Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kzd-42/2020-88
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optužene VU, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku), broj KMP-DO-187/2019-27 od 10. prosinca 2019., nakon javne rasprave održane 4. prosinca 2023., 1. veljače 2024., 26. travnja 2024., 12. srpnja 2024., a održane i zaključene 9. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Angele Božinović, branitelja optuženice Alana Čurika, odvjetnika u Osijeku, te opunomoćenice oštećenika Morise Mikić, odvjetnice u Donjem Miholjcu, 14. listopada 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 452. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08)
protiv optužene VU, OIB [osobni identifikacijski broj], kćeri V i FU, rođene F, rođene **.**.1987. u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], Republika Irska, sa završenom srednjom ekonomskom školom - smjer komercijalist, u izvanbračnoj zajednici, majke jednog djeteta, zaposlene u Republici Irskoj u prodavaonici Lidl s mjesečnom plaćom od oko 1.300,00 EUR, kazneno osuđivane, prekršajno nekažnjavane,
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
u razdoblju od rujna 2016. godine do 25. travnja 2018., u Ivanovcima i Republici Irskoj, kao majka djeteta NU, rođenog **.**.2008., iako svjesna da je sukladno pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe Valpovo broj R1 Ob-47/2015-19 od 13. travnja 2016. dužna ocu djeteta AU omogućiti susrete i druženja s djetetom NU na način da se isti održavaju svaki tjedan subotom u vremenu od 15,00 - 18,00 sati u stanu predlagatelja AU u [adresa] uz nadzor stručne osobe Centra za socijalnu skrb Valpovo - voditelja mjere nadzora SU ili CU, kao i tijekom ljetnih praznika u trajanju od 30 dana neprekidno, te tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno, kao i za vrijeme blagdana i posebnih prigoda naizmjenično kod svakog roditelja uz omogućavanje djetetu da dnevno komunicira s drugim roditeljem ako to želi, bez da je prethodno o tome obavijestila oca djeteta, s djetetom NU odselila u Republiku Irsku na nepoznatu adresu i promijenila broj mobitela, na koji način je prekinula svaki kontakt djeteta s ocem,
dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11).
II. Optužena VU, OIB [osobni identifikacijski broj], kći V i FU, rođene F, rođena **.**.1987. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], Republika Irska, sa završenom srednjom ekonomskom školom - smjer komercijalist, u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, zaposlena u Republici Irskoj u prodavaonici Lidl s mjesečnom plaćom od oko 1.300,00 EUR, kazneno osuđivana, prekršajno nekažnjavana,
k r i v a j e
što je:
u razdoblju od 25. travnja 2018. do 10. prosinca 2019., u Ivanovcima i Republici Irskoj, kao majka djeteta NU, rođenog **.**.2008., iako svjesna da je sukladno pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe Valpovo broj R1 Ob-47/2015-19 od 13. travnja 2016. dužna ocu djeteta AU omogućiti susrete i druženja s djetetom NU na način da se isti održavaju svaki tjedan subotom u vremenu od 15,00 - 18,00 sati u stanu predlagatelja AU u [adresa] uz nadzor stručne osobe Centra za socijalnu skrb Valpovo - voditelja mjere nadzora SU ili CU, kao i tijekom ljetnih praznika u trajanju od 30 dana neprekidno, te tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno, kao i za vrijeme blagdana i posebnih prigoda naizmjenično kod svakog roditelja uz omogućavanje djetetu da dnevno komunicira s drugim roditeljem ako to želi, bez da je prethodno o tome obavijestila oca djeteta, s djetetom NU odselila u Republiku Irsku na nepoznatu adresu i promijenila broj mobitela, na koji način je prekinula svaki kontakt djeteta s ocem,
dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,
čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11).
III. Na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 optužena VU
o s u đ u j e s e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 10 (DESET) MJESECI.
IV. Optuženoj VU uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je optužena VU osuđena neće izvršiti ako ista u razdoblju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženoj VU, ukoliko uvjetna osuda bude opozvana, uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru, i to od 1. prosinca 2023. do 4. prosinca 2023.
VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, nalaže se optuženoj VU platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 600,44 EUR (šesto eura i četrdesetčetiri centa), a koji trošak se odnosi na trošak tumača u iznosu od 442,44 EUR (četristočetrdesetdva eura i četrdesetčetiri centa), trošak svjedoka u iznosu od 8,00 EUR (osam eura), paušalnu svotu u iznosu od 150,00 EUR (stopedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana te trošak opunomoćenika oštećenika AU o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).
Obrazloženje
1. Optužnicom ODO u Osijeku broj: KMP-DO-187/2019-27 od 10. prosinca 2019. optužena je VU zbog kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11.
2. Optužena VU očitovala se da se ne smatra krivom zbog kaznenog djela za koje se tereti.
3. U dokaznom postupku, a na traženje optuženice, prvo je ispitana optuženica. Potom su ispitani svjedoci SU, CU, oštećeni AU te TU, pročitana je presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-407/13- 33 od 2. listopada 2014. (list 20-27 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj R1 Ob-47/2015-19 od 13. travnja 2016. (list 28-32 spisa), dokumentacija Centra za socijalnu skrb Valpovo od 9. listopada 2019. (list 44-121 spisa), presuda Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-79/2017-27 od 26. listopada 2018. (list 9-15 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kir-464/2019-2 od 12. studenoga 2019. o određivanju istražnog zatvora protiv okrivljene VU (list 122-124 spisa), izvješće Policijske uprave osječko - baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta o raspisanoj tjeralici od 18. studenoga 2019. (list 128 spisa), Izvješće za period od 1. travnja 2016. do 31. svibnja 2016. za provođenje nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi prema AU i VU, roditeljima mlt. NU sa dopisom (list 381-383 spisa), dopis MUP-a, PU karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca od 27. rujna 2024. (list 449-450 spisa) sa uputom MUP-a od 12. listopada 2016. (list 453-454 spisa), posebna izvješća PU karlovačke od 9. siječnja 2019. (list 426-429 spisa), posebno izvješće PU karlovačke od 27. veljače 2019. (list 430-431 spisa), izvješće PU karlovačke od 2. siječnja 2019. (list 432-433 spisa), izvješće PU karlovačke od 18. veljače 2019. (list 434-435 spisa) i preslik osobne iskaznice (list 438-439 spisa), nalaz i mišljenje psihijatra doc. dr. sc. HU, prim. dr. med. za ošt. dijete NU od 8. rujna 2016. (list 291-292 spisa), dopisa psihologa VUO - ovjereni prijevod (list 294-295 spisa), nalaz psihologa za dijete NU od 29. ožujka 2018. - ovjereni prijevod (list 302-305 spisa), zahtjev za izdavanje putovnice broj [broj putovnice]-05-06/1-04-11/-0077/2016 od 1. kolovoza 2016. (list 451-452 spisa), izvršen je uvid u spis ovoga suda broj K-49/2016 i Ovr Ob-20/2016 te je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije (list 270-271 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 319-320 spisa) za optuženu VU.
4. Iznoseći obranu optužena VU navela je da je u braku sa AU bila od 2008., a u tom braku rođeno je njihovo zajedničko dijete NU. NU i ona su prošli od strane AU psihičko i fizičko nasilje zbog čega je AU i pravomoćno kazneno osuđen na ovom sudu. Problemi u njihovom braku su počeli i prije rođenja djeteta. Koliko se sjeća, 2011. je napustila bračnu zajednicu sa djetetom. Uvijek je poticala kontakte oca i djeteta, o čemu je svjedočila i odvjetnica njezinog bivšeg supruga. Znala je da je u interesu njezinog djeteta da viđa svoga oca. Inače, dok je trajao kazneni postupak, AU imao je određene mjere opreza zabrane prilaska njoj na udaljenost manju od sto metara. Otac djeteta AU je nju kazneno prijavio i došlo je do ovoga postupka zato jer je htio njoj naštetiti, a ne da bi viđao dijete. To mu nije u interesu. Dok je bila zaposlena u Hrvatskoj vojsci, AU ju je lažno prijavljivao da donosi oružje kući. Smatra da je svim ovim problemima doprinijela njezina bivša svekrva, Danijelova majka, koja je 40 godina bila zaposlena u CSS Valpovo kao socijalni radnik. Inače CSS Valpovo bio je uključen u brojne postupke vezano uz njihovu obitelj. Tražila je izuzeće toga Centra jer je smatrala da je pristran, no Centar Valpovo nikad nije bio izuzet. Kada su se razveli, bivši suprug, prvotno je imao pravo viđati sina NU u CSS Valpovo, a potom nakon nekog vremena u njegovom domu, ali uz prisutnost predstavnika CSS Valpovo. 26. lipnja 2016. predstavnik CSS Valpovo došao je po NU kako bi ga odveo ocu na ljetne praznike gdje je trebao provesti mjesec dana. Sjeća se da joj bivši suprug dijete nije vratio ni 3. kolovoza 2016. kada je bio njezin rođendan. Rekao joj je da nikada neće više vidjeti dijete. Na kraju je bila primorana pokrenuti postupak ovrhe djeteta. Inače, to je već bio treći ovršni postupak jer je njezin bivši suprug već dva puta tako postupio. NU joj je vraćen tek u ovršnom postupku uz asistenciju ovršnog suda. Nakon toga, odlučila se preseliti s djetetom u Irsku. Išla je s djetetom kod psihologa u KBC Osijek gdje su im preporučili da bi ocu trebalo oduzeti roditeljsku skrb. Inače, ona je već tada imala potpuno skrbništvo nad djetetom i početkom rujna 2016. je sa djetetom otišla avionom u [adresa] u Irsku. NU se nakon toga čuo sa ocem, ali dijete više nije zapravo htjelo sa ocem komunicirati. NU joj je rekao da kada su došli sa suda i policajci po njega, kada se provodila ovrha, da su mu u očevom stanu, konkretno neka gospođa, držala ruku na ustima kako bi bio tiho. Njezin bivši suprug je znao gdje su dijete i ona jer je ona preko ambasade prijavila novo prebivalište. Znao je da su u Irskoj u [adresa], jer je na Facebook grupi "Hrvati u [adresa]", objavljivao sudske odluke i dijelove spisa koji se tiču nje i djeteta. Kontaktirala je administratora te grupe i kada mu je pokazala da ima potpuno skrbništvo nad djetetom, isti je AU izbacio iz te grupe i izbrisao te objave u kojima je, između ostalog, govorio ružno o njoj. Na inicijativu AU, nadležno tijelo RH, pokrenulo je u Irskoj na Visokom sudu postupak protiv nje za otmicu djeteta. NU i ona su vještačeni od strane sudskih vještaka psihijatara. Na kraju je nadležno tijelo RH odustalo u tom postupku jer su vidjeli da je ona u pravu, odnosno otac djeteta nije prošao test od 13 pitanja koja je bilo nužno proći za nastavak postupka. Smatra da nije počinila kazneno djelo za koje se tereti. Dijete i ona su vrlo kratko bili u [adresa], tjedan ili dva po dolasku, i onda su odselili u [adresa] gdje su i danas. NU od prvog dana ide u istu školu i odličan je učenik. Njihovu novu adresu u [adresa] prijavila je u Hrvatskoj ambasadi u Irskoj u listopadu 2016. Njezin bivši suprug znao je da su dijete i ona u [adresa] jer su se telefonom čuli i rekla mu je da je dijete krenulo u školu. To mu je rekla odmah na početku školske godine u rujnu 2016. Nije bila upoznata sa odlukom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu da joj se izrekla privremena mjera zabrane odvođenja djeteta NU u [adresa]. Nju je njezina odvjetnica obavijestila o tome, ali je ona u tom trenutku već otišla u Irsku. Bivši suprug ju je u listopadu 2016. obavijestio da su on i njegova majka u CSS Valpovo poništili djetetove hrvatske dokumente. Na to nisu imali pravo. Inače, dijete je do tada imalo hrvatske dokumente koje mu je ona izvadila kao potpuni skrbnik. Republika Irska potvrdila je nju kao potpunog skrbnika i NU sada ima opet hrvatske dokumente. NU od kada je otišao u Irsku 2016. do danas nije bio u RH. Ona je bila 2021. sama u RH. Psiholog iz KBC Osijek, HU, i psiholog FUO iz [adresa] su joj potvrdili da je AU opasan i za nju i dijete. Nije nikada pokrenula postupak za izmjenu sudske odluke koja se navodi u optužnici jer smatra da njezino dijete to ne želi. Smatra da je bivši suprug trebao pokrenuti postupak za izmjenu te odluke jer je njemu u cilju viđati dijete.
5. U postupku nije bilo sporno da su optuženica i oštećenik bivši supružnici, da je u njihovom braku rođeno zajedničko dijete NU te da je optuženica, bez znanja oca djeteta, početkom rujna 2016. otišla s NU u [adresa] gdje žive do danas, a NU od tada nije bio u Hrvatskoj niti ga je otac od tada vidio.
6. Sporno je bilo je li optuženica onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, odnosno je li počinila djelo za koje se tereti.
7. Svjedok oštećeni AU iskazao je da su optuženica i on bili u braku od 2008. pa do 2011. ili 2012. s time da je njihova životna zajednica prestala 2011. kada se optuženica zaposlila u Hrvatskoj vojsci. Optuženica je bila šef u trgovini NTL dok je on radio kao vozač kamiona po cijeloj Europi. U njihovom braku rođeno je zajedničko dijete NU, rođen **.**.2008. NU je 2011. imao dvije i pol godine. Rekao je optuženici da će se razvesti od nje ako ona ode raditi u vojsku jer je smatrao da dok je dijete tako malo to nije potrebno, a s obzirom na njihovu financijsku situaciju to uopće nije bilo potrebno. Smatrao je da ne mogu tako malo dijete ostaviti bakama na brigu. Njegova majka im je dala stan na korištenje, kredita nisu imali. Međutim, optuženica je rekla da njoj treba izazov. Kada se zaposlila u vojsci rekao joj je da želi razvod i ona se 2011. iselila iz njihovog stana gdje su do tada stanovali. Po presudi suda u Valpovu prvotno je bilo određeno da će se susreti NU i njega odvijati svaki drugi vikend od petka do nedjelje, svaki drugi blagdan, odnosno praznik te polovinu praznika je dijete trebalo provoditi s njim. Kada se optuženica zaposlila u vojsci, posao je dobila u vojarni u Slunju kod Karlovca, živjela je u Karlovcu zajedno sa njihovim djetetom NU pri čemu je često mijenjala stanove, a njega o točnim adresama nije izvještavala pa mu je već tada bilo otežano viđati NU. Znao je doći u Karlovac po NU, ali mu se optuženica ne bi javila na mobitel, nego bi se kasnije javila da joj se mobitel isključio, a on bi se u međuvremenu vratio u [adresa] bez NU. Optuženica je nakon godinu i pol do dvije dobila premještaj u vojarnu u Vinkovce, te su tada ona i NU doselili kod Suzanine majke u [adresa]. Tada se malo poboljšala situacija vezano uz viđanje sina NU i tada je zatražio pomoć CSS Valpovo da mu pomognu oko viđanja djeteta i održavanja susreta s njim. Osim što je optuženica njemu otežavala i onemogućavala viđanje djeteta, dijete, kada bi se napokon vidjeli, nije htjelo ići njemu, a kasnije je saznao da je djelatnica CSS u razgovoru sa djetetom saznala da mu je majka VU govorila da ako bude išao k njemu da će se ona ubiti. Radi se o djelatnici koja je provodila mjeru u njihovoj obitelji. Kasnije se promijenila odluka suda glede održavanja susreta njega i NU s obzirom da ga je optuženica lažno prijavljivala policiji da ju je "ganjao" pištoljem oko benzinske postaje. Koliko se sjeća, bilo je određeno da će dijete viđati u prostorijama ili dvorištu CSS Valpovo uz nadzor stručne osobe. Nakon nakon vremena ta odluka je izmijenjena na način da može dijete viđati u svom stanu i bez nadzora stručne osobe. Optuženica je i njegovoj majci GU branila viđanje NU pa je njegova majka preko CSS Valpovo ostvarila pravo viđati dijete. To se prvotno odvijalo u prostorijama Centra, a nakon nekog vremena baki je dozvoljeno da NU vodi u svoj stan. Kako su njihovi stanovi bili u neposrednoj blizini, u istoj zgradi, jedan preko puta drugog, on bi tada vidio NU i bili su svi troje zajedno. VU je uvijek pravila probleme glede viđanja djeteta. Točno je da je NU došao kod njega na ljetne praznike 2016., ne može se točno sjetiti datuma i da je ostao nešto više od dva mjeseca jer NU nije htio ići natrag majci. Poznato mu je da je sud donio rješenje o ovrsi radi predaje djeteta majci, da su iz CSS Valpovo dva puta u tom vremenu djelatnici bili kod njega i razgovarali s njim i djetetom. Nije mu poznato da bi djelatnici Općinskog suda bili na njihovoj adresi, odnosno vidio ih je na video nadzoru zgrade, ali nije bio u to vrijeme kod kuće, radio je, a NU je čuvala teta čuvalica. TU koji je u to vrijeme kao vanjski suradnik CSS Valpovo provodio mjeru nadzora u njihovoj obitelji, predložio je da odvede NU majci da se vide, tako je i bilo, ali nakon nekoliko dana VU je odvela NU u [adresa] i više se nije javila. Bio je svjestan odluke da mora vratiti dijete nakon mjesec dana, ali jednostavno nije htio protiv djetetove odluke koji nije želio ići majci. Saznao je na kojoj adresi se prijavila VU u [adresa] u [adresa], ali to je bilo fiktivno samo radi dobivanja broja PPS, kao što je naš JMBG ili OIB. Od kada je VU otišla sa NU u [adresa] on sa VU nije razgovarao. Svoje dijete nije čuo niti vidio od rujna 2016. kada ga je odveo TU. Ne zna kako njegovo dijete više izgleda. U međuvremenu je u tri