Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1535/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao nasljednici iza pok. IT, svi zastupani po punomoćniku TR, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika MO iz [adresa], zastupan po punomoćniku TM, odvjetniku u [adresa], radi uspostave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni boj P-5982/2017- 34 od 16. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni boj P-5982/2017- 34 od 16. svibnja 2018.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„Nalaže se da je tuženiku MO iz [adresa] da tužitelju IT iz [adresa] i njegovoj supruzi DŽ iz [adresa], kao suvlasnicima na jednake dijelove preda u posjed uzurpirani dio z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 130 čm, koji dio je na skici lica mjesta, kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. MB i sastavnom dijelu sudskog spisa, označen spojnicom točaka 17-25-3-24-33-15-16-17 i obojen zeleno, tako da na tom uzurpiranom dijelu poruši zidani prizemni objekt i ogradu kojom je ogradio uzurpirani dio nekretnine tužitelja, odveze materijal od kojeg su objekt i ograda bili izgrađeni, poravna zemlju, očisti nekretninu i dovede je u stanje kako je bilo prije protupravnog čina te da tužitelju naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 17.275,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je prednik tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovnu odluku“. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i paušalni, radi čega se ne može ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

6. Prvostupanjski sud je u odnosu na sporne činjenice proveo dokaze međutim u obrazloženju prvostupanjske presude nedostaje ocjena i zaključak provedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP.

7. Apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji kad sudska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, a to je i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju samo navedeni izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih je razloga tako postupio.

8. Iz gore navedenog jasno proizlazi da prvostupanjska presuda nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

9. Stoga ovaj sud odlučujući o žalbi koristi ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. i 3. ZPP.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed dijela sporne nekretnine u površini od 130 m2.

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužitelj svoju nekretninu kupio ranije od tuženika koji je nekretninu kupio 2006., da su temelji na nekretnini tuženika već postojali u vrijeme kupnje, da je tuženik na već postojećim temeljima napravio objekt koji jednim dijelom prelazi na nekretninu tužitelja. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj prilikom kupnje mogao vidjeti da predmetni temelji prelaze na nekretninu tužitelja i prije nego što je tuženik kupio svoju nekretninu i počeo sa građenjem pa je temeljem odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) zaključio da je tužitelj znao za građenje i da poštenom graditelju nije bez odgode zabranio gradnju pa poštenom graditelju pripada zemljišna čestica sa zgradom, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

12. Tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za predaju u posjed spornog dijela nekretnine kao sastavnog dijela nekretnine koju je kupio.

13. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao suvlasnici čkbr. [katastarska čestica] u površini od 581 m2 upisani IT i BT, svaki u ½ dijela, a iste osobe upisane su u katastarskom operatu kao suposjednici predmetne nekretnine.

14. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao suvlasnici čkbr. [katastarska čestica] u površini od 1311 m2 upisani tuženik u 1/20 dijela i JT u 19/20 dijela, a iste osobe su upisane u katastarskom operatu kao suposjednici predmetne nekretnine u istim omjerima. Dalje je utvrđeno da je upis prava vlasništva tuženika proveden temeljem ugovora o kupoprodaji od 6. lipnja 2006. i aneksa ugovora od 23. studenoga 2009.

15. Između stranaka nije sporno da je tuženik predmetnu nekretninu kupio od JT.

16. Iz podneska od 22. srpnja 2008. koji prileži prvostupanjskom spisu na listu br. 11 proizlazi da istim I i BT traže od JT i MO očitovanje u vezi objekta sagrađenog na dijelu prilaza parceli kupljenoj 14. studenoga 2005., odnosno da li isti objekt ima građevinsku dozvolu.

17. Iz podneska Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odjel inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Zagrebu broj Klasa: 362-02/08-16/3917 i Urbroj: 531-07-1-3-2/IAB-10-5 od 15. lipnja 2010. proizlazi da pomoćne građevine sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] investitora MO nemaju potrebne akte za gradnju izdanih od strane nadležnih tijela.

18. Iz skice geodetskog vještaka sačinjenoj po geodetskom vještaku MB proizlazi da je sporni dio nekretnine sastavni dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastarskim mapama, širine 3,1 do 3,8 m, a proteže se uz cijelu dužinu nekretnine tuženika.

