Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2530/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., OIB…, P., I., koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u OD „Ž. i p.“ d.o.o. Z., protiv tuženika B. i m. d.o.o., OIB…, B., koga zastupa direktor P. E., a njega punomoćnik D. L., odvjetnik iz Š., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn- 26/2023. od 20. prosinca 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-26/2023. od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-26/2023. od 20. prosinca 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-26/2023. od 15. siječnja 2024. u dijelu točke I. izreke, kojim je tuženiku B. i m. d.o.o., OIB…, platiti tužiteljici A. K. OIB…, iznos od 4.247,13 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu, u kojem je tuženiku Brodogradilištu i marini d.o.o., OIB 86582445784, platiti tužiteljici A. K. OIB…, iznos od 25.752,87 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 30. svibnja 2012. godine do isplate, po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo isplati, za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe, kao i u dijelu, kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 4.247,13 eur od 31. srpnja 2015. do 20. prosinca 2023. po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo isplati, za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Preinačava se odluka o troškovima parnice iz točke III izreke navedene presude u dijelu, u kojem tužiteljici trošak nije dosuđen te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parnice u iznosu od 998,91 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu, u kojem tužiteljici nije dosuđen trošak u iznosu od 10.367,28 eur, žalba tužiteljice odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku B. i m. d.o.o., OIB…, platiti tužiteljici A. K., OIB…, iznos od 30.000,00 (trideset tisuća) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućim na isti iznos od dana 30. svibnja 2012. godine do isplate, po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo isplati, za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku B. i m. d.o.o., OIB…, platiti tužiteljici A. K., OIB…, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.101,95 eura (dvije tisuće sto jedan euro i 95/100 euro centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom istu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbaci zbog zastare a tuženici dosudi parnični trošak, podredno preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv dijela točke II presude kojom joj nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1, i 3. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužiteljici dosude daljnji troškovi parnice uvećani za troškove žalbe.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika pobija navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pobijanom po tuženiku, traži trošak odgovora na žalbu.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene, ali je ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbama, a kako će nastavno biti obrazloženo.

8. Predmet postupka jest naknada štete koja je tužiteljici nastala na njezinom plovilu „J.“ registarske oznake …, smještenom kod tuženika na temelju ugovora o najmu veza od 01. travnja 2010. godine broj 10/201.

9. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi odgovornost tuženika za štetu, opseg imovinske štete te je li nastupila zastara, dok je u odnosu na odluku o zatraženoj neimovinskoj šteti odluka postala pravomoćna.

10. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o vezu broj 10/201 dana 01. travnja 2010. godine za predmetno plovilo na određeno vrijeme do 31. ožujka 2011. godine, niti da je operativni direktor tuženika B. N. dana 07. ožujka 2014. godine e-mailom upozorio tužiteljicu na obvezu plaćanja veza, a tada je obavijestio tužiteljicu o utuženom štetnom događaju o kojem da je ista znala i ranije te je pozvao na dogovor u svezi saniranja nastale štete na tužiteljičinom plovilu – puknuća oplate na trupu istog, do čega da je došlo prilikom rutinske operacije premještanja navedenog plovila travel liftom u operativnom prostoru tuženika u svibnju 2012. godine.

11. Tuženik tijekom postupka i u žalbi prvenstveno prigovara da je tražbina tužiteljice u zastari.

Zastara se, prema čl. 240. ZOO, prekida kad dužnik prizna dug, što se može učiniti ne samo izjavom vjerovnika nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja.

12. Iz isprava u spisu, tj. preslike komunikacije između stranaka, nesporno proizlazi da je tužiteljica od tuženika primila 7.3.2014. e-mail kojim se poziva na plaćanje po ugovoru i daljnje plaćanje veza, te na dogovor radi saniranja nastale štete na plovilu tužiteljice – puknuća oplate na trupu, do čega je došlo prilikom rutinske operacije Travel liftom u operativnom prostoru tuženika koja se dogodila u svibnju 2012.

12.1. Tuženik je dakle 7.3.2014. priznao tražbinu tužiteljice u dijelu u kojem se ista odnosi na štetu uslijed puknuća oplate na trupu, pa ne može osnovano prigovarati da bi zastara tekla već od kolovoza 2012. godine. Priznanjem tražbine tužiteljice zastara je dakle prekinuta te je prema čl. 245. st. 2. ZOO, počela teći iznova, radi čega do dana podnošenja tužbe, 30.3.2016., nije protekao trogodišnji rok zastare naknade štete.

