijske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu treba reći da ti navodi ne utječu na pravilnost odluke revizijskog suda.

14. Ukoliko bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da se radi o novim činjenicama i dokazima i da tužitelj iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti te dokaze prije donošenja odluke pred revizijskim sudom ni tada prijedlog ne bi bio osnovan. Naime, relevantni dio odredbe čl. 45. predmetnog KU-a glasi:

''Bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika ne može se otkazati ugovor o radu: (...) invalidnoj osobi.

Ako je radnik član sindikata prethodna suglasnost traži se od sindikalnog povjerenika sindikata kojeg je radnik član.

Ako se sindikalni povjerenik u roku od 8 dana ne izjasni ili ne uskrati suglasnost, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.“, a odredbom čl. 72. Kolektivnog Ugovora propisana je „zamjena radničkih vijeća sindikatom“, a prema st.

1. te odredbe KU je određeno da „Ako radničko vijeće nije izabrano, sva njegova prava i ovlasti preuzima jedan ili više sindikalnih povjerenika.“

15. 1. Odredba članka 9. st. 3. Zakona o radu propisuje:

''(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.''

15. 2. Odredba čl. 192 st. 1 Zakona o radu glasi:

''Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj Ugovor (tu se misli i na Poslodavca), a može sadržavati i pravna pravila koja se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanje socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom''.

Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovog Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor“ a tu se sigurno odnosi na Poslodavce koji su mu pristupili i na radnike na koji se kao što ćemo vidjeti primjenjuju odredbe kolektivnog Ugovora.

15. 3. Odredba članka 151. st. 1. t. 3. Zakona o radu propisuje da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku osobi s invaliditetom.

16. Ovdje se radi o situaciji da je tužitelj invalidna osoba i prema njoj se primjenjuje odredba čl. 151. st. 1. t. 3. Zakona o radu, a za otkazivanje ugovora o radu takvoj osobi je potrebna suglasnost radničkog vijeća, a ne sindikata. Suglasnost, ali ne sindikata nego sindikalnog povjerenika za tu kategoriju osoba propisana je za slučaj kada kod poslodavca nije formirano radničko vijeće, o čemu se ovdje ne radi, jer su sudovi utvrdili da kod tuženika postoji radničko vijeće i da je ono dalo suglasnost tuženiku za otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu, kao invalidne osobe. Druga situacija u kojoj je potrebna suglasnost sindikalnog povjerenika za otkazivanje toj (invalidima) kategoriji radnika je kada se otkazuje ugovor o radu sindikalnom povjereniku, pa se ta odredba ne odnosi i na člana sindikata, što je u konkretnom slučaju bio tužitelj, uz to što je invalidna osoba.

17. Iz tih razloga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 9. st. 3 i čl. 192. Zakona o radu. Odakle, odredba čl. 72. KU se primjenjuje samo na slučaj kada nije izabrano radničko vijeće a ovdje je izabrano, a odredba čl. 45 KU primjenjuje se na invalidnu osobu, ali ne i na člana sindikata koji nije invalidna osoba. Dakle, jedna od ovlasti radničkog vijeća je suodlučivanje s poslodavcem o otkazu ugovora o radu osobi s invaliditetom, sukladno i Zakonu o radu i KU u zdravstvu koji obvezuju poslodavca, a tu ovlast preuzima sindikalni povjerenik samo onda kada radničko vijeće nije izabrano. U konkretnom slučaju kod poslodavca je ustanovljeno radničko vijeće, koje je dalo svoju suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu, a što je utvrđeno u ovom predmetnom postupku.

18. Stoga, u konkretnom slučaju tuženik nije niti bio u obvezi tražiti suglasnost i od sindikalnog povjerenika jer pitanje opsega zaštite radnika s invaliditetom u vezi sa suodlučivanjem radnika uređuje Zakon o radu kao propis više pravne snage od kolektivnog ugovora kao propisa niže pravne snage. U tom smislu ranije spomenuta zakonska odredba iz čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-u i čl. 153. st. 3. ZR-u, prema kojoj sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu tek u slučaju ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće predstavljaju kogentne norme, što znači da imaju prisilan značaj i da obvezuju sve pravne subjekte na bezuvjetno pridržavanje bez mogućnosti odstupanja, što uključuje i nemogućnost valjanog odstupanja podzakonskim aktom. Zato, sve da se tužitelj i pozvao na navedenu odredbu KU, kao i na Rev 572/2021-2 od 2. veljače 2022., odnosno da su navedene činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku na temelju tih činjenica i dokaza da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku za njega ne bi bila donesena povoljnija odluka na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Iz tih razloga je neosnovano pozivanje tužitelja na citirane odredbe Zakona o radu.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. čl. 423. st. 1. t. 6. ZPP-a u slučajevima iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP- a pa je, na temelju odredbe čl. 428. st. 3. ZPP-a, valjalo odbiti prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan.

20. Budući da je tuženik uspio u postupku u odnosu na prijedlog za ponavljanje, tužitelji mu je dužan nadoknaditi troškove koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje postupka povodom navedenog prijedloga. Tako su tuženiku, priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka u iznosu od 60,00 € Tbr. 10. t. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarife), uvećano za PDV prema T. br. 42. Tarife u iznosu od 15.00 €,trošak pristojbe na odgovor 13,27 €, kao i trošak zastupanja na ročištu na kojem se raspravljalo o prijedlogu za ponavljanje postupka u iznosu od 500,00 € T.br. 9. t. 2. Tarife uvećano za PDV prema T.br. 42. Tarife u iznosu od 125,00 €, odnosno ukupno 713,27 €.

Zagreb, 15, listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić