Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1084/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika L. C. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1468/2023-7 od 8. rujna 2023. godine, dana 15. listopada 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1468/2023-7 od 8. rujna 2023. godine.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, određena je ovrha na nekretnini ovršenika sadržaja kako je to pobliže opisano u izreci pobijanog rješenja.

2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj kao kreditor, ovršenik kao korisnik kredita te I. građenje d.o.o., kao založni dužnik sklopili su ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, da ovršenik nije uredno ispunjavao obveze iz ugovora o kreditu, da je ugovor raskinut, da je ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave stekao založno pravo na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika, da nakon stjecanja založnog prava je na predmetnim nekretninama izvršen prijenos vlasništva sa založnog dužnika u korist ovršenika, te na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj je predložio ovrhu na nekretninama ovršenika.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode valja reći da odgovara da sukladno čl. 75. st. 1. OZ ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja je nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika (ovršenik je dokazao da ne obavlja takvu djelatnost) i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

7. Odredbom čl. 77. st. 1. OZ je propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. tog zakona, te na druge odredbe tog zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. tog zakona, pri čemu valja reći da kada se u tom članku navodi da se ovršenik ne može pozvati i na druge odredbe tog zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, onda se time ne može pozvati niti na odredbu čl. 80.b st. 3. OZ koji određuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini.

8. Vezano uz to, treba i ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. godine po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kad je na toj nekretnini upisano založno pravo.

9. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je u ovršnoj ispravi ovršenik korisnik kredita, dakle glavni dužnik, dok je kao založni dužnik naznačena tvrtka I. građenje d.o.o. te je založno pravo u zemljišnim knjigama i upisano na nekretnini koje je vlasnik u to vrijeme bila navedena tvrtka, da bi kasnije kao vlasnik bio upisan ovdje ovršenik.

10. Odgovaraju navodi žalbe da u vrijeme sastavljanja ovršne isprave on nije bio vlasnik predmetne nekretnine te da utoliko kao nevlasnik nije mogao niti dati suglasnost da se radi namirenja tražbine iz ugovora o kreditu ovrha može provesti na nekretnini.

11. Međutim, ovršeniku nije moglo ostati nepoznato kao sudioniku pravnog posla i glavnom dužniku da druga osoba kao vlasnik nekretnine daje suglasnost da se dug ovršenika može naplatiti iz založene nekretnine, kao što mu nije moglo ostati nepoznato kao odvjetniku, da u smislu odredbe čl. 299. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) založno pravo se ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenog založnim pravom.

12. Pritom treba i reći da kada založni dužnik nije istovremeno i glavni dužnik onda se iz njegove zalogom opterećene nekretnine podmiruje dug koji ovršenik kao glavni dužnik ima prema ovrhovoditelju, dok ovdje, upravo će ovršenik potraživanje ovrhovoditelja koje ima prema njemu podmirivati iz nekretnine koja je predmet zaloga.

13. Valja reći da je u pravnom prometu uobičajeno da prodavatelji stanova, a jer su u tom trenutku upisani kao vlasnici nekretnine, dopuštaju zasnivanje založnog prava na svojim nekretninama u korist kreditora, a po ispunjenju ugovornih odredbi, prenose vlasništvo na kupca – korisnika kredita, pa bi bilo nerazumno u odnosu na ovršenika primijeniti ona ograničenja ovrhe na koje se poziva u svojoj žalbi.

14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ nije našao da postoje okolnosti i razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, nije našao da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a niti je našao da su učinjene bitne povrede ovršnog postupka kada na njih tako pazi prema odredbama ZPP, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci (točka I).

15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II).

U Zagrebu, 15. listopada 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.