Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2425/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. U. iz P. Š., OIB:… i 2. tužitelja J. U. iz P. Š., OIB:…, koje tužitelje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. B., F. B. i I. B. S. u Š., protiv 1. tuženika K. S. iz V., i 2. tuženika J. S. iz P., koje tuženike zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik u V., te 3. tuženice J. S. ud. I. iz V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-335/2019-14 od 17. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-335/2019 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 335/2019-14 od 17. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-335/2019 od 17. siječnja 2024., u odnosu na pobijani dio pod točkom I izreke u kojem je utvrđeno da su 1. tužitelj T. U. i 2. tužitelj J. U. vlasnici čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2 te čest. zem. 1419 vinograd, upisane u Z.U. 2542 K.O.
V., u 2/8 dijela, a svaki u 1/8 dijela, te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naložen upis na ime 1. tužitelja T. U. i 2. tužitelja J. U. svakog u 1/8 dijela na nekretninama čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2 te čest. zem. 1419 vinograd, upisane u Z.U. 2542 K.O. V., uz istovremeni izbris postojećeg upisa s imena S. Š. ž. F..
II Odbija se zahtjev 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S. za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-335/2019-14 od 17. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-335/2019 od 17. siječnja 2024., u odnosu na pobijani dio u kojem je utvrđeno da su 1. tužitelj T. U. i 2. tužitelj J. U. vlasnici čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2 te čest. zem. 1419 vinograd, upisane u Z.U. 2542 K.O. V., u preostalom dijelu od 6/8, odnosno svaki u 3/8 dijela, kao djelomično nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke je utvrđeno da su tužitelj ad.1. T. U. iz P. Š. (OIB:…) i tužitelj ad.2. J. U. iz P. Š. (OIB:…) vlasnici ukupno za cijelo, a svaki za ½ dijela čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2, te čest. zem. 1419 vinograd sve K.O. V..
U točki 2. izreke je odlučeno da su tužitelj ad.1. T. U. iz P. Š. (OIB:…) i tužitelj ad.2. J. U. iz P. Š. (OIB:…) ovlašteni su temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoja imena i to ukupno za cijelo, a svaki za ½ dijela na čest. zem. 1416/1 (vinograd površine 2121 m[2] ) i čest. zem. 1419 (vinograd) Z.U. 2542 K.O. V. na imenima J. D. ud. R. i S. Š. žena F..
Pod točkom 3. izreke je naloženo tuženiku ad.1. K. S. iz V. i tuženiku ad. 2. J. S. iz P. nadoknaditi solidarno tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.925,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
2. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj poslovni broj P-335/19 od 17. siječnja 2024. pod točkom 1. izreke je ispravljena presuda prvostupanjskog suda po poslovnim brojem P-335/2019-14 od 17. listopada 2019. u:
- točki 1. izreke u trećem (3.) i četvrtom (4.) retku odozgor na način da umjesto riječi „a svaki za ½ dijela čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2, te čest. zem. 1419 vinograd sve K.O. V.“ treba pisati „a svaki za ½ suvlasničkog dijela nekretnina čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2, te čest. zem. 1419- vinograd obje upisane u Z.U. 2542 K.O. V.“,
- točki 2. izreke u četvrtom (4.), petom (5.) i šestom (6.) retku odozgor na način da umjesto riječi „a svaki za ½ dijela čest. zem. 1416/1 (vinograd površine 2121 m2) i čest. zem. 1419 (vinograd) Z.U. 2542 K.O. V. na imenima J. D. ud. R. i S. Š. žena F.“ treba pisati „a svaki za ½ suvlasničkog dijela nekretnina čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2, te čest. zem. 1419-vinograd obje upisane u Z.U. 2542 K.O. V., uz istodobni izbris postojećeg upisa prava vlasništva sa imena J. D. ud. R. i S. Š. žena F..“
Pod točkom 2. izreke je odlučeno da u preostalom dijelu citirana presuda ostaje neizmijenjena.