13. Zato nije osnovan prigovor tuženika da bi tražbina tužiteljice bila u cijelosti zastarjela.

14. Tužiteljica je u postupku postavila zahtjev za isplatu novčane naknade na ime vrijednosti predmetne brodice prema nalazu i mišljenju vještaka I. M. o tome da je upitna opravdanost investicije za stavljanje navedene brodice u funkciju, te kao novčanu naknadu za svu uništenu ili nestalu opremu sa predmetne brodice (23.248,18 eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na spomenute iznose. O potonjem je prethodno pravomoćno odlučeno, te je nadalje sporna naknada štete zatražene na ime vrijednosti brodice.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka P. B. dipl. ing., te dopuna istog (listovi 138 i 139 spisa i 142 i 143 spisa) i usmenog saslušanja na ročištu glavne rasprave dana 20. veljače 2019. godine, prvostupanjski sud je zaključio da isti nije uspio odgovoriti na sva postavljena pitanja suda i stranaka, radi čega je određeno novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku H. M. dipl. ing. brodogradnje koji je, nakon obavljenog očevida predmetnog plovila dana 27. rujna 2019. godine, dana 13. studenog 2019. godine dao svoj pisani nalaz i mišljenje (listovi 159 do 166 spisa sa foto elaboratom na listovima 167 do 189 spisa), nastavno i dopunu pisanog nalaza i mišljenja (listovi 201 do 204 spisa), a svoje zaključke i usmeno obrazložio na ročištima glavne rasprave na dane 05. veljače i 17. srpnja 2020. godine (listovi 198 i 199 spisa i 219 i 220. spisa).

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka H. M. nedvojbeno proizlazi da su temeljna oštećenja predmetnog plovila na desnom boku i zadnjem dijelu kobilice istog. Glede oštećenja na desnom boku, vještak je u pisanom nalazu i mišljenju opisujući uzrok i mehanizam nastanka istog oštećenja upotrijebio izraz "nespretno postavljenih traka za podizanje broda", usmeno obrazlažući da je upotrebljavajući riječ "nespretno" mislio da te trake nisu postavljene na ono mjesto koje je s obzirom na unutrašnju konstrukciju rebara broda najjače i upravo predviđeno da se na tom mjestu postave trake za podizanje broda. Dodao je da neka plovila imaju na trupu označeno mjesto gdje se nalaze ta „laički“ rečeno "najizdržljivija mjesta", a predmetno plovilo da nije imalo takvih oznaka, pače, da su i sporne trake za podizanje bile postavljene izvan onih mjesta koja su predviđena tj. u konkretnoj situaciji na utuženom plovilu najizdržljivija. Dometnuo je da prema svom iskustvu zaključuje da čak i ako su trake za izvlačenje plovila postavljene izvan predviđenih mjesta s obzirom na unutrašnju konstrukciju rebara broda, u situaciji kada je oplata broda u takvom stanju da nije "zamorena" do te mjere da postoji opasnost od proboja u istu, takvo postavljanje ne bi dovelo do oštećenja kakvo se dogodilo utužene prigode. Upravo stoga je zaključio da je plastična oplata predmetnog broda doživjela određen zamor materijala te je u kombinaciji sa postavljanjem traka za izvlačenje plovila na mjesto gdje to nije bilo predviđeno dovelo do proboja oplate na desnom boku predmetnog plovila. Pojašnjavajući nastanak oštećenja na zadnjem dijelu kobilice predmetnog broda, vještak H. M. ustvrdio je kako je to oštećenje nastalo jer je u trenutku kada su trake kojima je predmetno plovilo bilo podizano na zadnjem desnom boku "upale u oplatu broda", došlo do razlike u visini lijeve i desne strane broda te je na određen način moralo doći do kompenzacije nastale razlike u visinama, a što se odrazilo upravo na način da je kobilica broda na tom dijelu udarila u drvenu potkladu koja je bila ispod samog broda i tako je došlo do oštećenja na tom mjestu, dakle, radilo se o jednokratnom udarcu na istom mjestu.

Posebice je vještak H. M. bio decidiran u odnosu na potonje opisano oštećenje, da po njegovom mišljenju nije prihvatljivo da je predmetno plovilo nakon upada traka za podizanje u oplatu broda "skliznulo" prema nazad ili bočno pa da je na taj način došlo do oštećenja kobilice na odnosnom mjestu. Ovakvo mišljenje krijepio je time što se prilikom podizanja broda, plovilo horizontalno nivelira pa iako se prova broda kao lakša diže nešto brže nego krma, koja je teža, dizaličar u svakom trenutku ispravlja, odnosno kompenzira eventualne razlike u nagibu plovila upravljanjem dizalice pa nagnuće predmetnog plovila u trenutku "upada" traka kojima je predmetno plovilo dizano nije bilo toliko prema nazad da je sam brod mogao otklizati, jer da jeste onda bi se, figurativno rečeno, utuženo plovilo „našlo na potpuno drugom mjestu od onog gdje je podizano“ po mišljenju vještaka.

