REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1315/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HUP-ZAGREB, OIB 66859264899 (pravni sljednik Hotela Dubrovačka Rivijera d.d., Mlini, OIB 37194694568), kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, radi iseljenja te o protutužbenom zahtjevu radi predaje i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 414/2021-5 od 15. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-5/2018 od 23. rujna 2019., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I. Odbija se zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice iz prostora u vlasništvu tužitelja površine 42 m2, koji se sastoji od četiri sobe, zajedničke kupaonice s WC- om i zajedničkog hodnika, a koji se nalazi na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predaju prostora slobodnog od osoba i stvari.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice JZ koji glasi: 'Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 30 dana predati tužiteljici-protutuženici na korištenje (sa statusom zaštićenog najmoprimca) stambeni prostor u [adresa] površine 42 m2 sličnog rasporeda prostorija kao onaj z kojeg je iseljena protutužiteljica (u zgradi u [adresa]).
Ove obveze se protutuženik može osloboditi plaćanjem iznosa od 645.000,00 kuna (facultas alternativa)'.
III. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
'Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici-protutuženici na ime naknade naplaćenih troškova parničnog i ovršnog postupka iznos od 7.462,20 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, i to
- na iznos od 1.720,00 kuna računajući od dana naplate u ovršnom postupku Ovr-737/08,
- na iznos od 7.345,00 kuna računajući od dana naplate u ovršnom postupku Ovr-1338/10'.
IV. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
'Dužan je tužitelj-protutuženik u isplatiti tužiteljici-protutuženici na ime naknade troškova najma stambenog prostora u razdoblju od 20. listopada 2010., od dana iseljenja do 24. siječnja 2018. iznos od 86.000,00 kuna (po 1.000,00 kuna mjesečno) sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, računajući od početka svakog dotičnog mjeseca do isplate.'
V. Odbija se zahtjev tuženice koji glasi:
'Dužan je tužitelj-protutuženik, počevši od 24. siječnja 2018. pa do izvršenja obveze iz točke I. zahtjeva, plaćati tužiteljici-protutuženici mjesečno, najkasnije do 5- og u mjesecu, iznos od po 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje kojeprethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.'",
a rješenjem
"I. Utvrđuje se da je povučen zahtjev tuženice koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica stekla status nositelja stanarskog prava na stanu u zgradi u [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od četiri sobe, WC-a, kupaonice s WC-om i hodnika, površine 42 m2, na II katu.
Kupac JZ kupuje,a prodavatelj prodaje stan koji se nalazi u zgradi u [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od četiri sobe, WC-a, kupaonice s WC-om i hodnika, površine 42 m2, na II katu te pripadajući idealni dio zajedničkih prostorija, instalacija i uređaja koji pripadaju stanu. Utvrđuje se da je kupac u posjedu stana iz čl.1- Ugovora.
Ova presuda u cijelosti nadomješta ugovor o prodaji te se po pravomoćnosti iste nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da provede uknjižbu prava vlasništva na ime tuženice-protutužiteljice, što je tužitelj dužan trpjeti.
Tuženica protutužiteljica pridržava pravo da cijenu stana kao i način obročne otplate specificira naknadno, u tijeku postupka."
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."
2. Drugostupanjskom odlukom odlučeno je:
"I Žalba tužitelja – protutuženika izjavljena protiv točke II izreke rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-5/2018 od 23. rujna 2019., te žalba tužene – protutužiteljice izjavljena protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-5/2018 od 23. rujna 2019. (točka II, III, IV i V izreke presude te točka II izreke rješenja) odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-5/2018 od 23. rujna 2019. (točka II, III, IV i V izreke presude te točka II izreke rješenja).
II Žalba tužene – protutužiteljice izjavljena protiv točke I izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-5/2018 od 23. rujna 2019. odbacuje se kao nedopuštena."