3. Protiv navedene presude žale se 1. tuženik K. S. i 2. tuženik J. S. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i obvezati tužitelje na naknadu parničnog troška 1. i 2. tuženicima.
4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. S obzirom da 1. tužitelj T. U. i 2. tužitelj J. U. u tužbenom zahtjevu traže utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 1416/1 vinograd površine 2121 m2 te čest. zem. 1419 vinograd, upisane u Z.U. 2542 K.O. V., u cijelosti (odnosno svaki u ½ dijela), što znači i na dijelu od 2/8 na kojem su tužitelji već upisani kao suvlasnici (svaki u 1/8 dijela) kao i na dijelu od 4/8 na kojem je kao suvlasnica upisana J. D. ud. R., a koja nije pravna prednica 1. i 2. tuženika, to 1. tuženik K. S. i 2. tuženik J. S. nisu ovlašteni podnijeti žalbu niti imaju pravni interes za podnošenje žalbe u navedenom dijelu od 6/8, pa je u skladu s odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a valjalo djelomično odbaciti žalbu i odlučiti kao u izreci rješenja.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva i uknjižbu na čest. zem. 1416/1 i čest. zem. 1419 sve K.O. V. za ½ dijela svaki temeljem nasljeđivanja iza smrti majke M. U..
7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da su nakon „pristanka“ od 25. siječnja 1931. godine sklopljenog kod Općinskog ureda u Vodicama, pravomoćnom Obraničkom presudom od 10. veljače 1931. godine, braća I. i M. C. pok. M., te njihove sestre C. B. žena I. rođena C. i M. Č.-A. žena V. rođena C. razdijelili svu pokretnu i nepokretnu imovinu naslijeđenu iza smrti oca M. C. pok. S. na način da je prednika tužitelja (I. C. pok. M.) između ostaloga pripalo kmetsko pravo vlasništva V. Z. i družine i J. B. pok. V. i družine iz Š., te u odnosu na vinograd zv. "Obrove" u sastavu kojeg su bile i utužene nekretnine – (Obranička presuda od 10.02.1931., list 5 spisa)
- da je prednik tužitelja, pok. djed I. C. pok. M. podnio Sreskom sudu u Šibeniku 3. lipnja 1939. godine Prijavu za razrješenje "kmetskog odnošaja", te da je presudom razriješen kmetski odnos koji je postojao između prijavitelja I. C. i prijavljenika Z. V. pok. M. i dr., postojeći od prije 11. siječnja 1878. godine, a u odnosu na čest. zem. 1416, 1417, 1418 i 1419 u naravi vinograd Z.U. 914 K.O. V., te je određeno vlasništvo navedenih nekretnina po pravomoćnosti presude, uknjižiti na ime prijavitelja I. C. pok. M. u onom dijelu koji je tada obrađivao, uz brisanje vlasničkih prava s imena dosadašnjih vlasnika (citirana Prijava kao dokaz prileži spisu ovog suda broj P-1323/06),
- da su I. C. pok. M. i K. C. žena I. rođena U. pok. T. (kao darovatelji) te S. Š. žena F. rođena C. i U. M. žena Š. rođena C. (kao daroprimatelji) dana 14. ožujka 1960. godine sklopili Ugovor o darovanju (na kojem su potpisi darodavatelja uredno ovjereni kod Kotarskog suda u Šibeniku dana 19. ožujka 1960. godine pod brojem II OV-64/60); da su Ugovorne strane suglasno ugovorile da darovatelji i to I. C. pok. M. svojoj kćerki U. M. ženi Š. (majci tužitelja) daruje suvlasnički udio predmetnih nekretnina za koji je u trenutku darovanja na istima bio upisan I. C. pok. M. (točka 1. podtočka A Ugovora), dok je druge nekretnine darovao kćeri Š. S. ženi F.; da su nekretnine koje je u vlasništvu imala K. C. darovane kćeri U. M. ženi Š. za cijelo (točka 1. podtočka B i točka 3 Ugovora), s time da su ugovorne strane navele da je na opisani način darovano stvarno-katastarsko stanje vlasništva (Ugovor o darovanju, list 6 spisa),