navrata pokušao ući u Irsku, međutim, kada bi došao u zračnu luku u Irskoj, nakon što bi evidentirali njegove podatke, zadržali bi ga i prvim letom vratili u Hrvatsku. Tamo su mu pojasnili da ga je VU prijavila instituciji koja je kao naš Centar za socijalnu skrb gdje im je izjavila da ako on dođe u Irsku, da je došao ubiti nju i dijete. Kada je VU otišla u Irsku, pokušao ju je dobiti na broj mobitela koji je koristila u Hrvatskoj, ali taj broj mobitela je bio isključen. Javila mu se jedna osoba iz Hrvatske koja je radila sa VU u [adresa], i proslijedila mu Suzanin irski broj mobitela. Nazvao ju je, a kada je čula njegov glas, prekinula je vezu i promijenila broj te se više na taj broj nije javljala. Kasnije se ponovno čuo sa tom osobom koja mu je rekla da će VU sa NU i sa svojom majkom koja s njima tamo živi, ići živjeti u [adresa] jer su tamo životni uvjeti povoljniji, odnosno jeftiniji. VU je u studenom 2015. uzela bolovanje u vojsci i otišla u Irsku. To su njeni nadređeni saznali te je njezin zapovjednik došao kod njega kući provjeriti gdje je VU budući da je i dalje bila prijavljena na njegovoj adresi. Njemu je u to vrijeme rečeno da je VU negdje na obukama jer se sprema ići na vojnu misiju. U to vrijeme je dolazio kod Suzanine majke koja se brinula o NU. Dolazio je kad god je NU bio slobodan i više od onoga kako je bilo odlukom suda određeno. Suradnja sa Suzaninom majkom je bila odlična. Dolazio bi NU okupati kod nje kući, vodio ga na sladoled. Međutim, kada se VU vratila, opet su počeli problemi i ništa nije valjalo što ima veze s njim. On danas nema nikakvih saznanja gdje je njegovo dijete. Zna da je VU toga dana početkom rujna 2016. NU uzela pod velikim odmorom iz škole, tako su mu u školi rekli, i nikada se više nije vratila. On je tada krenuo u drugi razred osnovne škole. Kada je u državnom odvjetništvu iskazao da je po saznaju da je majka sa djetetom otišla u Irsku, otišao u [adresa] na adresu na kojoj se navodno nalaze, ali ih tamo nije zatekao, pojasnio je da nije on osobno otišao, već su otišli ljudi koji su zaposleni u 24sata. Oni su poslikali zgradu sa tim apartmanima i razgovarali sa vlasnikom tih apartmana, inače čovjekom iz Bosne, a potom njemu sve prenijeli. Kada je Suzanin zapovjednik došao kod njega kući i rekao da je VU na bolovanju, to mu je bilo čudno i zbunio se jer mu je Suzanina majka rekla da je VU na vojnoj obuci i da može doći po NU kad god hoće. Zapovjednik je još rekao da je VU uzela bolovanje i otišla raditi u Irsku zbog čega je na kraju dobila nečasni otpust iz Hrvatske vojske. To sve postoji u vojnoj dokumentaciji. Misli da je VU u [adresa] zapravo pripremala teren za odlazak. Rekla mu je u jednom trenutku da bi htjela NU napraviti dokumente kako bi po potrebi mogli prijeći granicu. On se tome protivio jer je puno ljudi u to vrijeme odlazilo iz Hrvatske pa se bojao da bi mogli i oni. Optuženica je ipak uspjela nekako izmanipulirati djelatnike u policiji u Karlovcu te su joj oni izdali i osobnu i putovnicu za NU iako on svoju suglasnost nikada nije dao. Poznato mu je da se protiv tih djelatnika vodio određeni postupak gdje su oni priznali da se dogodila omaška, ali ta omaška je njemu uništila život. Kada je NU u ljeto 2016. ostao kod njega duže nego što je trebao pa je pokrenuta ovrha radi predaje maci, objašnjavao je NU da ga treba vratit majci, ali NU mu je govorio da mu je ovdje lijepo i kako ne želi ići majci u [adresa]. Nije točno da bi djelatnici CSS Leonu stavljali ruku na usta dok se pokušavala provoditi ovrha. Njegov dnevni boravak je pod video nadzorom. Točno je da je stavljao objave u Facebook grupi "Hrvati u [adresa]", čiji je i danas član. Prvu objavu je stavio nakon što je 24sata objavio članak o tome da je NU otet i odveden u Irsku. Misli da je to bilo 2016. po njihovom odlasku. Prije ova tri pokušaja koja je spomenuo, nikada nije bio u Irskoj niti u [adresa]. Nakon što je VU u rujnu 2016. otišla sa NU, nikada nije bio niti na bilo kakvoj adresi u [adresa] jer nikada nije uspio otići dalje od aerodroma. Točno je da je jednom pravomoćno kazneno osuđen zbog nasilja nad VU. To je bilo kada mu VU nije dala NU pa mu je mrak pao na oči i odreagirao je kako nije trebao. Također je jednom kazneno osuđen zbog obiteljskog nasilja nad NU. To je proizašlo iz istog događaja kada je ozlijedio VU, a sudac mu je objasnio da ako je izvršio obiteljsko nasilje nad majkom da to predstavlja i nasilje nad djetetom, a on to nije znao. Nije znao da li je VU zaista otišla prvotno sama u Irsku, tako su mu rekli njezini nadređeni iz vojske i rekli su mu da će VU dobiti nečasni otpust iz vojske. Nije mu poznato da je NU dok je živio u [adresa] odlazio na liječničke preglede gdje su mu konstatirane ozljede. Zna da je VU išla kod liječnika nakon što ju je on ozlijedio.