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1050/2024-2 od 8. svibnja 2024. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-414/2021-5 od 15. ožujka 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Je li prilikom provođenja testa razmjernosti, kod utvrđivanja ne/postojanja povrede prava na dom, sud dužan utvrditi je li se cilj mogao postići primjenom blaže mjere te postoji li prevaga prava na dom fizičke osobe, pred "pravom na vlasništvo" pravne osobe ako se miješanje moglo izvršiti primjenom blaže mjere?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P1 479/05-17 od 28. prosinca 2005. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 1008/06 od 18. listopada 2007. prihvaćen zahtjev prednika tužitelja Hotela Mlini i naloženo je iseljenje tuženice, dok je odbijen zahtjev tuženice da je stekla na tom stanu status nositelja stanarskog prava kao i zahtjev za kupnju stana,
- da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U III 4554/2007 od 17. lipnja 2009. odbijena ustavna tužba podnositeljice, ovdje tuženice, koja je podnesena protiv drugostupanjske odluke broj Gž-1008/06 od 18. listopada 2007.,
- da je presudom Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu broj 4132/10 od 10. srpnja 2014. (predmet Lemo i dr. protiv Hrvatske) koji je postupak pokrenut i po zahtjevu tuženice utvrđeno da je u ovom predmetu došlo do povrede iz članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: EKLJP) odnosno do povrede prava na dom te je ocijenjeno da su nacionalni sudovi propustili ispitati razmjernost mjere koju je trebalo primijeniti protiv predlagateljice JZ kod iseljenja iz stana odnosno da nacionalni sudovi nisu na odgovarajući način proveli test razmjernosti,
- da je nakon što je donesena odluka Europskog suda za ljudska prava, povodom prijedloga za ponavljanje postupka tuženice prvostupanjski sud rješenjem broj P- 1479/05 od 28. studenoga 2016. dopustio ponavljanje postupka,
- da je u ovom ponovljenom postupku utvrđeno da je tuženica 1978. kao osoblje hotela smještena u predmetni prostor (privremeni smještaj), da je u tom prostoru živjela s pokojnim suprugom također zaposlenikom hotela, da tuženica nije plaćala najam, da tuženica nije imala stanarsko pravo, da u trenutku iseljenja, tuženica zajedno sa ostalim članovima obitelji, nije imala, kao niti članovi obitelji, drugi stambeni prostor u svom vlasništvu,
- da je tuženica iseljena iz predmetnog prostora u ovršnom postupku te da je zgrada, u kojoj se nalazio prostor koji je predmet spora, srušena u siječnju 2014. temeljem pravomoćnog i konačnog upravnog akta,
- da je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi turizmom odnosno pružanjem usluga smještaja.
10. Prvostupanjski je sud provodeći test razmjernosti razmotrio poziciju tuženice i utvrdio da je sa svojom obitelji koristila hotelski smještaj za osoblje koji je pripadao predniku tužitelja u kojem su hotelu radili ona i njezin sad pokojni suprug, da su taj smještaj koristili dugi iz godina bez plaćanja stanarine dok je s druge strane tužitelj, kao vlasnik nekretnine, uložio znatna novčana sredstva u hotelski kompleks i bez nekretnine u kojoj je tuženica živjela tužitelj ne bi mogao obavljati svoju osnovnu gospodarsku djelatnost te je zadržavanje tuženice u predmetnom prostoru moglo zaustaviti čitavu investiciju što je moglo dalje izazvati ne samo štetu za tužitelja već i za lokalnu zajednicu i državu.
10.1. Nižestupanjski sudovi su proveli test razmjernosti i utvrdili da je miješanje države utemeljeno na zakonu jer je tužitelj vlasnik nekretnine, da postoji legitimni cilj zaštita vlasništva privatne pravne osobe i interesa lokalne zajednice te da je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu kako bi se izbjeglo da nastane veća šteta vlasniku, lokalnoj zajednici i državi. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da je miješanje države u ovom sporu bilo nužno u demokratskom društvu jer je za takvo miješanje postojala neodgodiva društvena i državna potreba. Stoga su utvrdivši da su odgovori na sva pitanja u testu razmjernosti pozitivni ocijenili da pravo na dom tuženice nije povrijeđeno time što je iseljena iz konkretnog prostora.
10.2. Osim toga sudovi su u odnosu na navode tuženice da se mogla primijeniti blaža mjera tako da ju se smjesti u zgradu tkz. Požarevačke banke koju da tužitelj koristi za smještaj sezonskih radnika, utvrdili da se predmetno miješanje države nije moglo izbjeći primjenom blaže mjere jer "objekt Požarevačke banke" čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku pretvorbe društvenog vlasništva Hoteli Mlini s.p.o. [adresa] nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe predmetnog društvenog poduzeća (prednika tužitelja). Osim toga tužitelj se ima pravo koristiti svojim vlasništvom na način kako to odgovara njegovim potrebama i načinu poslovanja. Stoga su sudovi utvrdili da se miješanje države nije moglo izbjeći primjerom blaže mjere jer se ista svrha mogla postići i time da tuženica sama sebi iznajmi stan i plaća isti po tržišnoj cijeni (kao što bi plaćala stan da joj je isti osigurao ili našao tužitelj) kao i svi ostali građani u takvoj situaciji, što je u konačnici tuženica i učinila.
11. Slijedom iznesenog tuženici na naznačeno pitanje treba odgovoriti da su sudovi proveli test razmjernosti i utvrdili da tuženici nije povrijeđeno pravo na dom te da se cilj nije mogao postići blažom mjerom, da je miješanje države u pravo na dom odlukom o iseljenju bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je bilo nužno u demokratskom društvu stoga je u činjeničnim okolnostima ovog spora pravo vlasništva tužitelja (posljedično i zaštita prava drugih i gospodarske dobrobiti lokalne zajednice i države) prevagnulo nad pravom tuženice na dom.
12. Shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda u okolnostima ovog konkretnog slučaja stoga je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