17. U svezi sa zaključkom o zamoru materijala, plastične oplate predmetnog plovila vještak H. M. je naveo da se po nekim objektivnim kriterijima računa da je projektirani vijek trajanja plastičnog broda 25-30 godina nakon čega dolazi do zamora materijala, odnosno istekom tog roka nije više sa sigurnošću moguće očekivati da će se plastična oplata ponašati onako kako je predviđeno da se ponaša kroz projektiranu dužinu trajanja. Pored same vremenske odrednice vještak je dodao da na vijek trajanja plastične oplate utječe i mnogo drugih komponenti koje mogu biti od utjecaja na zamor materijala uz vremensku odrednicu, prije svega izloženost atmosferilijama, suncu, moru i slično, ne očekivanim utjecajima, tako da se plastična oplata može ponašati na različite načine, ne samo nakon isteka navedenog roka nego moguće i prije isteka tog roka.

Osim opisanih temeljnih oštećenja koja su nastala kritične prigode, vještak H. M. je zaključio da je moguće, ali to nije mogao sa sigurnošću potvrditi, da su eventualno i neka oštećenja u interijeru broda nastala zbog pada ili pomicanja pokretnina te utužene prigode pa bi ista također bilo moguće ubrojiti u oštećenja uzrokovana opisanim događajem.

Za sva ostala oštećenja koja je zatekao prilikom očevida i opisao u svom nalazu i mišljenju, vještak H. M. je naveo da su nastala zbog izloženosti predmetnog plovila atmosferskim utjecajima, odnosno zbog utjecaja proteka vremena i neodržavanja na način kako je to bilo za očekivati glede predmetnog plovila, a u pisanom nalazu i mišljenju to su ona oštećenja navedena od točke 3.3. pa nadalje (oštećenje soha za držanje i podizanje pomoćnog gumenog čamca, oštećenje sunčane nadstrešnice, oštećenje obloga interijera, potreba reparacije motora, oštećenje i nedostatak opreme na brodu: pleksiglas stakla na nadgrađu, kompasa, frižidera, gumenjaka), suviše, da bi zbog dugog stajanja, radi dovođenja u funkcionalno stanje predmetnog plovila, valjalo napraviti razne pripremne radnje: servisiranje hidraulike kormila, zamjena ulja hidraulike i kontrola sustava, servisiranje elektroinstalacija, elektroaparata i uređaja, navigacijske opreme, kontrola uređaja, zamjena osigurača i žarulja, servisiranje sustava dobave goriva, čišćenje spremnika goriva, zamjena filtera goriva, servisiranje sustava slatke vode, dezinfekcija spremnika, kontrolu slavina i ventila, servisiranje sustava za otpadne vode (WC, umivaonik , tuš i sudoper), kontrolu i servisiranje svih oplatnih ventila, kontrolu i servisiranje bočnih i krovnih prozora na trupu, poliranje trupa i nadgrađa trupa, nanošenje Anti vegetativne zaštite na podvodni dio trupa, čišćenje unutrašnjosti, što sve u zbroju daje iznos od 32.000,00 kuna za saniranje oštećenja na desnom boku trupa i kobilici te još 352.950,00 kuna za sanaciju i uređenje predmetnog plovila uključivo sa uređenjem motora i servisom plovila prije porinuća i plovidbe, pa je vještak H. M. zaključio da bi valjalo uložiti sveukupno cca 384.950,00 kuna kako bi se utuženo plovilo doveo u stanje funkcionalnosti.

18. Nastavno, procjenjujući vrijednost predmetnog plovila u 2014. godini (u vrijeme nalaza I. M.), te prije nastanka predmetnog štetnog događaja, uvažavajući parametre starosti i amortizacije istog, vještak H. M. je iznio "vrlo grubu procjenu" da je u to vrijeme utužena brodica vrijedila oko 250.000,00 kuna koji iznos inkludira vrijednost cjelokupnog broda sa svom opremom koju je brod u tom trenutku imao, uključivo i pogonske strojeve.

Istaknuo je da se radi o gruboj procjeni jer je on utvrdio stanje predmetnog plovila na dan pregleda u ovoj parnici i sukladno tome zaključio da je ostatak vrijednosti predmetnog plovila cca maksimalno 75.000,00 kuna, što znači da bi se za tu cijenu isto plovilo moglo danas prodati nekome tko bi ga imao "volje i želje" dovesti u plovno stanje.

18.1. Vještak je naglasio da predmetno plovilo u stanju u kakvom je danas, a što uključuje i stanje svake od pokretnina za koje se od vještaka tražilo očitovanje, nije vrijedno popravka odnosno daljnjih ulaganja radi dovođenja plovila u plovno stanje. Tomu je vještak dodao da je vrlo teško procjenjivati vrijednost pojedinih dijelova predmetnog plovila koji su i danas na neki način funkcionalni jer zapravo ti dijelovi imaju vrijednost samo za uski krug ljudi koji su vlasnici tog plovila, a kao takvi teško mogu samostalno funkcionirati na tržištu radi prodaje, pače, vještak je istaknuo da se neki metalni dijelovi predmetnog plovila mogu prodavati na tržištu samo "po kilogramu", a to sigurno da nije prava tržišna vrijednost istih dijelova.