8. Svjedokinja SU je u svom iskazu navela da je bila imenovana kao vanjski suradnik ispred CSS Valpovo za provođenje nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi AU i VU, a glede djeteta NU. Koliko se sjeća, to je bilo 2015. i trajalo je godinu dana i nakon toga više nije bila imenovana. Na samom početku kada je počela provoditi nadzor, odlazila je kod VU kući u [adresa] gdje je razgovarala s njom i s djetetom NU. S NU je razgovarala i nasamo i u nazočnosti majke. Bilo joj je najvažnije shvatiti zašto dijete ne želi ići kod oca jer je tako majka VU govorila. Danijelova majka, koja je inače radila u CSS Valpovo, ali je tada već bila u mirovini, predložila je ubrzo kako je počeo njezin nadzor da ide s njom kod VU i NU. Tko su one počele ići zajedno u [adresa] i nakon nekog vremena NU je pristao da s bakom i s njom ode u CSS Valpovo i da se tamo druže. Ona bi ih odvezla i oni bi tamo proveli sat do sat i pol i to je bilo ok. U to vrijeme na susrete nije dolazio otac AU. Nakon dva takva susreta, dijete NU se otvorio i na njezino pitanje zašto ne želi vidjeti oca počeo je plakati, doslovno je ridao i rekao kako mu je majka VU rekla da ako bude išao kod tate da će se ona ubiti, da je tata nasilnik i da mu otac ne treba. Dijete je izbacilo bujicu iz sebe. Nakon toga u susrete su uključili i oca i on je povremeno dolazio u CSS Valpovo na viđanja s djetetom. Prilikom njihovih susreta uočila je da to nije na silu, iako se osjetio grč kod NU s obzirom na to da majka nije željela da on viđa oca, ali dijete je željelo ići kod oca. Zna da je NU u to vrijeme imao problema u školi i da je to što mu se događa kod kuće iskazivao u školi na način da je bio nasilan. Puno vremena provela je razgovarajući preko telefona sa VU i sa AU, sa Suzaninom majkom i sa Danijelovom majkom, a sve u cilju kako bi shvatila gdje je problem i kako bi dijete viđalo oca. Inače, na samom početku NU je odbijao komunikaciju s njom, ali se kasnije navikao i lijepo su razgovarali. Sjeća se da je u jednom trenutku VU otišla sa djetetom, misli da je tada njezin nadzor već završio. Od tada nema više nikakvih saznanja. Ne zna točno kada je VU otišla sa djetetom u Irsku. Misli da je njezin nadzor već završio i, koliko se sjeća, srela je AU u gradu i pitala ga što ima, a on je rekao da je VU pobjegla sa djetetom u Irsku. Nema saznanja je li se AU obraćao CSS Valpovo nakon što je VU otišla sa djetetom u Irsku. Suradnja majke s njom je u početku bila dobra, bila je srdačna, pričala joj je o strahotama iz njenog odnosa sa AU. Međutim, kada je optuženica vidjela da ona želi da NU viđa oca, postala je bezobrazna, suzdržana i čak ju jednom prilikom, a možda i više puta, nije htjela pustiti u kuću. Unatoč tome, nastojala je ostati u dobrim odnosima s optuženicom. Koliko zna, VU je bila upoznata sa odlukom Općinskog suda, Stalne službe u Valpovu od 13. travnja 2016. prema kojoj će dijete NU oca viđati uz nadzor struče osobe CSS Valpovo. Upravo iz tog razloga je ona i bila imenovana za provođenje nadzora. Nakon što je svjedokinji predočen dopis od 8. siječnja 2016. upućen CSS Valpovo, a potpisan od strane voditeljice nadzora SU, ista je iskazala da je ona to napisala i potpisala. Tražila je da ju razriješe dužnosti iz razloga kako je navedeno. Mjesec dana prije toga joj je majka preminula i nije se više mogla ovim poslom baviti, a ovaj predmet joj je bio posebno zahtjevan jer je VU bila vrlo neugodna i to više nije bilo ono što je ona, po njezinom mišljenju, trebala raditi. Njezin zahtjev je prihvaćen i CSS ju je ubrzo razriješio. Nema saznanja o tome da bi se vodili ovršni postupci radi predaje djeteta NU majci, budući da ga otac nije htio dobrovoljno vratiti. Zna da su se vodili brojni postupci između njih, ali ne sjeća se da li je bio ovršni postupak. Ima saznanja o tome da bi AU bio nasilan prema optuženoj VU, ali saznanja ima samo o tome što joj je isto pričala VU. VU joj je u par navrata onemogućila da odvede dijete na viđanje s ocem, a to je napravila na način da ju nije pustila u kuću pa bi se ona vratila u [adresa] bez djeteta. Naime, dolazila je nenajavljeno, razgovarala sa VU koja je rekla da ne želi da dijete ide i da oni izmišljaju i nagovaraju dijete protiv nje. Jednom je došla po dijete u [adresa], ali Suzanina majka koja je s njima stanovala ju je molila da ne odvede dijete jer će se VU ljutiti, a VU je tada bila na poslu. NU taj puta nije odvela. Mjeru je vršila jednom tjedno. Nikada na djetetu NU nije vidjela modrice ili neke znakove ozljeđivanja. O svom nadzoru sačinjavala je redovita izvješća koja je predavala CSS Valpovo, tako da je navela i to da ju VU nije pustila u kuću, navela je da joj je dijete NU reklo da majka ne želi da on ide ocu i da će se ubiti ako bude išao.
