Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1558/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nike Grospić Ivasović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: …, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., protiv tuženika H. B., OIB: …, C., kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-5/2019 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-5/2019 od 22. studenoga 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 84.135,36 EUR/633.917,86 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-5/2019 od 22. studenoga 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.501,80 EUR/177.074,28 kn sa zateznim kamatama i u dijelu pod točkom II. izreke te se presuda u tim dijelovima vraća istom sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«Tuženik je dužan tužitelju isplatiti isplati iznos od 107.637,15 EUR / 810.992,14 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, te od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 %, a od 1. srpnja 2018. pa do naplate po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nastavno na niže navedene iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 HRK od dana 9. veljače 2011.,

- na iznos od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK od dana 2. kolovoza 2010.,

- na iznos od 2.599,09 EUR / 19.582,81 HRK od dana 2. kolovoza 2010.,

- na iznos od 8.562,39 EUR / 64.513,30 HRK od dana 22. prosinca 2009.,

- na iznos od 2.775,23 EUR / 20.910,00 HRK od dana 20. travnja 2011.,

- na iznos od 9.521,02 EUR / 71.736,11 HRK od dana 19. svibnja 2010., te

- na iznos od 71.839,11 EUR / 541.271,75 HRK od 1. lipnja 2010; sve u roku od 15 dana.»

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.790,10 EUR / 186.781,01 HRK."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška tužitelju, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

6. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

6.1. Žalitelj upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP.

6.2. Sud prvoga stupnja počinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u svezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP, a na koju u žalbi ukazuje tužitelj i to u dijelu u kojem nije ocijenio postoje li nedostaci u izvedenim radovima te ukoliko postoje koji su to nedostaci u odnosu na svu dostupnu dokumentaciju, odnosno nije ocijenio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing građevinarstva J. L..

6.3. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za svoju odluku sud prvoga stupnja naveo je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na kojeg upire žalba.

7. Sud prvog stupnja u preostalom dijelu, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto te je pravilno i potpuno u preostalom dijelu utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 107.637,15 EUR/ 810.992,14 HRK sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je prouzročena od strane tuženika izvođenjem radova po osnovu Ugovoru o građenju od 19. rujna 2008., sklopljenog između tužitelja - Ministarstva graditeljstva, kao naručitelja radova i Trgovine na veliko i građevinskoga obrta „HB” H. B. t.p., zastupanog po vlasniku obrta H. B., kao izvođača radova i to na ime troškova osiguranja dokaza i očevida iznos od 8.000,00 kn s zateznim kamatama, na ime preplaćenog iznosa tuženiku iznos od 84.978,17 kn sa uključenim PDV-om, na ime nekvalitetno izvedenih radova umanjenih za 30 % iznos od 64.513,30 kn uvećan za PDV, troškova produženog stručnog nadzora u iznos od 20.910,00 kn, troškova zaštitarske usluge 71.736,11 kn sa uključenim troškom PDV-a te naknade ugovorne kazne zbog zakašnjenja u izvođenju radova iznos od 541.271,75 kn.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

-prema VIII. privremenoj situaciji, ovjerenoj od strane tužitelja, kao naručitelja gradnje, J. projekta d.o.o. Z. kao nadzornog organa te tuženika, kao izvođača radova, koja je zaprimljena u Ministarstvu graditeljstva 26. studenoga 2009. (list 450 spisa) ukupna vrijednost radova izvedenih od strane tuženog (sa PDV 23%) iznosi 5.943.053,23 HRK.

-uvidom u Ugovor o građenju (list 6-10 spisa) utvrđeno je da se istim tuženik kao izvođač obvezao obaviti radove na izgradnji navedene građevine stručno i solidno, sukladno zakonu i dokumentaciji opisanoj u ugovoru (članak 2. stavak 2. ugovora).