18.2. Vještak H. M. je istaknuo da je tehnički moguće razlučiti Ugovorom o najmu veza kojeg su stranke zaključile dana 01. travnja 2010. godine pod brojem 10/201, koji su ugovor stranke sklopile na određeno vrijeme od 01. travnja 2010. godine do 31. ožujka 2011. godine za broj veza K054, vrstu veza: kopno, tužiteljica kao korisnik veza obvezala isti koristiti isključivo u svrhu smještaja plovila imena J. (…), zastave Italije, dužina plovila izvan svega 9,80 metara, maksimalne širine 3,40 metara te za to platiti tuženiku najamninu od 3.150,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju Jadranske banke d.d. na dan dospijeća.

18.3. U vremenu nastanka utužene štete (svibanj 2012. godine) ugovor o najmu veza plovila (brodica) nije bio normiran posebnim propisima koji bi bili "lex specialis" upravo za takvu vrstu ugovora o najmu. Danas su isti ugovori uređeni odredbama članaka 673.a do 673.i Pomorskog zakonika (Nar. nov. broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61711, 56/13, 25/15 i 17/19, dalje: PZ).

19. Prvostupanjski sud zaključuje, da bi navedenu pravnu prazninu u odnosnom vremenu nesumnjivo trebalo popuniti odgovarajućom primjenom odredbi članaka 725. do 734. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125711, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO), tj. da bi na konkretnu pravnu situaciju osim općih odredaba ZOO o uzrokovanju i naknadi štete, trebalo primijeniti i odredbe ZOO kojima su normirani ugovori o ostavi.

20. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda, da bi u nedostatku posebnih odredaba o najmu veza plovila, trebalo primijeniti odredbe kojima ZOO regulira ugovor o ostavi, a zanemarujući odredbe samog ugovora sklopljenog između stranaka (koji ugovor, u nedostatku zakona, ima posebno značenje jer upravo njegove odredbe uređuju volju stranaka u konkretnom pravnom odnosu) ovaj sud je iskazao neslaganje u rješenju posl. br. Gž-282/2022 od 28. ožujka 2023.

21. Tuženik je ugovorom o najmu veza preuzeo konkretno utvrđene obveze, te je člankom 11. predmetnog ugovora zaključenog među strankama utanačeno da tuženik odgovara samo za štete na plovilu u luci nastale uslijed grubog nemara, nepažnje ili nestručnog rukovanja osoblja Marine B. prilikom izvođenja radova ili radnji na plovilu te uslijed neispravnosti opreme i naprava za sidrenje u luci, što se u konkretnoj situaciji i dogodilo.

22. Prvostupanjski sud je podrednom primjenom odredaba o ostavi, nametnuo tuženiku viši standard odgovornosti za plovilo od onog, koji su stranke izričito ugovorile, što nije smisao podredne primjene propisa niti u konkretnom slučaju, takvoj primjeni propisa ima mjesta. Opseg odgovornosti tuženika za štete na plovilu između stranaka izričito je ugovoren, a prvostupanjski sud je na opisani način odbio primijeniti odredbe ugovora zaključenog među strankama, što bi bio ovlašten samo ako je neka odredba protivna zakonu, što u konkretnom slučaju nije moguće, jer se radilo o, u vrijeme sklapanja, nereguliranom ugovoru, Ustavu i moralu, na što se tužiteljica nije pozvala niti da je sud to utvrdio.

23. Ugovor o vezu de lege ferenda (prema propisima kakvi bi trebali biti, i kakvi sada jesu) se definira kao ugovor kojim se pružatelj usluge veza u moru ili na kopnu obvezuje ustupiti vez korisniku veza na uporabu za smještaj određene jahte ili brodice i osoba koje na njoj borave, a korisnik veza obvezuje se za to platiti naknadu za vez. Sud drugog stupnja je posebice naveo da ugovorom o vezu pružatelj usluge veza može se obvezati da nadzire jahtu ili brodicu na vezu ili da ispunjava druge dodatne usluge i radove, ukoliko ugovorene strane to izričito ugovore.

24. Kod ugovora o najmu veza korisnik veza zadržava potpunu skrb o jahti ili brodici za vrijeme trajanja ugovora, te ona ne prelazi pod nadzor pružatelja usluge veza. Kod ugovora o najmu veza i nadzoru plovila na vezu, marina ima obvezu nadziranja stanja plovila na vezu i obavještavanja korisnika o eventualnim negativnim promjenama u stanju plovila ili opreme, pri čemu se ugovara vanjski, odnosno unutarnji pregled plovila.

