Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4246/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. O. d.o.o. za trgovinu i građenje, L., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj: Pn-143/2016-84 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika P. O. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj: Pn-143/2016-84 od 24. lipnja 2024. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Propan Oprema d.o.o. naloženo naknaditi tužitelju I. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.889,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj: Pn-143/2016-84 od 24. lipnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Propan Oprema d.o.o. naloženo naknaditi tužitelju I. M. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja I. M. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika P. O. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj: Pn-143/2016-84 od 24. lipnja 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 10.083,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.689,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 459,79 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 20. ožujka 2024. (list 258-259 spisa), radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 10.083,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je štetu pretrpio u štetnom događaju koji se dogodio 8. siječnja 2016., kada je tužitelj pao na zaleđenom radnom prostoru tuženika u L., …, kamo je tužitelj od strane poslodavca I. I. n. d.d. (dalje: INA) bio upućen izvršiti servis vozila.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne postoji proturječje između obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu iskaza svjedoka I. D. i Ž. J. i zapisnika o iskazima navedenih svjedoka, nisu izostali razlozi niti su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama glede pravca kretanja i mjesta pada tužitelja koje predstavlja radni prostor tuženika, ne postoji proturječje između obrazloženja presude u pogledu mjesta gdje je tužitelj pao i iskaza tužitelja, a pobijana presude sadrži razloge o dopuštenju preinake tužbenog zahtjeva u odnosu na tuđu pomoć i njegu.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom postupku nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda budući da je prvostupanjski sud raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja. Stoga se otklanjaju žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede ustavnog prava tuženika iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14). Ujedno se neosnovanim cijeni tuženikovo pozivanje na povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17).

9. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno liječničke dokumentacije tužitelja, (list 5-17 i 29-32 spisa), prijave o ozljedi na radu od 14. siječnja 2016. (list 18-20 spisa), izvješća izabranog doktora opće obiteljske medicine od 14. siječnja 2016. (list 21 spisa), Izjave tužitelja od 13. siječnja 2016. (list 22-23 spisa) Izjave A. M. od 14. siječnja 2016. (list 24 spisa), izjave M. M. (list 25 spisa), potvrde INA-e od 16. lipnja 2016. (list 26 spisa), očevida na licu mjesta održanog 21. svibnja 2019. (list 54-62 spisa), nalaza i mišljenja prof. dr. sc. prim. R. P., stalnog sudskog vještaka za kirurgiju i traumatologiju od 24. svibnja 2021. (list 85-89 spisa) te dopunskog očitovanja vještaka dr. P. od 5. rujna 2022. (list 166 spisa), nalaza i mišljenja prof. dr. sc. prim. I. B., stalnog sudskog vještaka za neurologiju od 30. studenog 2021. (list 98-100 spisa) te dopunskih očitovanja vještaka dr. B. od 29. srpnja 2022. i 5. rujna 2022. (list 164-165 spisa), zdravstvenog kartona tužitelja (list 130-158 spisa), liječničke potvrde od 27. veljače 2017. o ranijim ozljedama tužitelja (list 40 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire D. P. od 13. rujna 2023. (list 217-221 spisa) te dopunskog očitovanja vještaka Prpića od 19. ožujka 2024. (list 251-252 spisa), iskaza zamolbeno saslušanih svjedoka A. M. (list 66-67 spisa) i M. M. (list 61 spisa), iskaza svjedoka Ž. J. (list 166-167 spisa) i I. D. (list 45-46 spisa, 61-62 spisa), iskaza tužitelja koji je saslušan kao stranka u postupku (list 265-267 spisa), te iskaza zakonskog zastupnika tuženika I. K. (list 252 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio radnik INA-e na poslovima i radnim zadacima vozača,

- da je tužitelj 8. siječnja 2016., obavljajući redovite poslove i radne zadatke vozača autocisterne, po nalogu poslodavca bio upućen na servis vozila na lokaciji tuženika u L., …,

- da je tuženik vlasnik nekretnine na lokaciji L., …, te da se na navedenoj adresi nalazi poslovni prostor trgovačkog društva P. o. d.o.o. u kojem tuženik obavlja poslovnu djelatnost,

- da se nekretnina gdje tuženik obavlja poslovnu djelatnost sastoji od poslovnih objekata, prostora prolaza i parkiranja vozila kupaca, a sve unutar ograđenog prostora koji predstavlja radni prostor u vlasništvu tuženika,

- da radni prostor tuženika kojim se kretao tužitelj navedenog dana nije bio očišćen, da je bilo snijega i leda, a što proizlazi iz iskaza svjedoka A. M. i I. D. te iskaza tužitelja, dok svjedok Ž. J., koji je ranije bio na funkciji direktora tuženika, nije uvjerljivo iskazao da je prostor tuženika bio očišćen,