-odredbom članka 3. određeno je da cijena izgradnje dvojne stambene građevine, parkirališta i uređenja okoliša iz članka 2. ugovora se utvrđuje po sustavu jediničnih cijena, u netto iznosu od 5.412.717,45 HRK, od čega je iznos PDV 1.190.797,84 HRK, a brutto iznos 6.603.515,29 HRK. U cijenu iz stavka 1. navedenoga članka su uračunati svi izdaci izvoditelja za potpuno dovršenje radova (transportni troškovi, PDV i dr.). Eventualno naknadni radovi po zahtjevu naručitelja obračunavati će se na temelju kalkulativnih elemenata iz ponude. U članku 4. cit. ugovora, naručitelj se obvezao ugovorenu cijenu iz članka 3. ugovora platiti izvoditelju temeljem ispostavljenih privremenih mjesečnih situacija ovjerenih od strane stručnog nadzora naručitelja u roku od 30 dana od dana dostave situacije. Plaćanje iz stavka 2. cit. članka naručitelj se obvezao izvršiti na žiro račun izvoditelja prema sljedećoj dinamici: 90% od ukupno ugovorenog iznosa po mjesečno ispostavljenim privremenim situacijama sukladno stupnju izvedenosti radova, a 10% od ukupno ugovorenog iznosa po otklanjanju nedostataka, primopredajnom zapisniku, predaji garancije banke i konačnom obračunu. Plaćanja se naručitelj obvezuje izvršiti na žiro – račun izvoditelja u roku od 30 dana od dana ovjere dostavljene situacije. Vrijednost izvedenih radova utvrdit će se na temelju stvarno izvedenih i obračunatih količina radova u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz ponudbenog troškovnika. Pravo na obračun utvrđuje se upisom u građevinski dnevnik s obostranim potpisom ovlaštenih predstavnika naručitelja i nadzornog inženjera,

- člankom 5. ugovora izvođač se obvezao sve radove na izgradnji navedene građevine izvesti i predati naručitelju u roku od 12 mjeseci od dana uvođenja u posao što će se utvrditi upisom u građevinski dnevnik,

-nesporan je datum uvođenja tuženika u posao i to 10. listopada 2008., te je dakle rok izvođenja radova određen citiranim ugovorom 12 mjeseci od navedenoga dana, tj. 10. listopada 2009.

-odredbom čl. 6. propisano je da se izvoditelj obvezuje snositi troškove produženog trajanja nadzora ako do prekoračenja roka građenja dođe krivnjom izvoditelja,

- odredbom članka 9. određeno je da se u slučaju prekoračenja roka potpunog dovršetka radova po navedenom ugovoru za predaju građevine, izvoditelj obvezuje platiti naručitelju ugovornu kaznu u visini 2 promila od ukupne vrijednosti ugovorenih poslova za svaki kalendarski dan prekoračenja roka iz članka 5. stavak 1. cit. ugovora, s time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može iznositi više od 10% od ukupne ugovorene vrijednosti poslova iz članka 3. ugovor,

-iz ovjerene VIII. Privremene situacije od 26. studenoga 2009. (list 450 spisa), koja je potpisana od strane naručitelja, izvođača te nadzornog organa, vidljivo je da ukupna vrijednost radova po predmetnom ugovoru iznosi 6.603,515,29 HRK PDV, te da ukupna vrijednost izvršenih radova od strane tuženog iznosi 5.943.053,23 HRK, a vrijednost radova po VIII. Privremenoj situaciji, s PDV da iznosi 509.013,21 HRK (izgradnja građevinskog objekta 413.831,88 HRK, PDV 23% 95.181,33 HRK),

- da je tužitelj ukupno tuženiku s osnova cijene radova po navedenom ugovoru o građenju isplatio 5.943.053,23 HRK, a radi se o ukupnom iznosu koji je isplaćen tuženiku po privremenim situacijama.