24.1. Kod tih modela ugovora o vezu korisnik veza je odgovoran za ispravnost plovila na vezu i njegove opreme, a tek ako je ugovorena i usluga čuvanja plovila, obveza marine da bi obuhvaćala i pražnjenje oborinskih voda, čišćenje, provjetravanje, pokrivanje ceradom, povremeno uključivanje motora, kaljužnih pumpi (što doista nema smisla kod broda na suhom vezu, na kakvom da je bila brodica tužiteljice), punjenje baterija i sl., te primjenu dužne pažnje radi sprečavanja krađe plovila i opreme – i tek navedeni ugovor sadrži elemente ugovora o ostavi.

25. U konkretnom slučaju, ugovor sklopljen među strankama dana 01. travnja 2010. godine obveze tuženika regulira člancima 11. i 12. na način da je tuženik bio dužan za vrijeme trajanja Ugovora o vezu preuzeti odgovornost za plovilo u luci bez članova posade, a što da je člankom 12. konkretizirano na način da tuženik odgovara samo za štete na plovilu u luci nastale uslijed grubog nemara, nepažnje ili nestručnog rukovanja osoblja marine B. prilikom izvođenja radova ili radnji na plovilu, te uslijed neispravnosti opreme i naprava za sidrenje u luci.

26. Činjenica, da se predmetno plovilo nalazilo u prostoru tuženika (što da je sadržaj ugovora o vezu) ne uključuje i obvezu čuvanja plovila (što da bi bio sadržaj ugovora o vezu i čuvanju, da je takav ugovor sklopljen).

26.1. Čuvanje plovila jest predmet djelatnosti tuženika, ali isto da ne znači da je tuženik čuvanje dužan provoditi i kada takva usluga nije ugovorena. To da je predmetno plovilo pohranjeno u "zatvorenom servisnom prostoru tuženika", znači da je plovilo zaštićeno od eventualnih posezanja i radnji trećih osoba, ali je ono istovremeno u svako doba dostupno vlasniku koji je i dalje, ne samo u mogućnosti, nego je i dužan, voditi računa o održavanju svog plovila. Stranke nisu ugovorile nadzor, odnosno čuvanje plovila na vezu, već samo najam veza, dakle smještaj brodice u prostoru marine, radi čega, po mišljenju ovog suda, tuženik odgovora za nastalu štetu na predmetnoj brodici u onom opsegu, koji se može pripisati posljedicama štetne radnje, nestručnim premještanjem brodice na suhom vezu, a ne i sve ostale štete, te na koncu i potpunu propast brodice, uslijed propusta u održavanju. Takvo održavanje tužiteljica nije ugovorila, te je neutemeljeno, bilo na predmetnom ugovoru, kao temelju odnosa stranaka, bilo na zakonu, zaključivati da je tuženik održavanje trebao obavljati bez tužiteljičinog poziva, samoinicijativno, a posebno imajući na umu potpunu pasivnost tužiteljice u vezi brodice, bez da je tužiteljica iskazala ikakvu volju za snošenjem troškova (nije plaćala niti najam veza).

27. Takvim stajalištem ovog suda ne dolazi do retroaktivne primjene sada važećih odredaba čl. 673.j do članka 673.v PZ, nego je isto posljedica izričito sklopljenog ugovora između stranaka koji nije, kako je već rečeno, protivan zakonu, Ustavu niti moralu niti se tužiteljica na to pozvala.

28. Ugovor o vezu nema sadržaj samo "pohrane plovila na određenom mjestu" ali opseg odgovornosti marine za štetu na brodici ne može obuhvaćati, kako to smatra prvostupanjski sud, potpuno održavanje brodice (u kojem bi slučaju posebno ugovaranje takve usluge postalo bespredmetno).

29. Tužiteljica je svoje plovilo zanemarila te se nije odazivala na pozive tuženika da isto ukloni, niti je dogovorila da tuženik, ili bilo tko drugi, otkloni štete na plovilu. Tuženik nije, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, dužan poduzimati radnje za otklanjanje daljnjih šteta, koje su nastale nakon oštećenja za koje on odgovara, uslijed samog proteka vremena, već je to bila odgovornost vlasnice brodice. Tužiteljici je bilo poznato u kakvom se stanju nalazilo njezino plovilo već u kolovozu 2012. godine, a sve što je ona poduzela je da je dvije godine kasnije, 2014., tražila vještačenje štete na brodici, te potom pokrenula predmetnu parnicu.