9. Svjedok CU u svom iskazu je naveo da je kao socijalni radnik CSS Valpovo provodio mjeru nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi AU i VU vezano za njihovo dijete NU. To je bilo 2015. ili 2016., a 1. siječnja 2017. je otišao u mirovinu i od tada nema nikakvih saznanja niti o VU niti o AU. Provodio je mjeru vezano uz susrete i viđanje djeteta NU sa bakom GU, bakom po ocu. Ni na jedan susret nije dolazio otac jer su to bili isključivo susreti bake i djeteta. Sjeća se da je dijete NU živjelo sa majkom VU u [adresa], s njima je živjela i Suzanina majka. Stambeni uvjeti su bili u redu. Jednom tjedno je odlazio tamo i dijete NU vozio u CSS Valpovo gdje se družio sa bakom GU koja je bila socijalna radnica i njegova radna kolegica, a moguće je da je u to vrijeme bila u mirovini. To druženje je trajalo dva sata i onda bi on NU vraćao kući u [adresa]. NU mu je najčešće predavala baka N, Suzanina majka, a VU je dva ili tri puta zatekao, pretpostavlja da je bila na poslu. Zna da je radila kao vojnikinja i da je bila u maskirnoj uniformi kada ju je viđao. Imao je korektan odnos i sa majkom VU i sa bakom N vezano uz dovođenje i odvođenje djeteta. Dijete je uvijek bilo spremno i čekalo ga. Sjeća se da je baka N bila pogođena razvodom VU i AU. NU se radovao susretima s bakom GU s obzirom da je baka GU imala stan preko puta Danijelovog stana, u istoj zgradi, odnosno GU je njima darovala stan. S obzirom da su živjeli u neposrednoj blizini dok se AU i VU nisu razveli, baka GU je praktički odgajala NU do razvoda braka njegovih roditelja. Dok je vršio nadzor jednom prilikom je otišao u školu i razgovara sa Leonovom učiteljicom, NU je tada bio prvi ili drugi razred. Učiteljica mu je rekla da je NU bio u nekakvom sukobu sa djecom i da je udario jedno dijete, ali da nije bilo strašno. Ne zna što se dalje po tom pitanju događalo, niti zna zašto je NU udario dijete. Misli da su u pitanju bila dječja posla. Inače, NU je bio fizički izuzetno razvijen i dominirao je u razredu. Zna da je VU otišla sa NU otišla u Irsku. To je bilo 2015. ili 2016. To je uteklo ispod radara CSS-u [adresa]. Oni su svi u Centru bili šokirani. Prije svega im nije bilo jasno kako je mogla otići u inozemstvo jer je hrvatski vojnik, ali poslije toga su saznali da je ranije dala otkaz u hrvatskoj vojsci. Nakon što je svjedoku predočeno Izvješće za period od 1. travnja 2016. do 31. svibnja 2016. za provođenje nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi prema roditeljima mlt. ĐU AU i VU, svjedok je potvrdio da je on sastavio i potpisao to Izvješće. Optuženica ga nije obavijestila o svom odlasku u Irsku niti je itko u Centru išta o tome znao. Ne može se sjetiti da bi se provodila ovrha radi predaje djeteta NU majci jer ga otac AU nije htio predati. Nema saznanja o tome da bi AU bio fizički nasilan prema VU ili prema djetetu za vrijeme dok je on vršio nadzor.
10. Svjedok TU u svom iskazu je naveo da je kao vanjski suradnik CSS Valpovo provodio mjeru nadzora na izvršenjem roditeljske skrbi prema VU i AU vezano uz njihovo dijete NU. To je bilo prije desetak godina, a mjeru je provodio tri do četiri mjeseca i o tome pisao mjesečna izvješća CSS Valpovo. Kada je mjeru počeo provoditi dijete NU je završavao prvi razred OŠ. Majku djeteta VU nije odmah upoznao jer je radila u Vinkovcima u vojsci, a dijete je posjećivao kod njegove bake po majci u [adresa]. Dijete je otišlo na praznike kod oca pa ga je tamo posjećivao pa ponovno kod bake u [adresa]. Krajem školskih praznika toga ljeta, NU je bio kod oca koji je čuo kako majka želi dijete odvesti u Irsku zbog čega je dijete odveo, odnosno sakrio u jednu obitelj u susjedno mjesto Bistrince za koju nitko nije znao. Za planirani odlazak u Irsku otac je čuo od kolegica optužene iz vojske koje su s njom radile u Vinkovcima te da je navodno ona već odlazila u Irsku raditi, za koje je vrijeme uzela u vojsci bolovanje pa je navodno dobila nečasni otpust u vojsci kada su za to saznali. Uvjeravao je oca da vrati dijete baki u [adresa]. Tada je došla majka koju je prvi puta upoznao i obavio s njom razgovor, a onda je kasnije saznao da je ona cijelo to vrijeme bila u Irskoj pa ju zato do sada nije vidio. To je saznao od oca djeteta. Uspio je uvjeriti oca da treba vratiti dijete te ga je upravo on iz te obitelji u Bistrincima odveo u CSS Valpovo i ondje ga predao majci. Baka djeteta po ocu imala je pravo jednom mjesečno viđati dijete. Ubrzo nakon što je dijete vraćeno majci bila je subota i baka ga je nazvala te rekla kako je bila u [adresa], ali nitko nije bio kod kuće. Nazvao je optuženicu koja je rekla da u Karlovcu rješava papire. Ona je ranije radila u vojsci u Karlovcu. Rekla je da baka GU može doći u nedjelju i da će vidjeti dijete. Baka GU je tako i napravila, ali ponovno nikoga nije bilo kod kuće, to mu je javila, a na kraju se ispostavilo da je optuženica otišla u Irsku sa djetetom i nikada se nije vratila. Također, sa majkom u Irsku je otišla i majka optuženice. Dijete je ostalo duže tog ljeta kod oca kada ga je otac odveo u obitelj u Bistrince. Nema saznanja da se provodila ovrha nad djetetom. Kada je dijete bilo tog ljeta kod oca i u Bistrincima, on je sa NU razgovarao te je od njega saznao da on ne želi ići majci jer je već mjesecima bio bez majke. Nije primijetio da otac vrši pritisak na dijete, ali uvijek je tome tako kada je dijete kod jednog pa kod drugog roditelja. Trebalo mu je oko tjedan dana da NU i AU nagovori da NU treba ići majci i sjeća se da se prijetilo ovrhom, ali nema saznanja da je do ovrhe došlo. Svaki drugi dan u tih tjedan dana je razgovarao sa djetetom i ocem. AU mu je rekao da je optuženica otišla u policiju u Karlovac, da je netko od njezinih prijatelja u ime AU potpisao privolu kako bi se djetetu mogla izdati putovnica. Ima saznanja da je majka dobila po odluci suda zabranu da dijete odvodi u inozemstvo pa je iz tog razloga osobna iskaznica bila kod oca.