- da je M. U. rođena C. umrla … 2010. godine, te da je javni bilježnik A. G. u V. kao sudski povjerenik ovog suda u ostavinskom postupku iza njene smrti koji se vodio pod poslovnim brojem O-343/10 donio 29. travnja 2010. godine Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-343/10 UPP/OS-49/10-6 (koje je postalo pravomoćno 28.04.2010.) kojim su njenim nasljednicima, a u odnosu na ostavinu koju sačinjavaju nekretnine upisane u k.o. P. i k.o. V. među kojima i čest. zem. 1416/1 1419 za udio od ¼ upisane u Z.U. 2542 K.O. V., te pokretnine, proglašeni sinovi T. U. (tužitelj ad.1.) i J. U. (tužitelj ad.2.) između ostaloga i za čest. zem. 1416/1 i čest. zem. 1419
K.O. V. za ½ dijela svaki,
- da su čest. zem. 1416/1 i čest. zem. 1419 K.O. V. s južne, istočne i sjeverne strane omeđene što betonskim zidovima, što starim kamenim suhozidom; da je na predmetnim nekretninama vidljiv stari vinograd koji se obrađuje (po kazivanju tužitelja ad.1. T. U. isti obrađuju on i brat J. U.), a od poboljšica na terenu ima još jedanaest (11) starih obrađenih maslina, 10-tak smokava, jedan bajam te je u cijelosti vidljivo da se nekretnine obrađuju,
- da je prema podacima iz Katastra čest. zem. 1416/1 K.O. V. 2122 m[2] , od čega je voćnjak 1122 m[2] i oranica 1000 m , a kao posjednik se vodi M. U. žena Š. rođena C. pok. I. za cijelo, dok je čest. zem. 1419 K.O. V. površine 147 m[2] , od čega je voćnjak 70 m[2] i kao posjednik se vodi D. J.-D. ud. R. iz V., i voćnjak 77 m za koji dio se kao posjednik vodi M. U. žena Š. rođena C. pok. I.,
- da čest. zem. 1417 i čest. zem. 1418 K.O. V. predstavljaju jednu cjelinu s predmetnim nekretninama omeđenu sa svih strana suhozidom i betonskim zidovima (utvrđeno očevidom na mjestu očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika I. T. i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 03.10.2017., list 36 i 38 spisa),
- da je po tužbi M. U. žene Š. (pok. majke tužitelja) protiv S. K., S. J., C. S. pok. V., I. B., J. V., B. S. pok. Lj., E. K., T. M., Lj. F. ud. A., I. F. pok. A., V. F. pok. A., V. S. pok. G. i Lj. Č. Š. (kao tuženika) radi utvrđenja i ispravka uknjižbe u postupku pod poslovnim brojem P-1323/06, isti prvostupanjski sud dana 19. listopada 2007. godine donio presudu poslovni broj P-1323/06 kojom je utvrđeno da je M. U. žena Š. darovanjem po ocu i diobom postala vlasnica za cijelo čest. zem. 1417 i čest. zem. 1418 Z.U. 2542 K.O. V., slijedom čega je bez daljnje pravne valjanosti uknjižba prava vlasništva navedenih nekretnina na imenima J. D. ud. R., S. Š. žene F. i U. M. žene Š., te je ista ovlaštena temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz brisanje stojećih knjižnih upisa sa istih, bez daljnje privole tuženika (uvid u spis broj P-1323/06),