30. Radi toga po mišljenju ovog suda tuženik odgovora za nastalu štetu na brodici u onom opsegu, koji se može pripisati posljedicama štetne radnje – nestručnom premještanjem brodice na suhom vezu – a ne i sve ostale štete, te na koncu i potpunu propast brodice, uslijed propusta u održavanju. Takvo održavanje tužiteljica nije ugovorila pa je stav prvostupanjskog suda, da je tuženik isto trebao obavljati bez njezinog poziva, samoinicijativno (a posebno imajući na umu njezinu potpunu pasivnost u vezi brodice), bez da je tužiteljica iskazala ikakvu volju za snošenjem troškova (ne plaća niti najam veza), po mišljenju ovog suda neosnovan i neutemeljen bilo na ugovoru, kao temelju odnosa stranaka, bilo na zakonu.

31. Naime i odredbe ZOO o ostavi na koje se prvostupanjski sud poziva, predviđaju pravo, u čl. 732. ZOO, na naknadu troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari te naknadu štete koju je imao zbog ostave. Ostava je međutim prema odredbama ZOO pravni posao koji može biti i besplatan, što ugovor o najmu veza nesporno nije, a od marine kao pravne osobe koja se bavi davanjem vezova u najam ne može se očekivati da radnje oko održavanja brodica poduzima besplatno, a niti bez odobrenja ili naloga vlasnika.

32. Marina je ovlaštena, bez odobrenja korisnika veza, intervenirati kada su potrebne hitne i nepredviđene radnje (npr. u slučaju da se prigodom redovnog obilaska marine uoči požar na brodici ili da je ista počela tonuti), a radi zaštite sigurnosti plovila korisnika veza i drugih plovila u marini. U konkretnom slučaju, ne radi se ni o kakvim hitnim radnjama, jer je nakon štetnog događaja na brodici tužiteljice do štete došlo prije svega zbog proteka vremena i izloženosti atmosferilijama (u kojem smislu su djelatnici tuženika naknadno i reagirali postavljanjem folija), dakle zbog rizika koji su morali biti poznati tužiteljici i na koje je mogla, i bila dužna, pravovremeno reagirati.

33. Ugovor o najmu veza je dvostranoobvezni pravni posao a način na koji prvostupanjski sud isti tumači implicira da se radi o pravnom odnosu u kojem tuženik kao marina preuzima potpunu brigu o plovilu bez izričitog naloga te bez ikakve protučinidbe od strane vlasnika.

34. Prema utvrđenjima suda, koja proizlaze posebice iz iskaza tužiteljice i saslušane odgovorne osobe tuženika, direktora istog P. E. i svjedoka, jednog od direktora tuženika Borisa Ninića te svjedoka P. L. B., pregledane dokumentacije: pisma s nadnevkom od 23. kolovoza 2012. godine koje je tuženik uputio tužiteljici (list 230 spisa), e-mail korespondencije tuženika prema tužiteljici s nadnevkom od 07. ožujka 2014. godine (list 35 spisa), obračuna naknade za korištenje veza za MY J. od 25. lipnja 2014. godine (list 232 spisa) te provedenog vještačenja po vještaku brodograditeljske struke ing. H. M., štetni događaj zbio se u svibnju 2012. godine kada zaposlenici tuženika, premještajući plovila na suhom vezu travel liftom, između ostalih i tužiteljičino, sa suhog veza na području parkirališta, radi otvaranja parkirališta za osobna vozila (početkom turističke sezone), prilikom rutinske operacije dizanja predmetnog plovila travel liftom, ne posvećujući dovoljno pažnje (dobrog gospodarstvenika) općem stanju i karakteristikama navedenog plovila, starosti istog (33 godine) u trenutku opisane akcije premještanja (tužiteljičina brodica proizvedena je 1979. godine), ali i zanemarujući projektirani vijek trajanja plastičnog broda (25 do 30 godina) što je tuženiku kao dobrom gospodarstveniku i osobi specijaliziranoj za sve aktivnosti u svezi čuvanja i održavanja plovila moralo biti poznato ili mu bar nije moglo ostati nepoznato, nisu postavili trake za podizanje predmetnog broda na ono mjesto koje je s obzirom na unutrašnju konstrukciju rebara istog broda najjače i upravo predviđeno da se na tom mjestu postave trake za podizanje broda, pače, nisu s obzirom na ostale karakteristike tužiteljičina broda, posebno ne uvažavajući mogući zamor materijala na istom (plastične oplate preko koje su postavljane trake za izvlačenje travel lifta), osigurali mjesta preko kojih su opisane trake postavili, dodatnim oblogama od drva ili sličnog materijala kojima bi se pritisak opisanih traka na poseban način prenio uzduž čitave oplate tužiteljičina broda i tako time smanjio pritisak istih traka na ograničeno (usko) područje širine samih traka što je u konačnici uzrokovalo "probijanje" oplate plovila na desnom boku sa otvorenom šupljinom, susljedno i pad zadnjeg dijela kobilice predmetnog broda te udarac tog dijela kobilice u drvenu potkladu ispod samog broda, sve zbog trenutačno nastale visinske razlike prilikom "probijanja" oplate broda trakama za podizanje travel lifta.