-nije sporno da tuženik nije izvršio sve ugovorene radove, da je prije dovršetka izgradnje naručitelj preuzeo građevinu i s danom 10. ožujka 2010. uveo zaštitarsku službu radi čuvanja građevine, a radi se o tvrtki S. d.o.o. G. te da do preuzimanja građevine od strane naručitelja, nije sastavljen konačni obračun,

-nije sporno da je tužitelj, kao naručitelj, prethodno uvođenju gore navedene zaštitarske službe radi čuvanja građevine, zaključio Ugovor o zaštiti i čuvanju objekta od 22. veljače 2010. s H. G.. d.o.o. kao izvršiteljem radi čuvanja objekta, za razdoblje od 14. prosinca 2009. do 13. veljače 2010.i to iz razloga jer je, kako to tužitelj obrazlaže u podnesku od 13. srpnja 2015., Grad C. izvodio radove na infrastrukturi, a nije sporno da u to vrijeme tuženik nije ni mogao izvoditi ugovorene radove,

-nije sporno da je tužitelj ugovorio dovršenje radova s drugim izvođačem G. d.o.o. S., koji ugovor je sklopljen 5. svibnja 2010. i da je novi izvođač uveden u posao 19. svibnja 2010., a kako to proizlazi iz građevinskog dnevnika (stranica 13 spisa) te da je po dovršenju radova i ishođenju uporabne dozvole, obavljen konačni obračun, sa novim izvođačem radova te je od strane nadzornog organa J. projekt d.o.o. Z. izrađen obračun troškova i potraživanja od H. za izvedene radove na navedenim objektima,

-nije sporno da je prije dovršetka radova, raskinut ugovor o građenju sklopljen između stranaka,

-da tužitelj tvrdi da se tuženik, koji je odjavio obrt 11. veljače 2010., nije odazvao na radni sastanak 5. ožujka 2010., s time da se već i ranije nakon ljeta 2009., tijekom listopada i studenoga 2009. moglo zaključiti da tuženi nije u mogućnosti dovršiti ugovorene radove,

- tuženik smatra navedeni Ugovor o građenju raskinutim 9. siječnja 2010. do kada nisu izvedeni radovi na infrastrukturi, što nije bila obveza tuženika kao izvođača, već Grada C., odnosno u konačnici, naručitelja radova,

- da iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 16. ožujka 2009. (stranica 268 spisa), upućenom tuženiku, J. projektu d.o.o. Z., koji je obavljao nadzor nad izvođenjem radova, Gradu C. te predstavniku HVIDR-e, iz kojeg proizlazi da je sazvan koordinacijski sastanak na gradilištu, s obzirom na rokove dovršetka kompletne građevine do listopada 2009., a koji su povezani s opremanjem komunalnom infrastrukturom i priključkom električne energije. U pozivu se navodi da se moli da koordinaciji prisustvuje predstavnik Grada C., a vezano za konkretne rokove priključenja vodovoda, kanalizacije, pristupne ceste te priključenja na trafostanicu,

- iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 27. travnja 2009. (list 290 spisa), naslovljenog na Grad C., a upućenog i tuženiku, proizlazi da je ugovoreni rok dovršetka i primopredaje građevine prvotno planiran za listopad 2009. Nadalje se navodi da s obzirom na dosadašnju dinamiku izgradnje od strane tuženog kao izvođača, na posljednjoj održanoj koordinaciji 20. travnja 2009. da je investitor izvješten o mogućem ranijem završetku građevine do kraja lipnja 2009. Grad C. je pozvan da navedenom ministarstvu žurno dostavi realan rok rješavanja pojedinih komunalnih priključaka, kao i priključaka električne energije, za navedene građevine, a kako bi se pravovremeno mogao sazvati tehnički pregled za iste građevine te ishoditi uvjerenje za uporabu, te obaviti primopredaja krajnjih korisnicima u planiranim rokovima. Zaključno se napominje kako će u slučaju neispunjavanja obveza Grada C. u pogledu pravovremenog realiziranja komunalnih priključaka investitor biti prisiljen potražiti naknadne troškove čuvanja i grijanja građevine te druge posredno nastale troškove od strane Grada C.,