- da je po tužbi U. M. ud. Š. (pok. majke tužitelja) odnosno nakon nastavka postupka po tužbi U. T. pok. Š. i U. J. pok. Š. (kao tužitelja) protiv S. K. i S. J. (kao tuženika) radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, u postupku pod poslovnim brojem P- 1443/13, isti prvostupanjski sud dana 23. prosinca 2013. godine donio presudu poslovni broj P-1443/2013 kojom je utvrđeno da su tužitelj ad.1. U. T. pok. Š. i tužitelj ad.2. U. J. pok. Š. suvlasnici čest. zem. 1860/1 K.O. V. i čest. zgr. 542 K.O. V. za ½ dijela svaki (točka 1. izreke) te da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva vrhu čest. zem. 1860/1 Z.U. 2275 K.O. V. i čest. zgr. 542 Z.U. 1701 K.O. V. na imenu S. Š. za ½ dijela, pa se ovlašćuju tužitelji na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva vrhu predmetnih nekretnina na svoja imena za 2/4 dijela svaki, uz istodobni izbris toga prava s imena S. Š., u roku od 15 dana (točka 2. izreke), koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2014-2 od 05.12.2016. (uvid u spis broj P-1443/13),
- da su čest. zem. 1416/1 i čest. zem. 1419 K.O. V. upisane u A listu Z.U. 2542 u naravi vinograd, a kao suvlasnici su upisani J. D. ud. R. za ½, S. Š. žena F. za ¼ i U. M. žena Š. za ¼ dijela (koji upis je izvršen na temelju Ugovora o darovanju od 19.03.1960. broj II Ov-664/60 sa ½ dijela upisanog suvlasništva na imenu I. C. pok. M. temeljem prijedloga od 09.08.1960. broj Z-885/60), što je utvrđeno pregledom preslike citirane zemljišne knjige ovog suda i e - izvatka iz zemljišne knjige ovog suda za predmetne nekretnine,
- da je svjedok R. I. pok. Š. (list 31 i 31/II spisa) iskazao da četrdeset i više godina preko ceste od tužitelja ima kuću i nikada nikoga osim tužitelja nije vidio na predmetnim nekretninama koje se nalaze na predjelu zv. Obrove, da su pok. roditelji tužitelja - otac Š. i majka M. U. (koje je osobno poznavao) za života obrađivali te nekretnine koje su u naravi bile vinograd sa stablima maslina, višanja i smokava; da su predmetne nekretnine sa tri strane ograđene kamenim suhozidom, a sa zapadne strane betonskim zidom; da je Š. U. je umro unazad deset i više godina, a naslijedili su ga sinovi, tužitelji, dok je M. U. umrla nakon supruga, a istu su također naslijedili sinovi, tužitelji; da iz priče svojih starijih i mještana V. ima saznanja da je pok. M. U. predmetne nekretnine stekla darovanjem od svojih roditelja I. i K. C. 60-te godine prošlog stoljeća; da 1. tuženik K. S. ne prebiva u V. i nikada ga nije viđao na predmetnim nekretninama, a nakon smrti svojih roditelja, tužitelji obrađuju predmetne nekretnine,
- da je svjedok I. B. pok. R. (list 31/II spisa) iskazao da je na svojoj nekretnini, koja je susjedna uz predmetne nekretnine, započeo 1982. godine graditi obiteljsku kuću; tako da je na predmetnim nekretninama viđao pok. roditelje tužitelja, Š. i M. U.; da su nekretnine i tada u naravi bile vinograd sa stablima maslina, smokava, višanja, pokojom mendulom, a sa svih strana su bile ograđene suhozidom; da ne zna kako su pok. roditelji stekli vlasništvo predmetnih nekretnina, kao što se ne može niti sjetiti kada su isti umrli, ali zna da nitko osim tužitelja ne dolazi na predmetne nekretnine i da tužitelji obrađuju predmetne nekretnine, a kako nemaju vodu na tim nekretninama, kada dođu na te nekretnine, dolaze kod svjedoka sa zamolbom da im da vodu.