35. Ranije citiranim ugovorom koji su stranke zaključile (člankom 11.) utanačeno je da marina B., ovdje tuženik, odgovara samo za štete na plovilu (tako i tužiteljičinom) u luci nastale uslijed grubog nemara, nepažnje ili nestručnog rukovanja osoblja marine B. prilikom izvođenja radova ili radnji na plovilu te uslijed neispravnosti opreme i naprava za sidrenje u luci, što se u konkretnoj situaciji i dogodilo, kako je to ranije obrazloženo.

Nepažnja se određuje objektivno, usporedbom s ponašanjem drugih ljudi kako bi se utvrdilo je li štetnik, ovdje tuženik, u konkretnoj situaciji upotrijebio dužnu pažnju. Nepažnja ima nekoliko stupnjeva, a ovdje je za utvrđenje odgovornosti tuženika naknaditi utuženu štetu tužiteljici, relevantna krajnja nepažnja ili gruba nemarnost (tako su stranke utanačile) kakav stupanj krivnje ostvaruje svojim djelanjem počinitelj štetne radnje koji u svom radu ili ponašanju ne upotrebljava onu pažnju koju će upotrijebiti svaki prosječan čovjek.

36. Tuženik je nesumnjivo propustio utužene prigode aktivnost premještanja tužiteljičina plovila obaviti s opisanom (dužnom) pažnjom zbog čega je tim ponašanjem uzrokovao dio oštećenja na tužiteljičinom plovilu (ona oštećenja koja su nastala neposredno kritične prigode kako su ranije opisana).

37. Iz nalaza i mišljenja vještaka H. M. proizlazi, da bi trošak saniranja oštećenja na desnom boku trupa i kobilici iznosio 4.247,13 eura, dok bi preostali procijenjeni iznos od 46.844,52 eur bio potreban za sanaciju i uređenje plovila uključivo sa uređenjem motora i servisom plovila prije porinuća i plovidbe (pri čemu je vještak utvrdio da je vrijednost ostatka plovila 9.954,21 euro, a da je vrijednost utuženog plovila prije štetnog događaja iznosila 23.890,11 eura, pa je prvostupanjski sud smatrao da bi tužbeni zahtjev bio osnovan u iznosu koji predstavlja zbroj navedenih iznosa, te sudio u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva od 30.000,00 eur).

38. U postupku nije utvrđena, odnosno tužiteljica nije dokazala iznos daljnje štete koji bi bio posljedica radnje tuženika, odnosno činjenice da je premještanje plovila obavio a da nije postupao s dužnom pažnjom, a ovaj sud, kako je već navedeno, ne smatra da je tuženik bio dužan održavati i servisirati plovilo tužiteljice bez njezinog naloga i bez naplate.

39. Radi toga je tužiteljici trebalo dosuditi onu štetu za koju je odgovoran tuženik, na temelju čl. 1045. ZOO, a to je upravo utvrđeni iznos potreban radi saniranja oštećenja na desnom boku trupa i kobilici od 4.247,13 era (za koju tuženik u žalbi navodi, da je istu od početka bio spreman sanirati ili platiti, ali nije dobio suglasnost i privolu tužiteljice).

40. U nalazu i mišljenju vještaka izričito se navodi da se radi o „vrlo gruboj procjeni“ vrijednosti plovila u 2014. godini (kada je vještak prvi put pregledao plovilo, dvije godine nakon štetnog događaja) od 33.180,70 eura, što uključuje vrijednost cjelokupnog broda sa svom opremom koju je u tom trenutku imao, uključivo i pogonske strojeve, a da bi se plovilo moglo i na dan davanja nalaza i mišljenja prodati za iznos od 9.954,21 eura 2019. godine, nekome tko bi ga imao "volje i želje" dovesti u plovno stanje.

41. Na temelju takve, "vrlo grube procjene", ne može se donijeti odluka o tužbenom zahtjevu, već je tužiteljica bila dužna dokazati visinu štete i postojanje pretpostavki za dosuđivanje cjelokupne štete u novcu umjesto uspostave prijašnjeg stanja (u trenutku štetnog događaja, tj. dospijeća štete). Tuženik ne može, kako se ovaj sud već izjasnio, odgovarati za posljedice pasivnosti tužiteljice koja je obaviještena o oštećenju na brodu 2012. godine ali se do 2014. nije nikako očitovala, da bi tada isključivo dala izvršiti procjenu štete, ali nije poduzela nikakve radnje radi otklanjanja iste, niti je tuženiku dala privolu za popravak brodice.

42. Vještak je zaključio da je moguće, ali nije mogao sa sigurnošću potvrditi, da su eventualno i neka oštećenja u interijeru broda nastala zbog pada ili pomicanja pokretnina prilikom štetnog događaja, pa bi ista također bilo moguće ubrojiti u oštećenja uzrokovana opisanim događajem.

