Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-568/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. s. z. i v. o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., protiv tužene Republika Hrvatska, OIB …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Z., uz umješača na strani tužitelja Z. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz O. društva M. & B. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovna žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. (u daljnjem tekstu KU) nezakonita i nedopuštena (točka I izreke), da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. (točka II izreke) te je naloženo tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.592,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) i umješaču u iznosu od 4.812,50 eura (točka IV izreke).

2. Presudu pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 354. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP- a). Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno podredno preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Među strankama nije sporno da su 22. listopada 2010. stranke sklopile KU s vremenskim trajanjem od 4 godine te da su ugovorile mogućnost pismenog otkaza istog u slučaju bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti s otkaznim rokom od 3 mjeseca (čl. 4.). Nadalje da je KU objavljen u „Narodnim novinama“ broj 142/2010 kao i činjenica da je Vlada Odlukom od 27. prosinca 2013. otkazala KU uz otkazni rok od 3 mjeseca, da je odlukom utvrđeno da istekom 3 mjeseca prestaje važiti KU te da je navedenom odlukom utvrđeno da ista stupa na snagu danom donošenja. Nije sporno niti da je Vlada RH navedenu Odluku objavila u „Narodnim novinama“ broj 159/13 te da od 28. ožujka 2014. materijalna prava radnika propisana KU nisu isplaćivana.

5. Počevši od utvrđenja da objava tužene o otkazu KU u „Narodnim novinama“ te potom (nakon navedene objave o otkazu KU u „Narodnim novinama“) dostava dopisa kojim tužena obavještava tužitelja, kao drugu ugovornu stranu, o donošenju predmetne Odluke o otkazu KU i pri tome zauzima stav da je Odluka o otkazu već učinjena samim donošenjem dakle 27. prosinca 2013. ne predstavlja zakonitu proceduru otkazivanja kolektivnog ugovora, da se tužena u Odluci o otkazivanju KU pozvala na odredbu čl. 263 st. 2 Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 i 88/12 u daljnjem tekstu: ZR) i čl. 4. st. 6. KU a da u smislu odredbe čl. 263. ZR objava odluke o otkazu KU u „Narodnim novinama“ ne predstavlja dostavu iste u smislu odredbe čl. 263. ZR po kojem se otkaz kolektivnog ugovora mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora, da ista ne predstavlja niti urednu dostavu u smislu odredaba ZPP, da je tužitelj Odluku o otkazu KU zaprimio 20. veljače 2014., da do tog dana tužitelj od strane tuženika kao druge ugovorne strane uopće nije bio obaviješten niti je imao saznanja da je tuženik donio Odluku o otkazu KU, da se Kolektivni ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme (kao u konkretnom slučaju) može otkazati samo u slučaju ako je to predviđeno Kolektivnim ugovorom i iz razloga određenim tim Kolektivnim ugovorom, da je čl. 4. toč. 6. KU određeno da se KU može otkazati u slučaju bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti, dakle da je tužena mogla otkazati predmetni KU samo zbog promijenjenih gospodarskih okolnosti, da su pregovori, koji su provedeni u razdoblju prije donošenja predmetne odluke o otkazu KU, između stranaka, bili vođeni zbog usklađenja predmetnog KU sa Granskim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12) a ne zbog eventualno bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti, da se tužena u odluci o otkazu KU, koju je objavila u „Narodnim novinama“, uopće nije pozvala na navedeni razlog, da tužena tijekom postupka nije dokazala postojanje bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti koje bi opravdavale otkazivanje istog, da je sud iz suglasnih nalaza i mišljenja ekonomskih vještaka dr. sc. M. V. sa E. instituta i vještaka Z. R., koje je kao stručne i obrazložene prihvatio u cijelosti, utvrdio da su gospodarske okolnosti u razdoblju sklapanja KU-a i njegovog raskida prema makroekonomskim pokazateljima bile istovjetne s tim da je stanje gospodarstva uslijed akumulirane recesije u 2013. dakle u vrijeme raskida KU- a bilo neznatno lošije nego u 2010. kao vremenu sklapanja KU, da takvo pogoršanje nije bila posljedica izvanrednih gospodarskih okolnosti već akumulirane recesije odnosno dugotrajnih negativnih trendova u gospodarstvu, da je recesija koja se dogodila tijekom 2012. u EU utjecala na povećanje intenziteta recesije u RH ali ne u mjeri da bi poremetila već postojeće gospodarske trendove, da nisu nastupile bitno promijenjene gospodarske okolnosti u vremenskom razdoblju od zaključenja predmetnog KU-a odnosno od 22. listopada 2010. do dana otkaza, odnosno 27. prosinca 2013., da ispunjavanje obveza iz predmetnog KU u vremenskom razdoblju od raskida odnosno isteka otkaznog roka, a to je 28. ožujka 2014. pa do isteka roka važenja istog odnosno do 23. listopada 2014. ne bi imalo značajnog utjecaja na državni proračun u 2014. odnosno Republici Hrvatskoj ne bi bilo pretjerano otežao niti bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak izvršavanje preuzetih obveza iz KU u odnosu na ukupan iznos državnog proračuna te da nije postojao realan rizik da bi povećanje rashoda javnog duga pod pretpostavkom ispunjenja obveza iz predmetnog KU za posljedicu imalo ugrožavanje sveukupne makroekonomske stabilnosti, odnosno isto ne bi dovelo do produbljenja recesije u RH sud prvog stupnja utvrdio je da tužena nije poštovala zakonsku proceduru otkazivanja predmetnog KU te da nije dokazala postojanje propisanog i među strankama ugovorenog razloga iz čl. 4. st. 6. KU za opravdano otkazivanje KU slijedom čega je tužbeni zahtjev, pozvavši se pri tome na odredbu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO-a) ocijenio osnovanim te isti prihvatio.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).