- da iz iskaza svjedoka A. M., vozača autocisterni, zaposlenog također u INA-i, proizlazi da vozač kad parkira cisternu u dvorištu ne hoda uz rub hale, već mora proći kroz dvorišni prostor, a koji je navedenog dana bio prekriven snijegom, neočišćen i okovan ledom, zbog čega su se i kamioni teško kretali,

- da se tužitelj navedenog dana kretao prostorom koji je predviđen za kretanje vozača prema vozilu autocisterne koja je bila na parkiralištu ograđenog prostora u vlasništvu tuženika, te da se u jednom trenutku poskliznuo i pao zbog neočišćenog snijega i leda na tom dijelu radnog prostora tuženika,

- da je tužitelj bio primjereno obučen, te da je na nogama imao radne cipele sa zaštitom za gležanj i kapicom, te sa ripnama,

- da je tuženik odgovoran za konkretni štetni događaj i za nastale posljedice jer nije očistio radni prostor od snijega i leda, a da nema doprinosa tužitelja nastanku i posljedicama štetnog događaja,

- da su stalni sudski vještaci dr. R. P. i dr. I. B. suglasni o tome da je tužitelj zadobio složenu ozljedu prijeloma obje kosti potkoljenice u području gležnja koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog stupnja 5 dana, srednjeg stupnja 18 dana i slabog stupnja 60 dana,

- da je primarni strah bio kratkotrajan u trajanju od 2 sata, da je sekundarni strah jakog stupnja trajao 4 dana, srednjeg 12 dana, a slabog stupnja 42 dana,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje u srednjem stupnju u vidu ožiljaka koji su zamjetljivi tijekom ljetnih mjeseci i toplijeg vremena jer se nalaze u području gležnja i potkoljenice, te se vide kada isti nosi kratke hlače, a ne nosi čarape koje bi ih prikrile,

- da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne i radne sposobnosti od 8%,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 45 dana po 2 sata i još 45 dana po jesan sat dnevno, odnosno ukupno 135 sati, a da su mu je pružali ukućani,

- da je tužitelj tijekom liječenja bio na bolovanju 7-8 mjeseci, nakon čega je premješten na drugo radno mjesto jer više nije bio sposoban obavljati posao vozača,

- da je na okolnost visine izgubljene zarade u razdoblju od 8. siječnja 2016. do 31. svibnja 2016. provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P., zaposleniku D. d.o.o.,

- da iz nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja vještaka D. P. proizlazi da razlika iznosa na ime izgubljene zarade tužitelja, obračunatog kao razlike između mjesečnog iznosa obračunatog po osnovi prosječnog mjesečnog iznosa neto plaće i dnevnica koje su tužitelju isplaćene u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće i iznosa koji je stvarno primio, za razdoblje od siječnja 2016. do svibnja 2016. iznosi ukupno 847,54 EUR,

- da je tužitelj nakon provedenih vještačenja (medicinskog i financijskog) podneskom od 20. ožujka 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev, odnosno uskladio svoj tužbeni zahtjev s rezultatima provedenih vještačenja i u odnosu na orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu štete, pri čemu se radi o okolnostima koje su nastupile nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka i to bez krivnje tužitelja, pa da se tuženik ne može protiviti ovakvoj preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 299. ZPP-a,

- da zbog navedenog i zbog opće poznate gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj, uvjetovane globalnim procesima, uvođenjem novčane jedinice eura u platnom prometu, visokom stopom inflacije i promjenama potrošačkih cijena u posljednje 3 godine do danas, stopa inflacije je iznosila najmanje 20 % do 30%, zbog čega je tužitelj osnovano uskladio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno potražuje 10.083,70 EUR (od čega iznos od 8.440,56 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 795,60 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć, te iznos od 847,54 EUR na ime izgubljene zarade) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, slijedom čega je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava tako utvrđeno činjenično stanje te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

11. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nepravilno vrednovao iskaze svjedoka, posebice I. D. i Ž. J., međutim tuženik pritom iskaze saslušanih svjedoka interpretira na način da pojedine konstatacije vadi iz konteksta cjelokupnog iskaza svjedoka. Tako tuženik primjerice navodi da je svjedok I. D. iskazao da je dvorište bilo prohodno, da je prolaz bio očišćen i da nije bilo leda, no kada se uzme u obzir da je navedeni svjedok iskazao da pješačka i kolska zona nije bila sto posto očišćena (tri metra staze nisu bila očišćena), da je pješačka staza širine 1-1,5 m bila djelomično očišćena, a djelomično ugažena, i da je vidio tužitelja kako sjedi u snijegu, iz navedenog jasno proizlazi da radni prostor tuženika nije bio u cijelosti očišćen od snijega i leda. Dio iskaza svjedoka I. D. u kojem on ističe da je tužitelj pao na mjestu na kojem nije ni trebao biti predstavlja osobnu procjenu svjedoka koji je iskazao da ne zna zašto se tužitelj tuda kretao i da pretpostavlja da je išao poprečke.