43. U postupku nije utvrđeno, niti nakon ukidne odluke ovog suda, koja bi to oštećenja bila niti iznos naknade štete za sanaciju istih, pa je zahtjev tužiteljice kojim traži naknadu štete u iznosu iznad citiranog, utvrđenog iznosa od 4.247,13 eura, trebalo odbiti kao neosnovan.

44. Nadalje, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

45. U konkretnom slučaju riječ je o imovinskoj, nerepariranoj šteti čija je visina utvrđena u parnici, pa kada tužiteljica nije tražila obnovu vještačenja radi utvrđenja cijena u vrijeme donošenja sudske odluke, ima se smatrati da je visina štete utvrđena upravo u skladu s tim cijenama.

46. Prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o zateznim kamatama ističe da je vrijednost plovila tužiteljice procijenjena u vrijeme štetnog događaja, što je kontradiktorno nalazu vještaka I. M. koji navodi da procjenjuje vrijednost predmetnog plovila 2014. godine na iznos od 33.180,70 eur, što je sudu polazište za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

47. Ovaj sud, međutim, ne smatra takav zahtjev osnovanim, osim u dijelu koji se odnosi na trošak reparacije oštećenja nastalih krivnjom tuženika, a koji je procijenjen u parnici nalazom i mišljenjem dipl.ing. Hrvoja Marinčića od 13. studenoga 2019.

48. Radi toga tužiteljica nema pravo na isplatu kamata na dosuđeni iznos naknade štete, za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude kojom je visina te štete, koju ovaj sud smatra osnovanom, utvrđena.

49. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

50. Tužiteljica je, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 30.000,00 eura, uspjela kvantitativno u sporu u omjeru od 14%, te kvalitativno u omjeru od 100% budući da je tuženik osporavao tužbeni zahtjev u osnovi i visini. Tako ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 57% dok uspjeh tuženika iznosi 43%, pa razlika u korist tužiteljice iznosi 14%, prema čl. 154. st. 2. ZPP.

51. S obzirom na pravilno utvrđeni iznos troškova od 22.149,08 eura, a koji se odnosi na trošak za sastav tužbe u visini od 500,00 bodova, te za devet zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (17.06., 06.09. i 29.11.2016., 10.03.2017., 20.02., 25.04. i 27.09.2019., 05.02. i 17.07.2020. godine) ukupno 4.500,00 bodova (9X500,00 bodova), za sastav podnesaka od 20.05.2016., 27.11.2018., 24.12.2019. i 13.05.2020. godine ukupno 2.000,00 bodova (4X500,00 bodova), te još za sastav podneska od dana 22.03.2023. godine 250,00 bodova i zastupanja na ročištima dana 13.09. i 25.10.2023. godine ukupno 500,00 bodova (2X250,00 bodova), ukupno 750,00 bodova, sveukupno 7.750,00 bodova, sve sukladno Tbr. 7. stavak 1. i Tbr. 9. stavka 1. i Tbr. 8. stavka 1. u svezi sa Tbr. 7. stavkom 1. Tarife o naknadama i nagradi odvjetnika (Nar. nov. broj: 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa) ili u novcu po Tbr. 50. Tarife (1 bod u vrijednosti 1,99 eura ) 15.422,50 eura i još 3.855,63 eura PDV-a na isti iznos (25%) po Tbr. 42. Tarife te još 12.897,50 kuna ili 1.711,79 eura po citiranom tečaju predujma za vještačenje (6.000,00 kuna ili 796,34 eura plus 594,00 kuna ili 78,84 eura plus 350,00 kuna ili 46,45 eura plus 5.953,50 kuna ili 790,17 eura sve po navedenom tečaju), kao i 1.200,00 kuna ili 159,27 eura i 843,75 kuna ili 111,98 eura po spomenutom tečaju za učinjene prijevode s talijanskog jezika, kao i 4.460,00 kuna ili 591,94 eura po ranije citiranom tečaju pristojbe za tužbu i 2.230,00 kuna ili 295,97 eura pristojbe za presudu, po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (NN broj: 118/18), tj. pravilno utvrđen trošak tužiteljice iznosi 3.100,86 eur.

52. Zato tužiteljici pripada, pored dosuđenih 2.101,95 eur, daljnjih 998,91 eur, dok je njezina žalba u dijelu, u kojem traži dosudu troškova do ukupno 11.366,19 eur, odbijena kao neosnovana.

53. Stajališta izražena u odlukama drugih sudova, na koje se tužiteljica poziva u žalbi, donesena su u primjeni drugačijih odredaba ZPP o troškovima od onih u primjeni u vrijeme donošenja ove odluke.

54. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom, dok je tužiteljica uspjela sa žalbom u razmjerno neznatnom omjeru u kojem nisu nastali posebni troškovi.

55. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.