8. U ovoj žalbenoj fazi i nadalje je ostalo sporno da li tužena predmetnom odlukom od 27. prosinca 2013. zakonito otkazala KU.

9. Odredbom čl. 263. st. 5. ZR propisano je da se otkaz kolektivnog ugovora mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora. Dakle sukladno navedenoj odredbi tužena je pismenu izjavu o otkazu KU bila dužna dostaviti tužitelju s time da, po stavu ovog suda, takva izjava o otkazu KU proizvodi pravne učinke od kada bude dostavljena drugoj strani kolektivnog ugovora. Objavom odluke Vlade RH o otkazu KU u Narodnim novinama, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tuženica nije ispunila svoju obvezu dostave otkaza propisanu naprijed navedenim odredbama, slijedom čega sve do dostave otkaza tužitelju kao drugoj ugovornoj strani otkaz ne proizvodi učinke. Kako je, a što među strankama također nije sporno, nakon objave sporne Odluke u „Narodnim novinama“ tužitelju odluka o otkazu ipak dostavljena 20. veljače 2014., nakon toga dana, ali samo u slučaju postojanja opravdanog razloga za otkaz, otkaz KU proizvodio bi pravne učinke odnosno započeo bi (sukladno stavu zauzetom u ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2670/2019 od 25. svibnja 2021.) teći otkazni rok od tri mjeseca.

10. Kako kolektivni ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme može prestati otkazom ili protekom vremena na koji je sklopljen s time da, u smislu odredbe čl. 263. st. 1., 2. i 3. ZR, kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme (kao u konkretnom slučaju) mora sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima pa kako su stranke prilikom sklapanja predmetnog KU (čl. 4. istog) ugovorile mogućnost pismenog otkaza jedino u slučaju bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti s otkaznim rokom od 3 mjeseca, za ocjenu da li u konkretnom slučaju postojao opravdani razlog za otkaz KU odnosno da li je ispunjen uvjet iz čl. 4. st. 6. KU odlučno je bilo utvrditi da li je u RH u trenutku otkazivanja KU došlo do bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti u odnosu na vrijeme zaključenja istog. Naime, tužena je predmetni KU mogla otkazati samo zbog odnosno u slučaju bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti, a kako to proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021.

11. Žalbeni navodi kojim se tužena poziva da bi navedena odluka mogla predstavljati propis, upravni akt odnosno akt poslovanje pa slijedom toga da ne bi bile ispunjene pretpostavke za preispitivanje zakonitosti i dopuštenosti iste odnosno pozivanje na Poslovnik Vlade RH („Narodne novine“ broj 124/11) ili Pravilnik o načinu objave kolektivnih ugovora („Narodne novine“ broj 70/10) koji ne reguliraju pitanja o valjanosti sklapanja ili otkazivanja kolektivnih ugovora, nisu osnovani. To iz razloga što u sklapanju odnosno otkazivanju kolektivnih ugovora Vlada RH predstavlja jednu stranku kolektivnog ugovora i to na strani poslodavca a ne nastupa kao vlast odnosno u svojstvu vlasti. Stoga Vlada RH nije u drugačijem položaju u odnosu na bilo koju drugu stranu kolektivnog ugovora, koji je po prirodi ugovor.