12. Ovdje valja istaknuti da je, vezano za put kojim vozač cisterne mora proći kad parkira cisternu u dvorištu, relevantan iskaz svjedoka A. M., koji je kao i tužitelj, vozač autocisterni zaposlen u INA-i. Svjedok M. iskazao je da vozač kad parkira cisternu u dvorištu ne hoda uz rub hale, već mora proći kroz dvorišni prostor, a koji je predmetnog dana bio prekriven snijegom, neočišćen i okovan ledom, tako da je svjedok jedva izašao s cisternom iz prostora tuženika zbog leda. Svjedok A. M. istaknuo je i da, suprotno iskazu svjedoka M. M., ni dio dvorišta oko hale u širini od 1-1,2 m nije bio očišćen, odnosno svjedok je naglasio da navedenog dana ništa nije bilo očišćeno.

13. Prvostupanjski sud je iskaz svjedoka A. M.,pravilno ocijenio jasnim, logičnim, životno uvjerljivim i istinitim. Iako je tuženik prigovarao da je navedeni svjedok pristran jer je radnik iste tvrtke kao i tužitelj, valja istaknuti da navedena okolnost ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka M. jer isti tužitelja ne poznaje osobno (prvi put je tužitelja vidio na dan štetnog događaja) i nije osobno zainteresiran za ishod spora.

14. Također, iskaz tužitelja, koji je detaljno opisao kako je došlo do pada na onečišćenoj površini dvorišta tuženika, punoj ledenih gruda i smrznutih tragova zaleđenog snijega i leda, a kojom se tužitelj kretao do svog kamiona kojeg je parkirao u dvorišnom prostoru tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio jasnim, logičnim, životno uvjerljivim i suglasnim sa iskazom A. M., a dijelom i ostalih svjedoka na okolnost da je na dijelu dvorišnog prostora tuženika bilo snijega i leda. Što se tiče žalbenih navoda tuženika u kojima on ističe da je tužitelj u svom iskazu naveo da je "nezgodno stao", a što nije isto što i poskliznuti se i pasti na ledu, valja reći da je tužitelj u svom iskazu objasnio što je pod tim mislio (da je nezgodno stao zbog nepovoljnih uvjeta), pri čemu valja istaknuti da je tužitelj u izjavi danoj 13. siječnja 2016. jasno izjavio da je navedenog dana nosio propisnu obuću, ali da mu se zbog snijega i leda izvrnula lijeva noga u gležnju i da je pao. Iz navedenog proizlazi da nema doprinosa tužitelja nastanku i posljedicama štetnog događaja, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. S druge strane, svjedok Ž. J., bivši direktor tuženika, u svom je iskazu naveo da je predmetnog dana ujutro bio u firmi, da je prilaz kamionima bio očišćen, kao i pješačka staza i krug oko baždarnice. No, iskaz navedenog svjedoka prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neuvjerljivim, s obzirom da je navedeni iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka M., a dijelom i svjedoka D., kao i sa iskazom tužitelja, što upućuje na zaključak da je riječ o pristranom svjedoku čiji iskaz nije vjerodostojan. 16. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zakonski zastupnik tuženika I. K., koji je zaposlenik tuženika od veljače 2017., nema neposrednih saznanja o štetnom događaju jer nije bio zaposlenik tuženika u to vrijeme, slijedom čega njegov iskaz nije relevantan za predmetni postupak.

17. Iz svega navedenog proizlazi da se tužitelj predmetnog dana kretao prema svom kamionu dijelom dvorišnog prostora tuženika kojim se vozači inače kreću kad parkiraju cisternu u dvorištu, a koji navedenog dana nije bio očišćen od snijega i leda te je zbog toga došlo do pada tužitelja. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da mjesto gdje je tužitelj pao nije radni prostor tuženika, nego prostor gdje se nitko nikada ne kreće. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da cijela ograđena nekretnina tuženika predstavlja njegov radni prostor. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da se nekretnina gdje tuženik obavlja poslovnu djelatnost sastoji od poslovnih objekata, prostora prolaza i parkiranja vozila kupaca, a sve unutar ograđenog prostora koji predstavlja radni prostor u vlasništvu tuženika. Konkretni štetni događaj dogodio se u ograđenom dvorištu tuženika koje predstavlja radni prostor tuženika, budući da su se servisi kamiona dijelom obavljali i izvan hale na prostoru dvorišta (iz iskaza svjedoka M. proizlazi da se i 90% kvarova otkloni na dvorištu, tužitelj je u svom iskazu naveo da neke servise kamiona rade vani, također svjedok D. iskazao je da ograđeno dvorište tuženika predstavlja radni prostor tuženika).