8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio, imajući u vidu činjenicu da uknjižba vlasništva provedena na temelju predmetnog Ugovora o darovanju od 19. ožujka 1960. nije provedena sukladno točki 1 A/ podtočki a) i b) ugovora, te iskaze svjedoka I. R. pok. Š. (70) i I. B. pok. R. (62) osoba starije dobi i domicilnih stanovnika koji su o predmetu spora imali relevantna saznanja (a koje iskaze je ovaj sud prvog stupnja cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) da je prava volja pok. I. C. pok. M. bila da upravo kćerki U. M. ženi Š. daruje za cijelo predmetne nekretnine. Također je zaključio da je majka tužitelja U. M. žena Š. na temelju predmetnog Ugovora o darovanju stekla vlasništvo predmetnih nekretnina (kako je naprijed navedeno), da bi nakon njezine smrti nasljeđivanjem (na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. u V. kao sudskog povjerenika ovog suda broj O-343/10 UPP/OS-49/10-6 od 29.04.2010.) iste stekli tužitelji na jednake dijelove (članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).
9. U pravu su žalitelji kada ističu da nije jasno kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi mogao utvrditi da su tužitelji predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem za cijelo kada to nije slučaj niti je to bilo moguće.
10. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude (str. 9, predzadnji odlomak) naveo kako je nedvojbeno da je pok. djed tužitelja i tuženika I. C. pok. M. bio stvarni vlasnik za cijelo upravo predmetnih nekretnina, te da je njegova prava volja bila da upravo te nekretnine daruje kćerki U. M. ženi Š. (majci tužitelja) koja se u odnosu na te nekretnine do smrti (...2010.) ponašala kao vlasnik i bila u nesmetanom vlasničkom posjedu istih.
11. Opisani dio obrazloženja je proturječan sadržaju Ugovora o darovanju od 14. ožujka 1960. u kojem je pod točkom I.A izričito navedeno da je I. C. vlasnik u ½ dijela zem. 1415, 1416, 1417, 1418 i 1419 k.o. V., a zatim je napisano da te nekretnine daruje kćeri U. M., kao i druge određeno pobrojane nekretnine (k.č.br. 1885/2 za cijelo, čest.zem. 542 štala, čest.zem. 1860 za 1/3 dijela, čest.zem. 271/5 zgrada i čest.zem. 43 vrt), dok kćeri S. Š. ž. F. iz V. daruje čest.zem. 4815/6 za ½, čest.zem. 4816/4 za cjelinu, čest.zem. 4588/4 za ½ i čest.zem. 4594 za 1/3. Iz navedenog je vidljivo da je I. C. darovao svojim kćerima točno pobrojane nekretnine (i to u onim omjerima u kojima je bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama – ½, 1/3 ili za cijelo) pa točka IV Ugovora o darovanju u kojoj je napisano da „darovatelj C.
I. pok. M. daruje svoje nekretnine kojih je zemljišnoknjižni vlasnik po ½ dijela svakoj od obdarenica te ih ovlašćuje da se tako i uknjiže na osnovu ovog ugovora“ ne prati jasno očitovanu volju darovatelja iz točke I.A u kojoj je on potpuno određeno naveo koje nekretnine daruje pojedinoj kćeri, nakon čega je pravna prednica tužitelja M. U. do svoje smrti uživala upravo nekretnine pobrojane pod točkom I. A/a) Ugovora o darovanju.
12. Stoga je u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koju je ovaj sud odlučio otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Dakle, pravni prednik 1. i 2. tužitelja I. C. (njihov djed koji je i djed 1. i 2. tuženika) je u vrijeme darovanja predmetnih nekretnina bio njihov vlasnik u ½ dijela, kao što je i jasno navedeno u Ugovoru o darovanju pa je upravo taj suvlasnički dio mogao darovati svojoj kćeri M. U.. Stoga je u tom dijelu pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je volja prava volja pok. I. C. pok. M. bila da upravo kćerki U. M. ženi Š. daruje nekretnine koje su predmet ovog spora, ali je to, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, mogao učiniti samo u ½ dijela jer je u tom omjeru bio suvlasnik predmetnih nekretnina. To znači da I. C. nije mogao darovati ½ predmetnih nekretnina koje u zemljišnim knjigama nisu bile upisane na njegovo ime, a u vrijeme podnošenja tužbe su upisane na ime J. D. ud. R. niti su tužitelji dokazivali svoju tvrdnju o eventualnoj diobi u kojoj bi I. C. stekao pravo vlasništva na tom suvlasničkom dijelu.