19. Očevidom na mjestu spora utvrđeno je da je sporni dio nekretnine ograđen, odnosno u naravi čini sastavni dio nekretnine tuženika.

20. Iz iskaza MT, sina tužitelja proizlazi da su se doselili 2005. kada tuženika nije bilo, te se tuženik doselio 2006. ili kasnije te je i sporni objekt sagrađen nakon doseljenja tuženika te ga je tužitelj odmah upozorio da gradi na njegovoj nekretnini. Na mjestu gdje je sagrađen predmetni objekt nije bilo temelja.

21. Iz iskaza svjedoka PĆ proizlazi da je tužitelj kuću gradio 2005. i tada na nekretnini tuženika nije bilo objekta niti temelja, već je isto primijetio tek u kolovozu 2006.

22. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini posl. broj K-341/12-22 od 3. prosinca 2012. utvrđeno je da je tuženik osuđen radi kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu tužitelja.

23. Uvidom u predmet Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-280/02 utvrđeno je da iz skice priležeće navedenom, a sačinjene po geodetskom vještaku MB proizlazi da su temelji i ograda kojom je ograđena nekretnina tuženika postojali prije nego što su stranke u ovom predmetu kupile nekretnine.

24.Tužitelj u iskazu čini nespornim da predmetna ograda kojom je ograđena nekretnina tuženika postoji već trideset godina, no poriče postojanje temelja, te tvrdi da je sporni objekt sagrađen 2005. ili 2006., s time da je on svoju nekretninu kupio 2004. U odnosu na ogradu smatra da je tuženik istu trebao pomaknuti prema svojoj nekretnini za tri metra kako bi se u prijašnjoj širini uspostavio put, jer je sada put zbog izgrađenog objekta širine jedan metar.

25. Iz iskaza tuženika proizlazi da je nekretninu kupio 2001. i na postojećim temeljima sagradio sporni objekt i uselio se prije dolaska tužitelja. U odnosu na put koji navodi tužitelj u svojem iskazu tvrdi da se isti nalazi od postojeće ograde prema nekretnini MD.

26. Svjedokinja DO, supruga tuženika, u iskazu navodi da je gradilište kupljeno 2001. od JT, a doselili su se 2004., te da je tužitelj kupio nekretninu i doselio se kasnije, a objekt je napravljen na starim temeljima. Prilikom kupnje nekretnine prodavatelj im je rekao da put postoji od ograde prema susjednoj nekretnini.

27. Iz iskaza svjedoka KT, sina JT, prodavatelja predmetne nekretnine tuženiku proizlazi da su temelji izgrađeni od strane njegovog oca još negdje 1984. ili 1985., kao i da je na tom dijelu postavljena ograda od strane njegovog oca, a sporni put za koji tužitelj smatra da mu pripada može se nalaziti samo na nekretnini MD protiv kojeg je njegov otac vodio spor u kojem je i uspio. U odnosu na kupoprodaju između njegovog oca i tuženika misli da je bila negdje 2002.

28. Iz iskaza svjedoka MB2 proizlazi da mu je poznato da je sporna ograda bila postavljena od strane JT, da su temelji na kojima je tuženik sagradio objekt postojali još 2000. godine, da se tuženik prilikom gradnje objekta djelomično povukao na svoju parcelu, odnosno da je objekt sagradio u manjim gabaritima od temelja, a put da bi se nalazio iza ograde prema susjednoj nekretnini, no u naravi nije nikada formiran zbog loših odnosa između JT i MD.

29. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi, a što niti sam tužitelj ne spori da je u trenutku kada je kupio svoju nekretninu nekretnina koju je naknadno kupio tuženik od JT bila ograđena. Da je nekretnina bila ograđena i da je istu postavio prednik tuženika JT proizlazi i iz iskaza tuženika kao i svjedoka MB2, KT, sina JT, tuženika i njegove supruge DO. Kako su u tom dijelu iskazi stranaka i gore navedenih svjedoka suglasni, a isto proizlazi i iz materijalnih dokaza u spisu, odnosno skice geodetskog vještaka u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-280/02 to ovaj sud na temelju suglasnih iskaza stranaka i gore navedenih svjedoka nalazi utvrđenim da je ograda kojom je ograđen sporni dio postojala u gabaritima u kojima je zatečena u trenutku vršenja uviđaja i u vrijeme kada je tuženik kupio svoju nekretninu od JT budući tužitelj niti ne tvrdi da je navedenu ogradu nakon kupnje svoje nekretnine tuženik izmicao.