-da iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 19. svibnja 2009. upućenog tuženiku, te između ostalih i Gradu C. (stranica 291 spisa) proizlazi da je za 22. svibnja 2009. bio sazvan 7. koordinacijski sastanak na gradilištu, u svezi dogovorenog s predstavnicima Grada C. na 5. koordinacijskom sastanku, te je istim pozvan Grad C. da dostavi pisano očitovanje u pogledu rokova dovršenja objekata komunalne infrastrukture i priključaka električne energije za navedenu građevinu,

-da spisu prileži i dopis Grada C. od 20. svibnja 2009. (stranica 292-293 spisa), u kojem isti obavještava o aktivnostima s obzirom na obvezu osiguranja priključaka na komunalnu infrastrukturu za navedene objekte,

-iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 12. lipnja 2009. naslovljenog na tuženika, a upućenog J. projektu d.o.o. Z., Gradu C. i dr. (stranica 276 spisa) proizlazi da je za 19. lipnja 2009. bio zakazan 8. koordinacijski sastanak na gradilištu na izgradnji predmetne stambene zgrade. Posebno se navodi da s obzirom na problematiku komunalnih priključaka mole obveznu nazočnost predstavnika Grada C., a ranije su dopisima od 4. lipnja 2009. podnijeli zahtjeve za priključak (stranice 294-295 spisa),

-u dopisu tuženika naslovljenog na Ministarstvo graditeljstva od 9. rujna 2009. (list 310 spisa) navodi se da zbog nepravovremenog završetka komunalnih i električnih priključaka koje je trebao izvršiti Grad C., nije moguće završiti sve radove u ugovorenom roku, odnosno završiti infrastrukturu objekata i ispitati instalacije na objektima te izvesti završne radove na objektima te se traži produljenje ugovorenog roka završetka radova na rok od 30 dana nakon završetka zadnjeg komunalnog priključka objekta na infrastrukturu Grada C.,

-iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 5. listopada 2009. (list 275 spisa) naslovljenog na Grad C., a upućenog između ostalih i tuženiku, proizlazi da je bio zakazan radni sastanak za 9. listopada 2009. u svezi obveza Grada C. organizacije komunalnih priključaka za navedenu stambenu građevinu,

- da iz dopisa tuženika od 5. listopada 2009. (list 269 spisa), proizlazi da se tuženik i 31. kolovoza 2009. (list 283 spisa) obratio Ministarstvu graditeljstva za dodatno ugovaranje radova na navedenom objektu, koji dopunjuju u navedenom dopisu, u kojem, između ostalog navodi da potražuje 10% ugovorenog iznosa kao obeštećenje za nemogućnost pravovremenog završetka radova na objektu iz razloga što Grad C. nije na vrijeme omogućio priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu. Uz navedeno tuženi traži za angažiranje čuvarske službe na objektu od studenoga 2009. do sredine travnja 2010. iznos od 165.000,00 HRK, bez PDV,

- iz dopisa Ministarstva graditeljstva od 12. listopada 2009. upućenog Gradu C. (stranica 300 spisa) proizlazi da je Grad C. pozvan da se očituje o planiranim krajnjim rokovima priključenja navedene građevine na pitku vodu, kanalizaciju i električnu energiju, kako bi investitor mogao uputiti zahtjev za sazivanje tehničkog pregleda,

-da iz dopisa Ministarstava graditeljstva od 25. studenoga 2009. (list 301 spisa) proizlazi da je na koordinacijskom sastanku 20. studenoga 2009. utvrđeno da još uvijek nisu započeli radovi na izgradnji komunalnih priključaka vode, struje i kanalizacije, koji radovi su u obvezi Grada C.,