18. S obzirom na činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik, koji nije očistio snijeg i led sa dijela dvorišnog radnog prostora kojim se kretao tužitelj, isključivo odgovoran za nastanak konkretnog štetnog događaja i da je, slijedom navedenog, isti u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, sve u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

19. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da postoji naruženje u vidu ožiljaka, zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 8%, dob tužitelja (rođen 1985.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.440,56 EUR (u obrazloženju očitom omaškom navedeno 8.422,72 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. lipnja 2016. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a.

21. Nadalje, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

22. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 795,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 135 sati, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 5,89 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 1089. st. 2. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Pri tome valja reći da tuženik u žalbi neosnovano ističe da je nejasno zašto je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u pogledu iznosa koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu kada navedeno nije bilo predmet vještačenja. Ovdje prvenstveno valja reći da je potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom bila predmet vještačenja, te da su vještaci suglasno naveli da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 45 dana po 2 sata i još 45 dana po jesan sat dnevno, odnosno ukupno 135 sati. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka konačno postavio tužbeni zahtjev i u odnosu na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 795,60 EUR, u pogledu čega je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da je riječ o usklađivanju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenih vještačenja jer se radi o okolnostima koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, pa se tuženik takvoj preinaci tužbe ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 299. ZPP-a, a s čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Što se tiče cijene jednog sata tuđe pomoći i njege, valja reći da je iznos od 5,89 EUR, koji je prvostupanjski sud odredio po slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno određen u smislu čl. 1089. st. 2. ZOO-a kojim je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

24. U odnosu na naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj po toj osnovi za razdoblje od siječnja do svibnja 2016. ima pravo na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 847,54 EUR s obzirom da navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja vještaka Darka Prpića, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose od 15. u mjesecu (kao dana isplate plaće za prethodni mjesec) pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1046., čl. 1085. st. 3., čl. 1086., čl. 1089. st. 1. i 3. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 92. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14) i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

25. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud postupio nezakonito kada je dopustio preinaku tužbe u predmetnom postupku, valja reći da je za svoju odluku o dozvoli povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) prvostupanjski sud dao logične i uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Pri tome valja dodati da je prvostupanjski sud pravilno primijenio Orijentacijske kriterije naknade neimovinske štete, uzevši u obzir i kriterije kojim se rukovodio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a radi se o podacima Državnog zavoda za statistiku i konceptu primjene stope inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena.

26. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je došlo do zastare za preinačene dijelove tužbenog zahtjeva. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., broj : Su-IV-123/2024-5, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (nepravoj preinaci) koja je moguća i dopuštena, do prekida zastare došlo je trenutkom podnošenja predmetne tužbe, a ne trenutkom preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, slijedom čega je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

27. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje valja reći da navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, valja reći da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koji se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade neimovinske štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja tužbe, kako mu je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

28. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao u cijelosti osnovan, te kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 10.083,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude.

29. U odnosu na odluku o trošku parničnog postupka valja reći da tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastava devet podnesaka po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa).

30. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 22. lipnja 2016. u iznosu od 200,00 EUR, zatim sastava obrazloženih podnesaka od 21. studenog 2016., 15. siječnja 2022., 5. svibnja 2022. i 6. listopada 2023. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od po 200,00 EUR, zatim sastava obrazloženih podnesaka od 24. listopada 2023. i 13. ožujka 2024. po Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od po 100,00 EUR, te sastava ostalih podnesaka od 25. listopada 2016., 22. svibnja 2020., 14. lipnja 2021. i 20. ožujka 2024. po Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od po 50,00 EUR, zastupanja na ročištima održanima 24. veljače 2019., 25. svibnja 2019., 4. ožujka 2020., 5. rujna 2022., 19. ožujka 2024. i 9. svibnja 2024. u iznosu od po 200,00 EUR, odnosno ukupno 2.600,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 650,00 EUR, iznosi 3.250,00 EUR, te uvećano za trošak medicinskog i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 492,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 147,29 EUR, ukupno iznosi 3.889,29 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., 3. i 4., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

31. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.889,29 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

32. Imajući u vidu navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.889,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke), a preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2024. pa do isplate i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (stavak II. izreke ove odluke).

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

34. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 15. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić, v.r.