11. Iz presude Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-407/13-33 od 2. listopada 2014. razvidno je da je razveden brak između optuženice i oštećenika, da će zajedničko dijete NU nakon razvoda stanovati s majkom, a susreti i druženja oca i djeteta bili su uređeni na način da će se održavati svakog drugog vikenda od petka u 19,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, tijekom ljetnih praznika u trajanju od mjesec dana, a tijekom zimskih praznika u trajanju od 7 dana neprekidno te blagdani i posebne prigode naizmjenično.
12. Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj R1 Ob- 47/2015-19 od 13. travnja 2016. proizlazi da se istim mijenja presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj: P-407/13-33 od 2. listopada 2014. i to odluka o susretima i druženjima predlagatelja AU kao oca s mlt. djetetom NU tako da će se susreti i druženja održavati svaki tjedan i to subotom u vremenu od 15,00 do 18,00 sati u stanu predlagatelja uz nadzor stručne osobe Centara za socijalnu skrb [adresa] – voditelja mjere SU ili CU kao i tijekom ljetnih praznika u trajanju od 30 dana neprekidno te tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno, a za vrijeme blagdana i posebnih prigoda naizmjenično.
13. Iz presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-79/2017-27 od 26. listopada 2018., razvidno je da je optužena VU pravomoćno osuđena zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11. Djelo je počinila na način da je od 8. rujna 2016. do 25. travnja 2018. u [adresa] i Irskoj kao majka djeteta NU (rođen **.**.2008.), iako svjesna da je u parničnom predmetu radi ostvarivanja roditeljske skrbi nad djetetom NU, dana 30. kolovoza 2016. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu donio privremenu mjeru broj P Ob-354/2016-6 od 30. kolovoza 2016. kojom joj je izrečena privremena zabrana odvođenja djeteta NU izvan Republike Hrvatske u Republiku Irsku na adresu [adresa], a potom i privremena mjera P-Ob- 354/2016-10 od 13. rujna 2016. kojom je ocu AU povjereno odmah na privremenu skrb dijete NU do okončanja parničnog postupka, kao i da je dužna predati putne isprave i dokumente s kojima bi dijete NU mogao prijeći granični prijelaz Republike Hrvatske ocu AU, nije postupila na način određen navedenim rješenjem, već je dijete odvela na nepoznatu adresu u Republiku Irsku, a potom na poznatu adresu.
14. Iz dokumentacije PU karlovačke utvrđeno je da je djetetu NU izdana putovnica na zahtjev majke VU, a bez suglasnosti oca, što je bilo nužno prema važećem Zakonu o putnim ispravama, dakle nije bilo dovoljno zahtjevu priložiti rješenje prema kojem dijete živi s jednim roditeljem, odnosno izdani su dokumenti protivno važećim zakonima jer je do 2015. isto bilo moguće, ali nakon 2015. kad je donesen Zakon o izmjenama i dopunama zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana (NN 82/15) to više nije bilo moguće. Nadalje, zahtjev za izdavanje putne isprave za mlt. NU zaprimljen je 1. kolovoza 2016., potpisan je samo od strane majke VU kojoj je putovnica uručena 12. kolovoza 2016.
15. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženice utvrđeno je da je ista dva puta kazneno osuđivana zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, i to jednom zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 i jednom zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, dok je uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije na ime optuženice utvrđeno da ista nije prekršajno kažnjavana.
16. Na temelju članka 421. stavak 1. točke 1. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane optuženice da se pročita zapisnik o ispitivanju svjedoka mlt. NU broj Ovr-286/2015-17 od 6. listopada 2015. budući da se radi o ispitivanju u drugom sudskom postupku te se isto ne može koristiti kao dokaz u ovom kaznenom postupku, već je obrana mogla predlagati ispitivanje svjedoka NU u ovom postupku.
16.1. Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavak 1. točke 3. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane optuženice da se pročita izjava NU smatrajući takav prijedlog neprikladnim jer isti niti je potpisan niti ovjeren niti se zna kojeg je datuma sačinjen, a ukoliko je obrana smatrala da NU ima nešto za izjaviti u ovom postupku, mogla je predložiti da se isti ispita u svojstvu svjedoka.
16.2. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane optuženice za priklopom spisa broj Kzd-79/2017 i Kzd-76/2016 smatrajući da su ti dokazi usmjereni na odugovlačenje postupka. Naime, presuda koju je sud donio u predmetu Kzd-79/2017 dostavljena je kao dokazni prijedlog uz optužnicu, dok se kazneni postupak broj Kzd-76/2016 protiv optuženice vodio za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a ovaj postupak se vodi zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11 pa nema mogućnosti da optužena bude presuđena za istu stvar.
17. Sud je iskaze svjedoka SU, CU i TU ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinite jer su jasni, detaljni, okolnosni, životni, uvjerljivi te potvrđeni materijalnom dokumentacijom. Svjedoci su nepristrani i nezainteresirani za ishod ovog postupka.
18. Sud je iskaz svjedoka AU glede odlučnih činjenica prihvatio kao istinit budući da je detaljan, uvjerljiv, okolnosan, a suglasan je s ostalim izvedenim prihvaćenim dokazima, osobito iskazima naprijed navedenih svjedoka.
19. Obranu optuženice sud je prihvatio kao istinitu u dijelu koji se odnosi na nesporne činjenice, posebno u dijelu u kojem ne poriče da je s djetetom NU otišla u Irsku. Sud njezinu obranu nije prihvatio u dijelu u kojem navodi da je uvijek poticala kontakte oca i djeteta, kao i da joj nije bila poznata privremena mjera zabrane odvođenja djeteta u Irsku jer u tom dijelu obrana neuvjerljiva, sama sebi kontradiktorna kao i suprotna s prihvaćenim iskazima svjedoka.
U odnosu na odbijajući dio presude
20. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je optuženica pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-79/2017-27 od 26. listopada 2018. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11. Dakle, radi se o jednakom kaznenom djelu za koje je optužena u ovom postupku. Nadalje, vrijeme inkriminacije za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđena je od 8. rujna 2016. pa do 25. travnja 2018., radi se o nepoštivanju, odnosno neprovođenju, dva rješenja Općinskog suda u Osijeku kojim su određene privremene mjere zabrane odvođenja djeteta NU u [adresa] te predaja djetetovih putnih isprava i dokumenata ocu AU do okončanja parničnog postupka, a što optuženica nije poštovala, već je dijete odvela u Irsku.
21. Predmetnom optužnicom, optužena se tereti da nije poštovala, odnosno nije provodila sudsko rješenje kojim su određeni susreti i druženja djeteta NU s ocem AU i dijete bez znanja oca odvela u Irsku, a vrijeme inkriminacije je od rujna 2016. do 10. prosinca 2019. (što je datum pisanja optužnice). Ovaj sud smatra da je optuženica za razdoblje od rujna 2016. do 25. travnja 2018. već pravomoćno osuđena, dakle da se radi o istom djelu, neovisno što se radi o neprovođenju druge sudske odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, jer se u suštini radi o istome, dakle da je optuženica odvela maloljetno dijete NU, bez znanja i suglasnosti njegovog oca u Irsku, pri tome nije poštovala sudske odluke koje su bile na snazi. Stoga je za to razdoblje sud odbio optužbu temeljem članka 452. točke 5. ZKP/08 i odlučio kao pod I. izreke presude.
U odnosu na osuđujući dio presude
22. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena VU počinila kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11, u vrijeme i na način opisan pod točkom II. Izreke presude.
23. Da je tome tako prvenstveno proizlazi iz prihvaćenog iskaza svjedoka oštećenog AU, ali i prihvaćenog dijela obrane optuženice koja ne spori da je s djetetom otišla u Irsku bez da je prethodno o tome obavijestila djetetova oca. Štoviše iz dokumentacije PU karlovačke razvidno je da su djetetu putne isprave i dokumenti izdani na zahtjev majke, a bez suglasnosti oca. Iz iskaza svjedoka oca djeteta AU utvrđeno je da se majka ocu nije javljala, nije znao na kojem mjestu žive, niti je ikada nazvala i omogućila mu kontakt sa zajedničkim djetetom, štoviše promijenila je broj mobitela, odselila na nepoznatu adresu i prekinula svaki kontakt djeteta s ocem. Optuženica je bila upoznata s odlukom suda kojom su izmijenjeni susreti i druženja oca s djetetom jer se takva izmijenjena odluka provodila duže vremena, a za koje vrijeme je otac redovito viđao dijete te je optuženica svojim ovakvim postupanjem onemogućila provođenje iste.
24. Kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud.
25. Optužena VU počinila je navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od 25. travnja 2018. do 10. prosinca 2019., u [adresa] i Republici Irskoj, kao majka djeteta NU, rođenog **.**.2008., iako svjesna da je sukladno pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe Valpovo broj R1 Ob-47/2015-19 od 13. travnja 2016. dužna ocu djeteta AU omogućiti susrete i druženja s djetetom NU na način da se isti održavaju svaki tjedan subotom u vremenu od 15,00 - 18,00 sati u stanu predlagatelja AU u [adresa] uz nadzor stručne osobe Centra za socijalnu skrb Valpovo - voditelja mjere nadzora SU ili CU, kao i tijekom ljetnih praznika u trajanju od 30 dana neprekidno, te tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno, kao i za vrijeme blagdana i posebnih prigoda naizmjenično kod svakog roditelja uz omogućavanje djetetu da dnevno komunicira s drugim roditeljem ako to želi, bez da je prethodno o tome obavijestila oca djeteta, s djetetom NU odselila u Republiku Irsku na nepoznatu adresu i promijenila broj mobitela, na koji način je prekinula svaki kontakt djeteta s ocem.
26. Shodno navedenom, sud smatra da je optuženica bila svjesna svih obilježja kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i htjela njihovo ostvarenje, odnosno da je postupala s izravnom namjerom. Naime, iz načina postupanja optuženice vidljivo je da je postupala s izravnom namjerom s obzirom da je bez znanja djetetova oca, nakon što je bez njegove suglasnosti ishodila putne isprave za dijete, otišla u drugu državu, promijenila broj mobitela i nije se javljala djetetovu ocu. Izravna namjera je vidljiva s obzirom da je optuženica iskazala izrazitu upornost jer kroz duže vremensko razdoblje nije omogućila kontakt djeteta i oca, a kako je to određeno pravomoćnom sudskom odlukom s kojom je bila upoznata.
27. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženica opisanom u pod točkom II. izreke presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 te ju je sud za navedeno kazneno djelo i proglasio krivom.
28. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
29. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženici uzeo u obzir činjenicu da je majka maloljetnog djeteta. Ovdje valja naglasiti kako je optuženica u vrijeme očitovanja o optužbi i iznošenja obrane na raspravi bila trudna, međutim do zaključenja rasprave sud nije dobio relevantan podatak o tome je li optuženica rodila svoje drugo dijete.
30. Od otegotnih okolnosti sud je optuženici uzeo u obzir činjenicu da je dva puta kazneno osuđivana, od čega jednom za istovjetno kazneno djelo.
31. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice, sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je optuženica na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
32. Međutim, s obzirom da je optuženica majka maloljetnog djeteta s kojim živi i kojeg uzdržava, sud smatra da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega joj je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
33. Budući da je oštećenik na raspravi izjavio da neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku, sud o istom nije niti odlučivao.
34. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, sud je naložio optuženici platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 600,44 EUR, a koji trošak se odnosi na trošak tumača u iznosu od 442,44 EUR, trošak svjedoka u iznosu od 8,00 EUR te paušalnu svotu u iznosu od 150,00 EUR, a koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12). Navedene troškove optuženica je dužna uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također, sud je naložio optuženici i plaćanje troška opunomoćenika oštećenika AU o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).
35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. do VI. izreke presude.
Osijek, 14. listopada 2024.
Sutkinja za mladež
Iva Ćorković Kozari
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KMP-DO-187/2019
2. Optužena VU
3. Branitelj optuženice Alan Čurik, odvjetnik u Osijeku
4. Oštećeni AU
5. Opunomoćenica oštećenika Morisa MIkić, odvjetnica u Donjem Miholjcu