-da iz dopisa Ministarstava graditeljstva od 22. prosinca 2009. (list 314 spisa) proizlazi da je služba nadzora, dakle J. projekt d.o.o. Z., izvijestila navedeno Ministarstvo da je tuženik kao izvođač radova na izgradnji navedene stambene građevine s danom 7. prosinca 2009. izveo sve ugovorene radove koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka pitke vode i kanalizacije, a s obzirom na to da Grad C. nije pravovremeno osigurao kompletnu komunalnu infrastrukturu. Dakle, u navedenom dopisu tužitelj potvrđuje da je sa 7. prosinca 2009. tuženik izveo sve ugovorene radove na izgradnji navedene stambene građevine koje je bilo moguće izvesti bez komunalnih priključaka, osiguranje kojih je bilo u obvezi Grada C.. Nadalje, proizlazi da je o tome tužitelja obavijestio upravo J. projekt d.o.o. Z., koji je obavljao nadzor nad izvođenjem radova, imenovan od strane tužitelja kao naručitelja radova,

-iz dopisa Grada C., Upravnog odjela za komunalni sustav i dr. od 22. ožujka 2010., dostavljenog Ministarstvu graditeljstva 7. travnja 2010. (list 270 spisa), proizlazi da je objekt priključen na javnu električnu mrežu te na javnu kanalizacijsku mrežu, koja je dovršena 3. ožujka 2010., te da je u tijeku obnova kolničke konstrukcije. Nadalje, objekti da su priključeni na javnu vodovodnu mrežu, s time da je u tijeku izvođenje radova na izgradnji javne vodovodne mreže u kompletnom naselju S. paralelno s izvođenjem ostale komunalne infrastrukture. Dio javne vodovodne mreže na prometnici do predmetnog objekta da je izveden u cijelosti. Radovi da su izvedeni od 3. do 10. ožujka. Međutim, da nisu izvedeni radovi na vodovodnim instalacijama od vodomjera prema zgradi koje radnje da su u obvezi izvođača zgrade,

-u dopisu tuženika naslovljenog na Grad C., datiran s 18. svibnja 2010. (list 302 spisa) navodi se da je zbog nepoštovanja rokova za izradu komunalne infrastrukture za navedeni objekt od strane Grada C., tuženik bio primoran prekinuti sve radove, uz velike materijalne i financijske gubitke.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, jer je zaključio da je do prekida u izvođenju radova, odnosno zakašnjenja tuženika došlo iz uzroka za koji tuženik kao izvođač radova ne odgovara. Stoga je utvrdio neosnovan zahtjev za isplatu ugovorne kazna, kao i zahtjev za naknadu štete s osnova osiguranja predmetnog objekta do uvođenja G. d.o.o. S., odnosno novog izvođača. Odbio je i zahtjev za naknadu štete zbog nedostataka u radovima izvedenim od strane tuženika iz razloga što tuženik nije dokazao visinu iste, a na koju je trebao predložiti dokaz građevinskim vještačenjem, budući tuženik nije dao suglasnost da se nalaz i mišljenje provedeno u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza na okolnost visine cijene i u ovom predmetu.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporna je odgovornost za neispunjenje ugovora, pa time i osnovanost zahtjeva za naknadu štete. Sporno je je li sud prvoga stupnja temeljem nalaza i mišljenja vještaka iz predmeta osiguranja dokaza, poslovni broj R1- 56/2010 mogao utvrditi visinu štete s osnove nedostataka u radovima izvedenim od strane tuženika.

12. Postupak osiguranja dokaza propisan je odredbama čl. 272. do čl. 276. ZPP-a. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZPP-a ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Izvođenjem dokaza u postupku osiguranja utvrđuju se pravno relevantne činjenice koje se kasnije, zbog potpune ili otežane nemogućnosti izvođenja određenog dokaza, neće moći utvrditi.

12.1. Odredbom čl. 274. ZPP-a propisane su sljedeće pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi sud odredio osiguranje dokaza: mora postojati prijedlog u kojem je predlagatelj dužan naznačiti pravo čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje predloženog dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, kao i razloge zašto se predloženi dokaz neće moći kasnije izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano.