14. S obzirom da je I. C. svojoj kćeri M. U. predmetnim Ugovorom o darovanju u cijelosti darovao svoj suvlasnički dio od ½ predmetnih nekretnina i predao joj u posjed, to je osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da su 1. tužitelj T. U. i 2. tužitelj J. vlasnici predmetnih nekretnina koji se odnosi na 2/8 dijela na kojima je kao suvlasnica upisana (sada pok.) S. Š. ž. F., majka 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S., a koji dio su tužitelji zapravo stekli nasljeđivanjem iza pok. majke M. U..
15. U odnosu na preostali suvlasnički dio od ½, odnosno 4/8, koji je u zemljišnim knjigama upisan na ime J. D. ud. R., 1. tužitelj T. U. i 2. tužitelj J. U. su u činjeničnim tvrdnjama u tužbi naveli da je J. D. ud R. preminula bez djece, a svoju imovinu je ostavila C. i M. S. (svekru i svekrvi 3. tuženice J. S.), koji su preminuli te je njihov nasljednik sin I. S. koji je također preminuo, a njegova supruga je 3. tuženica J. S. te da je I. C. (djed 1. i 2. tuženika) materijalnom diobom razdijelio predmetne nekretnine s uknjiženom vlasnicom D. J. ud. R. (za koje tvrdnje tužitelji nisu priložili dokaze), a 3. tuženica J. S. nije dala odgovor na tužbu niti je tijekom postupka osporila tužbu i tužbeni zahtjev te nije podnijela ni žalbu protiv prvostupanjske presude, kojom bi osporila pravilnost odluke u odnosu na taj suvlasnički dio.
16. S obzirom da suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva nisu jedinstveni i nužni suparničari (Rev-1287/1993 od 7. rujna 1994. i Rev 808/2015-2 od 19. ožujka 2019.), to se učinak žalbe 1. i 2. tuženika ne proteže na 3. tuženicu J. S., pa ovaj drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koji se odnosi na suvlasnički dio od 4/8 dijela predmetnih nekretnina upisan na ime D. J. ud. R..
17. Žalitelji također ističu da su prednici tužitelja i tužitelji posjedovali predmetne nekretnine u duplo većem udjelu nego što je to darovano navedenim Ugovorom o darovanju, zbog čega smatraju da je jasno da za to nisu imali valjani pravni temelj, a što takav posjed čini nezakonitim u smislu čl. 18. ZVDSP-a. Pored toga, prednica tužitelja kao i tužitelji su znali za predmetni Ugovor kao i za predmetnu uknjižbu (jer su istog i posjedovali), a svejedno su koristili predmetne nekretnine u cijelosti pa stoga tuženici smatraju kako je jasno da isti nisu bili pošteni u smislu čl. 18. ZVDSP- a kao i u smislu paragrafa 1463 OGZ-a.
18. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji nisu iznijeli činjenične tvrdnje iz kojih bi proizlazilo njihovo stjecanja prava vlasništva dosjelošću, nisu se pozivali na tu pravnu osnovu niti je prvostupanjski sud preispitivao postojanje pretpostavki za stjecanja prava vlasništva po toj zakonskoj osnovi, zbog čega su žalbeni navodi u tom dijelu neodlučni.
19. Slijedom naprijed navedenoga, neosnovana je žalba 1. tuženika K. S. i 2. tuženika J. S. u odnosu na odluku o glavnoj stvari u dijelu koji se odnosi na njihov suvlasnički dio od 2/8, pa je na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odbijena žalba u tom dijelu.
20. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužiteljima, donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14,118/14, 107/15 i 37/22), u odnosu na koju 1. i 2. tuženik nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba u pogledu tog dijela odluke.
21. Budući da 1. tuženik K. S. i 2. tuženik J. S. nije uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke presude).
U Zagrebu, 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
