REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3231/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3822/2022-2 od 21. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6056/2019-22, od 22. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se temelji na postavljenim pravnim pitanjima, se odbija kao neosnovan.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava, se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3822/2022-2 od 21. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6056/2019-22 od 22. kolovoza 2022., zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
''1. Može li u maličnom sporu drugostupanjski sud odlučivati na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje je različito od stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, bez da eventualno provede dokazne prijedloge koji nisu bili izvedeni u prvostupanjskom postupku?
2. Je li posjedovni list dokaz o vlasništvu nekretnine?
3. Smije li davatelj teretiti korisnika za plaćanje naknade za uslugu koju evidentno ne pruža, po osnovi pružanja alternativne usluge za koju opći uvjeti poslovanja davatelja zahtijevaju ugovor davatelja i korisnika, kojeg ugovora nema?
4. Smije li sud prilikom ocjene dokaza, pojedini dokazni prijedlog selektivno koristiti kao mjerodavan samo u odnosu na neke svoje dijelove?''.
2. Prema navodima iz prijedloga drugostupanjski sud nije na zakonit način primijenio materijalno pravo te je svojim neutemeljenim viđenjem i interpretacijom izvedenih dokaza propustio ispravno i nepristrano utvrditi relevantne činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno čime je povrijeđeno pravo tuženika na pravično postupanje.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate 353,08 kn 2.569,76 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], sistemski broj 11613527.
6. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao tuženika na plaćanje navedenog iznosa uz obrazloženje da je tuženik kao vlasnik koristio predmetnu nekretninu, da tuženik nije niti tvrdio da je obavljanje komunalne usluge osigurano na drugi zakonom propisani način, niti da se predmetna nekretnina ne koristi, te je zaključio da je neživotno je i nelogično da tuženik nije koristio usluge tužitelja odnosno da u kućanstvu tuženika nije nastajao komunalni otpad koji je valjalo sanirati na zakonom predviđeni način, a za koju uslugu je nesporno određen tužitelj.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Iako je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno više pravnih pitanja za postavljena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to niti ne tvrdi da o postavljenim pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je o prijedlogu, u tom dijelu, odlučeno kao u točki I. izreke, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
10. Tuženik smatra kako je u suđenju došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje.
10.1. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ocjenjuje da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH.
10.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP- a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
10.3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je u njoj odgovoreno na sve odlučne navode stranaka, što je učinjeno ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu dostatno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tuženik nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.
11. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne ocjene dokaza, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
13. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