12.2. Dakle, postupak osiguranja dokaza provodi se radi utvrđivanja takvih činjenica o kojima ovisi zaštita ostvarenja predlagateljevog prava i čije će kasnije utvrđivanje biti onemogućeno ili u najmanju ruku, otežano.

12.3. U konkretnom slučaju, budući su bile ispunjene sve pretpostavke iz čl. 274. ZPP-a da je prijedlog za osiguranje dokaza bio osnovan, jer je predlagatelj prijedlogom naznačio činjenicu koju predlaže utvrditi (visinu štete), pravo čije ostvarenje ovisi o takvom utvrđenju (pravo na naknadu štete), kao i razloge zašto se izvođenje predloženog dokaza kasnije neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano. S obzirom na to da je riječ o takvim činjenicama (utvrđivanje visine štete) za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, logično je daje predlagatelj predložio izvođenje dokaza vještačenjem (čl. 250. ZPP-a).

12.4.. Odredbom čl. 260. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave.

Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

12.5. Tužitelj je predložio da se nalaz i mišljenje, kao dokaz cijeni i u ovom parničnom postupku, čemu se tuženik protivio.

12.6. Suprotno utvrđenju suda prvoga stupnja iz postupaka osiguranja dokaza, u ovom parničnom postupku mogao se stoga koristiti kao dokaz ne samo onaj dio nalaza i mišljenja iz predmeta poslovni broj R1- 56/2010 u kojem se utvrđuje stanje koje je zatečeno na licu mjesta, na dan očevida 10. svibnja 2010., koje je vještak J. L. u navedenom predmetu i fotografirala i utvrdila kao zatečeno stanje, fotografije kao sastavni dio nalaza i mišljenja, već i postojanje nedostataka i visina utvrđene štete. Iz predmeta Trgovačkog suda u R., poslovni broj R1-56/2010, proizlazi da je vještak J. L., dipl. ing građevinarstva, kao dokumentaciju temeljem koje je izradila nalaz i mišljenje u tom predmetu i utvrdila koji radovi nisu izvedeni od strane tuženika, za koje potom zaključuje da se radi o nedostacima, odnosno o radovima koje je potrebno izvesti za dovršenje, koristila dokument koji tužitelj kao predlagatelj osiguranja naziva troškovnikom dovršenja građevine, koji je tužitelj i priložio u navedeni spis na dan održavanja očevida (list 24 spisa R1-56/2010), izvješće nadzornog inženjera J. projekt d.o.o. Z. od 4. veljače 2010. (list D12-D15 spisa) te glavne projekte – arhitektonske projekte za predmetnu stambenu građevinu, kao i projekte instalacija, koji prileže spisu.

12.7. Sud prvoga stupnja s obzirom na utvrđenu činjenicu visine štete trebao je saslušati vještaka koji je svoj nalaz i mišljenje imajući u vidu gore navedeno, kao i odredbu čl. 260. ZPP trebao usmeno obrazložiti. Ukoliko bi tuženik i nadalje prigovarao visini utvrđene štete tada će primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odlučiti o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga pogrešan je zaključak suda prvoga stupnja da činjenicu utvrđene visine štete nije mogao cijeniti u ovom postupku.

12.8. Slijedom navedenoga ostvario se i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP budući je činjenično stanje odlučno za donošenje presude u ovom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo odluku suda prvoga stupnja u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.278,54 EUR / 84.978,17 HRK, a koji se odnosi na preplaćeni iznos za provedene radove, iznosa od 2.599,09 EUR/19.582,81 HRK koje je tužitelj platio novom izvršitelju tvrtki G. d.o.o., na ime potrebnih dodatnih radova na dovršenju i sanaciji nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženika, iznosa od 8.562,39 EUR/64.513,30 HRK na ime nekvalitetno izvedenih radova, iznosa od 1.061,78 EUR/ 8.000,00 HRK na ime troškova osiguranja dokaza ukinuti i predmet u tim dijelovima vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

13. Odredbom članka 350. st. 1. ZOO propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Prema stavku 2. ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

14. Prema odredbi čl. 352. st. 2. ZOO sporazum o ugovornoj kazni gubi pravni učinak, ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

15. Nesporno je da se ugovorom o građenju od 19. rujna 2008. tuženik kao izvođač radova obvezao izvesti tužitelju kao naručitelju ugovorene radove do 10. listopada 2009.

15.1. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da je do prekida u izvođenju radova, odnosno zakašnjenja tuženika došlo iz uzroka za koji tuženik kao izvođač radova ne odgovara. Naime, iz dopisa Ministarstava graditeljstva odnosno tužitelja proizlazi da su rokovi dovršetka kompletne građevine bili povezani s opremanjem komunalnom infrastrukturom i priključkom električne energije, a što je bilo u obvezi treće osobe, odnosno Grada C. te je dakle, do neispunjenja odnosno zakašnjenja došlo iz uzroka za koje tuženik ne odgovora te primjenom odredbe članka 352. st. 2. ZOO sporazum o ugovornoj kazni gubi pravni učinak, pa tužitelj nema pravo na isplatu ugovorne kazne od tuženika u iznosu od 541.271,75 HRK.

15.2. U odnosu na žalbeni navod da je tuženiku odobren novi rok izvršenja obveza po predmetnom Ugovoru o građenju, odnosno dovršetka radova za 30 dana od posljednjeg komunalnog priključka koji bude izveden, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu ugovorne kazne, jer je zadnji priključak izveden 10. ožujka 2010., a s tim danom je tužitelj preuzeo nedovršenu gradnju i uveo zaštitarsku službu S. d.o.o. G., radi čuvanja objekta. Slijedom navedenoga prije izvođenja zadnjeg priključka, tuženik nije ni mogao dovršiti radove koje se obvezao izvršiti, a što je potvrdio i tužitelj u dopisu od 22. prosinca 2009. (list 314 spisa).

16. Slijedom navedenoga u tom dijelu sud prvoga stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredaba.

17. Nadalje, odredbom čl. 6. Ugovora o građenju broj: 06-44-G-61471/08 sklopljenog između stranaka, propisano je da se izvođač obvezuje snositi troškove produženog trajanja nadzora, ako do prekoračenja roka građenja dođe krivnjom izvođača.

18. Neosnovan je žalbeni navod da bi tuženik bio u obvezi snositi troškove produženog trajanja nadzora od strane J. projekt d.o.o. Z., u iznosu do 2.775,23 EUR/20.910,00 HRK, a budući do prekoračenja roka građenja nije došlo krivnjom izvođača kako je to gore obrazloženo.

19. Isto tako, s obzirom na to da je do neispunjenja, odnosno zakašnjenja došlo iz uzroka za koje tuženik ne odgovara, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova osiguranja predmetnog objekta u svrhu zaštite imovine od, kako to tužitelj tvrdi napuštanja objekta do uvođenja G. d.o.o. S. kao novog izvođača u posao, za što tužitelj potražuje od tuženog iznos od 9.521,02 EUR/71.736,11 HRK sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2010.

20. Obzirom da je presuda suda prvog stupnja djelomično ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, neizvjestan je uspjeh parničnih stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanu u pobijanoj presudi suda prvoga stupnja.

21. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja te potvrditi pobijanu presudu o čemu je odlučeno kao u izreci ove presude, odnosno temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP valjalo je djelomično ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, o čemu je odučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja cijeniti će nalaz i mišljenje provedeno u postupku osiguranja dokaza te odlučiti kao što je gore obrazloženo te će tek tada moći utvrditi činjenično stanje u skladu s odredbom iz članka 8. ZPP i donijeti novu, zakonitu odluku u ovom predmetu o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

23. Kako je odluka suda prvog stupnja djelomično ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje u preostalom dijelu, ostavljeno je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 15. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.