REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-113/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. M. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenika D. M., osuđenika L. B. i osuđenika D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj K-Us-10/2022. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024. broj I Kž- Us-117/2023-26, u sjednici Vijeća održanoj 15. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su zahtjevi osuđenika L. B. i osuđenika D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovani, a u povodu tih zahtjeva po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenika D. M., osuđenika B. Š., osuđenika J. M., osuđenika I. Š. i osuđenika H. M., preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj K-Us-10/2022. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024. broj I Kž- Us- 117/2023-26 u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni te se izriče da su:
a) osuđenik D. M., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, počinio dva kaznena djela protiv javnog reda, dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11., za koja mu se djela na temelju članka 327. stavka 1. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za svako djelo, a radnjama za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. za koje mu se djelo na temelju članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora od 4 (četiri) godine, dok se prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora iz pravomoćne presude i to od 3 (tri) godine za kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11. (točka 1. izreke prvostupanjske presude) i od 3 (tri) godine za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (točka 4. izreke prvostupanjske presude) pa se osuđenik D. M. za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 9 (devet) godina, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 21. svibnja 2020. pa nadalje;
b) osuđenik B. Š., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, počinio dva kaznena djela protiv javnog reda, dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11., za koja mu se djela na temelju članka 327. stavka 1. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca za svako djelo, a radnjama za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje mu se djelo na temelju članka 215. stavka 1. KZ/11. utvrđuje kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci pa se osuđenik B. Š. za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru, istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 18. lipnja 2020. pa nadalje;
c) osuđenik L. B., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, počinio dva kaznena djela protiv javnog reda, dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11., za koja mu se djela na temelju članka 327. stavka 1. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za svako djelo, a radnjama za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje mu se djelo na temelju članka 215. stavka 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci pa se osuđenik L. B. za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 21. svibnja 2020. pa nadalje;
d) osuđenik J. M., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, počinio dva kaznena djela protiv javnog reda, dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11., za koja mu se djela na temelju članka 327. stavka 1. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za svako djelo, a radnjama za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje mu se djelo na temelju članka 215. stavka 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci pa se osuđenik J. M. za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 26. lipnja 2024. pa nadalje;
e) osuđenik I. Š., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje se djelo na temelju članka 215. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci;
f) osuđenik H. M., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 3. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. za koje se djelo na temelju članka 215. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i g) osuđenik D. S., radnjama za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim u točki 4. izreke prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje se djelo na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine, u koju mu se kaznu, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 21. svibnja 2020. pa nadalje.
II. U ostalom se dijelu zahtjevi osuđenika L. B. i osuđenika D. S. te u cijelosti zahtjev osuđenika D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbijaju kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj K-Us-10/2022., proglašeni su krivima:
- osuđenik D. M. zbog tri kaznena djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja i to pod točkom 1. izreke iz članka 328. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od tri godine KZ/11., pod točkama 2. i 4. izreke iz članka 328. stavka 2. KZ/11., za koja mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci, zatim pod točkom 3. izreke zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. i člankom 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od pet godina te pod točkom 4. izreke zbog jednog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za kojemu je utvrđena kazna zatvora od šest godina pa je osuđenik D. M. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 godina, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2020. pa nadalje;
- osuđenik L. B. pod točkama 2. i 4. izreke zbog dva kaznena djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11., za koja mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci te pod točkom 3. izreke zbog jednog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. KZ/11., za kojemu je utvrđena kazna zatvora od četiri godina pa je osuđenik L. B. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2020. pa nadalje te
- osuđenik D. S. pod točkom 4. izreke zbog jednog kaznenog djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11., za kojemu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci te jednog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od šest godina i šest mjeseci pa je osuđenik D. S. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2020. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/22.), odlučeno je da su osuđenici D. M. i L. B. dužni zajedno s osuđenicima B. Š., J. M., I. Š. i H. M. na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenici I. P. vezano za štetu na palačinkarnici "S. v." solidarno isplatiti iznos od 1.061,78 eura (8.000,00 kuna), dok se oštećenica M. P. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, a vezano za štetu na caffe baru "M.", upućena u parnicu.
1.2. Na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/22. i članka 78. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11. od osuđenika D. S. oduzet je novčani iznos od 255.800,00 eura pronađen u sefu broj ... u "P. b. Z." te je utvrđeno da taj novčani iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno imovine Republike Hrvatske.
1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika D. S. oduzeti su predmeti pobliže opisani u izreci prvostupanjske presude, a koji su od njega oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave s.- d., Službe kriminaliteta droga od 5. lipnja 2020. broj 00091972 te broj 00091973, koji predmeti će se na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/22. uništiti.
1.4. Na temelju članka 190. i članka 79. KZ/11. od osuđenika D. S. oduzeta je i droga koja je predmet ovog postupka i to 1,77 grama droge kokain i 9,22 grama droge heroin, kao i 18 boca od po 10 mg heptanona koji sadrži djelatnu tvar metadon, a koja droga je od njega oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Službe organiziranog kriminaliteta od 21. svibnja 2020. broj 00091924 i broj 00091926, a koja će se na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/22. uništiti.
1.5. Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. u vezi sa člankom 68. stavkom 7. KZ/11. prema osuđeniku D. S. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi, koja u svakom slučaju ima trajati do prestanaka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP/22. dužni su osuđenici platiti sudske troškove i to osuđenik D. M. na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/22. ukupan iznos od 4.467,96 eura (33.663,85 kuna), osuđenik L. B. na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/22. ukupan iznos od 2.992,61 eura (22.547,85 kuna) te osuđenik D. S., na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/22., ukupan iznos od 4.404,78 eura (33.187,85 kuna).
1.7. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024. broj I Kž-Us-117/2023-26, djelomično je prihvaćena žalba osuđenika D. S., preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te je utvrđeno da je osuđenik D. S. radnjama opisanim pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude počinio jedno kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Uslijed takve odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbi osuđenika D. S. i osuđenika D. M., u odnosu na navedene osuđenike preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da su osuđeniku D. M. prihvaćene po prvostupanjskom sudu pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11. (djelo pod točkom 1.) od tri godine, za kaznena djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11. (djela pod točkama 2. i 4.) od jedne godine i šest mjeseci za svako djelo, za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. (djelo pod točkom 3.) od pet godina, dok mu je za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (djelo pod točkom 4.) utvrđena kazna zatvora od tri godine pa je uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđenik D. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Osuđenik D. S. je za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11. (djelo pod točkom 4.) osuđen na kaznu zatvora od šest godina. Na temelju članka 54. KZ/11., osuđenicima D. M. i D. S. u izrečene kazne je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. svibnja 2019. pa nadalje. Žalbe državnog odvjetnika i osuđenika L. B. u cijelosti, a žalbe osuđenika D. M. i osuđenika D. S. odbijene su kao neosnovane te je u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu u odnosu na ove osuđenike potvrđena prvostupanjska presuda.
2. Osuđenik D. M. je pravovremeno po braniteljima N. P., odvjetnici iz Z. i M. V., odvjetniku iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog, povreda iz članka 515. stavka 1. ZKP/22. te članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/22., s jednakim prijedlogom u oba zahtjeva da se zahtjev prihvati, ukinu presude Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj K-Us-10/2022. i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024. broj I Kž-Us- 117/2023-26 i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. S obzirom na to da se ova dva zahtjeva sadržajno preklapaju i nadopunjuju, bit će razmotreni kao jedan osuđenikov zahtjev.
2.1. Pravovremeno je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio i osuđenik L. B. po branitelju V. M., odvjetniku iz Z. te ga je pravovremeno i u okviru osnova i razloga iz samog zahtjeva i dopunio. Zahtjev je podnesen "zbog povrede: kaznenog zakona (čl. 517. st. 1. t. 1. ZKP), odredaba kaznenog postupka (čl. 517. st. 1. t. 2. ZKP), te odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP).", a u zahtjevu se predlaže "…Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu u cijelosti (i prvostupanjsku i drugostupanjsku) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće. Nadalje, osuđenik predlaže prvostupanjskom sudu i Vrhovnom sudu RH, u skladu s člankom 518. st. 5. ZKP/08, odgoditi izvršenje pobijanih pravomoćnih presuda.".
2.2. Zahtjev je pravovremeno podnio i osuđenik D. S. i to osobno i po branitelju M. M., odvjetniku iz Z. Osobni zahtjev je podnesen zbog "povrede kaznenog zakona iz čl. 469, povrede odredaba kaznenog postupka čl. 468, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede iz članka 32. stavak 1.", bez izričito navedenog prijedloga, dok se iz sadržaja može zaključiti da se predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Zahtjev po branitelju podnesen je "temeljem čl. 515. ZKP-a", a zbog "povrede: kaznenog zakona, odredaba kaznenog postupka i odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku", s prijedlogom "…Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijane presude - i prvostupanjsku Županijskog suda u Splitu Broj K-Us-10/22 i drugostupanjsku Visokog kaznenog suda Kž-Us- 117/2023 u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku pred izmijenjeno vijeće.". S obzirom na to da se ova dva zahtjeva sadržajno preklapaju i nadopunjuju, bit će razmotreni kao jedan osuđenikov zahtjev.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/24.).
4. Zahtjevi osuđenika L. B. i osuđenika D. S. osnovani su u odnosu na istaknutu povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/22., dok u ostalom dijelu, jednako kao i zahtjev osuđenika D. M., nisu osnovani.
5. Prema ocjeni ovog suda, s pravom osuđenici L. B. i D. S. tvrde da djela opisana u točkama 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske u svojim činjeničnim opisima ne sadržavaju obilježja kaznenih djela za koja su proglašeni krivima, zbog čega je na njihovu štetu došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/22. i to u odnosu osuđenika L. B. i djela iz točaka 2., 3. i 4. te osuđenika D. S. i djelo iz točke 4.
5.1. Naime, u predmetnom postupku je osuđenik D. M. u točki 1. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim da je organizirao i vodio zločinačko udruženje iz članka 328. stavka 1. KZ/11. u koje je radi usmrćenja T. M. povezao u zajedničko djelovanje osuđenike B. Š., L. B. i J. M. te razradio plan i svakom od njih podijelio zadatke te je angažirao i osuđenike I. Š. i H. M., kao i da je s ciljem nabave, krijumčarenja i prodaje droge kokain, heroin i marihuane detaljno razradio plan s osuđenicima B. Š., L. B. i J. M. te u njihovo djelovanje povezao i osuđenika D. S. Međutim, kada se u točkama 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude opisuju pojedina djela koja su počinjena u sastavu tog zločinačkog udruženja koje je organizirao i vodio osuđenik D. M., tada u činjeničnim opisima tih djela u cijelosti izostaju navodi da bi osuđenici znali da svojim postupanjem doprinose ostvarenju cilja zločinačkog udruženja (točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude), odnosno da su uopće postupali u sastavu zločinačkog udruženja (točke 3. i 4. izreke prvostupanjske presude). Kao što to pravilno uočavaju osuđenik L. B. i D. S. u svojim zahtjevima, izričajem o postupanju "zajedno i po prethodnom dogovoru", bez navođenja da je takvo postupanje bilo poduzeto sa znanjem osuđenika da postupaju doprinoseći ostvarenju cilja zločinačkog udruženja, odnosno da postupaju u sastavu zločinačkog udruženja, činjenični opis djela za koje su osuđenici proglašeni krivima sadržava samo njihove supočiniteljske radnje. U pravnom opisu djela i njegovim zakonskim odredbama, djela su označena kao djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11., članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. te članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Međutim, prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP/24., sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret.
5.2. Slijedom navedenog, budući da je sud kod izricanja presude vezan činjeničnim opisom djela, a činjeničnim opisima opisanim, kako u izmijenjenoj optužnici, tako i u izreci prvostupanjske presude, nisu opisana obilježja djela koja su osuđenicima pravnim opisom i zakonskom oznakom bila stavljena na teret i za koja su u konačnici i proglašeni krivima, trebalo je razmotriti sadržavaju li ti činjenični opisi neka blaža djela za koja osuđenici trebaju kazneno odgovarati, ali sada kao supočinitelji.
5.3. Osuđenik B. je u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim zbog toga što je s još tri suosuđenika poduzeo radnje radi počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., odnosno kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prodaje droge iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a koje nisu kazneno djelo, dok se svojstvo kažnjivosti ovih radnji ostvaruje upravo u znanju počinitelja da svojim radnjama doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja, koja okolnost, kao što je već navedeno, nije opisana u činjeničnim opisima. Stoga, s obzirom na navedeno, kaznena djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11. kako su opisana u točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, ne predstavljaju navedeno kazneno djelo. Međutim, prema odredbi članka 327. stavka 1. KZ/11., tko se s drugim dogovori da će počiniti kazneno djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. S obzirom na to da se je osuđenik L. B., prema činjeničnim opisima djela iz točaka 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, dogovorio s osuđenicima D. M., B. Š. i J. M. da će počiniti kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. (točka 2. izreke), odnosno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (točka 4. izreke), za koja je djela zakonom propisana kazna zatvora dulja od tri godine (za djelo iz članka 110. KZ/11. propisana je kazna zatvora najmanje pet godina, a za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. od jedne do dvanaest godina), ovaj je sud utvrdio da pravilnom primjenom zakona na takve činjenične opise ta djela treba pravilno pravno označiti kao kaznena djela dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11. S obzirom na to da je ovdje riječ o kaznenom djelu s jednakom propisanom kaznom zatvora kao i za djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11. za koje je ovaj osuđenik pravomoćnom presudom pogrešno proglašen krivim te imajući na umu da prema pratećim zakonima, osobito Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ/11. sadržava u sebi manju kriminalnu količinu od kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja kakvo je djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11., a vodeći računa i o individualizaciji kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud ocjenjuje da se, iako su za oba kaznena djela zaprijećene iste kazne, ipak radi o blažem kaznenom djelu. Stoga je osuđenik L. B. sada proglašen krivim da je radnjama opisanim pod točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude počinio dva kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11.
5.4. Nadalje, prema članku 519. u vezi s člankom 511. stavkom 2. ZKP/22., primjenjujući načelo beneficium cohaesionis, jednako je postupljeno po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenike D. M., B. Š. i J. M. za djela iz točaka 2. i 4., a s obzirom na to da su razlozi koje je u svojem zahtjevu istaknuo osuđenik L. B. od koristi i za navedene osuđenike. Stoga su i ti osuđenici sada proglašeni krivima da su radnjama opisanim pod točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude počinili svaki dva kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11.
6. Nešto je drugačija situacija u odnosu na djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. za koje je u točki 3. izreke prvostupanjske presude osuđenik L. B. proglašen krivim te za djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. za koje je osuđenik D. S. u točki 4. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim. Budući da kod tih djela također nije opisano djelovanje u sastavu zločinačkog udruženja, to u odnosu na ta djela činjenični opisi ne sadržavaju kvalifikatorno obilježje. Međutim, u točki 3. opisano je djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11., a u točki 4. djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Stoga je, prihvaćanjem navoda u zahtjevima osuđenika B. i S., trebalo te osuđenike sada pravilno proglasiti krivima za osnovna djela, odnosno osuđenika L. B. za djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11., a osuđenika D. S. za djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11.
6.1. Primjenjujući i u odnosu na ovu povredu načelo beneficium cohaesionis, prema članku 519. u vezi s člankom 511. stavkom 2. ZKP/22., jednako je postupljeno po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenike D. M., B. Š. J. M., I. Š. i H. M. koji su, jednako kao i osuđenik L. B., bili proglašeni krivima da su radnjama opisanim u točki 3. izreke prvostupanjske presude počinili kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. Stoga su sada i osuđenici M., Š., M., Š. i M. proglašeni krivima da su radnjama činjenično opisanim u točki 3. izreke prvostupanjske presude počinili kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11.
7. S obzirom na to da su svi osuđenici sada proglašeni krivima za druga, blaža kaznena djela, u skladu s tom izmjenom pravne kvalifikacije za navedena djela trebalo im je izreći blaže kazne.
7.1. Stoga su, prihvaćanjem svih pravilno utvrđenih okolnosti koje su od utjecaja na odluku o kazni iz pravomoćne presude, a posebno cijeneći da su osuđenici L. B. i D. S. sada neosuđivani, budući da su u tijeku žalbenog postupak dostavili podatke o rehabilitaciji, osuđenicima M., Š., B. i M. utvrđene pojedinačne kazne zatvora za djela za koja su sada proglašeni krivima i to: osuđeniku D. M. za kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11. (točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od jedne godine i četiri mjeseca za svako djelo, za kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11. (točka 3. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od četiri godine, dok su prihvaćene kao utvrđene pojedinačne kazne zatvora iz pravomoćne presude i to od tri godine za kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11. (točka 1. izreke prvostupanjske presude) i od tri godine za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (točka 4. izreke prvostupanjske presude); osuđeniku B. Š. za kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11. (točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od jedne godine i jednog mjeseca za svako djelo, a za kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11. (točka 3. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od dvije godine i šest mjeseci; osuđeniku L. B. za kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11. (točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od jedne godine i četiri mjeseca za svako djelo, a za kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11. (točka 3. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od tri godine i šest mjeseci i osuđeniku J. M. za kaznena djela iz članka 327. stavka 1. KZ/11. (točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od jedne godine i četiri mjeseca za svako djelo, a za kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11. (točka 3. izreke prvostupanjske presude) kazna zatvora od tri godine i šest mjeseci. Uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđenici M., Š., B. i M. su za navedena kaznena djela osuđeni na jedinstvene kaznu zatvora i to: osuđenik D. M. od devet godina, osuđenik B. Š. od četiri godine i šest mjeseci, osuđenik L. B. od pet godina i šest mjeseci i osuđenik J. M. od pet godina i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđenicima je u jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, kako je to navedeno u izreci ove presude. Prema ocjeni ovog vijeća, navedene su jedinstvene kazne zatvora po svemu adekvatne za ispunjenje svrhe kažnjavanja.
7.2. Nadalje, također uz prihvaćanje svih okolnosti odlučnih za kaznu iz pravomoćne presude, osuđenici I. Š. i H. M. su zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11. (točka 3. izreke prvostupanjske presude), za koje su sada proglašeni krivima, osuđeni na kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci svaki, dok je suđenik D. S. za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (točka 4. izreke prvostupanjske presude), za koje je sada proglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora od četiri godine, u koje im je kazne, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode, kako je to navedeno u izreci ove presude. Prema ocjeni ovog vijeća, upravo će se navedenim kaznama u odnosu na ove osuđenike ostvariti svrha kažnjavanja.
8. Uslijed ovog preinačenja pravomoćne presude, vrlo opširni prigovori osuđenika L. B. u odnosu na izricanje kazne za djela u stjecaju te za kvalificirano djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. te prigovori osuđenika L. B. i osuđenika D. S. u odnosu na vrijeme počinjenja djela unutar zločinačkog udruženja, kao i svi ostali prigovori ovih osuđenika u odnosu na djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11., postali su bespredmetni. Međutim, ovdje treba navesti da i kod dogovornog djelovanja radnje svakog od supočinitelja ulaze u vrijeme počinjenja djela pa onda inkriminirano razdoblje počinje prvom radnjom bilo kojeg od supočinitelja koji se dogovaraju za počinjenje djela, a završava zadnjom radnjom također bilo kojeg od supočinitelja.
9. Nasuprot toga, nisu u pravu osuđenici D. M., L. B. i D. S. kada tvrde da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u trenutku donošenja drugostupanjske presude na sjednici održanoj 6. veljače 2024. nije imao cjelovit prvostupanjski spis, s obzirom na ta da su dijelovi spisa na traženje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske dostavljeni od strane Županijskog suda u Splitu uz dopis od 7. veljače 2024., a primljeni su kod Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske 13. veljače 2024.
9.1. U pravu s osuđenici kada u zahtjevima primjećuju da su predmeti Županijskog suda u Split broj Kir-t-Us-6/2019. i Kir-t-Us-51/2020. zajedno s CD medijima primljeni kod Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nakon održavanja drugostupanjske sjednice na kojoj je donesena predmetna pravomoćna presuda. Međutim, to ne znači da su povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku koje bi bile od utjecaja na presudu. Naime, iz stanja spisa predmeta te podataka dostupnih u jedinstvenom informacijskom sustavu za upravljanje sudskim predmetima (eSPIS) za predmet Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-117/2023. ne proizlazi da su navedeni spisi bili zatraženi nakon što je održana sjednica, a s obzirom na to da je datum sjednice bio unaprijed određen, da su na sjednicu bile pozvane stranke te je osigurana nazočnost osuđenika koji su u istražnom zatvoru, nije bilo razumno odgađati sjednicu zbog činjenice da zatraženi spisi nisu zaprimljeni do trenutka održavanja sjednice. Ovo osobito stoga što su se svi podaci sadržani u tim predmetima već nalazili u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-Us- 10/2022. (listovi 1563.-1619.). Naime, u trenutku odlučivanja o prijedlogu okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza nakon podizanja optužnice, po nalogu optužnog vijeća svi su nalozi za provođenje posebnih dokaznih radnji preslikani iz Kir-t-Us- predmeta i uloženi tada u "Kov" predmet. Jednako tako, u izvješćima policijskih službenika u povodu provedenih posebnih dokaznih radnji opisan je sadržaj svih razgovora odlučnih za ovaj predmet. Stoga, okolnost da su podaci navedeni u zahtjevima kod drugostupanjskog suda nakon održane sjednice drugostupanjskog vijeća nije mogla biti od utjecaja na presudu. Stoga su ovi navodi osuđenika M., B. i S. neosnovani.
10. Neosnovano osuđenik D. M. u zahtjevu tvrdi i da je drugostupanjski sud "propustio ocijeniti navode žalbe i dati obrazloženje o osnovanosti navoda žalbe u odnosu na sve izdane naloge za provođenje posebnih dokaznih radnji, nezakonitost kojih naloga je u podnesenoj žalbi obrazložena". Prije svega, treba napomenuti da nalozi za provođenje posebnih dokaznih radnji nisu dokazi pa prema tome ne mogu niti biti nezakoniti. Eventualna manjkavost u tim nalozima može dovesti do nezakonitosti dokaza pribavljenih na temelju takvih naloga, no, u konkretnoj situaciju to se nije ostvarilo.
10.1. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske se na spomenute žalbene navode očitovao vrlo jasno, sasvim dostatno, prihvatljivim i razumnim argumentima koji nisu proizvoljni, s posebnim naglaskom upravo na nalog suca istrage od 20. ožujka 2019. broj Kir-t-Us-6/2019., utvrđujući da je riječ o nalogu koji je u cijelosti obrazložen u skladu s odredbom članka 335. stavka 1. ZKP/22. (odlomci 22., 22.1., 22.2., 22.3., 22.4. i 22.8.). Pritom svakako treba primijetiti da je u predmetnom postupku inkriminirano razdoblje od 1. srpnja 2019. do 21. svibnja 2020., dok su po navedenom nalogu posebne dokazne radnje trajale dva mjeseca od dana izdavanja naloga, odnosno do 20. svibnja 2019., pa rezultati tih dokaznih radnji nisu obuhvaćeni ovom pravomoćnom presudom, slijedom čega taj nalog, kao niti rezultati njime određenih posebnih dokaznih radnji, nisu odlučni za pravilno presuđenje u ovom kaznenom predmetu. Stoga su i evidentne pogreške u pisanju kaznenih djela u tom nalogu na koje se vrlo opširnim navodima upire u zahtjevu sasvim nebitne za ovaj postupak.
10.2. Neosnovano osuđenik D. M. smatra da su razgovori snimljeni na temelju naloga 9 suca istrage broj K.-t-Us-6/2019. od 20. rujna 2019. nezakoniti jer da pod točkom IV. izreke tog naloga nije određena duljina trajanja mjera. Premda doista u točki IV. navedenog rješenja suca istrage u kojoj su određene posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta (članka 332. stavak 1. točke 1. i 4. ZKP/22.) protiv D. M. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te protiv L. B. i J. M. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11. nije navedeno vrijeme trajanja te mjere, a to je prema odredbi članka 335. stavka 1. ZKP/22. bilo nužno navesti, taj propust u konkretnoj situaciji ipak nije doveo do nezakonitosti rezultata provođenja ove posebne dokazne radnje. Naime, u prethodne tri točke izreke jasno je navedeno da u tim točkama produljene i proširene posebne dokazne radnje traju do 20. studenoga 2019. Stoga je očigledno da je prilikom sastavljanja izreke rješenja došlo do očite pogreške u pisanju na način da je u točki IV. propušteno navesti da tim rješenjem određene posebne dokazne radnje mogu trajati do 20. studenoga 2019. Da te posebne dokazne radnje nisu određene na neograničeno dugo vrijeme proizlazi i iz obrazloženja rješenja u kojem je jasno navedeno da će se posebne dokazne radnje provoditi u zahtijevanom vremenu od dana izdavanja naloga, iz čega jasno slijedi za je zahtjevom zatraženo određivanje mjera u vremenski ograničenom trajanju. Osim toga, nalogom od 18. studenoga 2019. broj Kir-t-Us-6/2019. te su mjere ponovno produžene, što jasno pokazuje da su i mjere iz točke IV. bile određene do 20. studenoga 2019., kao i one iz točaka I. -III. Stoga navedena greška u pisanju nije bila ni od kakvog utjecaja na zakonitost provođenja posebnih dokaznih radnji. Jednaka je situacija i s greškom u pisanju broja telefona J. M. u nalogu 6 jer se i ovdje očigledno radilo o pogrešci u pisanju. No, s obzirom na preinačenje pobijane pravomoćne presude ovom presudom, ti prigovori su postali bespredmetni.
10.3. Odgovarajući na žalbene navode osuđenika D. M. u odnosu na zakonitost posebnih dokaznih radnji, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske se doista nije očitovao na svaki navod koji je bio istaknut u žalbi u odnosu na svaki pojedini nalog, ali je odgovorio na žalbene navode u već spomenutim odlomcima, pritom se dijelom pozivajući i na navode rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. siječnja 2021. broj Kov-Us-13/2020. kojim je odbijen prijedlog osuđenika za izdvajanje nezakonitih dokaza, a u kojem su rješenju detaljno navedeni razlozi o svakom nalogu od 19. svibnja 2019. do 19. ožujka 2020. Pritom svakako treba napomenuti da se sud, odgovarajući na žalbene navode, nije dužan očitovati baš na svaki navod istaknut u žalbi, nego je nužno da se očituje na odlučne okolnosti te da u povodu žalbe preispita presudu po službenoj dužnosti u odnosu na povrede na koje je dužan paziti. Stoga nije u pravu osuđenik kada tvrdi da bi se zbog navedenog „propusta“ radilo o arbitrarnoj odluci.
10.4. Naime, kod ocjene povrede prava na pravično suđenje, sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u članku 6. stavcima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija), ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). U tom smislu pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.).
10.5. Nadalje, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su ti razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Prema tome, treba biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. navedeno rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske). Međutim, kako je to već navedeno, u konkretnoj situaciji to nije ostvareno, kao niti u odnosu na daljnje prigovore u zahtjevu.
10.6. Dalje se u zahtjevu prigovara nalazu vještaka za telekomunikacije, tvrdnjama da se radi o nezakonitom dokazu jer da se vještak u izradi tog nalaza koristio podacima do kojih je došao na nezakonit način, protivno članku 339.a ZKP/22. Postupajući u povodu žalbe, drugostupanjski sud ovu povredu nije otklonio, uskrativši tako osuđeniku pravo na učinkovito pravno sredstvo iz članka 13. Konvencije te pravo na pravičan postupak iz članka 6. Konvencije.
10.7. No, protivno takvim navodima u zahtjevu, drugostupanjski sud se je u odlomcima 22.5. i 22.6. očitovao u odnosu na žalbene navode o nezakonitosti nalaza telekomunikacijskog vještaka, jasno ističući da je vještaku za telekomunikaciju naloženo da izvrši pretragu i analizu podataka mobitela i SIM kartica oduzetih od osuđenika D. M., L. B., I. Š. i D. S., s time da iz naloga USKOK- a proizlazi da je vještak bio dužan izvršiti i analizu kretanja svakog od osuđenika pa je prema tome bio ovlašten prema ovakvom nalogu pribavljati i podatke od teleoperatera. Stoga nalaz vještaka za telekomunikacija ne sadrži nikakve podatke koje nije smio sadržavati, pri čemu podaci o kretanju osuđenika uopće nisu korišteni pri donošenju pobijane pravomoćne presude, kako to ističe i drugostupanjski sud u svojoj odluci.
10.8. Nije u pravu osuđenik niti kada u zahtjevu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak jer da je optužbu zastupala zamjenica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) koju je zbog pristranosti trebalo izuzeti, s obzirom na to da ista ta zamjenica u drugom postupku protiv D. M. ima svojstvo žrtve. Naime, kao što je to navedeno i u odlomku 22.10. drugostupanjske presude, ravnateljica USKOK-a je rješenjem od 4. prosinca 2020. broj DU-10/2020. odbila zahtjev za izuzeće zamjenice ravnatelja USKOK-a kao neosnovan. Pritom treba imati na umu da je USKOK stranka u postupku, kao i da do donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti osuđenika u odnosu na njega vrijedi pretpostavka nedužnosti, a da sud sudi na temelju dokaza koji se nalaze u konkretnom predmetu. Budući da su sudovi u predmetnom postupku bili sastavljeni u skladu sa zakonskim odredbama te su donijeli presudu na temelju zakonito prikupljenih dokaza, to niti u ovom dijelu osuđeniku nije narušeno pravo na pravično suđenje.
10.9. Jednako tako, nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da mu sud nije omogućio da presluša audio materijale koji su sadržavali snimljene telefonske razgovore između osuđenika, s obzirom na to da snimke koje su saslušane u tijeku rasprave nisu bile razumljive, a prvostupanjski sud, nakon što je osuđeniku M. odobrio uvid u spis, nije naložio njegovo dovođenje iz istražnog zatvora na sud. Premda prvostupanjski sud doista, nakon što je osuđeniku odobrio uvid u spis, nije naložio njegovo dovođenje, osuđeniku je na njegovo traženje dostavio USB stick sa snimljenim svim razgovorima koji se nalaze na spisu priloženim CD medijima tako da je osuđeniku omogućeno upoznavanje sa sadržajem svih razgovora.
11. Daljnji vid povrede prava na pravično suđenje osuđenik D. M., jednako kao i osuđenik D. S., nalaze u odbijanju gotovo svih od njihove strane predloženih dokaza, pri čemu osuđenik D. M. posebno ističe odbijanje dokaznog prijedloga da se sastavi transkript svih snimljenih razgovora od strane vještaka za telekomunikacije, a osuđenik D. S. provođenje financijskog vještačenja na okolnost zarade njegovog oca za vrijeme dok je radio kao pomorac na stranim brodovima. Međutim, u navedenom osuđenici M. i S. nisu u pravu.
11.1. Prije svega treba reći da dokazivanje, prema odredbi članka 418. stavka 1. ZKP/22., obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To drugim riječima znači da sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/22. vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
11.2. Premda osuda nakon izvođenja dokaza optužbe, uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane, može predstavljati povredu načela pravičnosti proklamiranog člankom 29. stavka 1. Ustava, odnosno konfrontacijskog prava iz članka 29. stavka 3. alineje 6. Ustava, kao i povredu tih prava propisanih člankom 6. stavcima 1. i 3. Konvencije, prema standardima ustanovljenima i opisanima u nizu presuda Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) - primjerice, u predmetima Topić v. Croatia, Horvatić v. Croatia, Asch v. Austria, Sevinc v. Turkey, Byikov v. Russia, Barim v. Turkey, Khan v. UK, P.G. i J.K. v. UK, Vidal v. Belgium, do povrede tih načela može doći samo ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet optužbe, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja i ako nisu „dosadni ili tegobni“ te ako sud njihovo odbijanje nije dovoljno obrazložio.
11.3. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud ispitao neke svjedoke koje su predlagali, kako osuđenik M., tako i osuđenik S. te je po prijedlogu osuđenika S. pročitana i materijalna dokumentacija, a preslušani su i razgovori koje je predloži taj osuđenik. Osuđenici M. i S. su predložili ispitivanje nekoliko svjedoka, pri čemu taj svoj dokazni prijedlog nisu obrazložili, dakle, nisu sudu naveli razloge, odnosno okolnosti zbog kojih bi ih ispitivanje tih svjedoka dovelo u bitno povoljniji položaj. Stoga, bez šireg i preciznijeg obrazloženja razloga za ispitivanje tih svjedoka, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnoj situaciji njihovo ispitivanje ne bi pridonijelo boljem i potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja. U odnosu na dio dokaza oba su osuđenika naveli okolnosti na koje bi trebalo provesti nove dokaze, no, sud ih je odbio zaključivši da se radi dijelom o nevažnim dokazima, a dijelom o odugovlačećim dokazima. Prvostupanjski sud je razumne i dostatne razloge za to odbijanje naveo na zapisniku s rasprave (premda ih je trebao navesti i u presudi), dok je drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode, preispitao tu odluku prvostupanjskog suda, utvrđujući da s aspekta pravičnosti postupka u cjelini, zbog odbijanja dijela dokaznih prijedloga osuđenika M. i S., nije došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje jer se nije radilo o odbijanju dokaza koji bi mogli osuđenike dovesti u bolju poziciju. Pritom treba napomenuti, u odnosu na prijedlog da se provede psihijatrijsko vještačenje svjedoka Ž. M., da se prema odredbama ZKP/22. psihijatrijski vještačiti u aktualnom postupku mogu samo okrivljenici u tom postupku pa za tu odluku nije odlučno što je taj svjedok osuđen u nekom drugom postupku. Slijedom navedenoga, nisu zadovoljeni temeljni kriteriji za ispunjavanje standarda ustanovljenih i opisanih u ranije citiranim presudama ESLJP o ostvarenju teške povrede prava na pravično suđenje.
11.4. Ovdje je zapravo riječ o neslaganju osuđenika M. i S. s utvrđenim činjeničnim stanjem, a iz tog osnova se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/22., ne može podnositi.
11.5. Stoga, uz ovom sudu prihvatljive razloge prvostupanjskog i drugostupanjskog suda kojima je obrazloženo odbijanje dokaznih prijedloga obrane za provođenjem novih dokaza, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/22. na koju u svojim zahtjevima upiru osuđenici D. M. i D. S.
12. U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik D. M. vrlo opširno izražava svoje nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem te, jednako kao i osuđenik L. B., upiranjem na mnoštvo proturječja u pobijanoj pravomoćnoj presudi, što u odnosnu na činjenično stanje, što u odnosu na odluku o kazni, ističe zapravo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/22. Međutim, te osnove pobijanja, prema odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/22., nisu dopuštene u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
13. Jednaka je situacija i s osuđenikom D. S. koji u preostalom dijelu zahtjeva pobija činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude u odnosu na prodaju droge i oduzimanje imovinske koristi, a to, kao što je već navedeno, ne može biti osnovom preispitivanja kroz zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
14. Slijedom svega navedenog, a na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/24. (točka I.) i u vezi s člankom 512. ZKP/24. (točka II.), odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