12. Za utvrđenje odlučne činjenice da u RH nisu nastupile bitno promijenjene gospodarske okolnosti u vremenskom razdoblju od zaključenja predmetnog KU (22. listopada 2010.) do dana otkaza (27. prosinca 2013.) odnosno da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjeni uvjeti iz čl. 4. toč. 6. KU za raskid KU sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, koji opširnim žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Naime, pravilnom ocjenom usuglašenih nalaza i mišljenja financijskih vještaka, koji su u svojim dopunskim očitovanjima dodatno i iscrpno obrazložili svoje nalaze i otklonili prigovore tužene s time da tužena nakon dopunskog očitovanja vještaka Z. R., danog na ročištu održanom 8. studenog 2023., više nije stavljala prigovore (nakon određenog joj roka za isticanjem istih) sud prvog stupnja utvrdio je da su gospodarske okolnosti u razdoblju sklapanja KU i njegovog raskida prema makroekonomskim pokazateljima u RH bile istovjetne odnosno da je stanje gospodarstva uslijed akumulirane recesije u 2013. dakle u vrijeme otkaza KU bilo neznatno lošije nego u 2010. kao vremenu sklapanja istog te da takvo pogoršanje nije bila posljedica izvanrednih gospodarskih okolnosti već akumulirane recesije odnosno dugotrajnih negativnih trendova u gospodarstvu s time da je recesija koja se dogodila tijekom 2012. u EU utjecala na povećanje intenziteta recesije i u RH ali ne u mjeri da bi poremetila već postojeće gospodarske trendove.

13. Kako je temeljem nalaza i mišljenja financijskih vještaka sud prvog stupnja sa sigurnošću utvrdio da u RH u vrijeme otkazivanja KU nije došlo do bitno promijenjenih gospodarskih uvjeta koji bi opravdavali otkazivanja istog zaključak suda da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 4. st. 6. KU pa da odluka tužene o otkazivanju istog koja je dostavljana tuženom 20. veljače 2014. ne proizvodi pravne učinke odnosno da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014., do isteka vremena na koji je sklopljen ukazuje se pravilnim.

14. Pri tome na žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju izgrađenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) a te izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio nalaze i mišljenje vještaka financijske struke, čija mišljenja su obrazložena i jasna te međusobno suglasna. Prigovori na nalaz i mišljenje vještaka, suprotno žalbenim navodima otklonjeni su nastavnim očitovanjem vještaka s time da nakon posljednjeg očitovanja vještaka Z. R. tužena i nije stavljala primjedbe. Okolnosti na koje se tužena poziva u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njezinu ocjenu vještačkih nalaza i mišljenja odnosno njenu ocjenu podataka o gospodarskim okolnostima, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši suglasne nalaze i mišljenja vještaka dr. sc. M. V. i Z. R. kao i njihova iscrpna dopunska očitovanja, kojim nije imao razloga ne vjerovati, pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju do bitnih promjena gospodarskih okolnosti u vrijeme otkazivanja KU u odnosu na vrijeme sklapanja istog nije došlo.

15. S obzirom na tako pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, za koje je isti dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za otkazivanje KU (ugovoreni čl. 4. st. 6. KU) a koji su, da bi otkaz bio valjan te proizvodio pravne učinke, morali biti ispunjeni, posljedično čemu je izostanak istih dovoljan razlog za utvrđenje nedopuštenost takvog otkaza, ostali žalbeni navodi kojima tužena osporava utvrđenja prvostupanjskog suda vezana za samo proceduru otkazivanja, obrazloženje otkaznih razloga, početak tijeka otkaznog roka i dr. u ovoj fazi postupka ukazuju se neodlučnima.

16. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 4. st. 6. KU i čl. 369. ZOO, kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa).

18. Suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom materijalnog prava iz Tbr. 52 toč. 1. i 2. Tarife kojom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade odnosno da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade što je u konkretnom slučaju u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka, pravilno je sud prvog stupnja odmjerio trošak tužitelju primjenom Tbr. 54. Tarife prema vrijednosti boda od 2,00 eura.

19. Slijedom iznesenog, a kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je, sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.