30. Iskaze tužitelja te svjedoka MT i PĆ sud nije prihvatio u dijelu u kojem navode da predmetni temelji na kojima je tuženik sagradio objekt nakon kupnje nekretnine nisu postojali u trenutku kada je tužitelj kupio svoju nekretninu, jer je isto u suprotnosti sa materijalnim dokazima, odnosno iz skici geodetskog vještaka MB u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-280/02 proizlazi da su temelji i ograda kojom je ograđena nekretnina tuženika postojali prije nego što su stranke u ovom predmetu kupile nekretnine. Da su temelji postojali u trenutku kupnje predmetne nekretnine od strane tuženika proizlazi i iz iskaza tuženika te svjedoka DO, MT i MB2, pa kako su njihovi iskazi sukladni materijalnim dokazima u spisu to su njihovi iskazi prihvaćeni u tom dijelu.

31. Dakle, na temelju materijalnih dokaza u spisu te na temelju ocjene iskaza stranaka i svjedoka ovaj sud nalazi da je tuženik od JT kupio predmetnu nekretninu u gabaritima u kojima je i danas posjeduje, te da su na toj nekretnini postojali temelji na kojima je tuženik sagradio kuću. Nekretnina je prije nego što ju je tuženik kupio bila formirana na terenu u granicama u kojima ju je posjedovao njegov prednik i to još od 1984. ili 1985. godine, a kako to proizlazi iz iskaza sina prodavatelja te je tuženik nakon kupoprodaje stupio u posjed predmetne nekretnine i nastavio ju posjedovati kao i njegov prednik, na temelju čega ovaj sud zaključuje da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine.

32. Tuženik je prema kupoprodajnom ugovoru nekretninu kupio 2006. i nakon kupnje na istoj sagradio objekt u koji je ubrzo nakon kupnje uselio. Tužitelju je isto bilo poznato, ali se gradnji nije odmah usprotivio, budući iz njegovog iskaza proizlazi da je objekt sagrađen 2005. ili 2006. što bi se poklapalo i sa iskazom svjedoka PĆ, s time da isti izgradnju smješta u kolovoz 2006., dok iz podneska od 22. srpnja 2008., dakle dvije godine nakon izgradnje spornog objekta, koji podnesak su tužitelj i njegova supruga uputili tuženiku i JT, slijedi da su tražili da se tuženik izjasni da li je objekt koji je sagradio sagrađen uz građevinsku dozvolu te su iznijeli tvrdnju da je objekt sagrađen na prilazu njihovoj nekretnini. Iz navedenog je za zaključiti da su tužitelj i njegova supruga tek nakon završetka gradnje i useljenja tuženika i njegove obitelji u sporni objekt prigovarali gradnji, pa navedeno budući je uslijedilo nakon završetka gradnje objekta, a ne odmah kada je gradnja započela, ne utječe na poštenje tuženika kao graditelja. Ovo stoga što je tuženik gradio u granicama nekretnine koja mu je prodana od njegovog prednika uz postojanje ograde koja je dijelila tu nekretninu od susjedne nekretnine u tom trenutku preko dvadeset godina i na temeljima koji su postojali u trenutku kupnje. Tužitelj koji je kupio svoju nekretninu prije tuženika i koji je stanovao u kući sagrađenoj na svojoj nekretnini koja graniči sa nekretninom tuženika nije se odmah usprotivio gradnji iako je zbog blizine nekretnine morao vidjeti izgradnju objekta.

33. Iz gore navedenog slijedi da se tužitelj usprotivio gradnji u trenutku kad je tuženik sagradio predmetni objekt, jer je od istog tražio očitovanje da li za objekt posjeduje građevinsku dozvolu nakon što je objekt sagrađen, odnosno da je znao za građenje, a nije se tome odmah usprotivio.

34. Tužitelj je kao pošteni graditelj time stekao zemljišnu česticu zajedno sa objektom koji je na njoj sagrađen u smislu odredbe čl. 153. ZV, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 35. Odluka o troškovima postupka koja se žalbom posebno ne osporava pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

36. Slijedom svega iznesenoga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP.

37. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa istom nije uspio.

U Zagrebu 15. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš